#101
Posted: 19/09/2005 17:03
a jel' to ja- ljuta 
Forum Klix.ba
Sa Gradacca,bijele kule
Page 5 of 12
#102
Posted: 19/09/2005 17:08
Jok prijatelju,a gdje cu biti ljuta na tebe
#103
Posted: 19/09/2005 17:16
ja__, ja sam bioJa__ wrote:Becho,da nisi ti bio mozda ovdje 92,93,94 i 95 pa si toliko upucen sta je bilo ...to vazi i za tebe care
na zalost ili na radost, kako kad..
@novalic, eh sacemo reci nije mijac iz sokaka lijevog, nego iz desnog.. pa ce oni iz desnog reci, e nije blize putu, nego je u nasoj polovici, blize sumi.. i tako u nedogled..
u 107. brigadi su se borili svi kojima je gradacac bio na srcu..
kako veli dzavud:
da l' si ikad tako lijepa bila
kao sto si bila onih dana
proveli smo jedno divno ljetu
na cardaku husejn kapetana..
nikada ja zaboravit necu
staru kulu i kaldrmu lijenu..
#104
Posted: 19/09/2005 17:19
Ok ako si bio.Sad si dobio jedan poen kao na evroviziji 
#105
Posted: 19/09/2005 17:19
novalicka, novalickaJa__ wrote:Jok prijatelju,a gdje cu biti ljuta na tebe
#106
Posted: 19/09/2005 17:19
Micika tema ti je super, šteta što je pojedinci ujebaše...
#107
Posted: 19/09/2005 17:21
Kao ti naprimjerFortunaBela wrote:Micika tema ti je super, šteta što je pojedinci ujebaše...
#108
Posted: 19/09/2005 23:21
U čuvenom razgovoru sa Turskim Beglerbegom,kada mu je Turski Beglerbeg rekao:
"Nema više Bosne,a neće biti ni Bošnjaka,Huseine...Gineš za državu koja nikad nije postojala - niti će.
Husein Kapetan Gradaščević mu je odgovorio:
"Ima Bosne,Beglerbeže,i Bošnjaka u njoj.Bili su prije vas i ako Bog da,biće i poslije vas!!"
"Nema više Bosne,a neće biti ni Bošnjaka,Huseine...Gineš za državu koja nikad nije postojala - niti će.
Husein Kapetan Gradaščević mu je odgovorio:
"Ima Bosne,Beglerbeže,i Bošnjaka u njoj.Bili su prije vas i ako Bog da,biće i poslije vas!!"
#109
Posted: 20/09/2005 00:34
#110
Posted: 20/09/2005 14:20
Nisam CETO, ja sam sjedio kuci i hekl'o izmedju 92-95!Ja__ wrote:Becho,da nisi ti bio mozda ovdje 92,93,94 i 95 pa si toliko upucen sta je bilo ...to vazi i za tebe care
#111
Posted: 20/09/2005 14:21
odakle ti toliki konac, bolan
#112
Posted: 20/09/2005 14:27
ratne zalihe!novalic wrote:
odakle ti toliki konac, bolan
#113
Posted: 20/09/2005 14:30
Poznate licnosti iz Gradacca:
Hasan Kikic
književnik i revolucionar, rodio se 1905. godine u Gradačcu. Četnici su ga mučki ubili na Čemernici 1942. godine. Kikićev život bio je ispunjen velikim stvaralačkim naporom, produktivnog književnog stvaraoca na strani socijalno obespravljenih i potlaćenih.
Svoje književno djelo, kao i život u cjelini posvetio je siromašnom i napaćenom bosanskom čovjeku, iz čijih je redova i sam ponikao. Rijetko je ko na ovom našem tlu s takvim poznavanjem ljudi i njihovog života i s takvom ljubavlju, ulazio u svijet proleterizirane bosanske sirotinje, u svijet obespravljenih. Iz Kikićevog pera progovorio je narod, ojađen i pritisnut nevoljama, izmučen i napaćen.
