Dogadjaji u Banja Luci 1991-1995

[Ommadawn]

Sarajevcica to najbolje zna - ona svoje tvrdnje bazira na istini. Na cemu bazira istinu, manje je poznato. No na ovu mahalusu nije vrijedno trositi slova...

Da se vratimo na temu:

Brdjanin, Radoslav: ovaj prijeratni komunisticki kadrovik iz Kotor-Varosa, nije se izgubio u novoj politici nego prekopirao ono sto i svi partijski funkcioneri kada je pao komunizam u SFRJ - 80% su zamijenili partijske iskaznice za nacionalisticke stranke. Izabran za ministra za urbanizam RS, te ratne 1992 godine izjavljuje na banjaluckoj televiziji famoznu recenicu "Sve ce biti dobro kada se rijesimo gamadi koja se ovdje nakotila", misleci pri tom na muslimane i katolike. Kao i mnogi, pati od amnezije, pa je zaboravio svoje porijeklo - nezakonit je sin muslimana Safeta (prezime nepoznato) koji je cak bio i spreman da ozeni njegovu majku ali mu to nije dozvoljavala familija jer nisu htjeli ni da cuju da imaju Srpkinju u rodu. Ipak, Radoslav je rodjen, majka mu je dala prezime - ostalo je istorija.
O kakvom se karakteru covjeka radi, govori i podatak da je pokusao da pobjegne iz Banja Luke u Srbiju negdje krajem 1994 sa porodicom i ukradenim novcem ali je u toj naumi sprijecen. Dakle, ovaj ne samo da nije bio dobar za nesrbe nego i za Srbe.
Uhapsen je 1999 i optuzen u Haagu za ratne zlocine te izdrzava svoju kaznu.

BIG-radio: Prva privatna radio-stanica u Banja Luci. Smjestena na brdu Sehitluci (danas Banj-brdo), ova stanica ciji je vlasnik Ljubisa Buco Kragulj, prvobitno je pustala iskljucivo zabavnu muziku i svjetske najnovije hitove. Krenuli su sa radom pocetkom 1992 godine (da li je bio februar ili mart, ne znam pouzdano). Vremenom su poceli pustati narodnjake ali i srpske patriotske pjesme. Voditelj je bio Zlatan Basic Caja, banjalucki muzicar i jedno vrijeme voditelj omladinskog programa na Radio Banja Luka, jako popularan. Prije nego je presao u BIG, imao je obicaj da dovodi gradske legende u emisiju sto je obicno znalo biti jako zabavno. Medjutim kako je BIG poceo biti pod kontrolom SDS-ovske politike, jer je to bio jedini nacin da opstane (mada ni Buco Kragulj nije bio gadljiv na tu stranku, naprotiv) - Zlaja pocinje skladati dzinglove i pjesmice od kojih se jedna duboko urezala u sjecanje "Mi smo vojna policija / Koja hapsi i ubija". Vrlo brzo je i Zlaja izbacen odatle, iskoristen i vise nepotreban - napustio je Banja Luku i danas zivi u Australiji. Kao i svi mnogi Banjalucani, pati od amnezije (da li je u pitanju voda ili nesto drugo, ne znam), pa ga nije sram da se pojavi na nekim banjaluckim sajtovima, narocito na cafekajak.com. BIG radio se mogao slusati, jer je bio za nijansu bolji od Radio Banja Luka gdje su se pustale cetnicke pjesme i narodnjaci sa ratno-huskackim pjesmama (Baja Mali Knindza i Lepi Mica). No cesto su pravili ankete u svojim emisijama, tipa da li treba potpisati Vance-Ovenov plan, da li je moguc suzivot sa Muslimanima i Hrvatima, da li je treba pregovarati sa zaracenim stranama - javljanja i odgovori na ova pitanja od strana slusatelja su bila katastrofalna.
Bila je tako i jedna emisija koja se zvala "Zelje i pozdravi" gdje su slusatelji pozdravljali svoju rodbinu na frontovima, pa je tako jedna djevojka zvala i pozeljela pjesmu svom momku koji se borio na strani Armije BiH sto je izazvalo sok u radio-stanici a onda su slijedili telefonski pozivi slusatelja sa prijetnjama. Ubrzo poslije nje je nazvao i neki momak koji je isto tako pozdravljao Armiju BiH, da bi se poslije njega javio slusatelj i rekao da je prepoznao glas (navodno se radilo o nekom momku sa Bulevara, a da li je bio on i sta je bilo poslije s njim, nepoznato mi je). Ja licno znam neke ljude koji su iz Svedske zvali par puta BIG stanicu sa slicnim provokacijama no uspjeli smo ih sprijeciti - strahujuci za ljude koji su jos uvijek boravili u Banjaluci da im se nesto ne desi.
Bucu Kragulja optuzuju da je svoju stanicu opremio opljackavsi opremu radio stanice u Jajcu, sto je diskutabilno jer je BIG nastao na malo prije pocetka rata - da li se kasnije tom opljackanom opremom jos nadogradio, nije mi poznato.

