Forum Klix.ba

madner wrote:Na prvoj stranici, ne znam kako te ne ubode u oci.

Stopa nezaposlenosti po ILO definiciji (ARS) 27,6 2011
Stopa nezaposlenosti po ILO definiciji (ARS) 27,2 2010


Prosječne neto plaće za BiH u KM 816 2011

madner wrote:Na prvoj stranici, ne znam kako te ne ubode u oci.

Stopa nezaposlenosti po ILO definiciji (ARS) 27,6 2011
Stopa nezaposlenosti po ILO definiciji (ARS) 27,2 2010


Prosječne neto plaće za BiH u KM 816 2011

oridjidji wrote:Bh. građani među »najjadnijima«

DRAGAN SLADOJEVIĆ - 07.06.2012 07:30

BANJALUKA, SARAJEVO - BiH je svrstana na spisak 20 "najjadnijih" zemalja svijeta, prenijela je agencija Reuters.

S indeksom siromaštva, koji iznosi 47,1 odsto, stopom inflacije od 3,8 procenata i nezaposlenošću od 43,3 odsto, naša država našla se u društvu s Kenijom, Zimbabveom i Iranom.
U poređenju sa zemljom u kojoj živimo, indeks siromaštva niži je čak i u ratom razorenom Avganistanu (42,7 odsto), a nezaposlenost u toj azijskoj državi iznosi 37 odsto, što je, takođe, manje nego u BiH.
Uz ove ekonomske parametre o zemljama, prikazana je i fotografija iz svake države pojedinačno, a na slici iz BiH nalazi se starica koja bespomoćno posmatra poplavom uništenu kuću.
Ni sindikalni radnici ni predstavnici udruženja za zaštitu potrošača nisu iznenađeni činjenicom da je BiH svoju poziciju "zauzela" u top 20 "najjadnijih" zemalja svijeta.

"Svakodnevno naši građani po kontejnerima traže otpatke hljeba kojima će da se prehrane. Stoga uopšte nisam iznenađena što smo na toj listi, ali se nadam da to nećemo shvatiti samo kao informaciju, već kao vodilju da se previše bavimo politikom, a ne ekonomijom i planovima razvoja. Dovoljno smo samo definisali koliko smo siromašni", upozorava Murisa Marić, izvršni direktor Udruženja građana DON Prijedor.

Indeks siromaštva niži je čak i u ratom razorenom Avganistanu i iznosi 42,7 odsto
Sličnog je stava i Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata RS, koja kaže da sindikalni radnici odavno upozoravaju na probleme kojima se bavilo i ovo istraživanje.
"Naš vapaj, koji vrlo jasno upućujemo, ide upravo u tome pravcu, ali je problem što vlasti ništa ne čine da se ta situacija mijenja. Posljednje mjerenje Svjetske banke je takođe potvrdilo istu tu sliku o kojoj sada govorimo. BiH je zemlja političke nestabilnosti, što dodatno usložnjava dramatičnu ekonomsku sitauciju", kritikuje Mišićeva.
Sa druge strane, Muris Čičić, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, ne slaže se da je BiH zaslužila poziciju jedne od najjadnijih zemalja, ali ni on ne kaže da je u našoj zemlji život lak.
"BiH se nalazi u donjem dijelu ljestvice srednje razvijenih zemalja. Dakle, izašla je iz kategorije nerazvijenih", naglašava Čičić.

Gdje mi to zaista živimo, najbolje zna 542.742 nezaposlenih u državi u kojoj je za sindikalnu potrošačku korpu mjesečno neophodno izdvojiti 1.793 marke.

Ekonomski parametri naše zemlje u procentima
Indeks siromaštva 47,1
Nezaposlenost 43,3
Stopa inflacije 3,8

"Najjadnije" države
Avganistan Bjelorusija BiH Burkina Faso
Džibuti Haiti Iran Jemen
Kenija Lesoto Kosovo* Liberija
Namibija Nepal Pojas Gaze Zimbabve
Senegal Turkmenistan Svazilend Maršalova Ostrva

talić wrote:Glupost je praviti sliku na osnovu samo dva parametra koji opet i ne govore previše. Šta znači inflacija 3,8 % ? Ništa, to je idealna inflacija koja je bolja od deflacije.
Sjećam se 1988. prije dolaska Markovića bila je 2000 % ali mi je i plata u januaru bila 50 miliona a u decembru preko milijarde. Skoro sve zemlje EU su tu negdje između 2 i 4% inflacije.
Drugo zaposlenost. Kao što smo konstatovali to ne zna pouzdano ni zavod za statisitiku a kamoli tamo neki Reuters.

