Forum Klix.ba

Jim svaka čast za ove članke, za ovo nisam znao

Nylon wrote:Jim svaka čast za ove članke, za ovo nisam znao

Ovakve stvari treba sačuvati od zaborava...a danas se sve promijenilo.Nema vise ovakvih bendova,muzicara ni svirki kao nekad.

jim4 wrote:

Nylon wrote:Jim svaka čast za ove članke, za ovo nisam znao

Ovakve stvari treba sačuvati od zaborava...a danas se sve promijenilo.Nema vise ovakvih bendova,muzicara ni svirki kao nekad.

Sreća pa i danas ima ljudi koji cijene dobru muziku (ne mislim samo na Jabuku, već općenito sarajevsku scenu sedamdesetih i osamdesetih, ta muzika se ne može porediti sa ovom današnjom).
Hvala ti i u moje ime, svaka informacija je dobrodošla .

Naletim ponekad na portalu Sarajevo-x na neki članak o Crvenoj Jabuci(koncertne aktivnosti)pa u komentarima prvo što se primjeti su napadanje Žere i slične stvari u smislu da je "prodata duša"... Pa čovjek je cijeli rat bio u svom gradu i pomagao drugima u tom najtežem razdoblju...Nije otišao iako je mogao.A danas ga samo tako "popljuju" ti "veliki Bosanci" što je otišao u Zagreb,što nije ostao u Sarajevu...Realno malo je muzičara ostalo u Sarajevu(Sarajlija) a koliko je samo ljudi koji su otišli i nisu se vise vratili u rodni grad iz Bih u toku rata.Ne zaradjuju tek tako danas na dijaspori sva ta nekadašnja imena ex yu estrade a ne samo oni nego i ovi "novopeceni muzicari".
Treba naglasiti da je Žera prvi predložio da se skupe financijska sredstava za obnovu totalno oštećenog "Doma Mladih"-kultnog mjesta okupljanja prijeratne sarajevske pop rock škole i mladih.
Napravio je taj koncert tada(mislim april 2005.) u Skenderiji povodom 20 godina postojanja "Crvene jabuke" gdje je vecina novca otišla u obnovu Doma Mladih u kojem se i dan danas opet održavaju razna kulturna dogadjanja,koncerti i sl. tako da vidim da ima smisla blatiti Žeru. Vremena su se promijenila,ljudi su se razišli po cijelom svijetu...

jim4 wrote:Naletim ponekad na portalu Sarajevo-x na neki članak o Crvenoj Jabuci(koncertne aktivnosti)pa u komentarima prvo što se primjeti su napadanje Žere i slične stvari u smislu da je "prodata duša"... Pa čovjek je cijeli rat bio u svom gradu i pomagao drugima u tom najtežem razdoblju...Nije otišao iako je mogao.A danas ga samo tako "popljuju" ti "veliki Bosanci" što je otišao u Zagreb,što nije ostao u Sarajevu...Realno malo je muzičara ostalo u Sarajevu(Sarajlija) a koliko je samo ljudi koji su otišli i nisu se vise vratili u rodni grad iz Bih u toku rata.Ne zaradjuju tek tako danas na dijaspori sva ta nekadašnja imena ex yu estrade.
Treba naglasiti da je Žera prvi predložio da se skupe financijska sredstava za obnovu totalno oštećenog "Doma Mladih"-kultnog mjesta okupljanja prijeratne sarajevske pop rock škole i mladih.
Napravio je taj koncert tada(mislim april 2005.) u Skenderiji povodom 20 godina postojanja "Crvene jabuke" gdje je vecina novca otišla u obnovu Doma Mladih u kojem se i dan danas opet održavaju razna kulturna dogadjanja,koncerti i sl. tako da vidim da ima smisla blatiti Žeru. Vremena su se promijenila,ljudi su se razišli po cijelom svijetu...

Da, i ja sam to primjetila. Cijenim Žeru upravo radi toga što na svakom koncertu, barem po mojim informacijama, spomene pokojne Zije i Aljošu, pa čak i Zlaju. Jedino što ja ne bih napravila na njegovom mjestu jeste okupiti bend bez jednog od osnivača . Prvo iz poštovanja, a onda i zbog svega ostalog . A kad već Zlaja nije pristao na povratak u bend, onda je svako trebao ići svojim putem. Barem po meni.

