Za predane Životu

[odr0n]

Cini mi se da mjesas, ne mislim na religioznu, nego prirodnu gdje si normalno vezan za roditelje, prijatelje i slicno. Ako sin voli i vjeruje svojoj majci, ocu, ne mozes to nazvati necim religioznim, pa i vjerom, nego sasvim prirodnu povezanost, ne neku izmisljenu i vjestacku kad je u pitanju vjera u boga i svega oko toga.

U pravu si, vjera u Boga može biti izvještačena,samo forma bez sadržaja, i kao takva nije od koristi.
Ali može neko iskreno vjerovati u Boga, voljeti ga ne iz straha i osjećaja dužnosti,već voljeti ga na sličan način kao što se vole majka ili otac. Takva vjera mu neće nauditi, ni njemu a ni ostalim.
Nikad nije previše prijatelja, a nekome prijatelj može biti i nevidljiv

Priroda sto nudi je sasvim dovoljno da covjek bude ispunjen, tako da covjeka koji jednako cak i vise osjeca prema nevidljivom i nepostojecem ne mogu shvatati ozbiljno nit ima ikakvog smisla preljevati casu i krivo usmjeravati vjeru u nesto vise, zato kazem da to vec predstavlja pomicanje granice normalnosti ili je posljedica neispunjenosti.

Nekad se čovjek nađe u situaciji kad ne zna kako bi postupio, tad mu ostaje da traži pomoć prvo od vidljivih, pa ako mu oni ne mogu pomoći i od nevidljivih prijatelja, nije grijeh tražiti pomoć

To je dobar primjer na cemu religija moze poentirati. na ljudskoj slabosti i izgovorima, gdje mu daje laznu utjesnu nadu neceg nepostojeceg, da ce se stvari sami od sebe popraviti, pa je i samim tim odlika slabosti.

[Great Cornholio]

@odron, rekao je infidel 666 da i mi koji vjerujemo i u ljude i u Boga možemo ovdje pametovati

Šalim se, pričaćemo još na ovu temu

[pussysmoke]

Poslije ovog klipa još više ćeš ga gotiviti

Ali čuj "dopušim". Nije normalan! Sa tetkom i u rat ako treba!

Odličan klip, svaka čast!

[odr0n]

@odron, rekao je infidel 666 da i mi koji vjerujemo i u ljude i u Boga možemo ovdje pametovati

Šalim se, pričaćemo još na ovu temu

Pa niko vam ne brani , samo diskutujem, opleti...

[Great Cornholio]

Priroda sto nudi je sasvim dovoljno da covjek bude ispunjen, tako da covjeka koji jednako cak i vise osjeca prema nevidljivom i nepostojecem ne mogu shvatati ozbiljno nit ima ikakvog smisla preljevati casu i krivo usmjeravati vjeru u nesto vise, zato kazem da to vec predstavlja pomicanje granice normalnosti ili je posljedica neispunjenosti.

To je dobar primjer na cemu religija moze poentirati. na ljudskoj slabosti i izgovorima, gdje mu daje laznu utjesnu nadu neceg nepostojeceg, da ce se stvari sami od sebe popraviti, pa je i samim tim odlika slabosti.

Baš zbog toga što sam dobro upoznao ljudsku prirodu ( milsim da sam je upoznao, budućnost će pokazati da li sam bio u pravu), ja je se pomalo i plašim. Sigurno ti se desilo da ponekad reaguješ nekontrolisano, emocije postanu toliko jake da potpuno "isključe razum", i poslije se zbog toga kaješ. Ako svijet posmatraš isklučivo očima naučnika nekad ćeš se toliko ohrabriti, pomisliti da sve možeš, povjerovati da je sve u našim rukama, da ti nikakva čuda nisu potrebna da bi ostvario svoj naum - e pa to nije baš "najzdravije".
Što je čovjek sigurniji u svoju sposobnost da iz svake "borbe" izađe kao pobjednik, to će mu teže pasti kad doživi neuspijeh u nekoj od njih.

Čovjek koji je upoznao ljudsku prirodu shvatio je da nešto kao što je slobodna volja postoji samo kao privid. Ako znaš da nervni sistem radi na principu refleksnog luka, onda će ti biti jasnije zašto nešto kao što je slobodna volja ne postoji.
Neki podražaj iz okoline djeluje na receptor, izazove u njemu nervno uzbuđenje, ono se nervnim vlaknima sprovodi do mozga, u mozgu pokrene niz reakcija koje izazovu "borbu" motiva u našoj psihi, i koji motiv pobijedi taj će i "odgovoriti" na podražaj, daće nalog efektorima da odgovore na podražaj receptora.

Bez podražaja , bilo izvana ili iznutra, neće biti ni reakcije na taj podražaj, neće se mozak "uključiti" i dati odgovor, tako da nešto kao što je slobodna volja postoji samo kao privid. Mi "biramo", na osnovu podražaja i dotadašnjeg iskustva sa situacijama koje su izazvale podražaj, način na koji ćemo reagovati, ali u trenutku odluke mi nismo mogli uraditi nešto drugo od onog što smo "izabrali" da uradimo.

Ako se to pokazalo efikasnim naše samopouzdanje će rasti, pa ćemo opet u sličnoj situaciji reagovati isto, a ako se naša reakcija pokazala pogrešnom naše samopouzdanje će se poljuljati, sumnja će u nama pokrenuti preispitivanje do tada usvojenih stavova, u nama će otpočeti unutrašnja borba, a rezultat te borbe će biti, ili promjena stava ili ostavljanje tog dijela naše psihe "otvorenim" zbog nemogućnosti da se u tom momentu izgradi novi stav, uspostavi nova veza između podaražaja i rakcije na taj podražaj.