Merhamet: Ova muslimanska humanitarna organizacija trebala je da opskrbi i pomogne banjaluckim muslimanima. Nazalost, svoj zadatak nije ni u pola ispunjavala kako treba. Merhamet je imao svoje ljude u svakom naselju koji bi pomoc trebali da podijele stanovnicima tog naselja. Da nije bilo tako, moze reci i podatak da je moj komsija tvrdio da tek 3 mjeseca nakon upisa imas pravo na humanitarnu pomoc, a razlog toga vrlo brzo se pokazao - u januaru 1993 udavao je kcerku i napravio svadbu na cijoj se gozbi ni predsjednik ne bi zastidio. Ni on nije imao stida pa je zvao komsije casteci ih jelima koje je napravio od sastojaka koji su njima prethodno pripadali. Srecom, nije dugo obavljao tu funkciju, pa je za to dodijeljena neka druga osoba (ime joj ne znam), pomoc se poboljsala ali.... Grah si mogao kuhati danima, a da se ne skuha. Prasak za pravljenje pire-krompira sadrzavao je secer jer se dijelilo kolicinski po porodici. Ukratko, ono humanitarne pomoci sto je dijelio Merhamet nije moglo biti dovoljno ni za sedam dana. A da stvar bude zalosnija, mnogi su se obogatili upravo preko Merhameta tako da moram priznati da mi je bilo drago kada su i Merhametovo skladiste digli u zrak, odmah poslije Ferhat-pasine dzamije, Ferhadije. Pa ako sam gresan zbog ovoga, neka sam - ali ima ih koji su jos gori.

Ferhat-pasina dzamija, Ferhadija: Nekada simbol Banja Luke, medju najstarijim dzamijama na Balkanu. Sve do 7 maja 1993 kada je centrom Banja Luke odjeknula snazna eksplozija. Da se radi o amaterima, govori i podatak da su okolne zgrade pretrpjele ostecenja - primjerice na robnoj kuci Boska su stradala sva stakla na izlozima. Minaret je uspio ostati citav ali su ga dan poslije srusili. Navodno se tada nasao neki momak medju "publikom" koja je gledala ovaj sramotni cin. U rukama je imao neku palicu koja je bila oblozena platnom. A onda je naglo napao policajca koji je stajao tu, udaravsi ga i psujuci mu majku srpsku. Ni za ovaj slucaj ne smijem potvrditi da li je istinit, jer nisam bio tu da bih mogao posvjedociti. Par dana poslije, prolazio sam sa mamom tuda i vidio sam covjeka u uniformi VRS kako sjedi pored dzamije, pokrivsi rukama lice i place. Bio je to jedan nevjerovatan, i moram priznati, dirljiv prizor. Prolazivsi tako pored, neke su djevojke virile u neko malo turbe koje se nalazilo u dvoristu dzamije. Jedna je naglo skocila i rekla "uuu jest strasno, fuj, dabogda i ovo srusili", na sto je moja mama ostro reagovala "Ma sta srusili, dabogda tebi eksplodiralo u glavi, seljanko jedna jebem ti majku". Ja usutkujem mamu, znam kakve mogu biti posljedice ali ona se ne smiruje. Srecom, nista nije bilo osim nekoliko pogleda, popracenih psovkama. Neki su pokusali (a neki i uspjeli) uzeti kamen ali ih je policija sprijecavala. Istu noc kada je stradala Ferhadija, stradala je i druga dzamija koja se nalazila nedaleko odatle, Arnaut-pasina dzamija - Arnaudija. Ove dvije banjalucke ljepotice, ostat ce kao simbol stradanja ljudi u Banjaluci i znak da nam tu vise nema mjesta i da smo nepozeljni.


Neko je naveo neke proteste protiv svih ovih ratnih dogadjanja u Banja Luci a koje su pokrenuli banjalucki Srbi. Ja licno nikada nisam cuo za ovako nesto, bar ne za ono vremena dok sam zivio tamo (do 20-og maja 1993). Sve i da su htjeli (a znam neke koji su htjeli) nisu to mogli uraditi. Mnogima koji su se imalo protivili toj politici je bilo mnogo gore - prijetnje da ce im pobiti familiju, da ce im kcerku silovati, da ce im sina mobilisati bile su mnogo jace od odluke da ne podrzavaju politiku SDS-a ili da budu clanovi VRS-a. Neki su platili zivotima. Rade Grahovac je samom sebi ispalio metak u glavu. Oni koji su htjeli da napuste Banja Luku, nisu mogli osim ako nisu imali jake veze ili razloge za to (obicno su isli prvo u Beograd). Dobar dio ratnih kriminalaca i zlocinaca su tako napustili Banjaluku - neki su se zadrzali u Srbiji a neki bjezali dalje. Sin Predraga Radica, gradonacelnika Banja Luke u ratnom periodu izasao je u Kanadu.
Ipak, dobar dio banjaluckih Srba nisu htjeli da okaljaju obraz uprkos svemu i svaka im cast na tome. Obicno se tu radilo o malim i postenim ljudima, ljudima dobre volje i naravi. Nisu zeljeli nista vise nego mir i normalan zivot kao i prije. Nije im preko noci zasmetao niko pored koga su zivjeli godinama i s kime su imali dobre komsijske odnose. I hvala im mnogo.