1:35 slika na ekranu...

Ovo je jedno od boljih live izvodjenja poslijeratne Jabuke i pjesme "Bježi kišo s prozora"

Jedan novinar u vezi tragičnog 18 septembra ispričao sljedeću svoju priču. Vozio se on 18 septembra 1970 il 1972 godina (riječ je o smrti Jimi Hendrixa) i upali radio u autu, kad na vijestima javljaju da je u stanu u Londonu pronađen mrtav Jimi Hendrix. Par godina poslije na isti datum upali radio u autu i javljaju kako je umro Mark Bolan (mislim da je stradao u saobračajnoj nesereći). 18 septembar 1986. godine vozeči se u autu upali radio da čuje da li će šta pustiti od Hendrixa ili Marka Bolana And T Rexa, kad vijesti javljaju da su u tragičnoj nesreći kod Jablanice stradali članovi Crvene Jabuke, Aljoša Buha, mrtav na licu mjesta, Dražen Ričl, u teškom stanju opasnom po život i Zlatko Arslanagić također povrijeđen, ali ne teško kao Dražen Ričl. Komentar tog novinara je bio da više nikad neće upaliti radio na 18-ti septembar, jer je previše čuo ružnih vijesti na taj dan.

Ovo je noviji jako dobar intervju za Avaz

Dražen Žerić Žera: U Sarajevu ne vidim nasljednike moje generacije

Ne vidim neki prevelik odjek "Letu štuka" i "Dubioza kolektiva"


Nevjerovatna slava i popularnost na početku karijere, hitovi "Dirlija", "Bježi, kišo, s prozora", "Sa tvojih usana"... potom strašna tragedija - pogibija dvojice članova grupe uoči početka prve turneje, rat, odlazak nekih članova iz benda... sve to je "Crvena jabuka" u posljednjih 26 godina preturila preko svojih leđa i danas je tu - u vrhu regionalne muzičke scene i s novim albumom "Za tvoju ljubav", koji je prije nekoliko dana objavljen pod markicom "Croatia Recordsa".

Bend koji je u Sarajevu nastao u najžešćem valu "new primitivsa" i tada odlučio svirati ljubavne pjesme, ostao je tome vjeran do danas. Na novom albumu je, kako kaže frontmen Dražen Žerić Žera, 16 ljubavnih pjesama, među kojima su dueti sa Željkom Bebekom i Sašom Lošićem Lošom.

Nove numere nose dah Sarajeva, jer ističe Žera, "ko god nas sluša, ne može reći da je to grupa iz Beograda ili Zagreba ili iz Ljubljane".

Razgovor sa Žerom počeli smo pričom o novom CD-u, ali se otvorilo mnogo tema, muzičkih i onih drugih, ali i neodgovorenih pitanja iz prošlosti...

Normalan odgoj

Relativno ste brzo, u odnosu na prethodni album, uradili novi. Vaše kolege uglavnom prave pauze po četiri-pet godina.

- Mi uvijek pravimo pauzu od dvije godine, tako radimo posljednjih 25 godina. Ako nemaš pjesama, normalno je da ćeš napraviti i pauzu od pet godina.

Uz "Crvenu jabuku" pjesmu izvodi i grupa J.O.K.S. Šta je to?

- To znači "J... ih onaj ko ih skupi". To je grupa koju sačinjavaju Enis Bešlagić, Antimon, "Bijele udovice", Simonica i klapa "Sv. Nikola". Oni učestvuju u pjesmi "Gigi&Migi". To je montipajtonovska parodija na društvo u kojem živimo. Oni prave parodiju na sve živo: od političara do stilista. Dosta ih je sada, ima ih više od "Zabranjenog pušenja". Kada budu u mogućnosti, nastupat će s nama.

Slijedi li nakon CD-a turneja?

- Mi nemamo pauza, stalno sviramo.

Na sceni ste skoro 30 godina. Pojavi li se kod Vas ponekada zasićenje?

- Ne. Nama su koncerti lijepi i ugodni, ne radiš nešto što ti je muka. Lijepo se osjećamo na koncertima, vidiš da ljudi uživaju. Sve je više mladih u publici, što nam je drago. Sve ide svojim tokom, onako kako smo i zamislili na početku karijere.

