bambina78
Ovdje je veliki problem. A priori se odbacuje krivica djeteta. Slazem se da su prosjvetni radnici danas daleko od svetaca, ali zasto bi neko iz cista mira optuzivao neko djete da ne slusa ako ono slusa?

Ne, ne...nisi dobro shvatila. Doduse, mozda ni ja nisam bio detaljan koliko sam trebao.
Dakle - nastavnici/uciteljici dam potpuno odrijesene ruke da se sa mojim djetetom "obracuna" ukoliko je to potrebno, i to uradim bukvalno cista srca i otvorene duse, i to bez bilo kakve dotadasnje zalbe na moje dijete, sto ce reci - preventivno. A to uradim iz prostog razloga sto vidim i cujem kakvo je ponasanje vecine druge djece u razredu, a to ponasanje mi nije po ukusu (dreka, stalna prica na casovima, svadje, ponekad i tuce, psovke, sebicnost (niko ne da bolesnom drugu/drugarici ni teku da prepise ono sto je fulio radi odsustva), lazi, podmetanja i sl.)
Onda se nakon toga desi nekakav problem s nekim trecim djetetom, a moje dijete se tu zadesilo i na suceljvanju roditelja i nastavnice/uciteljice potvrdi da se desilo nesto sto je kontra od onoga sto uciteljica tvrdi (koja, usput receno, nije bila prisutna), i tu moje dijete dolazi u nemilost i pod presiju. I tu se onda njemu, najednom, iako do tada nikada na njega nije bilo zalbe, pocinju pripisivati raznorazne stvari.
I ovo nije branjenje vlastitog djeteta, nego jednostavno poznajem svoje dijete, znam kako sam ga odgojio i znam za sta jeste, a za sta nije sposobno.
Pri tome, apsolutno se slazem da skola ne treba da odgaja niciju djecu. To je posao roditelja, a skola u tome moze ucestvovati tacno kako je vec i receno - sa maksimalno 20%. I ja svoju djecu nisam ni prepustio ni skoli ni ulici.
Zamisli, bambi, situaciju da sam ja ucitelj, a ti majka, i ja ti na roditeljskom kazem za tvoje dijete, recimo da je musko i da je 5 razred, da je nabio nogom neku curicu u razredu. Na pitanje "zasto", ja ti kazem da pitas sina (perfidno, zar ne...?).
Prije toga, na tvoje svakodnevno pitanje djeteta "sta ima u skoli", receno je da nema nista, iako svaki dan i godinama uredno sve referise, od ocjena do desavanja, sto licnih sto okolnih. I nikad ne slaze. I ti se, posto ti ja nisam rekao razlog sto ti je dijete to uradilo, vratis kuci, kipis, spremna si da mu skocis na glavu (cuj - udario curicu?!), udjes u kucu, zgrmis na dijete, a dijete te gleda k'o tele i kaze "to nisam ja uradio, nego IME, a uciteljica je to sve vidjela".
Sta bi ti uradila u ovakvoj situaciji?
Ili, primjer 2 (nije licni nego prijateljev i 100% je tacan), zensko ti je dijete, razred 2., cujes od nevezanog prijatelja da neko dijete u razredu ima vaske, zovnes skolu i informises ih o tome (ne napadnes, nego sasvim normalno i ljubazno inormises kako bi znali i mogli reagovati prije nego se vaske prosire). Oni, totalno "pedagoski", ufuraju u razred u sred casa i to dijete maltene iscupaju iz razreda, zovnu roditelje, dignu cijelu hampu oko toga. Ti dodjes na roditeljski nakon par dana, pri cemu igrom slucaja poznajes majku djeteta s vaskama, i ja te, kao ucitelj, prvo napadnem, kao ono - suknem ti, kako uopste nije bilo ni lijepo ni fer onako prijavljivati dijete koje, uzgred, nema vaske (a djeteta vec danima nema u skoli), a pogotovo ne zvati skolu i to prijavljivati, pa se onda dijete osjeca svakako nekako jer je izvuceno s casa kako je izvuceno. Ti mi onda fino i smireno kazes da ti nisi nazvala ni JKP RAD ni GRAS ni policiju, nego skolu (halooo - SKOLU!), dakle moje radne kolege, pedagoge, i da ti ne ulazis uopste u to na koji nacin su oni rijesili problem, tj. na koji nacin su pristupili tom djetetu. Pri tome, kod "prijave" djeteta ni na kraj pameti ti nije bilo da to uradis kako bi nesto naskodila tom djetetu, jer dijete u svemu tome nije ni najmanje krivo za ilo sta, nego si to uradila s namjerom da prvo tvoja djeca ne dobiju vaske (jer vec imas iskustvo s tim), a onda i ostala djeca.
Medjutim, ja sam uporan u tvom ubjedjivanju da dijete nije imalo vaske i da sam ga ja licno pregledao, na sta me ti samo upitas da li stojim iza toga sto tvrdim, na sta ja odgovorim potvrdno (i drcno, naravno), a ti mi onda samo kazes da nema nikakvih problema, da nstavim raditi svoj posao, a da to dijete ima vaske jer mu poznajes mater s kojom si i razgovarala u medjuvrmenu. Okrenes se i odes.
Nakon toga krece tiranija - malo, malo pa nekakve zalbe na tvoje dijete (po pravilu - daleko od pameti i stvarne istine). Cas se potuklo s nekim (kasnije se ispostavi da to nije uopste tacno), cas je zapricavalo cijeli razred na casu (opet se kasnije ispostavi da to nije tacno, a sve potvrde i druga djeca), pa krecu losije ocjene, na kontrolnim koje ti dijete donese na potpis jasno vidis da su tacni odgovori prekrizeni i sl., a vrhunac onda bude na ekskurziji u 4. razredu gdje ti ja ocrnim dijete da je kurva i da se skidala pred djecacima. Aferim. (uopste necemo postavljati sad pitanje od kud djecaci i curice u istim sobama).
Eto, sta bi ti tu?