Da li je bilo Bosnjaka-muslimana koji su sudjelovali u politici SDS-a, u ugrozavanju i protjerivanju nesrpskog stanovnistva Banja Luke? Da, itekako. Mnogi su bili dousnici, misleci kako ce spasiti same sebe i kako ce eventualno uzivati u nekim privilegijima. Oni koji su bili u sastavu vojne policije su bili najgori. Ti su tukli gore od samih Srba, misleci time da se dokazuju a ustvari, Srbi su ih komentarisali "Kako li bi ovi tukli nase, kad svoje tuku ovako?". Jedan po imenu Irfan (prezime sam zaboravio), ozenjen Srpkinjom, bio je u sastavu VRS. Istjerao je drugog muslimana, oca mog prijatelja iz stana i uselio se u njeg. Drugi (moj komsija) opet se zalio svojim suborcima Srbima kako mu komsije muslimani zamjere sto ratuje za srpsku vojsku te ne daju njegovoj zeni da cijepa drva (sto naravno nije bilo istina, jer niko normalan se to ne bi usudio ni pomisliti) pa su mu sabraca cetnici poklonili i iscijepali drva, sto je bilo popraceno rafalima u zrak i pozivanjima na klanje. Srecom, nikome se nista nije desilo jer je jedan komsija koji je bio penzionisano vojno lice (miran, kulturan i fin covjek a Srbin) pozvao neke svoje veze koji su dosli i uspostavili kakvu-takvu kontrolu nad razularenom bagrom.
Bilo je tu i mijenjanja vjere i imena. Banjalucki rukometas Kiko, koji je pred rat "otisao sa zivcima", je iz nekog, samo njemu poznatog razloga odlucio da bude Srbin preko noci, te je promijenio ime i prezime sto su ovi opet iskoristili pa su ga, da bi se dokazao da je pravi Srbin poslali na ratiste i gdje je on odmah i poginuo.

[sinuhe]

Kiko je bio iz miljea narkomana i budala. Kako ce drugacije taj i zavrsiti.
Vlado Ljevar, danas vlasnik kina a dobio ga za ratne zasluge nakon sto je tesko ranjen, je vec skolovaniji narkoman pa bi bio eto posebna vrsta pacijenta.

Za merhamet se ne slazem. Bas su u januaru 93 i poceli dijeliti pomoc. Nisu ti ni mogli dati sta bolje nego sto su dovozili iz Zagreba. Brasno, sir, lece, mlijeko u prahu. Ja za to nisam placao pa nemam razloga ni da se zalim.

[Ommadawn]

Kiko je bio iz miljea narkomana i budala. Kako ce drugacije taj i zavrsiti.
Vlado Ljevar, danas vlasnik kina a dobio ga za ratne zasluge nakon sto je tesko ranjen, je vec skolovaniji narkoman pa bi bio eto posebna vrsta pacijenta.

Za merhamet se ne slazem. Bas su u januaru 93 i poceli dijeliti pomoc. Nisu ti ni mogli dati sta bolje nego sto su dovozili iz Zagreba. Brasno, sir, lece, mlijeko u prahu. Ja za to nisam placao pa nemam razloga ni da se zalim.

Dobro, Kiko je specijalan slucaj i bilo sta reci je tu i suvisno. Ali zato imas Ibrahima Cacana Bajbagu koji se isto tako klincio po gradu u srpskoj uniformi. Ovaj prijeratni kriminalac i siledzija mlatio je i pljackao mnoge Banjalucane.
Negdje sam cuo, ali ne mogu potvrditi da je tu bio umijesan i Seid Djuzel. Prije rata kontroverzna licnost, sklon skandalima, tucama i cemu sve ne ali samo u okviru Banja Luke i na nizem nivou. Marginalac, ukoliko je rijec o vecim ribama banjaluckog podzemlja.

A za Merhamet - mozda ali samo mozda da se pomoc poboljsala od januara 1993 ali do tada se uzimalo i kapom i sakom. Mama jedva da je izganjala da bi imala pomoc na sestru, a za mene nije bilo sanse jer sam navrsio 14 godina (tu se po nekoj njihovoj mjeri prestaje biti dijete). Niko nije nista placao i ne bi trebao placati no da nisu mogli dati nista bolje nego sto su dovozili iz Zagreba - cisto sumnjam jarane! No ni Kolo Srpskih Sestara nije nista bilo bolje po tom pitanju - to mogu potvrditi Srbi, ukoliko to zele.

[Point.]

Kiko je bio iz miljea narkomana i budala. Kako ce drugacije taj i zavrsiti.
Vlado Ljevar, danas vlasnik kina a dobio ga za ratne zasluge nakon sto je tesko ranjen, je vec skolovaniji narkoman pa bi bio eto posebna vrsta pacijenta.

Za merhamet se ne slazem. Bas su u januaru 93 i poceli dijeliti pomoc. Nisu ti ni mogli dati sta bolje nego sto su dovozili iz Zagreba. Brasno, sir, lece, mlijeko u prahu. Ja za to nisam placao pa nemam razloga ni da se zalim.