Vidiš, ja sebe dobro poznajem, o sebi ( barem ja tako mislim) imam prilično objektivno znanje, svjestan sam onoga što zavisi od mene a i onoga što ne zavisi, svjetan sam svojim snaga i još svjesniji svojih slabosti, mislim da prilično dobro znam šta mogu očekivati od drugih ljudi ( na osnovu vlastitog i iskustva drugih ljudi), i uzevši sve to u obzir ja sam shvatio da je svaki dan "lutrija", nikad ne znaš šta te čeka.

Svi mi želimo da smo sigurni, da se u nešto možemo pouzdati, da možemo planirati i ne plašiti se da nam se planovi neće ispuniti. Ali eto reci mi ti u šta se čovjek danas može pouzdati, kako da se ja riješim npr. straha kad uđem u auto i krenem na cestu, znajući koliko potencijalnih ubica sjedi za volanom, kako da se dovedem u stanje u kome ću u potpunosti vjerovati u svoje sposobnosti, ne dozvoliti strahu ili ljutnji da utiče na moje vozačke sposobnosti, i tako smanjiti mogućnost da i ja sam ne postanem jedan od potencijalnih ubica.

Meni pomaže vjera u Boga , koja podrazumijeva vjeru u čuda, da sa više hrabrosti i nade idem kroz život, možda je to samo racionalizacija kojom ja umirujem svoju dušu, ali eto kod mene djeluje, i ne vidim u toj vjeri ništa loše, jer poznavajući sebe , a i druge ljude koji funkcionišu na istim osnovnim principima kao i ja, vjera u samog sebe nije mi dovoljna, svjestan sam da mnogo toga ne zavisi od mene i zato neke stvari "prepuštam" Bogu.

[Great Cornholio]

Čovjek se mora otresti hrđavog ukusa da teži slaganju sa mnogima ( Niče).

Onaj ko je predan životu, ko želi bolji život, bolji za sve nas, nikad neće nekritički prihvatati stavove većine, koje uglavnom, toj većini nameće neka uticajna manjina.

Nekad se bolje shvate stvari koje se prezentiraju neozbiljno.

@bezobrani niče, evo Tetka opet

[dr.Gonzo]

Čovjek koji je upoznao ljudsku prirodu shvatio je da nešto kao što je slobodna volja postoji samo kao privid. Ako znaš da nervni sistem radi na principu refleksnog luka, onda će ti biti jasnije zašto nešto kao što je slobodna volja ne postoji.
Neki podražaj iz okoline djeluje na receptor, izazove u njemu nervno uzbuđenje, ono se nervnim vlaknima sprovodi do mozga, u mozgu pokrene niz reakcija koje izazovu "borbu" motiva u našoj psihi, i koji motiv pobijedi taj će i "odgovoriti" na podražaj, daće nalog efektorima da odgovore na podražaj receptora.

Bez podražaja , bilo izvana ili iznutra, neće biti ni reakcije na taj podražaj, neće se mozak "uključiti" i dati odgovor, tako da nešto kao što je slobodna volja postoji samo kao privid. Mi "biramo", na osnovu podražaja i dotadašnjeg iskustva sa situacijama koje su izazvale podražaj, način na koji ćemo reagovati, ali u trenutku odluke mi nismo mogli uraditi nešto drugo od onog što smo "izabrali" da uradimo.

Taj zakljucak je kontradiktoran iskustvu. Za razliku od tebe, ja ne mislim da je iskustvo privid, vec da logika kojom se doslo do zakljucka nije ispravna.

Svi mi želimo da smo sigurni, da se u nešto možemo pouzdati, da možemo planirati i ne plašiti se da nam se planovi neće ispuniti. Ali eto reci mi ti u šta se čovjek danas može pouzdati, kako da se ja riješim npr. straha kad uđem u auto i krenem na cestu, znajući koliko potencijalnih ubica sjedi za volanom, kako da se dovedem u stanje u kome ću u potpunosti vjerovati u svoje sposobnosti, ne dozvoliti strahu ili ljutnji da utiče na moje vozačke sposobnosti, i tako smanjiti mogućnost da i ja sam ne postanem jedan od potencijalnih ubica.

Covjek se moze pouzdati u sebe, i preuzeti odgovornost za svoje ponasanje. Ako to uradimo, onda mozemo imati cistu savjest i zivjeti bez kajanja i straha. Neizvjesnost uvijek postoji, postoje stvari na koje ne uticemo. Mozemo sutra umrijeti. Ali to nije lose, to je zivot.

[odr0n]

Priroda sto nudi je sasvim dovoljno da covjek bude ispunjen, tako da covjeka koji jednako cak i vise osjeca prema nevidljivom i nepostojecem ne mogu shvatati ozbiljno nit ima ikakvog smisla preljevati casu i krivo usmjeravati vjeru u nesto vise, zato kazem da to vec predstavlja pomicanje granice normalnosti ili je posljedica neispunjenosti.

To je dobar primjer na cemu religija moze poentirati. na ljudskoj slabosti i izgovorima, gdje mu daje laznu utjesnu nadu neceg nepostojeceg, da ce se stvari sami od sebe popraviti, pa je i samim tim odlika slabosti.

Baš zbog toga što sam dobro upoznao ljudsku prirodu ( milsim da sam je upoznao, budućnost će pokazati da li sam bio u pravu), ja je se pomalo i plašim. Sigurno ti se desilo da ponekad reaguješ nekontrolisano, emocije postanu toliko jake da potpuno "isključe razum", i poslije se zbog toga kaješ. Ako svijet posmatraš isklučivo očima naučnika nekad ćeš se toliko ohrabriti, pomisliti da sve možeš, povjerovati da je sve u našim rukama, da ti nikakva čuda nisu potrebna da bi ostvario svoj naum - e pa to nije baš "najzdravije".
Što je čovjek sigurniji u svoju sposobnost da iz svake "borbe" izađe kao pobjednik, to će mu teže pasti kad doživi neuspijeh u nekoj od njih.