Šta je Vaš recept za uspjeh?

- Zato što smo normalno odgojeni. Ulica Kralja Tomislava i Titova, nema foliranja, moraš biti iskren. Ne možeš se baviti stvarima za koje nisi dobar. Ako nemaš šmek za pjesme, kako ih odsvirati, kako prezentirati ljudima, normalno je da nećeš uspjeti.

Je li tačno da ste rekli da je danas za uspjeh potrebno da čovjek bude budala?

- Kada uključim televizor, ne mogu vidjeti ništa normalno, sve je na granici sa psihijatrijom.

Pa šta se to promijenilo u glavama ljudi?

- Nije se ništa promijenilo u glavama ljudi. Ti ljudi su i prije živjeli oko nas, samo što je sada nastala migracija stanovništva. Što se tiče Sarajeva, koliko ja znam, 50 posto stanovnika se odselilo i normalno je da se neke stvari primaju. Da je sve ostalo, možda se ti ljudi ne bi ni primjećivali niti bi mogli doći do medija. To govorim uopćeno i za politiku, i za sport, i za muziku... Takva su vremena došla. Izgubila su se mjerila vrijednosti u bilo čemu. To nije tako samo u BiH nego u cijelom regionu. Ali, onaj ko vrijedi, ostat će, a ko ne vrijedi, neće.

Živite na relaciji Zagreb - Sarajevo. Kakav je danas Vaš odnos prema Sarajevu?

- Živim ja svugdje. Na Balkanu. Nedostatak je svega, poštenja, iskrenosti... Svega što je nekada krasilo ljude. Meni se to gadi, poprilično. Ljubitelj sam Sarajeva iz osamdesetih godina i prije toga. Ne samo Sarajeva nego onoga kako su izgledali svi gradovi na ovom svijetu. Znam da je ljudima teško, ali volio bih da je situacija bolja u Sarajevu. Stalno bih trubio ljudima da je tu igrao Mirza Delibašić, da je tu pjevao Davorin Popović... To je ono što je čast Sarajeva, pored ćevapa i olimpijskih terena. Ima nešto što je samo Sarajevo imalo, a danas se nešto drugo forsira. To nije duh tog grada prema mom mišljenju. Ali, ako ljudima to paše, onda je to to. Neću da se petljam u to. Ja Sarajevo u srcu nosim malo drugačije, moje Sarajevo su "Indexi", Zdravko Čolić, Mahir Paloš, "Ambasadori", ova moja generacija bendova. To je, po meni, Sarajevo, a ovo sada nema veze s vezom. Ali, naravno, ukusi su različiti i ovo je moj stav.

Dobro, jasno mi je da cijenite sarajevsku pop školu koja je iznjedrila i "Crvenu jabuku".

- Mene je ta škola sve naučila, i ovo što sviramo i mi, i Merlin, i Hari, i "Plavi orkestar" i "Elvis J. Kurtovich" i "Zabranjeno pušenje". Ta škola nešto vrijedi dok mi još trajemo. Svirali bi i "Indexi" da su ostali živi. Od ove nove škole ne vidim da je nešto uspjelo. Kod ovih mlađih uglavnom vidim da nemaju simpatije prema ljudima poput nas, "Orkestra" i sličnih... Što se kaže: Kad mačke odu, onda miševi plešu po ulicama. Ne vidim nikoga da razmišlja kako ne treba biti zvijezda samo u svojoj ulici... I kada smo se htjeli zatvarati da smo face u tri ulice, Brega i Pimpek su nam uvijek govorili šta trebamo napraviti. Možda se oni zadovoljavaju tim stvarima... Očekivao sam da Sarajevo i poslije ove moje generacije ima bendove koji će razvaljivati cijelom bivšom Jugoslavijom. Tako bi trebalo ići nekim redom. Ali, mislim da je to sve lokalnog karaktera, što nikada nije bilo.

Bio sam prevaren

Mislite li, konkretno, da "Letu štuke" i "Dubioza kolektiv" imaju lokalni karakter?