Dobro, Kiko je specijalan slucaj i bilo sta reci je tu i suvisno. Ali zato imas Ibrahima Cacana Bajbagu koji se isto tako klincio po gradu u srpskoj uniformi. Ovaj prijeratni kriminalac i siledzija mlatio je i pljackao mnoge Banjalucane.
Negdje sam cuo, ali ne mogu potvrditi da je tu bio umijesan i Seid Djuzel. Prije rata kontroverzna licnost, sklon skandalima, tucama i cemu sve ne ali samo u okviru Banja Luke i na nizem nivou. Marginalac, ukoliko je rijec o vecim ribama banjaluckog podzemlja.

Dobro se sjecam ovog uhljupa, mamu mu hebem, dodje sa uniformom VRS u naselje i govori "Ovdje niko ne smije da vas bije, osim mene", pa nama djeci gurao kalas u ruke da pucamo u zrak. A stalno se raspitivo gdje ti je stari.....

[sinuhe]

Kiko, Bajbaga, Djuzel su degenerici. Mentalno poremeceni ljudi, sto sami od sebe to od rakije i jacih stvari.
Psihijatrija jos od prije rata. Banjalucko podzemlje su braca Beganovici ovi su tek likovi sa ulice.
Merhamet je drzao i ambulantu i narodnu kuhinju barem neko vrijeme. Nije sad da se nisu trudili.

[Basvod]

I to sto kazete, vi ste samo udarili po svojima

Mislim

dodje sa uniformom VRS u naselje i govori "Ovdje niko ne smije da vas bije, osim mene", pa nama djeci gurao kalas u ruke da pucamo u zrak. A stalno se raspitivo gdje ti je stari.....

Za posmatranje ste.

A takvih pojava nije bilo u Sarajevu?
Komsic je dan danas veci Bosnjak od Bosnjaka.
Rat sa sobom nosi razne poremecaje, nije to nista cudno. U WWII su Jevreji malteretirali Jevreje samo da pozivili koji dan duze.

[StGallen]

Izet Beganovic je 1995 godine nudio 100 000 DM onom ko prvi postavi ljiljane na zgradu opstine..

Paravojne formacije SDA tzv zelene beretke i patriotska liga su formirane u Banja Luci 1991 godine radjene su pripreme za rat ali je sprijeceno krvoprolice velikom akcijom 2 aprila 1992 godine akda su srpske snage postavile barikade po BL i preuzele potpunu kontrolu nad gradom.


Bio je plan koji je predvodio Beganovic da se stvori opstina stari grad (medjan, seher + okolina), naoruzao je nekoliko stotina ljudi kalasima, na srecu zahvaljujuci SOS nije doslo do krvoprolica. Ali kasnije su i njihovi licni interesi dosli u prvi plan, tako da..



Sta nam Izet Beganovic radi danas?

[sinuhe]

Izet i Resad su bili kriminalci, kakvo ratovanje Resad je ubijen u Ceskoj poslije rata, za Izeta ne znam. Onako metar i zilet a kraj njega treba ko avion.

[Sarajevica]

Dijasporac i sveznalac iz Cemerike me i dalje prati po forumu kao zalutali ker

[Ommadawn]

Oduzimanja imovine u Banjaluci

Kako vec prethodno napisah, ne-Srbi (ne znam kako najtacnije napisati ovaj termin ali..) koji nisu bili lojalni politici SDS-a i nisu bili vojnici VRS-a, dobijali su mahom otkaze - bez obzira na struku i potrebu. Ruku na srce, nekoliko firmi u Banjaluci je bilo na ivici stecaja (u TO "Bosna" su kasnile place, Cajavec je stajao na staklenim nogama, Incel tu i tamo) ali ni ona najrentabilnija preduzeca ni njihovi strucnjaci nisu bili postedjeni. Dobar dio njih je vec na pocetku rata bio na prinudnom odmoru, ili kako se to tad zvalo "cekanju". Imali su obavezu svakih 15 dana da se jave u preduzece gdje se vode kao zaposleni a svako takvo javljanje ih je obavjestavalo da li su dobili otkaz ili ne. Zene, koje nisu bile za vojsku, su morale donijeti dokaz da im je uzi clan porodice u VRS-u.
A kad dobijes otkaz, oduzima ti se stanarsko pravo (sto za vrijeme SFRJ nije bilo moguce). I tek tad nastaju orgije. Neko iz tvog preduzeca dobije tvoj stan i daju ti rok da se iselis. Rok je znao biti od 5 minuta (nekad ni toliko) do sedmicu dana (ako je neko bas bio merhametli duse, ali rijetko). Desavalo se da te primoraju da ostavis svu svoju pokretnu imovinu u stanu i izadjes samo "onako". Prolazim gradom, kroz dio Mala Carsija. Kisovit dan, bio je negdje pocetak marta. Ispred jedne zgrade izbacen namjestaj i na jednom kaucu sjedi zena sa dvoje male djece i place. Stislo mi se u grlu, htio sam da vristim od bola. Prolazi neki covjek pored mene i pjeva "Sa Manjace porucuju vuci, selite se banjalucki Turci". Da sam bar imao noz u tom trenu...