Da se našalimo pa da uzmemo kao parametar broj beskućnika na 100.000 stanovnika pa će Francuska, Engleska,.... USA biti na ovoj listi u samom vrhu a mi ćemo biti uvršteni na drugi kraj liste.

Trebam te wrote:

radostan dan wrote:Obična šuplja, ili preciznije - sviranje kur.u.
Bolje je u BiH nego u nekim novoprimljenim članicama EU.

Sta rece i osta ziv

Poredjenje je odlicno, mislim objektivno sjedimo tu, osim Irana

madner wrote:http://www.bhas.ba/

Dvije stranice prije. Samo oficijelna agencija za statistiku BiH

EUROBIH wrote:- BiH je svrstana na spisak 20 "najjadnijih" zemalja svijeta, prenijela je agencija Reuters.

S indeksom siromaštva, koji iznosi 47,1 odsto, stopom inflacije od 3,8 procenata i nezaposlenošću od 43,3 odsto, naša država našla se u društvu s Kenijom, Zimbabveom i Iranom.

U poređenju sa zemljom u kojoj živimo, indeks siromaštva niži je čak i u ratom razorenom Avganistanu (42,7 odsto), a nezaposlenost u toj azijskoj državi iznosi 37 odsto, što je, takođe, manje nego u BiH.

Ekonomski parametri naše zemlje u procentima
Indeks siromaštva 47,1
Nezaposlenost 43,3
Stopa inflacije 3,8

„WELCOME TO SARAJEVO“ – GDJE JE BIO SRPSKI SNAJPER, SADA JE COCA COLA

By: Srećko Horvat


Danas se ponavlja sve što je krenulo još krajem 60-ih u doba Jugoslavije, samo gore: još je 2004. godine Coca Cola nedaleko Sarajeva na 25 godina dobila koncesiju na korištenje pitke vode. Ovaj rat se ne vodi snajperom, već legalnim sredstvima.



Kad smo prije neki dan stigli u Sarajevo, prvo što nas je dočekalo pri izlasku s aerodroma bila je velika reklama s natpisom "Welcome to Sarajevo". Iznad poruke dobrodošlice nalazio se zaljubljeni par koji na jednoj od sarajevskih planina ispija najpoznatije piće globalnog kapitalizma. Boris Buden je ironično dobacio: "Tamo gdje je nekoć bio srpski snajper, sada je Coca-Cola". I doista, samo u jednom koraku, perspektiva okupacije postaje perspektiva "normalizacije", trenutak radosnog ispijanja crnog mjehuričastog pića: ako je i bilo rata, sada to valja zaboraviti, jer konačno možemo uživati u blagodatima Zapada, i to je najveća pobjeda nad okupatorom. No potreban je još jedan obrat: što ako je pogled na Sarajevo i prije perspektive srpskog snajpera dolazio iz perspektive kapitalizma? Ili, da to kažemo drugačije, što ako je i jedan od glavnih uzroka razvoja krvavog nacionalizma zapravo ležao u razvoju kapitalizma? Prije nego se otvorio McDonald's u Sarajevu u nekim medijima mogle su se pronaći upute "Šta trebate znati prije odlaska u McDonald's" koje su lokalno stanovništvo "odgajale" kako da se ponaša u dodiru sa Zapadom. Najprije "uđite u McDonald's", potom gore na meniju "pogledajte ponudu i odaberite što želite", pa "stanite u red i pričekajte", a onda "uzmite hranu i jedite"; kad ste sve to učinili, "vratite tacnu na mjesto predviđeno za tu namjenu". Uz savjet "treba biti pristojan i ne ponašati se kao životinja", te su upute nesvjesno rehabilitirale upravo najgori kolonijalistički diskurs prisutan i u vrijeme opsade Sarajeva, dok su istovremeno neki liberali tvrdili da bi simbolička težina McDonald'sa u Sarajevu 1997. bila mnogo veća nego danas, jer bi to tobože bio "izuzetno jak signal da je zemlja tek izišla iz rata postala investiciono sigurna". No poznati "Friedmanov zakon" prema kojem zemlje u kojima postoji McDonald's nikada nisu međusobno ratovale, ako je ikada važio, pao je upravo u Jugoslaviji. Sjetimo se da su navijači Crvene zvezde još krajem osamdesetih u Maksimiru uzvikivali "Mi imamo MekDonalds-MekDonalds-Mekdonalds, Mi imamo MekDonalds, gde je vama?", odnosno da je prvi McDonald's u Jugoistočnoj Europi otvoren u Beogradu još daleke 1988. Prvoloptaške doskočice da je najkasnije u trenu kada je McDonald's došao u Sarajevo postalo jasno tko je uistinu pobijedio u ratu, jer se restoran smjestio ni manje ni više nego na ulici Josipa Broza Tita, padaju u vodu zahvaljujući običnoj faktografiji. I prije raspada Jugoslavije, čemu svjedoči McDonald's na Slaviji, kapitalizam je već osvojio Jugoslaviju. I tu dolazimo do okruglog stola "Budućnost Balkana", koji se noć prije našeg odlaska u Sarajevo održao na Subversive Forumu u Zagrebu, i na kojem je Buden podsjetio da uzroke rata - pa onda i raspada Jugoslavije - treba potražiti ne samo u 80-ima, kada su krenule "strukturalne reforme" pod diktatom MMF-a, već krajem 60-ih u početku ekonomske krize.