Čovjek koji je upoznao ljudsku prirodu shvatio je da nešto kao što je slobodna volja postoji samo kao privid. Ako znaš da nervni sistem radi na principu refleksnog luka, onda će ti biti jasnije zašto nešto kao što je slobodna volja ne postoji.
Neki podražaj iz okoline djeluje na receptor, izazove u njemu nervno uzbuđenje, ono se nervnim vlaknima sprovodi do mozga, u mozgu pokrene niz reakcija koje izazovu "borbu" motiva u našoj psihi, i koji motiv pobijedi taj će i "odgovoriti" na podražaj, daće nalog efektorima da odgovore na podražaj receptora.

Bez podražaja , bilo izvana ili iznutra, neće biti ni reakcije na taj podražaj, neće se mozak "uključiti" i dati odgovor, tako da nešto kao što je slobodna volja postoji samo kao privid. Mi "biramo", na osnovu podražaja i dotadašnjeg iskustva sa situacijama koje su izazvale podražaj, način na koji ćemo reagovati, ali u trenutku odluke mi nismo mogli uraditi nešto drugo od onog što smo "izabrali" da uradimo.

Ako se to pokazalo efikasnim naše samopouzdanje će rasti, pa ćemo opet u sličnoj situaciji reagovati isto, a ako se naša reakcija pokazala pogrešnom naše samopouzdanje će se poljuljati, sumnja će u nama pokrenuti preispitivanje do tada usvojenih stavova, u nama će otpočeti unutrašnja borba, a rezultat te borbe će biti, ili promjena stava ili ostavljanje tog dijela naše psihe "otvorenim" zbog nemogućnosti da se u tom momentu izgradi novi stav, uspostavi nova veza između podaražaja i rakcije na taj podražaj.

Vidiš, ja sebe dobro poznajem, o sebi ( barem ja tako mislim) imam prilično objektivno znanje, svjestan sam onoga što zavisi od mene a i onoga što ne zavisi, svjetan sam svojim snaga i još svjesniji svojih slabosti, mislim da prilično dobro znam šta mogu očekivati od drugih ljudi ( na osnovu vlastitog i iskustva drugih ljudi), i uzevši sve to u obzir ja sam shvatio da je svaki dan "lutrija", nikad ne znaš šta te čeka.

Svi mi želimo da smo sigurni, da se u nešto možemo pouzdati, da možemo planirati i ne plašiti se da nam se planovi neće ispuniti. Ali eto reci mi ti u šta se čovjek danas može pouzdati, kako da se ja riješim npr. straha kad uđem u auto i krenem na cestu, znajući koliko potencijalnih ubica sjedi za volanom, kako da se dovedem u stanje u kome ću u potpunosti vjerovati u svoje sposobnosti, ne dozvoliti strahu ili ljutnji da utiče na moje vozačke sposobnosti, i tako smanjiti mogućnost da i ja sam ne postanem jedan od potencijalnih ubica.

Meni pomaže vjera u Boga , koja podrazumijeva vjeru u čuda, da sa više hrabrosti i nade idem kroz život, možda je to samo racionalizacija kojom ja umirujem svoju dušu, ali eto kod mene djeluje, i ne vidim u toj vjeri ništa loše, jer poznavajući sebe , a i druge ljude koji funkcionišu na istim osnovnim principima kao i ja, vjera u samog sebe nije mi dovoljna, svjestan sam da mnogo toga ne zavisi od mene i zato neke stvari "prepuštam" Bogu.

Kao sto sam spomenuo prije, tvoj primjer najbolje opisuje kako religija moze poentirati na ljudskim slabostima i generalno svim nedostacima i nepoznatom, te samim tim nije nista vise nego odraz slabosti. O nauci, bukvalno shvatas da se znati sastoji od samo poznavanja necega, sta je, kako funkcioniste itd. Medjutim, znati se takodjer sastoji od svjesnoti da postoje stvari o kojima ne mozemo znati sve (jos uvijek), a problem je sto neki, kao npr. ti, ne shvate ovaj drugi dio i plus ne pomire se sa njim, pa tu padnu i dodje do izrazaja ljudske slabosti te umjesto da su je suzbili pomirenjem sa cinjenicom kakva jeste gdje bi dobili sigurnost i strah bi nestao, oni su pali u zamku lazne utjesne sigurnosti (placebo), a kao posljedica toga strah im nije nestao te ce se pojavljivati svaki put i u vezi bilo cega sto jos uvijek ne znamo i sto nije u moci nasoj nesavrsenoj ljudskoj prirodi tj. prirodi svega jer perfekcija ne postoji. Ti si upoznao ljudsku prirodu, znaci savladao si jedan dio znanja, o funkcionisanju, medjutim nisi se pomirio sa drugim dijelom kojeg si svjestan, znanjem o nedostacima, sto je rezultiralo da ti povuce i prvi dio, znanje o funkcionisnaju te tako ti citavu sigurnost obori, nakon cega se utapas u zamku lazne utjesne sigurnosti dok ti je nepotrebni strah ostao. I naravno da tada nemas samopouzdanja, strah te da ces na svakom cosku stradati i na bilo koji nacin, umjesto da se pomiris da sistem tako funkcionise, te da te vjera u boga, cuda, da ce se stvari odvijati u korist tebe, kao da izadjes neostecen, nemaju smisla jer se stavljas u poziciju covjeka individue kao centra univerzuma i sistema, gdje mislis da ce se prirodni zakoni prekrsiti u tim situacijima samo zbog tebe koji si samo jos jedan nebitni dio funkcionisanja svega. Vidis, ja stvari prihavatam kakve jesu, koliko god izgledale hladnokrvno itd., ja ih ne dozivljavam tako jer mi pomirenje sa stvarima kakve jesu, sa sistemom kakav jeste, daje sigurnost i otklanjaju strah da u svakom trenutku razmisljam da ce me na svakom prijelazu udarit auto, neko opljackat itd., dok jedini strah koji ce se pojaviti jeste samo u trenutku kada se to bude desavalo, a znamo da je takav strah prirodan i predstavlja vid alarma i zastite, slicno kao i bol, dok ovaj neposotojeci i nebitni nije, vec spada u vrstu fobije.