- Pa ne vidim ja neki prevelik odjek. Nešto su napravili u Hrvatskoj i Srbiji, ali šta je sa Slovenijom, Makedonijom... Volio bih da bude na sva zvona, ali ne znam do čega je. A, normalno, teško je, jer danas je totalna iscjepkanost tržišta. Moja želja ima širi domet - kada se vratiš u svoj grad, da znaš da je to to, da si razvalio cijelu bivšu Jugoslaviju. A to više ne vidim.

Zašto neki smatraju da ste teška osoba?

- Težak sam s onima s kojima nemam o čemu razgovarati. Postavlja mi pitanja da mi počne pucati ovo malo mjehurića u mozgu. Kad mi neko postavi pitanje koje vrijeđa inteligenciju, onda nemam o čemu razgovarati. Razgovaram s normalnim ljudima.

Svojevremeno ste se među prvima novčanim prilogom uključili u obnovu Doma mladih. Služi li to kultno mjesto ponovo svojoj svrsi?

- Mi smo koncert za Dom mladih radili u Skenderiji i tu sam bio prevaren kao nikad u životu. Ali, nema veza, ja sam to napravio, jer smo mi tu počeli svirati i jer smo imali odlične uvjete. Bilo je, stvarno, muka gledati kako to stoji razvaljeno u centru grada. Bitno je da se rade koncerti, ne znam funkcioniraju li te prostorije za vježbanje. Tu su vježbali svi sarajevski bendovi, od "Dugmeta" pa nadalje. U "Kaktusu" su se svirali koncerti uoči velikih turneja. Prema mome mišljenju, to uloga Doma mladih. Ja bih širom otvorio vrata, a neka ministar kulture Sarajevskog kantona (Emir Hadžihafizbegović, op. a.) od ovih reklama "Tomato" koje snima po Hrvatskoj, kupi ljudima gitare. Danas je to jeftino, u moje doba je bilo veoma skupo. Opremi nekoliko vježbaonica i neka djeca vježbaju.

Samo, on više nije ministar.

- Pa, eto, ne znam ko je. To su ovi što vole te pozicije, a obično najviše vole sebe.

Novinar Mirsad Bećirović kumovao je nazivu grupe "Crvena jabuka". Jeste li danas u kotaktu s njim?

- Uopće ne znam gdje je on. Mislim da je negdje vani. Mi ne bismo čak ni izdali ploču da nije bilo njega. U tadašnjem "Jugotonu" su nas izrugali, kao, koga interesira "Dirlija", šta je "Bježi, kišo, s prozora"... Mi smo se plačući vratili iz Zagreba. E, onda im je Mirso opet otišao gore pa im je održao predavanje i uvjerio ih da nam izdaju prvu ploču. Kada se to prodalo, onda im se, normalno, naslađivao.

Vrijeme za kćerke


Na udaru ste stilista u Hrvatskoj.

- Stilisti haraju u medijima, a ne među narodom. To je taj mikrosvijet, koji gleda gdje će otići na neki "event", pojesti i popiti nešto džaba, uzeti dupljak torbicu i prodavati m... za bubrege, šta će ko obući. A imaju plodno tlo, jer imaš gomilu osoba iz javnog života koje dozvoljavaju da ih oblače, da ih čak vode u toalet. To je jedno veliko ništa, ali zauzimaju veliki medijski prostor.

Jeste li pratili dešavanja u vezi sa suspenzijom Nogometnog saveza BiH?

- To ti govorim. To se nikada nije smjelo desiti. Da imam dan bilo kakve vlasti u Bosni i Hercegovini, sve bih to potjerao, sve što postoji u tim vladajućim strukturama i sporta, i politike... Postoji toliko mladih, normalnih ljudi, koji vole tu državu, koja treba biti jedna, a ne podijeljena na ne znam koliko budalaština. U narodu je situacija potpuno drugačija. Ja putujem i po Bosni nije baš to tako kako političari govore. Jedna Bosna s jednom zastavom ili da odmah uđemo u Evropsku uniju i da nema granica. To je rješenje. Ali, dok se mi budemo dijelili na sto kantona...

Narodu treba hljeba i igara pa, ako je taj narod išao na stadione pa se navijalo, dobijao se neki miris predratne BiH... E sad više nećeš igrati. Tako ubijaš sve ljude u pojam. Prvo, namaju para, nemaju posla, još im ubijaš ta mala zadovoljstva i šta ti ostane? Da kažeš: Što nisam poginuo u ratu?

