Čitam i kontam kako nisam imala loših dejtova, a onda se sjetim jednog s početka srednjoškolskih dana.
Ne može parirati većini ovdje, ali je meni bio izuzetno gadan.
Inače, nisam pobornik spojeva naslijepo i ne volim da izlazim na preporuke, ali me tada jedna prijateljica baš dugo molila da izađem s ovim jednim koji je moj imenjak (to je kao nešto bilo bitno), jer sam se ja njemu svidjela i stalno je pitao za mene, a on kao pravo fin.
Nakon što sam se otimala duže vrijeme, pristanem da popričam s njim jednu večer u diskoteci (da, tad sam još izlazila u diskoteke
), gdje sam bila s prijateljicama.
Prilazi on, a ja već vidim da od toga nema ništa. Nisam inače površna, ali s obzirom da ga nisam znala od ranije, njegova a la Nick Carter frizura me samo još više ohladila od ideje da izlazim s njim, ali kao, hajde, neću izgorit od jednog razgovora. Znate, onako na razdeljak, a one šiške izgelirane, kriza!
Moda je takve frizure polako ostavljala u prošlosti, bez obzira na disko generaciju.
Sjeo on za moj sto i nešto melje, a ja svaku drugu riječ pohvatam. Predloži da izađemo vani i ja pristanem. Samo što smo stali, krenu od mene da poljubi, a ja ga ispriječim rukom i pitam ga kud mu se žuri, ni progovorili kako treba nismo. Nastavi on opet nešto pričat, neke gluposti, a ja predložim da se vratimo unutra jer nisam više znala šta da pričamo, rekoh hajmo plesat.
Pošla ja kući s prijateljicom, a on krenu kao da me isprati barem do pola puta, a meni glupo, prijateljica ide ispred nas, a ja sve pokušavam da i nju uključim u razgovor. I velim ja njemu nakon neke da ne mora da ide dalje, blizu smo, fala mu i to. Krenem da se pozdravim s njim poljupcem na obraz kad lik mene obliza po usnama i nosu u pokušaju da mi uvali jezik. Ja oči izvalila, ne znam šta da kažem, samo se okrenem i uz "aj ćao" trknem za prijateljicom.
Bila je to kap koja je prelila času, iako sam odmah znala da nema od toga ništa.
Nakon toga me zvao da se opet nađemo, ja nalazila neke izgovore i nakon 7 dana izbjegavanja poruči on toj prijateljici koja me povezala s njim da mi kaže kako "prekidamo"
jer "ovo očito ne ide".
Nakon sto sam mu rekla „ne bi ja to kupila“ on se pocne cjenkat kao možel za 25, na sta nam ovaj narkoman pljune na sto i ode. 
ja u soku sto od njegovog jezika sto od zagrljaja koji me opet ucini da licim na strumfa... Jedva se oslobodim tog zagrljaja i nekako izbacim njegov jezik iz uha 
a kamoli šta drugo