[vatrogasac]

Kao sto sam spomenuo prije, tvoj primjer najbolje opisuje kako religija moze poentirati na ljudskim slabostima i generalno svim nedostacima i nepoznatom, te samim tim nije nista vise nego odraz slabosti. O nauci, bukvalno shvatas da se znati sastoji od samo poznavanja necega, sta je, kako funkcioniste itd. Medjutim, znati se takodjer sastoji od svjesnoti da postoje stvari o kojima ne mozemo znati sve (jos uvijek), a problem je sto neki, kao npr. ti, ne shvate ovaj drugi dio i plus ne pomire se sa njim, pa tu padnu i dodje do izrazaja ljudske slabosti te umjesto da su je suzbili pomirenjem sa cinjenicom kakva jeste gdje bi dobili sigurnost i strah bi nestao, oni su pali u zamku lazne utjesne sigurnosti (placebo), a kao posljedica toga strah im nije nestao te ce se pojavljivati svaki put i u vezi bilo cega sto jos uvijek ne znamo i sto nije u moci nasoj nesavrsenoj ljudskoj prirodi tj. prirodi svega jer perfekcija ne postoji. Ti si upoznao ljudsku prirodu, znaci savladao si jedan dio znanja, o funkcionisanju, medjutim nisi se pomirio sa drugim dijelom kojeg si svjestan, znanjem o nedostacima, sto je rezultiralo da ti povuce i prvi dio, znanje o funkcionisnaju te tako ti citavu sigurnost obori, nakon cega se utapas u zamku lazne utjesne sigurnosti dok ti je nepotrebni strah ostao. I naravno da tada nemas samopouzdanja, strah te da ces na svakom cosku stradati i na bilo koji nacin, umjesto da se pomiris da sistem tako funkcionise, te da te vjera u boga, cuda, da ce se stvari odvijati u korist tebe, kao da izadjes neostecen, nemaju smisla jer se stavljas u poziciju covjeka individue kao centra univerzuma i sistema, gdje mislis da ce se prirodni zakoni prekrsiti u tim situacijima samo zbog tebe koji si samo jos jedan nebitni dio funkcionisanja svega. Vidis, ja stvari prihavatam kakve jesu, koliko god izgledale hladnokrvno itd., ja ih ne dozivljavam tako jer mi pomirenje sa stvarima kakve jesu, sa sistemom kakav jeste, daje sigurnost i otklanjaju strah da u svakom trenutku razmisljam da ce me na svakom prijelazu udarit auto, neko opljackat itd., dok jedini strah koji ce se pojaviti jeste samo u trenutku kada se to bude desavalo, a znamo da je takav strah prirodan i predstavlja vid alarma i zastite, slicno kao i bol, dok ovaj neposotojeci i nebitni nije, vec spada u vrstu fobije.

Da ja ne pišem kada je već sve to napisano samo treba naći i pročitati...

„Allah uistinu neće promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni“. (Kur'an 13: 11)

Poslanik saws. je rekao:
"Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda neka prezire srcem, ali to je najslabiji iman." (Muslim)

Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Ko izađe da traži nauku, on je na Allahovom putu, sve dok se ne vrati."(Tirmizi)

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko krene putem na kom traži nauku, Allah će mu njime olakšati put u Džennet."(Muslim)

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada čovjek umre, njegova djelatnost se prekida, osim u tri slučaja: (ako je ostavio) trajnu sadaku, ili nauku, (znanje ili ilum) koja je od koristi, ili dobro dijete, koje za njega dovu čini."(Muslim)

"Najbolji ti je prijatelj onaj ko te nečem nauči"(Buharija)

”Nakon farzova, nema nista bolje od traženja nauke.” (El-Medžmu’a, 1\22)

"Trazenje nauke je dužnost svakog muslimana. "(Ibn Madze)

"Trazenje znanja bolje je od nafile namaza. "(Taberani)

V. Frankl otkrio je da je pitanje religioznosti i nereligioznosti čovjeka pitanje njegove svijesti i podsvijesti. Ako je čovjek svjesni ateist, on je podsvjesni vjernik, kaže on. Ateizam je neka vrsta njegove devijacije. Frankl kaže da nereligozan čovjek zaboravlja da savjest nije posljednja nego pretposljednja instancija, a posljednja je Bog. "Prerano se nereligiozan čovjek - u svom traženju smisla - zaustavio, kada ne ide dalje od savjesti, kada ne pita dalje. Zašto ne ide dalje? Jer neće da napusti "čvrsto tlo pod nogama"; jer je posljednji brijeg njegovu pogledu skriven, obavit maglom, i u tu se maglu - u tu neizvjesnost ne usuđuje stupiti. A na to se, naprotiv, osmjeljuje religiozan čovjek." (V. E. Frankl, Bog podsvijesti, Zagreb, 1981., str. 41)

[odr0n]

