Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
dr.gog wrote:Ja lično , kao čovjek i građanin ovog grada, nikada ne bih dozvolio da se blati ni ugled mojih poginulih drugova koji tih dana JESU (i vojno- teoretski i pravno rečeno) odbranili grad. Isto tako, čistog obraza bih dopustio svakoj majci poginulog srpskog vojnika da dođe gdje želi i oplače svoje dijete onako kako joj srce traži, bez političara i popova.
Ovaj Grad je bio uvijek dovoljno veliki za svakoga, bez obzira na naše zavade, bezočno granatiranje i masakre, političke igre i nacionalističke podjele tokom i nakon rata. U Sarajevo je uvijek bio dobrodošao svako ko ima dobru namjeru i poštuje njegove građane, ne naziva njihov grad pogrdnim imenima i ne pljuje po svetim mjestima.
Ako ja čistog obraza odem u Banjaluku i Beograd, i ne bojim se ničega, onda ne vidim zašto se pošten čovjek treba bojati moga grada ili se u njemu osjećati neugodno. Sitne duše, nacionalisti, bukači, novinari, političari, kriminalci...njima neka sudi njihova savjest, Sud, i na kraju , neka im sudi dragi Bog. Ja više nemam mržnje ni prema kome, ja sam u svakom dijelu ove zemlje kao u svojoj kući.
Sarajmen wrote:Par vojnih lica iz kolone je ubijeno bez valjanog razloga. Sva složenost situacije taj čin ne može opravdati one pripadnike branilaca koji su umiješani ili počinili to krivično djelo. Taj čin jeste mrlja koja treba dobiti sudski epilog, procesuiranjem počinitelja . To je satisfakcija članovima porodice ubijenih pripadnika-vojnih lica bivše JNA. Tek tada će se konačno znati tačan broj ubijenih i ubica.
Počinitelji tih ubistava se kriju i ne smatraju da treba da ''plate'' cijenu odgovornosti zarad jednog broja visokopozicioniranih političara i vojnopolicijskih struktura iz tog vremena . Članovi porodica ubijenih imaju pravo na istinu, jer njihovih najmilijih nema. Nažalost, određene političke strukture ih koriste za ostvarenje ciljeva koji zasigurno nikada neće biti ostvareni na bazi činjenica i argumenata.
Namjere onih koji zastupaju dijametralno suprotan status i ulogu bivše JNA , (strane vojne sile u međunarodno priznatoj državi Republici Bosni i Hercegovini, i konkretno otmicu njenog Predsjednika predsjedništva i Potpredsjednika Vlade R BiH) imaju svoj kontinuitet i nema nikakvih ozbiljnijih naznaka da će se on u dogledno vrijeme i prekinuti.
Ipak, tema je naslovom usmjerena na tačan broj poginulih...i evo u zadnjih par godina oživi na jedan neprikladan način,prije svega zahvaljujući velikom broju članova sajta koji nasjedaju na velikosrpski poraz od 03.maja 1992, umjesto da se malo bolje upoznaju sa svim aspektima velike bosanske pobjede tog dana. Naše pobjede.
POZDRAV DOMOVINI!
Kako može JNA biti strana vojna sila u tom trenutku?
JNA koja je bila naslednik narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda...50 godina jedina legalna vojna sila na prostoru SFRJ...i onda odjednom odlukom nekog iz Amerike postane agresorska vojska, a vojnici Tomović i Gvozdenović iz Han Pijeska agresori na tudjoj zemlji.
Kako to?
Fakat nemate nikakvih granica. Jesu li kineske granate padale po Sarajevu prije i poslije 3. maja? Je li ista ta vojska napala i Duborvnik, Vukovar itd? Nisu me nešto branili tih godina. Nemoje se pravit glupi. Usrali ste, budite sad ljudi i priznajte. Ali jok, lakše je govorit da lažemo za opsadu, da ne vjerujemo svojim očima, ušima i ranama na tijelima sugrađana, članova porodica itd. Četnička (ne sprska) politika na djelu.
I onda jedva dočekaju da zažele sretan put u raspad BiH. Dosadni ste s tom pričom. Ponavljate j 20 godina ali nešto ne ide.
Što se granata i uopšte oružja tiče...bilo ga je svakakvog porekla.
Neki su rabili uvozne kalašnjikove iz Madjarske...a neki domaće Zastavine iz Kragujevca.
A da je JNA napadala...jeste. Ali su i nju napadali.