Tako se recimo, na partijskom kongresu 1971., jedna od glavnih rasprava vrti oko "viška vrijednosti" koji se ne vraća u proizvodnju, organizacijama samoupravnog rada u tvornicama, već prelazi u okrilje banaka, osiguravajućih društava i velikih trgovačkih kompanija usmjerenih na izvoz. Drugim riječima, Partija, kao i društvo u cjelini, gube kontrolu nad rastućim financijskim sektorom. Jedan od vodećih partijskih ideologa, Vladimir Bakarić, upozorava da je glavni problem da je "kapital koji je akumuliran u bankama postao autonoman, izvan kontrole, te da obnavlja kapitalističke odnose i uvjete gdjegod se pojavljuje, a pojavljuje se posvuda". Dolazi i do rasta nove klase, tzv. tehno-menadžera koji "upotrebljavaju ili zloupotrebljavaju državu kako bi potakli nove privatizacije društvenog dohotka". Bakarić nadalje upozorava da je ta nova politička snaga dobro povezana s vladajućim kadrom Partije i da se udružuje s nacionalističkom opozicijom kako bi preuzeli državnu vlast, iz čega Buden ispravno zaključuje da već 70-ih imamo fundamentalni antagonizam koji diktira politički život Jugoslavije: onaj između ideala socijalne države, koju brani "dogmatska" frakcija Partije, i kapitala koncentriranog u rukama financijskih institucija koje se zalažu za totalnu privatizaciju zbog koje su spremni ući u pakt i s konzervativnim snagama. Kada su zapadni političari i mediji glavni razlog za krvavi raspad Jugoslavije i glavnu prepreku za uspostavu mira i demokracije na Balkanu nalazili u Slobodanu Miloševiću kao "dogmatskom komunističkom aparatčiku", to je iznova bilo daleko od istine.

On je, podsjeća nas Buden, doista bio kriv i za jedno i drugo, ali ne kao komunistički aparatčik, već kao bankar (koji je prije političke afirmacije radio u New Yorku) i ekonomski liberal koji je vlast preuzeo upravo zahvaljujući povezivanju sa srpskim nacionalističkim pokretom. Ako se sada vratimo na poruku dobrodošlice u Sarajevo, onda možemo zaključiti: ne samo da "naši narodi" konačno mogu uživati u blagodatima Zapada (to su, kao što svjedoči McDonald's u Beogradu mogli i prije), već sada Coca Cola slobodno može uživati i u blagodatima onoga što je nekoć bilo zajedničko dobro. Danas se ponavlja sve što je krenulo još krajem 60-ih u doba Jugoslavije, samo gore: još je 2004. godine Coca Cola nedaleko Sarajeva na 25 godina dobila koncesiju na korištenje pitke vode. Ovaj rat se ne vodi snajperom, već legalnim sredstvima.