Kao sto sam spomenuo prije, tvoj primjer najbolje opisuje kako religija moze poentirati na ljudskim slabostima i generalno svim nedostacima i nepoznatom, te samim tim nije nista vise nego odraz slabosti. O nauci, bukvalno shvatas da se znati sastoji od samo poznavanja necega, sta je, kako funkcioniste itd. Medjutim, znati se takodjer sastoji od svjesnoti da postoje stvari o kojima ne mozemo znati sve (jos uvijek), a problem je sto neki, kao npr. ti, ne shvate ovaj drugi dio i plus ne pomire se sa njim, pa tu padnu i dodje do izrazaja ljudske slabosti te umjesto da su je suzbili pomirenjem sa cinjenicom kakva jeste gdje bi dobili sigurnost i strah bi nestao, oni su pali u zamku lazne utjesne sigurnosti (placebo), a kao posljedica toga strah im nije nestao te ce se pojavljivati svaki put i u vezi bilo cega sto jos uvijek ne znamo i sto nije u moci nasoj nesavrsenoj ljudskoj prirodi tj. prirodi svega jer perfekcija ne postoji. Ti si upoznao ljudsku prirodu, znaci savladao si jedan dio znanja, o funkcionisanju, medjutim nisi se pomirio sa drugim dijelom kojeg si svjestan, znanjem o nedostacima, sto je rezultiralo da ti povuce i prvi dio, znanje o funkcionisnaju te tako ti citavu sigurnost obori, nakon cega se utapas u zamku lazne utjesne sigurnosti dok ti je nepotrebni strah ostao. I naravno da tada nemas samopouzdanja, strah te da ces na svakom cosku stradati i na bilo koji nacin, umjesto da se pomiris da sistem tako funkcionise, te da te vjera u boga, cuda, da ce se stvari odvijati u korist tebe, kao da izadjes neostecen, nemaju smisla jer se stavljas u poziciju covjeka individue kao centra univerzuma i sistema, gdje mislis da ce se prirodni zakoni prekrsiti u tim situacijima samo zbog tebe koji si samo jos jedan nebitni dio funkcionisanja svega. Vidis, ja stvari prihavatam kakve jesu, koliko god izgledale hladnokrvno itd., ja ih ne dozivljavam tako jer mi pomirenje sa stvarima kakve jesu, sa sistemom kakav jeste, daje sigurnost i otklanjaju strah da u svakom trenutku razmisljam da ce me na svakom prijelazu udarit auto, neko opljackat itd., dok jedini strah koji ce se pojaviti jeste samo u trenutku kada se to bude desavalo, a znamo da je takav strah prirodan i predstavlja vid alarma i zastite, slicno kao i bol, dok ovaj neposotojeci i nebitni nije, vec spada u vrstu fobije.

Da ja ne pišem kada je već sve to napisano samo treba naći i pročitati...

„Allah uistinu neće promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni“. (Kur'an 13: 11)

Poslanik saws. je rekao:
"Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda neka prezire srcem, ali to je najslabiji iman." (Muslim)

Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Ko izađe da traži nauku, on je na Allahovom putu, sve dok se ne vrati."(Tirmizi)

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko krene putem na kom traži nauku, Allah će mu njime olakšati put u Džennet."(Muslim)

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada čovjek umre, njegova djelatnost se prekida, osim u tri slučaja: (ako je ostavio) trajnu sadaku, ili nauku, (znanje ili ilum) koja je od koristi, ili dobro dijete, koje za njega dovu čini."(Muslim)

"Najbolji ti je prijatelj onaj ko te nečem nauči"(Buharija)

”Nakon farzova, nema nista bolje od traženja nauke.” (El-Medžmu’a, 1\22)

"Trazenje nauke je dužnost svakog muslimana. "(Ibn Madze)

"Trazenje znanja bolje je od nafile namaza. "(Taberani)

V. Frankl otkrio je da je pitanje religioznosti i nereligioznosti čovjeka pitanje njegove svijesti i podsvijesti. Ako je čovjek svjesni ateist, on je podsvjesni vjernik, kaže on. Ateizam je neka vrsta njegove devijacije. Frankl kaže da nereligozan čovjek zaboravlja da savjest nije posljednja nego pretposljednja instancija, a posljednja je Bog. "Prerano se nereligiozan čovjek - u svom traženju smisla - zaustavio, kada ne ide dalje od savjesti, kada ne pita dalje. Zašto ne ide dalje? Jer neće da napusti "čvrsto tlo pod nogama"; jer je posljednji brijeg njegovu pogledu skriven, obavit maglom, i u tu se maglu - u tu neizvjesnost ne usuđuje stupiti. A na to se, naprotiv, osmjeljuje religiozan čovjek." (V. E. Frankl, Bog podsvijesti, Zagreb, 1981., str. 41)

U svemu sto si citirao ponovo se dolazi do tacke da se prihvata jedan dio znanja (ono sto smo saznali), dok se drugi dio znanja (svjesnost o onome sto ne znamo i nepoznatom) silovito odbija cak i navodi na odbijanje jer znamo da je reliigija na tome izgradjena i jedino jos funkcionise. Takodjer i primjer Frankla govori covjek postaje religiozan kada odbije taj drugi dio znanja i utopi se u religiozne tvrdnje lazne utjehe kao zamku svoje slabosti.

[Great Cornholio]

.

[Great Cornholio]

Kao sto sam spomenuo prije, tvoj primjer najbolje opisuje kako religija moze poentirati na ljudskim slabostima i generalno svim nedostacima i nepoznatom, te samim tim nije nista vise nego odraz slabosti. O nauci, bukvalno shvatas da se znati sastoji od samo poznavanja necega, sta je, kako funkcioniste itd. Medjutim, znati se takodjer sastoji od svjesnoti da postoje stvari o kojima ne mozemo znati sve (jos uvijek), a problem je sto neki, kao npr. ti, ne shvate ovaj drugi dio i plus ne pomire se sa njim, pa tu padnu i dodje do izrazaja ljudske slabosti te umjesto da su je suzbili pomirenjem sa cinjenicom kakva jeste gdje bi dobili sigurnost i strah bi nestao, oni su pali u zamku lazne utjesne sigurnosti (placebo), a kao posljedica toga strah im nije nestao te ce se pojavljivati svaki put i u vezi bilo cega sto jos uvijek ne znamo i sto nije u moci nasoj nesavrsenoj ljudskoj prirodi tj. prirodi svega jer perfekcija ne postoji.
[/quote]