@Kemshun...
tkz.jna je i prije 2.05.92, prestala biti jna...tog dana je tkz.jna pocela derati po sarajevu, i to mahom po civilnim objektima. znaci, ta vojska je bila agresorska, stavila se svim svojim kapacitetima na cetnicku stranu...prema tome, bila je legitiman cilj za unistavanje...
Opet dilema, napadali su ali su i bili napadani
Pomenutog dana drzava Bosna i Hercegovina nije bila u sklopu SFRJ, JNA nije stavljena na raspolaganje BiH i ne znam sta je tu upitno.
nemoguce vruce wrote:@Kemshun...
tkz.jna je i prije 2.05.92, prestala biti jna...tog dana je tkz.jna pocela derati po sarajevu, i to mahom po civilnim objektima. znaci, ta vojska je bila agresorska, stavila se svim svojim kapacitetima na cetnicku stranu...prema tome, bila je legitiman cilj za unistavanje...
Zašto ti koji su naredili "uništavanje" ne izađu u javnost i preuzmu odgovornost, umjesto da iz prikrajka gledaju kako se diže uoptužnice protiv ljudi kao što je Divjak ? Gdje je nestalo to njihovo herojstvo ?
A za boldirano i odogovor na isto nemam šta da ti kažem osim da ne mislim na prozvođača granata nego na onog ko ih je ispaljivao. Bezveze priča skroz.
PS: za dr. gog-a
Naravno da se nečijoj majci ne može zabraniti da oplače svog sina. Međutim, ovo je obično ruganje i provokacija. Dolazi nekakva delegacija koja u sred Sarajeva priča o raspadu BiH. Vodaju sa sobom neke narikače i političare koji se keslaju dok jedna žena plače. Ne znam koga prave budalom.
nemoguce vruce wrote:@Kemshun...
tkz.jna je i prije 2.05.92, prestala biti jna...tog dana je tkz.jna pocela derati po sarajevu, i to mahom po civilnim objektima. znaci, ta vojska je bila agresorska, stavila se svim svojim kapacitetima na cetnicku stranu...prema tome, bila je legitiman cilj za unistavanje...
Pa može se reći da je bila agresorska, ako bismo svaki napad izjednačili sa agresijom (što u suštini jeste tačno)
Ali,agresorska vojska je po definiciji onavojska koja sa teritorije jedne države predje na teritoriju druge.
JoeyTribbiani wrote:A JNA se "branila" kako? S brda tuci po civilima.
A za boldirano i odogovor na isto nemam šta da ti kažem osim da ne mislim na prozvođača granata nego na onog ko ih je ispaljivao. Bezveze priča skroz.
PS: za dr. gog-a
Naravno da se nečijoj majci ne može zabraniti da oplače svog sina. Međutim, ovo je obično ruganje i provokacija. Dolazi nekakva delegacija koja u sred Sarajeva priča o raspadu BiH. Vodaju sa sobom neke narikače i političare koji se keslaju dok jedna žena plače. Ne znam koga prave budalom.
nemoguce vruce wrote:@Kemshun...
tkz.jna je i prije 2.05.92, prestala biti jna...tog dana je tkz.jna pocela derati po sarajevu, i to mahom po civilnim objektima. znaci, ta vojska je bila agresorska, stavila se svim svojim kapacitetima na cetnicku stranu...prema tome, bila je legitiman cilj za unistavanje...
Zašto ti koji su naredili "uništavanje" ne izađu u javnost i preuzmu odgovornost, umjesto da iz prikrajka gledaju kako se diže uoptužnice protiv ljudi kao što je Divjak ? Gdje je nestalo to njihovo herojstvo ?
ako imas relevantne dokaze, podatke, informacije ko je naredio, pravac tuzilastvo BiH...
sto se tice slucaja divjak, sve je vec receno...pusti tu mantru i ne nasjedas na cetnicku propagandu...
Kemshun wrote:Kako može JNA biti strana vojna sila u tom trenutku?
Nakon divljanja u Vukovaru ti onu cetnicku bagru zoves JNA? A sta je to u tom momentu kod njih bilo
jugoslovensko i narodno?
Divljanje u Vukovaru?
A koji to rat nije "divljanje"?
Dobro, jesi ti lud ili se samo malo pravis lud? Taj Vukovar je u Jugoslaviji i toj nekoj wannabe jna u opisu poslova
je bilo da stiti izmedju ostalog i taj grad, a ne da ga do temelja unisti i kolje nevin svijet po Ovcari. Oni su davno
prije 2 maja 1992 postali cetnicka soldateska, postovaoci lika i djela istog onog sto mu danas kosti traze po adi
ciganliji a ne onog koji je tu vojsku napravio.