Vratimo se prijatnijim temama. Koliko imate vremena da budete otac svojim blizankama?

- Imam vremena, jer vikendom sviram, a preko sedmice sam tata. Još su male, imaju dvije godine, da dolaze na moje nastupe, ali doći će i to vrijeme. Od iduće godine ići će na koncerte. Ali, znaju da im je tata pjevač, slušaju CD.

MOJ STAV O...

Halidu Bešliću


- Ako si normalan čovjek, ne postoje nijedna vrata na kulgi zemaljskoj koja su ti zatvorena. Drago mi je zbog Halidovog uspjeha i mislim da on nije stao i da će doseći još jednu, veću dimenziju.

Hariju Mata Hariju


- Zajedno smo snimili numeru za film "Duhovi Sarajeva". Oni su kao grupa počeli malo prije nas. Hari je dobar kolega, pjevač i prijatelj.

Edi Maajki


- Ne znam ko kaže da je on popularan u Zagrebu. Puni prostore za 300 ljudi, a popularan?! Meni je to malo... Šta su, onda, ovi koji pune arene i ostale dvorane? Šta znači biti popularan?

S kćerkama na ćevape

- Petra i Marea u Sarajevu su bile jedanput. Bilo je to prošle godine i ostali smo tri dana. Čekam da još malo narastu pa da mogu ići na ćevape - govori Žera.

S Lošom se sjećam mladosti

Zbog čega dueti s Bebekom i Lošom?

- Pa Bebek zato što je pjesma takva da je trebala njegov vokal. S Lošom smo napravili zbog sjećanja na svoju mladost, obradu pjesme "Elvisa J. Kurtovicha" "Ljubav je jaka"...

Zlaji su vrata širom otvorena

Iako Zlatko Arslanagić Zlaja od 1995. godine živi u Kanadi, ljudi Vas često pitaju za njega.

- Pred novinarima sam 1995. godine imao telefonski razgovor s njim, njegovi stavovi su snimljeni. Čovjek neće, ja se ne mogu zbog njega seliti u Kanadu. Niko njega niti je tjerao niti je ovo naša "Jabuka". Grupa je svojina i mrtvih ljudi koji su poginuli za "Jabuku". Ne vidim nijedan normalan razlog što sam trebao grupu ukinuti zato što Zlatko Arslanagić ne svira. Njemu su vrata široko otvorena. Ne da ja njega zovem, mi smo dokazali da se može i bez njega, ali bih volio da je sve ostalo onako kako je bilo. Meni je bitno da su generacije i generacije odrasle uz "Jabuku" i da moj Zijo i Aljoša mogu mirno da leži pod zemljom. Niko do nas ništa ne svojata, ljudi se vežu uz pjesme, a ne uz osobe. Stariji naše pjesme vraćaju u neka lijepa vremena, mlađe uče nekim normalnim tinejdžerskim ljubavima, ne uče ih zlu, anarhiji, zakolji, ubij, opsuj...

Jesmo li sami sebe gađali?

Pratite li političku situaciju u BiH - formiranje vlasti, hapšenje Jovana Divjaka...?

- Pratim kad mi se servira. To je sramota, ja sam baš ljudima ovdje (Zagreb, op. a.) pričao da je 1992. godine Jovo Divjak sjedio s nama i smirivao nas po ulicama poslije granatiranja. To je takva blamaža da su dozvolili i Bosna i Hrvatska da neko tako hapsi ljude. Takve se stvari ne bi smjele desiti, a eto, dešavaju se. Političari, očito, ne rade svoj posao, da je Gotovina u zatvoru, da je Divjak uhapšen i milion ljudi tako. Sve to vuče besmislu. Šta je, onda, bilo, sami sebe smo gađali? Sami sebe napali?