Nisam najpametniji , najsposobniji, ne znam sve odgovore - priznajem , i vjerujem da se nikad neću moći riješiti tih svojih slabosti.
Da, ja mislim da znam kako većina stvari funkcioniše,poznavajući mehanizme funkcionisanja prirode i čovjeka ja ne vidim načina kako nas je moguće zaustaviti da se u potpunosti uništimo.
Ja se ne mirim sa sudbinom, bez obzira što ne vidim načinkako ćemo spriječiti totalno uništenje civilizacije, i trudim se da dam od sebe koliko mogu da se taj proces zaustavi. Ja ne krijem da me je strah za svoju i budućnost čovječanstva, ne krijem da sam slab, i ne krijem da se uzdam u pomoć sile koja je stvorila zakone po kojima i mi i priroda funkcionišemo. Ja u vjeri u Boga pronalazim dodatnu snagu, ne vjerujem ja u Njega zbog straha od kazne ili zbog nagrade koja me očekuje na drugom svijetu ( ima ih mnogo kojima je to glavni motiv vjerovanja), već zbog toga što mi je stalo da se spasimo patnje i potpunog uništenja na ovom svijetu, i ne vidim drugopg načina kako do toga možemo doći bez Njegove pomoći.
Nemoj me pogrešno shvatiti, ne propagiram ja ovdje učenje neke posebne religijske zajednice, o uticaju religijskih zajednica nemam pozitivno ( isto kao i ti) mišljenje. Ja ti samo želim reći da vjerovanje u Boga nije nešto loše, da to nije slabost, prije će biti dodatna snaga.
[/quote]

Ti si upoznao ljudsku prirodu, znaci savladao si jedan dio znanja, o funkcionisanju, medjutim nisi se pomirio sa drugim dijelom kojeg si svjestan, znanjem o nedostacima, sto je rezultiralo da ti povuce i prvi dio, znanje o funkcionisnaju te tako ti citavu sigurnost obori, nakon cega se utapas u zamku lazne utjesne sigurnosti dok ti je nepotrebni strah ostao. I naravno da tada nemas samopouzdanja, strah te da ces na svakom cosku stradati i na bilo koji nacin, umjesto da se pomiris da sistem tako funkcionise, te da te vjera u boga, cuda, da ce se stvari odvijati u korist tebe, kao da izadjes neostecen, nemaju smisla jer se stavljas u poziciju covjeka individue kao centra univerzuma i sistema, gdje mislis da ce se prirodni zakoni prekrsiti u tim situacijima samo zbog tebe koji si samo jos jedan nebitni dio funkcionisanja svega.

[/quote]

Ja mislim da da sam upoznao mehanizme na kojima funkcioniše ljudska priroda, ne razumijem se baš nešto previše u mehanizme po kojima funkcioniše ostala priroda, ali sam svjestan činjenice da budućnost ostale prirode zavisi prvenstveno od promjena u ljudskoj prirodi, i pošto sam svjestam da ljudska priroda ima nedostataka, koje ne može sama otkloniti, nisam baš preveliki optimista kad je u pitanju budućnost prirode, a samim tim i čovjeka.

Ja mislim da niko nije nebitan, jest da oni koji vladaju nas "sitnu braniju" smatraju nebitnima, smatraju nas samo sredstvom koje služi za uživanje "bitnih", ali pošto ja vjerujem u Boga, i u to da smo mi Njemu svi podjednako bitni, ja se nadam da će se On uključiti i spriječiti nas da činimo ono što je za nas štetno, ili da će se Njegova "intervencija" bazirati na pomoć onima za koje On smatra da čine dobro, da će im pomoći da oni postanu "bitni" i faktor zaustavljanja totalne propasti, kojoj smo svakim danom sve bliže.

[/quote]Vidis, ja stvari prihavatam kakve jesu, koliko god izgledale hladnokrvno itd., ja ih ne dozivljavam tako jer mi pomirenje sa stvarima kakve jesu, sa sistemom kakav jeste, daje sigurnost i otklanjaju strah da u svakom trenutku razmisljam da ce me na svakom prijelazu udarit auto, neko opljackat itd., dok jedini strah koji ce se pojaviti jeste samo u trenutku kada se to bude desavalo, a znamo da je takav strah prirodan i predstavlja vid alarma i zastite, slicno kao i bol, dok ovaj neposotojeci i nebitni nije, vec spada u vrstu fobije.[/quote]

Vidiš, ja stvari ne prihvatam onakvim kakve jesu, ne mogu ostati ravnodušan na ljudsku patnju i nepravde, o problemu ne razmišljam samo kad se susretnem sa negativnim posljedicama tog problema.
Kasno je kad te pokradu, kasno je kad te bol slomljene noge upozori na to da te je udarilo auto na pješačkom prelazu, a tebi bilo zeleno, tih situacija se treba plašiti prije nego one nastupe. Čovjek kome je stalo do promjena na bolje treba biti u stanju naljutiti se ili preplašiti pri "planiranju" budućnosti, jest da će nas takav način razmišljanja kočiti u "napredovanju", ali eto, ko što kažu pametni " Bolje spriječiti, nego liječiti".

[Great Cornholio]

Nešto mi nije uspjelo ovo "kvotanje" , dobro je što priznah da nisam najpametniji

[Great Cornholio]

Taj zakljucak je kontradiktoran iskustvu. Za razliku od tebe, ja ne mislim da je iskustvo privid, vec da logika kojom se doslo do zakljucka nije ispravna.

Covjek se moze pouzdati u sebe, i preuzeti odgovornost za svoje ponasanje. Ako to uradimo, onda mozemo imati cistu savjest i zivjeti bez kajanja i straha. Neizvjesnost uvijek postoji, postoje stvari na koje ne uticemo. Mozemo sutra umrijeti. Ali to nije lose, to je zivot.