Auta su oduzimana vrlo brzo. Svako ko je imao dobro auto zapadnjacke marke, mogao ga je samo halaliti. Sjecam se komsije Muhameda, imao je Golfa I (tad je to bio solidan auto) i dodjose njih 5 da mu ga uzmu i morao je pod prijetnjom potpisati papir na kojem je pisalo "...dobrovoljno predajem za potrebe Vojske Republike Srpske". Onaj kome nisu oteli automobil, prodavao ga je, za koliko-toliko. Golf je bio 1000 DM, Stojadin i Yugo od 400 do 1000 (oni stariji i za manje od 400). Poslije prodaje bi uslijedile besane noci. Jer bi se desilo da kupac navecer dodje, naoruzan ili u pratnji dvojice-trojice u uniformama i kaze "Daj one pare sto sam ti dao za auto. Inace, zna se, optuzit cu te da si spremao teroristicki napad" a znam slucaj gdje su covjeka svezali za radijator i prijetili da ce mu silovati zenu i kcerku pred ocima. Ovaj metod je kasnije primjenjivan prilikom pljacki malo vidjenijih gradjana BL.

U Mejdanu je prije rata neki covjek, meni nepoznatog imena i prezimena, posjedovao fantasticno sredjenu Folciku kabriolet, metalic-plave boje, sa haubom i njuskom od Rolls-Roycea. Da li je on to sam uradio, ne znam, ali izgledalo je u ono vrijeme fantasticno. Kasnije sam vidjao pijane i zabradjene cetnike koji su se vozali po gradu u njemu.

Pa ipak, imovina ti ne znaci nista ukoliko ti je zivot u opasnosti ali nacin na koji je oduzimana bio je krajnje ponizavajuci.
Mnoga od tih vozila isla su prema Srbiji gdje su se preprodavali, a za neke sam cuo da su isla dalje za Bugarsku, Rumuniju, Grcku itd. To mi je jedne prilike ispricao neki vozac kamiona iz Sabca, koji je dosao da kupuje neki namjestaj od mog komsije. Slucajno sam se zatekao tu, pa sam cuo sta prica. "Vidi, nekako moram ovo da sakrijem kamionom, jer nas kontrolisu na granici, misle kradena roba (ma ne, nije)... Uh sta sam ja televizora i video rekordera i linija prevezao. Prodaju ljudi to kasnije na buvljaku. Zarade kintu. A auta idu najbolje. Ono sto se ne proda, voze preko granice, obicno u Bugarsku..."

Kasnije su ljudima oduzimali i kuce. Tokom Oluje, moj prijatelj je sjedio u kuci slusajuci kako se dvojica izbjeglih iz Knina svadjaju koji ce useliti u njegovu kucu. A on sjedi u kuci i slusa i strepi.

[Chmoljo]

Isključen/a korisnik/ca iz razloga “kršenje pravila foruma”
» Sarajevica

[zambaklija]

Oduzimanja imovine u Banjaluci

Kako vec prethodno napisah, ne-Srbi (ne znam kako najtacnije napisati ovaj termin ali..) koji nisu bili lojalni politici SDS-a i nisu bili vojnici VRS-a, dobijali su mahom otkaze - bez obzira na struku i potrebu. Ruku na srce, nekoliko firmi u Banjaluci je bilo na ivici stecaja (u TO "Bosna" su kasnile place, Cajavec je stajao na staklenim nogama, Incel tu i tamo) ali ni ona najrentabilnija preduzeca ni njihovi strucnjaci nisu bili postedjeni. Dobar dio njih je vec na pocetku rata bio na prinudnom odmoru, ili kako se to tad zvalo "cekanju". Imali su obavezu svakih 15 dana da se jave u preduzece gdje se vode kao zaposleni a svako takvo javljanje ih je obavjestavalo da li su dobili otkaz ili ne. Zene, koje nisu bile za vojsku, su morale donijeti dokaz da im je uzi clan porodice u VRS-u.
A kad dobijes otkaz, oduzima ti se stanarsko pravo (sto za vrijeme SFRJ nije bilo moguce). I tek tad nastaju orgije. Neko iz tvog preduzeca dobije tvoj stan i daju ti rok da se iselis. Rok je znao biti od 5 minuta (nekad ni toliko) do sedmicu dana (ako je neko bas bio merhametli duse, ali rijetko). Desavalo se da te primoraju da ostavis svu svoju pokretnu imovinu u stanu i izadjes samo "onako". Prolazim gradom, kroz dio Mala Carsija. Kisovit dan, bio je negdje pocetak marta. Ispred jedne zgrade izbacen namjestaj i na jednom kaucu sjedi zena sa dvoje male djece i place. Stislo mi se u grlu, htio sam da vristim od bola. Prolazi neki covjek pored mene i pjeva "Sa Manjace porucuju vuci, selite se banjalucki Turci". Da sam bar imao noz u tom trenu...

Auta su oduzimana vrlo brzo. Svako ko je imao dobro auto zapadnjacke marke, mogao ga je samo halaliti. Sjecam se komsije Muhameda, imao je Golfa I (tad je to bio solidan auto) i dodjose njih 5 da mu ga uzmu i morao je pod prijetnjom potpisati papir na kojem je pisalo "...dobrovoljno predajem za potrebe Vojske Republike Srpske". Onaj kome nisu oteli automobil, prodavao ga je, za koliko-toliko. Golf je bio 1000 DM, Stojadin i Yugo od 400 do 1000 (oni stariji i za manje od 400). Poslije prodaje bi uslijedile besane noci. Jer bi se desilo da kupac navecer dodje, naoruzan ili u pratnji dvojice-trojice u uniformama i kaze "Daj one pare sto sam ti dao za auto. Inace, zna se, optuzit cu te da si spremao teroristicki napad" a znam slucaj gdje su covjeka svezali za radijator i prijetili da ce mu silovati zenu i kcerku pred ocima. Ovaj metod je kasnije primjenjivan prilikom pljacki malo vidjenijih gradjana BL.