Sažeto, ali veoma ilustrativno, rekao je o Kikiću na Trećim Kikićevim susretima u Gradačcu 1975. godine Rizo Ramić, književnik i književni kritičar: "Trajna mu je zasluga i za našu literaturu, što je uz Miroslava Krležu, Augusta Cesarca i još nekoliko naših naprednih književnika, jedan od eminentnih tvoraca naše napredne književnosti između dva rata, koja je osim estetskog značaja, svojim moralnim buntom i svojom društvenom usmjerenošću, pozitivno uticala na revolucionarno opredjeljenje slobodoljubivih čitalaca, na pobjedu revolucije. I Kikić je pomagao da se krče novi putevi u našoj književnosti, borio se za nove teme i sadržaje, unosio u nju nova jezička bogatstva, kazao svježe lirske riječi, intezivnim bojama svoje poetske palete naslikao ocjelno tvrde, jake likove radnih ljudi, obznanio njihov žarki optimizam".
Najbolja Kikićeva djela su "Provincija u pozadini" (1935), "Ho-ruk" (1936) i "Bukve" (1938). "Provincija u pozadini", balestritički ciklus iz rata, čini tematsku cjelinu i predstavlja dokument o djetinjstvu pisca i njegovih vršnjaka, o teškim godinama Prvog svjetskog rata. O Kikiću je mnogo rečeno, napisano i objavljeno. Njegovom djelu će se uvijek iznova vraćati buduće generacije. Hasanu Kikiću je "mjesto u elitnoj pripovjedačkoj reprezentaciji BiH između dva rata pa i šire u jugoslovenskim okvirima".
Mustafa Novalic
Novalić Mustafa bio je uzoran pedagog i prosvjetni radnik, profesor književnosti u gradačačkoj gimnaziji, a kasnije i njen direktor. Rođen je u Gradačcu 05. januara 1952. godine, a tragično izgubio život na braniku BiH, 07. februara 1993. godine.
Bio je talentovan književnik, prozni pisac. Njegova zapažena zbirka pripovijedaka "Pobratimstvo" nagovijestila je velike književne mogućnosti, te ga svrstala u red talentovanih književnika srednje generacije, koji je trabalo tek da stvara i pred kojim je bila književna perspektiva. Bio je "jedan od najupečatljivijih književnika srednje generacije u bošnjačkoj i bosansko-hercegovačkoj književnosti".
Tužna je igra sudbine, da je u pomenutoj zbirci proze posljednja pripovijetka ovoga pisca nosila naslov: U iščekivanju smrti, koja je, nažalost, ne dugo iza toga i stigla.
U recenziji, povodom štampanja njegove zbirke pripovijedaka književnik Mirko Marjanović ističe: "Ne bez razloga u ovim neobičnim pričama o duhovnom siromaštvu života glavne ličnosti su poznati autori klasičnih i modernih djela književnosti, filozofije, nauke, slikarstva. U idejama njihovih svjetova Novalić vidi univerzalne ključeve za razumijevanje života, a u samoj umjetnosti izvore bratstva, na čijoj matrici nalazi najinspirativnije tačke za vlastiti duhovni rukopis.
U svijetu literature, filozofije i slikarstva Novalić otkriva ono osjećanje života koje podrazumijeva sveobuhvatnost i koje integrira profinjenost sa surovošću, misaonost s ispraznošću u supstancijalni stav spram prošlog, sadašnjeg i budućeg".
Kono, nastavi kono...
Hasan Kikic
književnik i revolucionar, rodio se 1905. godine u Gradačcu. Četnici su ga mučki ubili na Čemernici 1942. godine. Kikićev život bio je ispunjen velikim stvaralačkim naporom, produktivnog književnog stvaraoca na strani socijalno obespravljenih i potlaćenih.
Svoje književno djelo, kao i život u cjelini posvetio je siromašnom i napaćenom bosanskom čovjeku, iz čijih je redova i sam ponikao. Rijetko je ko na ovom našem tlu s takvim poznavanjem ljudi i njihovog života i s takvom ljubavlju, ulazio u svijet proleterizirane bosanske sirotinje, u svijet obespravljenih. Iz Kikićevog pera progovorio je narod, ojađen i pritisnut nevoljama, izmučen i napaćen.