Nisam ja rekao da je iskustvo privid, ja sam rekao da je privid da smo mi u nekoj situaciji mogli izabrati nešto drugo od onog što smo izabrali. Ja mislim da logika kojom sam došao do zaključka da je slobodna volja privid nije pogrešna, a do tog zaključka sam došao koristeći i logiku i naučne činjenice.

Da li bi ti meni replicirao da te čitanje mog posta nije na to motiviralo ? Ja mislim da ne bi.Mogo sam umjesto 'mislim da ne bi" napisati i "siguran sam da ne bi", ali eto ja uvijek ostavim mogućnost da sam nešto pogrešno zaključio, pa zato nisam napisao ovo drugo.
E sad, šta te motivisalo da mi odgovoriš, ja ne mogu sa sigurnošću znati, mogu samo pretpostavljati.
Da li te je motivirala želja da mi pomogneš i ukažeš mi na "pravi put", jer si uvidio da sam na "krivom putu", ili te je motivirala želja da me pobijediš u raspravi, ili je nešto treće u pitanju, razni motivi čovjeka pokreću na aktivnost, njihovog djelovanja mi često nismo svjesni, ali bez energije koja se oslobađa prilikom aktiviranja procesa motivacije mi se ne možemo pokrenuti.

Daleko od toga da ja nemam samopouzdanja i da ne preuzimam odgovornost za svoje postupke, ali eto možda je moje "prokletsvo" u tome što sam svjestan činjenice da ja mogu sve savršeno odraditi a da opet budem saučesnik u nekoj nesreći , koju ne moram izazvati ja ,ali bez mene se ne bi mogla desiti.
Vidiš, ja sam možda pretjerano savjestan, stalo mi je da nikad ne uradim nešto radi čega bi neko drugi patio i da ne vjerujem u Boga i njegovu sposobnost da čini čuda, vjerovatno ne bih činio ništa za šta nisam sto posto siguran da neće nauditi nikome.

Svi se mi plašimo nepoznatog, samo ne želimo da to priznamo, a tog straha se rješavamo na različite načine.
Neko strahu suprotstavlja neku drugu emociju, neko se straha rješava vjerom u Boga ( nekog kome ništa nije nepoznato i koji može ono što mi ne možemo) a neko se straha rješava "glumeći" ravnodušnog "heroja".

Ne vjerujem ja u Boga samo zbog straha od života i smrti, ja od Njega očekujem i da me malo "spusti" kad "poletim" visoko, jer ni pretjerana samouvjerenost nije dobra.
Strah, pretjerana samouvjerenost i ravnodušnost nam koče moć objektivnog rasuđivanja, a moja je želja da budem, koliko je god to u mojoj moći, objektivan

[vatrogasac]

U svemu sto si citirao ponovo se dolazi do tacke da se prihvata jedan dio znanja (ono sto smo saznali), dok se drugi dio znanja (svjesnost o onome sto ne znamo i nepoznatom) silovito odbija cak i navodi na odbijanje jer znamo da je reliigija na tome izgradjena i jedino jos funkcionise. Takodjer i primjer Frankla govori covjek postaje religiozan kada odbije taj drugi dio znanja i utopi se u religiozne tvrdnje lazne utjehe kao zamku svoje slabosti.

Sasvim razumijem tvoje pokušaje da vulgarizuješ i relativizuješ kritiku na tvoje teze jer u protivnom morao bi da napustiš "čvrsto tlo pod nogama" na koje si stao, a to bi značilo i radikalne izmjene stavova što baš i nije lahak posao. Lakše je uporno ponavljati jedno te isto na svakoj stranici bar jednom bez obzira na naziv teme. Možda se i ubijediš jer ovo do sada ne zrači sigurnošću.

[odr0n]

U svemu sto si citirao ponovo se dolazi do tacke da se prihvata jedan dio znanja (ono sto smo saznali), dok se drugi dio znanja (svjesnost o onome sto ne znamo i nepoznatom) silovito odbija cak i navodi na odbijanje jer znamo da je reliigija na tome izgradjena i jedino jos funkcionise. Takodjer i primjer Frankla govori covjek postaje religiozan kada odbije taj drugi dio znanja i utopi se u religiozne tvrdnje lazne utjehe kao zamku svoje slabosti.

Sasvim razumijem tvoje pokušaje da vulgarizuješ i relativizuješ kritiku na tvoje teze jer u protivnom morao bi da napustiš "čvrsto tlo pod nogama" na koje si stao, a to bi značilo i radikalne izmjene stavova što baš i nije lahak posao. Lakše je uporno ponavljati jedno te isto na svakoj stranici bar jednom bez obzira na naziv teme. Možda se i ubijediš jer ovo do sada ne zrači sigurnošću.

Opisi sagovornikovog nacina komentarisanja je pokusaj skrivanja nedostatka protu-argumentacije na ono sta tacno govori u njima, to je ono sto si upravo uradio. :]

[vatrogasac]

Opisi sagovornikovog nacina komentarisanja je pokusaj skrivanja nedostatka protu-argumentacije na ono sta tacno govori u njima, to je ono sto si upravo uradio. :]

Ne nudiš mi ništa osim potrošenog salonsko-forumaškog onanisanja. Šta sam mogao naučiti novo?

[odr0n]

Opisi sagovornikovog nacina komentarisanja je pokusaj skrivanja nedostatka protu-argumentacije na ono sta tacno govori u njima, to je ono sto si upravo uradio. :]

Ne nudiš mi ništa osim potrošenog salonsko-forumaškog onanisanja. Šta sam mogao naučiti novo?

Gore sam ti precizno dao repliku na tvoj post, a ti sto si poslje toga uradio je samo opisivanjem nacina mog komentarisanja umjesto da si se bavio tematikom o cemu smo argumentovali, sto znaci da si zakocio, zablokirao usljed nedostatka argumenata.