U Mejdanu je prije rata neki covjek, meni nepoznatog imena i prezimena, posjedovao fantasticno sredjenu Folciku kabriolet, metalic-plave boje, sa haubom i njuskom od Rolls-Roycea. Da li je on to sam uradio, ne znam, ali izgledalo je u ono vrijeme fantasticno. Kasnije sam vidjao pijane i zabradjene cetnike koji su se vozali po gradu u njemu.

Pa ipak, imovina ti ne znaci nista ukoliko ti je zivot u opasnosti ali nacin na koji je oduzimana bio je krajnje ponizavajuci.
Mnoga od tih vozila isla su prema Srbiji gdje su se preprodavali, a za neke sam cuo da su isla dalje za Bugarsku, Rumuniju, Grcku itd. To mi je jedne prilike ispricao neki vozac kamiona iz Sabca, koji je dosao da kupuje neki namjestaj od mog komsije. Slucajno sam se zatekao tu, pa sam cuo sta prica. "Vidi, nekako moram ovo da sakrijem kamionom, jer nas kontrolisu na granici, misle kradena roba (ma ne, nije)... Uh sta sam ja televizora i video rekordera i linija prevezao. Prodaju ljudi to kasnije na buvljaku. Zarade kintu. A auta idu najbolje. Ono sto se ne proda, voze preko granice, obicno u Bugarsku..."

Kasnije su ljudima oduzimali i kuce. Tokom Oluje, moj prijatelj je sjedio u kuci slusajuci kako se dvojica izbjeglih iz Knina svadjaju koji ce useliti u njegovu kucu. A on sjedi u kuci i slusa i strepi.

pa kako to ti preživi?ako si srbin onda kapu dole a ako si bosanski pravoslavac uz kapu dole i dubok naklon

[sinuhe]

Najnovija knjiga u dva dijela o progonu Hrvata i Muslimana iz banjalučkog kraja autora prof. Šimuna Penave početkom travnja 2004.g. izašla je iz tiska na 1111 (tisuću sto jedanaest) stranica....

Drugi dio knjige je popis prognanih stanovnika s banjalučkog područja koji su čamcima prevezeni u Davor u razdoblju od 14.08.1995.g. do 31.12.1995.g. prema popisu granične policije Ministarstva unutarnjih poslova RH – po datumima.
Prema toj evidenciji kod Davora je Savu prešlo za trideset dana, jer se nije prelazilo svaki dan, 20.836 protjeranih Hrvata i Muslimana.

http://suza-dolinska.com/2007/07/davor- ... r-svijeta/

Ima li ova knjiga u kakvom pdf formatu?

[Ommadawn]

pa kako to ti preživi?ako si srbin onda kapu dole a ako si bosanski pravoslavac uz kapu dole i dubok naklon

Uspio sam, vidis, jos sam ziv. Nisam ni Srbin, niti bosanski pravoslavac tako da nema potrebe ni da kapu skidas niti da se klanjas. Ja sam Bosanac, imam muslimansko porijeklo, muslimansko ime - ali sve to je bilo dovoljno da me oznace kao nekoga koga treba protjerati (u najboljem slucaju) iz rodnog grada.

Prezivio sam - odvodjenje mog oca od stranje Vojne Policije, 10 dana nismo znali ni gdje je ni sta je s njim. On se hvala Bogu vratio, zahvaljujuci njegovom prijatelju koji je intervenisao.
Prezivio sam - otkaze mojih roditelja i blokiranje njihovih bankovnih racuna. Majcino plakanje jer meni i sestri nema dati sta da jedemo. Ocev gnjev jer ga je sa posla izbacio radni kolega koji je jeseni 1991 godine izbjegao iz Zagreba a moj otac mu sredio stan i pomogao mu da se snadje u Banjaluci i kolega se na lijep nacin zahvalio s rijecima "imas 5 minuta da napustis ovo mjesto inace zovem vojsku".
Prezivio sam - podsmijeh mojih nekadasnjih drugova, njihovo okretanje glave na drugu stranu a kasnije i rijeci "I, kad se mislis seliti? Gdje se mislis, seliti? Ako ne znas, pa mozes u recimo Zenicu. Ili Sarajevo. Ali mi cemo uskoro i Sarajevo uzeti."
Prezivio sam - 10 pripadnika vojne policije koji nam upadaju u stan galameci i trazeci zlato a moj komsija Srbin, poznat prije rata kao pijanac i kabadahija ulazi sa kalashom i bombom u nas stan i kaze im "Momci, imate 10 sekundi da se izgubite odavdje inace ja bacam bombu, pa cemo svi u p***u materinu - meni zivot ionako nista ne vrijedi".
Prezivio sam - skolskog druga koji mi je stavio pistolj na celo i uz smijeh govoreci sta mislis, ima li metak ili nema metak. Poslije toga sam i prezivio prolazeci kroz grad sav upisan.
Prezivio sam i da se sakrijem od roditelja takav, da ne primjete nista, da bacim upisanu odjecu u prljav ves.
Prezivio sam - da crtam u skoli kokarde, dvoglave orlove sa ocilima, da pisem o "svojoj" novoj drzavi Republici Srpskoj i koliko je volim, te pismo vojniku koji brani tu istu moju drzavu.
Prezivio sam - da pjevam nove rodoljubive i stare cetnicke pjesme, repertoar od "Na planini, na Jelici", "Krajino mati", "Zivjece Srbija i srpske Krajine"...
Prezivio sam - da ne spavam nocu slusajuci kako mi komsije maltretiraju i odvode, rafale - cekajuci hoce li neka budaletina uletjeti i maltretirati nas.
Prezivio sam - noseci namjestaj mojih prijatelja koji su delozirani iz svojih stanova.
Prezivio sam i izlazak iz Banja Luke, preko Dervente (koja je tad licila na Vukovar), Doboja, Bijeljine i Race, gdje je moj drug Huso, inace srcani bolesnik skoro infarkt dozivio od stresa, dok su granicni policajci maltretirali ljude iz autobusa uz prijetnje da ce nas pobacati u Drinu...