• Dražen Žerić Žera rođen je 20. jula 1964. u Mostaru.
• Odrastao je u Sarajevu i osamdesetih godina je kao klavijaturist počeo svirati u bendovima "Tina", "Rock", "Ekser".
• Završio je Ekonomski fakultet.
• U Zagrebu živi sa suprugom Barbarom i imaju blizanke Petru i Mareu.
• U Sarajevu je 1985. godine nastala "Crvena jabuka", a Žera je u prvoj postavi svirao klavijature.
• U saobraćajnoj nesreći 1986. poginuli su članovi "Crvene jabuke" Dražen Ričl Zijo i Aljoša Buha.
• Ostatak benda snimio je 1987. drugi album "Sve ove godine", posvećen Ziji i Aljoši.
• Od početka agresije na BiH do 1994. bend je pauzirao da bi Žera potom u Zagrebu ponovo aktivirao "Jabuku".
• "Crvena jabuka" snimila je veliki broj neprolaznih hitova.

REKAO JE...

• Neće mi nekakvi silikonski tipovi mijenjati identitet i sadržaj mog ormara.
• Pušim pet kutija dnevno. I evo me - živ, zdrav, pjevam.
• Kada se Barbara porodila, postao sam najsretniji čovjek na svijetu.
• Danas te folira pola estrade.
• Kroz "Jabuku" je prošlo više od 48 ljudi.
• Bio je period kada "evropski Slovenci" nisu htjeli da slušaju ništa što je s ovih prostora pa se sada to opet sluša, ali je riječ o totalno mlađoj generaciji, rođenoj 1993., 1994. Loša mi je pričao da njegova Špela, nezakonita supruga, nije, recimo, uopće znala za "Plavi orkestar", za Zdravka Čolića...


Autor Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ
Dnevni Avaz

Koncert Novi Sad,Sarajevo svako malo spomenuto...

Sarajevo se, naravno, nikad ne zaboravlja .

dunlop wrote:

Sarajevo se, naravno, nikad ne zaboravlja .

Poslije je ovu pjesmu obradio Saša Matic,malo raje zna da je izvorno pjeva Crvena Jabuka.Žera je pjevao u ratu ovu pjesmu.

Jedna od ljepsih sarajevskih pjesama..nastala odmah nakon rata.

jim4 wrote:Jedna od ljepsih sarajevskih pjesama..nastala odmah nakon rata.

Na ovu se uvijek naježim

Nylon wrote:

jim4 wrote:Jedna od ljepsih sarajevskih pjesama..nastala odmah nakon rata.

Na ovu se uvijek naježim

Better Man wrote:Jedan novinar u vezi tragičnog 18 septembra ispričao sljedeću svoju priču. Vozio se on 18 septembra 1970 il 1972 godina (riječ je o smrti Jimi Hendrixa) i upali radio u autu, kad na vijestima javljaju da je u stanu u Londonu pronađen mrtav Jimi Hendrix. Par godina poslije na isti datum upali radio u autu i javljaju kako je umro Mark Bolan (mislim da je stradao u saobračajnoj nesereći). 18 septembar 1986. godine vozeči se u autu upali radio da čuje da li će šta pustiti od Hendrixa ili Marka Bolana And T Rexa, kad vijesti javljaju da su u tragičnoj nesreći kod Jablanice stradali članovi Crvene Jabuke, Aljoša Buha, mrtav na licu mjesta, Dražen Ričl, u teškom stanju opasnom po život i Zlatko Arslanagić također povrijeđen, ali ne teško kao Dražen Ričl. Komentar tog novinara je bio da više nikad neće upaliti radio na 18-ti septembar, jer je previše čuo ružnih vijesti na taj dan.

Članak koji je nekad objavljen u casopisu Rock.

jim4 wrote:

Better Man wrote:Jedan novinar u vezi tragičnog 18 septembra ispričao sljedeću svoju priču. Vozio se on 18 septembra 1970 il 1972 godina (riječ je o smrti Jimi Hendrixa) i upali radio u autu, kad na vijestima javljaju da je u stanu u Londonu pronađen mrtav Jimi Hendrix. Par godina poslije na isti datum upali radio u autu i javljaju kako je umro Mark Bolan (mislim da je stradao u saobračajnoj nesereći). 18 septembar 1986. godine vozeči se u autu upali radio da čuje da li će šta pustiti od Hendrixa ili Marka Bolana And T Rexa, kad vijesti javljaju da su u tragičnoj nesreći kod Jablanice stradali članovi Crvene Jabuke, Aljoša Buha, mrtav na licu mjesta, Dražen Ričl, u teškom stanju opasnom po život i Zlatko Arslanagić također povrijeđen, ali ne teško kao Dražen Ričl. Komentar tog novinara je bio da više nikad neće upaliti radio na 18-ti septembar, jer je previše čuo ružnih vijesti na taj dan.