Sažeto, ali veoma ilustrativno, rekao je o Kikiću na Trećim Kikićevim susretima u Gradačcu 1975. godine Rizo Ramić, književnik i književni kritičar: "Trajna mu je zasluga i za našu literaturu, što je uz Miroslava Krležu, Augusta Cesarca i još nekoliko naših naprednih književnika, jedan od eminentnih tvoraca naše napredne književnosti između dva rata, koja je osim estetskog značaja, svojim moralnim buntom i svojom društvenom usmjerenošću, pozitivno uticala na revolucionarno opredjeljenje slobodoljubivih čitalaca, na pobjedu revolucije. I Kikić je pomagao da se krče novi putevi u našoj književnosti, borio se za nove teme i sadržaje, unosio u nju nova jezička bogatstva, kazao svježe lirske riječi, intezivnim bojama svoje poetske palete naslikao ocjelno tvrde, jake likove radnih ljudi, obznanio njihov žarki optimizam".
Najbolja Kikićeva djela su "Provincija u pozadini" (1935), "Ho-ruk" (1936) i "Bukve" (1938). "Provincija u pozadini", balestritički ciklus iz rata, čini tematsku cjelinu i predstavlja dokument o djetinjstvu pisca i njegovih vršnjaka, o teškim godinama Prvog svjetskog rata. O Kikiću je mnogo rečeno, napisano i objavljeno. Njegovom djelu će se uvijek iznova vraćati buduće generacije. Hasanu Kikiću je "mjesto u elitnoj pripovjedačkoj reprezentaciji BiH između dva rata pa i šire u jugoslovenskim okvirima".
Mustafa Novalic
Novalić Mustafa bio je uzoran pedagog i prosvjetni radnik, profesor književnosti u gradačačkoj gimnaziji, a kasnije i njen direktor. Rođen je u Gradačcu 05. januara 1952. godine, a tragično izgubio život na braniku BiH, 07. februara 1993. godine.
Bio je talentovan književnik, prozni pisac. Njegova zapažena zbirka pripovijedaka "Pobratimstvo" nagovijestila je velike književne mogućnosti, te ga svrstala u red talentovanih književnika srednje generacije, koji je trabalo tek da stvara i pred kojim je bila književna perspektiva. Bio je "jedan od najupečatljivijih književnika srednje generacije u bošnjačkoj i bosansko-hercegovačkoj književnosti".
Tužna je igra sudbine, da je u pomenutoj zbirci proze posljednja pripovijetka ovoga pisca nosila naslov: U iščekivanju smrti, koja je, nažalost, ne dugo iza toga i stigla.
U recenziji, povodom štampanja njegove zbirke pripovijedaka književnik Mirko Marjanović ističe: "Ne bez razloga u ovim neobičnim pričama o duhovnom siromaštvu života glavne ličnosti su poznati autori klasičnih i modernih djela književnosti, filozofije, nauke, slikarstva. U idejama njihovih svjetova Novalić vidi univerzalne ključeve za razumijevanje života, a u samoj umjetnosti izvore bratstva, na čijoj matrici nalazi najinspirativnije tačke za vlastiti duhovni rukopis.
U svijetu literature, filozofije i slikarstva Novalić otkriva ono osjećanje života koje podrazumijeva sveobuhvatnost i koje integrira profinjenost sa surovošću, misaonost s ispraznošću u supstancijalni stav spram prošlog, sadašnjeg i budućeg".
Kono, nastavi kono...
#114
Posted: 20/09/2005 14:50
becho, mozda sam polupo loncice, ali cini mi se da mustafa novalic (inace, dajdza od jedne moje skroz dobre frendice iz tog vremena) nije umro na braniku..
#115
Posted: 20/09/2005 15:45
Neznam Care, tekst je prenesen sa jedne gradacacke web-stranice. Pitaj konu, ona zna garant!
#116
Posted: 20/09/2005 15:50
pokojni profa novalic je moj profesor iz gimnazije.. i brojala sam ga jednim od boljih prijatelja...
novalic je poginuo od eksplozije gelera, izvan grada.. gdje je organizovao nastavu.. da bi zastitio djecu..
novalic je poginuo od eksplozije gelera, izvan grada.. gdje je organizovao nastavu.. da bi zastitio djecu..