Prezivio sam sve to - prezivjet cu i tvoje i tudje podjebavanje.

[PM72]

Ommadawn,
Nismo svi isti.Budala i krivih drva nikad neće nestati.Ja te u potpunosti razumijem i iskren da budem,ja da sam preživio to što si ti,pola tih stvari bi sakrio pod "tepih" ali si bio dovoljno hrabar da to izneseš.Na tome ti čestitam.Ne sumnjam da bi bio dobar borac da si imao priliku ali tako ti grah pao,da se napatiš.Onaj koji je bio u ratu,na liniji ili u borbi ,imao je neku vrstu straha ili treme ali smo znali gdje ti je neprijatelj i na koju stranu treba cijev da okreneš.Jebo je ježa u leđa onaj koji je ovisio o milosti ili saburu komšije.

Podržavam tvoje pisanje.

[Ommadawn]

Znam PM72 i hvala ti na tvom postu!

Ja zelim samo da iznesem ono cemu sam bio svjedok za vrijeme rata u Banja Luci i to u razdoblju od 1991 do maja 1993.
Ne znam sta je bilo u drugim gradovima i selima u cijeloj Bosni, mada sam cuo i to su teske price.

Ne znam kome je bilo gore - ljudima pod granatama ili ljudima sto su cekali kada ce im budala doci da ih ubije.

MORAM reci da ni mnogim Srbima u Banja Luci (a vjerujem i u drugim gradovima u RS) nije bilo lako. Jednostavno je tadasnja politika vodila credo "ako nisi sa nama - izdajica si, petokolonas i najgori neprijatelj". A cim si tako kategorisan, cekalo te mnogo gore.

Ovo je prica mog daidze (ili ujaka, kako ko hoce), pricao mi prije nekoliko godina prilikom jedne setnje. Inace nije pricljiv covjek, jako je ozbiljan i ako se nekada nasali - to je ravno svjetskom cudu. Prica ide ovako:

"...i oni ti nas hoce da mobilisu za radnu obavezu. Ko biva, ako neces za nas ratovati, sad ces kopati rovove ili cistiti ulice. Ma bilo je svega. I dobijem ja poziv da se javim u taj neki biro, odmah kod Kastela (tvrdjava u BL) ali preko Vrbasa, tamo odmah kod gradskog mosta. Sta ces, moras se javiti, inace ti ne gine Crveni Kombi. Odem ja tamo, vidim ima jos ljudi, svi cekaju na prozivku. Sa mnom i ovaj rodjak F. Jesen rana, ali Vrbas nanosi onaj vjetar pa pravo hladno. Stoje ovako dvojica njih uniformisanih i naoruzanih blizu nas, oni ce kao da zavode red i paze da mi ne napravimo neki belaj. Kakav ces belaj napraviti. I sad kako ja stojim blizu njih, slusam sta pricaju ali se pravim da ne cujem. Veli ovaj jedan `isao ja gore prema Manjaci, pa usput svratimo u jedno selo da vidimo ima li dobre slanine i rakijice. Vidim tamo jedna kuca, onako povelika, fina, a ide neki covjek vodi konja. Pitam ja njega ko prodaje meso i on mi pokaza na tu kucu. Pokucamo mi, otvori ovaj reko Dobar dan domacine, dobar dan. Imas li slanine za prodati, kaze imam, hajde da probate. Probamo mi, uh dobra stari, sarenac. Reko daj nam kilu. Imas li rakije, ima i rakije, sljiva, znas kako je dobra. I on to spakova, tu slaninu reko koliko je, kaze on 20 maraka. Sta? Kaze 20 maraka. Moze li jeftinije. Kaze ne moze. 20 maraka i bog. Pa reko majku ti jebem meni trazis 20 maraka a ja te branim, kad ce ti on meni Ma od koga me ti branis? Ma od koga me branis, zbog takvih kao ti i jeste 20 maraka i to bas tebi. Od koga me branis, pola prijatelja si mi iz Kljuca odveo. Mars odavdje, sad ti ne dam ni za 100 maraka!` Kontam ja u sebi, vidis ti to, seljak gore na Manjaci, mesar garant, ima para dok rece da ima veliku kucu ali vidis kako razmislja. Veli mu ovaj drugi `pa sto ga ne ubi jebo on svoju mater` kad ce ovaj `ma daj goni djubre´. I tako ti i prozovu mene, kad rasporedise me da idem dole na plantazu jabuka u Gradisku, reko dobro je, hajde, neka nisu rovovi. A ovaj me jedan sto nas je pratio do tamo prepoznao pa veli `eee moj direktore, i tvoje je proslo´. Mislim se ja ´moje je proslo, a tvoje nikad nije ni bilo niti ce biti´. " Taj dan kad smo se vratili iz setnje, zapisao sam svaku rijec u jedan dnevnik sto sam vodio. To je njegova prica, ako me on slagao - slagao sam i ja vas.