TAČNO.net

iPod wrote:

madner wrote:http://www.bhas.ba/

Dvije stranice prije. Samo oficijelna agencija za statistiku BiH

ins wrote:Zar je moguce ozbiljno komentarisati tendenciozan clanak, usmjeren prema potencijalnim investitorima koji nikada nisu posjetili BiH, a ciji predstavnici sjede u Bukurestu, Beogradu, Zagrebu ili Budimpesti, i kojima ovakvi clanci ocajnicki trebaju da svojim sefovima opravdaju svoje neodlaske u BiH i neistrazivanje trzista BiH?

Time treba da se bave FIPA, ili Vlada FBiH, ili slicni...

PS: Reuters i dan danas, 20 godina poslije u svim svojim izvjestajima koristi iskljucivo termin Muslimani i Muslimansko-Hrvatska federacija, dok za RS mrtvi-hladni kazu ili srpski dio Bosne ili Republika Srpska

I onda se ovi KliX forumasi na drugoj temi pitaju sto kod nas nema kupiti ovo ili nema kupiti ono, a na trecoj temi se raspituju ima li gdje kakav pos'o za radit...

Nokija wrote:Ova me tema stvarno iritira. Necu vise komentarisati ovu nebulozu. Samo za kraj:

U poređenju sa zemljom u kojoj živimo, indeks siromaštva niži je čak i u ratom razorenom Avganistanu (42,7 odsto), a nezaposlenost u toj azijskoj državi iznosi 37 odsto, što je, takođe, manje nego u BiH.

U ratom razorenom Afganistanu djeca bosonoga idu u skolu, neki jos uvije zive u pecinama a 63% (ovo odoka) zaposlenih radi na plantazama gdje se proizvodi bijeli prah. Ocito im je izvoz istog jako dobro organizovan. A posljedice konzumacije istog vidimo na uredjivackoj politici Reutersa.

VjecitiStudent wrote:

Nokija wrote:Ova me tema stvarno iritira. Necu vise komentarisati ovu nebulozu. Samo za kraj:

U poređenju sa zemljom u kojoj živimo, indeks siromaštva niži je čak i u ratom razorenom Avganistanu (42,7 odsto), a nezaposlenost u toj azijskoj državi iznosi 37 odsto, što je, takođe, manje nego u BiH.

U ratom razorenom Afganistanu djeca bosonoga idu u skolu, neki jos uvije zive u pecinama a 63% (ovo odoka) zaposlenih radi na plantazama gdje se proizvodi bijeli prah. Ocito im je izvoz istog jako dobro organizovan. A posljedice konzumacije istog vidimo na uredjivackoj politici Reutersa.

Odakle vam uopste ideja da je rojter napravio zavjerenicku tabelu?
Jer, tabelu je napravila ova novina
http://www.businessinsider.com/

evo i famozne tabele
http://www.businessinsider.com/20-miser ... 012-5?op=1

detroit-mercy wrote:

VjecitiStudent wrote: Odakle vam uopste ideja da je rojter napravio zavjerenicku tabelu?
Jer, tabelu je napravila ova novina
http://www.businessinsider.com/

evo i famozne tabele
http://www.businessinsider.com/20-miser ... 012-5?op=1

Mislim, kada u jednoj od business novina pod udarnom vjescu imas da LeBaron James hasn't twitted for 6 weeks onda mozes misliti koliko je referentna ta novina. Dovoljno je samo preletiti po naslovima i vidjeti o kakvim dubokim analizama se ovdje pise.
Ja stalno podvlacim da smo jadna zemalja , gledajuci prema onim sa kime bi se trebali mjeriti ali da nas neko svrsta zajedno sa Afganistanom ili Burkinom Fasom je idiotizam par exellence . BiH ovakva kakva je, jos uvijek je bolja nego sve i jedna zemlja Kariba , gdje udjes u rezort i nesmijes nosa promoliti, bolja nego vecina zemalja L. Amerike, o Africi da ne pricamo, i bolja nego dosta zemalja Azije.
Ko je imalo putovao po BiH i po svijetu zna o cemu govorim.