#117
Posted: 20/09/2005 15:52
pobratimstvo.. jest' fotokopirano, ali kompletno drzim i ovdje u ladici.. pa kad mi profa padne na pamet.. ja citam..
#118
Posted: 20/09/2005 15:56
daidza.. je li to ocev ili majcin brat ?
#119
Posted: 20/09/2005 15:57
ovo se moze uzeti ko odbrana svoje domovine..novalic wrote:pokojni profa novalic je moj profesor iz gimnazije.. i brojala sam ga jednim od boljih prijatelja...
novalic je poginuo od eksplozije gelera, izvan grada.. gdje je organizovao nastavu.. da bi zastitio djecu..
elem, to je taj mustafa.. dajdza od moje frendice, i preko znam da nije bas ni odmah umro, nego je se nesto jadan pravo napatio..
doduse, mozda sam i ja prolupo.. davno je to bilo..
#120
Posted: 20/09/2005 16:00
http://www.geocities.com/gimn1gradacac/
evo jos malo.. izudin je isto bio moj profa hemije... ne znam kakav je sada, ali je nekada bio pravi gad od covjeka...
evo jos malo.. izudin je isto bio moj profa hemije... ne znam kakav je sada, ali je nekada bio pravi gad od covjeka...
#121
Posted: 20/09/2005 16:02
majkin..novalic wrote:daidza.. je li to ocev ili majcin brat ?
#122
Posted: 20/09/2005 16:03
jel to hemso?novalic wrote:http://www.geocities.com/gimn1gradacac/
evo jos malo.. izudin je isto bio moj profa hemije... ne znam kakav je sada, ali je nekada bio pravi gad od covjeka...
on je u ratu jedno vrijeme predavo u MSC u srebreniku..
#123
Posted: 20/09/2005 16:04
jeste.. i novalic je predavao u srebreniku.. tamo negdje je i ranjen.. ili na putu za srebrenik..
#124
Posted: 20/09/2005 19:08
hemso je predavao i menicar-x wrote:jel to hemso?novalic wrote:http://www.geocities.com/gimn1gradacac/
evo jos malo.. izudin je isto bio moj profa hemije... ne znam kakav je sada, ali je nekada bio pravi gad od covjeka...
on je u ratu jedno vrijeme predavo u MSC u srebreniku..
sad je direktor gimnazije #125
Posted: 20/09/2005 23:37
otiso ja kod hemse na cas.. inace sam iso u tz u skolu, ali kad bi gore bilo sranje, iso sam kod ove moje raje, sto smo zajedno isli u osnovnu, nako da se zajebavam..micika wrote:hemso je predavao i menicar-x wrote:jel to hemso?novalic wrote:http://www.geocities.com/gimn1gradacac/
evo jos malo.. izudin je isto bio moj profa hemije... ne znam kakav je sada, ali je nekada bio pravi gad od covjeka...
on je u ratu jedno vrijeme predavo u MSC u srebreniku..
uff.. covjek nacrto prvo neku formulu, vrag bi ga znao sta je.. pita sta je ovo, neko provali rebus.. a on nako ljut pita ko je to reko, sacu mu zakljucit jedan.. kad oni svi uprli u mene, ne bi li se ja javio i spasio cojka..
elem, istjera on mene sa casa.. doso ja opet kroz nekih pola mjeseca, inace to je bila masinska neka skola, ono, trogodisnja..
nacrto cojk C2H5OH na tabli.. a nama je kadro u gimnaziji vazda objasnjavo kako bi alkohol bio najbolja hrana, samo da ga je organizam u stanju ragzraditi.. a i hemso je u to vrijeme volio trznut iz sise.. i okrenu se on razredu i veli sta je ovo.. i ovaj put se ja javim, govorim, to vam je najbolja hrana.. hem oksigen, hem ugljikohidrati.. veli, ako mi kazes jos i koja mu je mahana, zakljucim ti pet.. i ja njemu velim, ne moze se razgraditi u organizmu.. kaze cojk, bravo, koji si broj, i ja kazem broj od ovog sto je sjedio do mene.. frajer imo se keceve i dvice i peticu iz hemije..