[Ommadawn]

I da dodam - jebo je jeza u ledja onaj koji je negdje bio u manjini. Eto...

[Sezam]

Sve je bilo ovako kako pise @Ommadawn i svako od nas ima vrlo slicnu pricu da isprica.

[Gojeni H]

Kakva je situacija bila s Hrvatima? Da li je bilo kakve promjene nakon sto su se HVO i VRS pobratimili?

Neke godine se bokser Josipovic kandidovao za potpredsjednika PC-a. Nakon toga, opet ga nema ni na mapi.
Sta je uopste bilo s tim sportistima Bosnjacima i Hrvatima? Neko je spominjao ono "hrvatsko cvijece" Arslanagica cini mi se, ali sta je s ostalima?

@Ommadawn
Hvala na iskrenosti.

[Gojeni H]

I da dodam - jebo je jeza u ledja onaj koji je negdje bio u manjini. Eto...

Neuporedivo.
Pricas o Banja Luci, iskreno od srca, i to izuzetno postujem.
Ali ovo o podrucjima pod kontrolom Armije ... pricas o necemu o cemu pojma nemas.

Znali su vjerovatno biti teski momenti pojedincima. Konkretno, kod mene nisu morali u vojsku.
Iskreno, nisu ni Bosnjaci. Posalju te da sijeces drva u zatvoru 2 sedmice, i puste te. Sta ce s tobom?
Velika vecina ljudi koji su se borili su bili tu zato sto su htjeli ... osjecali su obavezu da brane svoju porodicu, kucu, zemlju ...

[sinuhe]

Kakva je situacija bila s Hrvatima? Da li je bilo kakve promjene nakon sto su se HVO i VRS pobratimili?

Neke godine se bokser Josipovic kandidovao za potpredsjednika PC-a. Nakon toga, opet ga nema ni na mapi.
Sta je uopste bilo s tim sportistima Bosnjacima i Hrvatima? Neko je spominjao ono "hrvatsko cvijece" Arslanagica cini mi se, ali sta je s ostalima?

@Ommadawn
Hvala na iskrenosti.

Meni nije poznato da je bilo promjene u odnosima prema Hrvatima.
Marijan Benes je bio do avgusta 95 u BL, kratko bio u Hrvatskoj pa se vratio u BL. Josipovic je za vrijeme rata bio u Hrvatskoj. Fudbaleri i rukometasi su se razbjezali a u BL je bio Nikola Nikic. Ili se fudbaleri nisu ni vratili iz Italije kad su osvojili Mitropa kup.

[ance]

Banjalucki geto 92-95

[Jack Be Nimble]

Kakva je situacija bila s Hrvatima? Da li je bilo kakve promjene nakon sto su se HVO i VRS pobratimili?

Vecinu Hrvata koje ja znam izmedju Feb 91-Maja 92 su napustili BL vecinom za Hrvatsku. Srbi dolazili iz HR/SLO a ovi isli u njihove stanove i tako se mjenjalo.

Vec sam napisao da mislim da je to bilo ljeto 94 kada se HVO i VRS zakacili. Tada su poceli ganjati Hrvate i crkve letjele u zrak.

[sinuhe]

Samostan na Petricevcu su minirali par dana poslije Bljeska 95-te.
U Ivanjskoj i selima su vandalizirali crkve ili one male kapele i prije toga.

[shadowblade]

Vecinu Hrvata koje ja znam izmedju Feb 91-Maja 92 su napustili BL vecinom za Hrvatsku. Srbi dolazili iz HR/SLO a ovi isli u njihove stanove i tako se mjenjalo.
Vec sam napisao da mislim da je to bilo ljeto 94 kada se HVO i VRS zakacili. Tada su poceli ganjati Hrvate i crkve letjele u zrak.

Neobično, za grad koji rata nije vidio. Tenzije su očito bile nenormalno visoke, možda najveće od svih gradova na ovim prostorima za vrijeme prošlog rata. U niti jednom gradu koji nije doživio neposredna ratna razaranja i djelovanja se nije tako otvoreno etnički čistilo, protjerivalo i miniralo crkve i džamije. Ni u Srbiji ni u Hrvatskoj ni u BiH..