Jesi li čuo za pokolj stanovnika Taifa i pljačku istoimenog grada 1802. godine, koju su počinili Vehabije ??? Znaš li da su ti "navjestitelji slobode i demokratije" bucali Kur'ane, tefsire, hadise i druge knjige koje su uzeli iz biblioteka, kuća, mesdžida i bacali ih na zemlju...Od korica Kur'ani kerima su pravili sandale...O rušenju turbeta i mesdžida u Mekki i Taifu, od strane ovih "navjestitelja slobode" da i ne govorim...
Kada se vehabizam prvi put pojavio u 18. vijeku u pokrajini Nedžd, u istočnoj Arabiji, njegovi sljedbenici – vehabije, među svojim su savremenicima bili nazivani "ljudima bez zakona" jer su odbijali sve postojeće pravne škole sunitskog islama. Živjeli su u zemlji tako dalekoj i nerazvijenoj da u njoj Otomanska imperija nije nalazila za vrijedno uspostaviti svoju upravu. Tu nije bilo nikakve ekonomske aktivnosti osim pljačkaških napada članova "kuće Sauda" na karavane hodočasnika koje su prolazile ovim krajem na putu iz Kuvajta za Mekku. Čudnim sticajem historijiskih okolnosti, ovaj totalitarni islam se javlja u tom zabačenom dijelu istočne Arabije u isto vrijeme kada Otomanska imperija ulazi u period slabosti i razgradnje.
Muhammed ibn Abdul Vehab tada počinje propovijedati krajnje fundamentalističko, puritansko, ogoljeno i usko tumačenje islama. Njegov fundamentalizam je jednostavan za razumjeti jer se radi o vrlo pojednostavljenom tumačenju vjere. U osnovi, tvrdio je da su se, nedugo nakon smrti Poslanika Muhammeda s.a.v.s., muslimani ponovo vratili u nevjerništvo, u stanje u kojem su bili prije pojave islama. Ibn Abdul Vehab je vjerovao da se ljudsko društvo treba urediti po božijem a ne po ljudskom zakonu. Međutim, do 18. stoljeća, društva u mnogim muslimanskim zemljama uređivana su i po narodnom, običajnom pravu. Uz to, modernitet donosi novine koje su prihvaćene jer se ne smatraju protivnima islamu. No, Ibn Abdul Vehab je tvrdio da su na taj način muslimani napustili "izvornu vjeru", okrenuli joj leđa i vratili se u nevjerništvo.
U svojoj Knjizi o islamskom monoteizmu (Kitab at-Tawheed) Ibn Abdul Vehab tvrdi kako je neophodno ispitati vjeru svakog muslimana, te da sve one koji se ne podvrgnu njegovom tumačenju islama treba proglasiti nevjernicima, napasti ih, ubiti i oduzeti imovinu.
Njegov pokret nije odmakao daleko sve dok nije sklopio savez s "kućom Sauda" čiji su se članovi bavili razbojništvom i pljačkaškim pohodima. Islamski učenjaci toga vremena tvrdili su kako je jedini temelj za uspostavu ovog saveza bila činjenica da je vehabizam pljačku pokorenih "nevjernika" proglasio legitimnom. Od sredine 18. do početka 20. vijeka vehabije i Saudijci poduzeli su seriju akcija u kojima su osvojili veći dio Arapskog poluostrva. Konačno, 20-ih godina 20. stoljeća, u drugom pokušaju, uz pomoć Britanaca, uspjeli su osvojiti Mekku i Medinu. Uspostavili su rekacionarnu utopiju, u kojoj se sadašnjost temelji na viziji prošlosti. Poput njemačkog nacizma i talijanskog fašizma, u sadašnje vrijeme se nastoji projicirati viđenje zlatnog doba, koje je navodno postojalo u prošlosti i u koje sada treba vratiti sve muslimane.
Od prve polovice 20. stoljeća počinje ozbiljan rad na vehabizaciji cjelokupnog islama...
Saudijska Arabija je svojim granicama obuhvatila najsvetija mjesta islama, i za državnu ideologiju prihvatila njegovo puritansko tumačenje. Kao formalno prva zemlja islama, ona je nastojala potaći i druge muslimanske zemlje da prihvate vehabijsku ideologiju i uspostave islamsku teokratiju. Za takve poduhvate nije dovoljan samo ideološki rad. Za zbacivanje, po vehabijskim standardima nevjerničkih vlada, potrebno je pribjeći revolucionarnim metodama. Abdul Vehab je bio Saudijac i njegovo je učenje u toj zemlji prihvaćeno kao nacionalna ideologija. Začuđujuće je kako se vehabizam uspio proširiti u svijetu. Glavni razlog leži u činjenici da se za to koristi saudijski novac. Filozofija vladajuće saudijske elite, koja iza toga stoji, je jednostavna:
Džihad je odličan, samo ne u Saudijskoj Arabiji... 