[vatrogasac]

Opisi sagovornikovog nacina komentarisanja je pokusaj skrivanja nedostatka protu-argumentacije na ono sta tacno govori u njima, to je ono sto si upravo uradio. :]

Ne nudiš mi ništa osim potrošenog salonsko-forumaškog onanisanja. Šta sam mogao naučiti novo?

Gore sam ti precizno dao repliku na tvoj post, a ti sto si poslje toga uradio je samo opisivanjem nacina mog komentarisanja umjesto da si se bavio tematikom o cemu smo argumentovali, sto znaci da si zakocio, zablokirao usljed nedostatka argumenata.

Zato što si zanemario citate koji tvrde suprotno onome što ti je bila teza. Što si tvrdoglav k'o Đurin brat Ilija?

[odr0n]

Ne nudiš mi ništa osim potrošenog salonsko-forumaškog onanisanja. Šta sam mogao naučiti novo?

Gore sam ti precizno dao repliku na tvoj post, a ti sto si poslje toga uradio je samo opisivanjem nacina mog komentarisanja umjesto da si se bavio tematikom o cemu smo argumentovali, sto znaci da si zakocio, zablokirao usljed nedostatka argumenata.

Zato što si zanemario citate koji tvrde suprotno onome što ti je bila teza. Što si tvrdoglav k'o Đurin brat Ilija?

Zanemario? Evo da se podsjetis sta sam rekao za citate:

"U svemu sto si citirao ponovo se dolazi do tacke da se prihvata jedan dio znanja (ono sto smo saznali), dok se drugi dio znanja (svjesnost o onome sto ne znamo i nepoznatom) silovito odbija cak i navodi na odbijanje jer znamo da je reliigija na tome izgradjena i jedino jos funkcionise."

Citati su potvrdili moju tezu.

I mani se mangupisanja sa tim izrazima i klipovima, nismo na pijaci. :]

[vatrogasac]

Zanemario? Evo da se podsjetis sta sam rekao za citate:

"U svemu sto si citirao ponovo se dolazi do tacke da se prihvata jedan dio znanja (ono sto smo saznali), dok se drugi dio znanja (svjesnost o onome sto ne znamo i nepoznatom) silovito odbija cak i navodi na odbijanje jer znamo da je reliigija na tome izgradjena i jedino jos funkcionise."

Citati su potvrdili moju tezu.

I mani se mangupisanja sa tim izrazima i klipovima, nismo na pijaci. :]

Problem je što ja ne želim da se ponavljam u priči sa tobom koja se razvukla na nekoliko tema nego poentiram samo nove momente. Ako uvežeš ovo novo sa onim starim trebao bi već izgraditi za nijansu drugačiju sliku u kojoj vjera se ne boji nauke nego na njoj insistira i protiv je svakog mirenja sa sudbinom i podstiče čovjeka na akciju i gradi empatiju sa svim živim i.....i....i...., a ja i dalje čitam isto samo preformulisano.

[odr0n]

Zanemario? Evo da se podsjetis sta sam rekao za citate:

"U svemu sto si citirao ponovo se dolazi do tacke da se prihvata jedan dio znanja (ono sto smo saznali), dok se drugi dio znanja (svjesnost o onome sto ne znamo i nepoznatom) silovito odbija cak i navodi na odbijanje jer znamo da je reliigija na tome izgradjena i jedino jos funkcionise."

Citati su potvrdili moju tezu.

I mani se mangupisanja sa tim izrazima i klipovima, nismo na pijaci. :]

Problem je što ja ne želim da se ponavljam u priči sa tobom koja se razvukla na nekoliko tema nego poentiram samo nove momente. Ako uvežeš ovo novo sa onim starim trebao bi već izgraditi za nijansu drugačiju sliku u kojoj vjera se ne boji nauke nego na njoj insistira i protiv je svakog mirenja sa sudbinom i podstiče čovjeka na akciju i gradi empatiju sa svim živim i.....i....i...., a ja i dalje čitam isto samo preformulisano.

Da su se ljudi pomirili sa drugim dijelom znanja (sa onim sto jos ne znamo, nemamo uticaj, nepoznato), religije i vjere u boga nikada ne bi bilo, ona je izgradjena na tome na ljudskim slabostima, neznanju, ima ona "tamo gdje nauka prestaje, religija nastaje". Sama nauka ti je dokaz tome jer nigdje neces naci termin boga, vjere u njoj. Neil je to najbolje objasnio sa terminom "god of the gaps":

[dr.Gonzo]

Postoji jako puno bitnih pitanja na koja nauka ne moze ponuditi odgovor. Na primjer, sta je dobro a sta lose, sta je lijepo, kako trebamo zivjeti, koji je smisao nasih zivota itd. Citav svjet subjektivnog. Mada se i subjektivno u odredjenoj mjeri moze posmatrati naucno, ali se nauka uglavnom u to ne upusta.
Zbog toga je dobro kada se naucnici bave naukom, a druge stvari mogu prepustiti ljudima koji se bave tim drugim stvarima. Recimo umjetnicima, filozofima i teolozima.

Tu onda dolazi onaj Dawkinsov argument da je pitanje "postojanja Boga" u sustini naucno pitanje na koje nauka moze dati odgovor. Tu se recimo uopste ne slazem sa njim, jer sve zavisi od definicije i shvatanja toga sta je to Bog. Njegovo shvatanje je Terry Eagleton nazvao "Yeti theory of God". Naravno da Dawkins ima pravo da se u raspravu upusta sa recimo vehabijama, ali bi bilo puno ljepse da raspravlja sa nekim ko je teoloski potkovan.

[Mrtvac Krvnik]

boga nema bog je mrtav,gotova priča.

[vatrogasac]

boga nema bog je mrtav,gotova priča.

To je tačno.

فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ

„I znaj da nema Boga osim Allaha.“ Kur'an (Muhammed, 19.)