Članak koji je nekad objavljen u casopisu Rock.

Da, a objavljen je i u njihovoj romansiranoj biografiji koju je izdala nekad popularna novina Ćao!

Cemu ovakav naslov teme...? Jabuka je prestala da postoji onog momenta kad je Zlaja odlucio da se prica zavrsi... Ovo danas je najobicnija bljuvotina...

Stuke i Dubioza su za zerinu "jabuku" super ultra mega giga karakter i kvalitet... Bolje mu je da suti i cuga...

Ako cemo o sarajevu...

sadmire wrote:Crvena jabuka mi je dugo bila jedna od omiljenih grupa i zato mi je drago da je otvorena ova tema. Mnogo toga o grupi i njenim clanovi nisam ni znao a sad polako saznajem. Hvala postavljacu teme i ostalima koji su dali svoj doprinos u novinskim clancima, fotografijama i videozapisima.

Ono sto mi nije jasno vezano za pogibiju Zije i Aljose je kako je moguce da vozacu skoro pa nista nije bilo, s obzirom da se radilo o fici i da je sudar bio sa kamionom!?
Mozda je deplasirano, al to me sad nekako zaokuplja. Zna li iko vise o tome?

Zijina majka se ljutila na ostatak grupe, mislim da je pisala i neka pisma..sad se ne mogu sjetiti jer je to stvarno davno bilo, ali mozda cak jos uvijek imam novine koje su to objavljivale...samo ih treba naci

nosara wrote:Cemu ovakav naslov teme...? Jabuka je prestala da postoji onog momenta kad je Zlaja odlucio da se prica zavrsi... Ovo danas je najobicnija bljuvotina...

Stuke i Dubioza su za zerinu "jabuku" super ultra mega giga karakter i kvalitet... Bolje mu je da suti i cuga...

Pa, cilj teme nije današnje djelovanje Jabuke, niti je Žera u pitanju. Iskreno, oduvijek sam bila veliki fan Zlaje i pokojnog Zije, i tema je otvorena upravo da bi se razgovaralo o njima dvojici, posebno o Zlaji, jer se o njemu ništa ne zna već nekih petnaest-dvadeset godina, a ne bi bilo loše da makar znamo kako je i čime se bavi danas.
Mislim, ovi naši novinari se više bave osobama koje uopšte nemaju veze sa Sarajevom, ili našom državom uopšte, i možda je ovo jedini način da saznamo nešto više o njemu . Da sam neki novinar, možda bi bilo lakše doći do informacija o njemu. Ovako, snalazim se na sve moguće naćine . I slažem se, Jabuka nije Jabuka otkako je Zlaja otišao iz nje, i nikad više neće imati onaj posebni šmek kao osamdesetih godina...

HAVANA wrote:Ako cemo o sarajevu...

Better Man wrote:

jim4 wrote:

Better Man wrote:Jedan novinar u vezi tragičnog 18 septembra ispričao sljedeću svoju priču. Vozio se on 18 septembra 1970 il 1972 godina (riječ je o smrti Jimi Hendrixa) i upali radio u autu, kad na vijestima javljaju da je u stanu u Londonu pronađen mrtav Jimi Hendrix. Par godina poslije na isti datum upali radio u autu i javljaju kako je umro Mark Bolan (mislim da je stradao u saobračajnoj nesereći). 18 septembar 1986. godine vozeči se u autu upali radio da čuje da li će šta pustiti od Hendrixa ili Marka Bolana And T Rexa, kad vijesti javljaju da su u tragičnoj nesreći kod Jablanice stradali članovi Crvene Jabuke, Aljoša Buha, mrtav na licu mjesta, Dražen Ričl, u teškom stanju opasnom po život i Zlatko Arslanagić također povrijeđen, ali ne teško kao Dražen Ričl. Komentar tog novinara je bio da više nikad neće upaliti radio na 18-ti septembar, jer je previše čuo ružnih vijesti na taj dan.

Članak koji je nekad objavljen u casopisu Rock.

Da, a objavljen je i u njihovoj romansiranoj biografiji koju je izdala nekad popularna novina Ćao!