Srpski mediji već dve decenije ponavljaju: u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. pripadnici Armije BiH su napali vojnu kolonu, koja se mirno povlačila iz grada, i na monstruozan način ubili 42 pripadnika JNA. Vojni sud u Beogradu je još 1992. godine podigao optužnice protiv 19 osoba za napad na JNA 2. i 3. maja 1992. godine, među kojima su Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Jovan Divjak i drugi bosanskohercegovački lideri. No, svi sudovi pred kojima je Srbija pokušala da dokaže njihovu odgovornost za zločin u Dobrovoljačkoj, uključujući Hag, London, Beč i Sarajevo su odbacili slučaj. Zašto? Potrebno je vratiti se malo unatrag.
Bosna i Hercegovina 1992. godine
Bosna i Hercegovina je početkom aprila 1992. godine već bila nezavisna država, priznata od zemalja Evropske zajednice. 27. aprila 1992. godine stvorena je Savezna Republika Jugoslavija, kao zajednička država Srbije i Crne Gore, koja nije uključivala Bosnu i Hercegovinu. No, Beograd je i dalje odbijao priznati bosanskohercegovačku nezavisnost, a jedinice JNA su pokušavale zadržati kontrolu nad velikim delom Bosne i Hercegovine. U Bijeljini i drugim mestima istočne Bosne i Podrinja, etničko čišćenje je već bilo u punom zamahu. Sarajevo je bilo pod opsadom od 5. aprila.
Napad JNA na Sarajevo 2. maja
Videvši da gube Bosnu i Hercegovinu, i suočeni sa sve većim pritiskom za povlačenje sa teritorije strane države, jedinice JNA i srpske snage 2. maja 1992. godine napale su Sarajevo u pokušaju da izvrše državni udar. Napad je počeo oko pola četiri ujutru granatiranjem sa okolnih brda. Nakon sat i po artiljerijske paljbe po centru grada, Predsedništvu, Skupštini, Narodnom pozorištu, Domu sindikata, usledio je pešadijski napad, uz korišćenje tenkova, oklopnih transportera i artiljerijskog naoružanja. Ovom blickrig akcijom JNA je pokušala da zauzme zgradu Predsjedništva i druge vitalne institucije Bosne i Hercegovine. Izabrali su pogodan trnutak, jer je bosanski predsednik Alija Izetbegović bio na mirovnim pregovorima u Lisabonu.
Toga dana, građani Sarajeva okupljeni oko Teritorijalne odbrane BiH, uspeli su sprečiti pripadnike JNA i srpskih paravojnih snaga da zauzmu zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine na Skenderiji i druge važne objekte u jezgru grada. No neki vitalni objekti, poput Glavne pošte i Elektroprivrede su uništeni, pa je veliki deo grada ostao bez struje i telekomunikacija. Zatečeni žestokim otporom branilaca grada i suočeni sa velikim gubicima, u popodnevnim satima preživeli i ranjeni pripadnici JNA se povlače u kasarne. No, JNA ne odustaje, već na sarajevskom aerodromu zarobljava predsednika Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića, njegovu ćerku Sabinu i Zlatka Lagumdžiju, predsednika Socijaldemokratske partije BiH, koji su se vraćali sa mirovne konferencije u Lisabonu.
Procenuje se da je u napadu JNA na Sarajevo toga dana izginulo najmanje 35 pripadnika JNA, oko šest civila, i 16 pripadnika Armije BiH.
Napad na kolonu JNA u Sarajevu 3. maja
Sutradan, 3. maja, preostale snage JNA su pokušale da se evakuišu iz Sarajeva i povežu sa snagama koje su vršile opsadu grada. U popodnevnim časovima, posredstvom kanadskog generala Mekenzija, dogovorena je razmena zarobljenog predsednika Alije Izetbegovića, za izvlačenje vojske ka Lukavici.
U atmosferi opšteg nepoverenja, vojska koja je prethodni dan bombardovala grad, pokušala državni udar i otela predsednika susedne države, sada pokušava da se izvuče. Sa Trga je krenula kolona od 30-ak vozila, uglavnom vojnih kamiona, na čelu sa belim terenskim vozilom UNPROFOR-a, ka Skenderiji. Na čelu kolone su se nalazili general Luis Mekenzi, Zlatko Lagumdžija, Alija Izetbegović i general Milutin Kukanjac. Dolaskom u Dobrovoljačku ulicu, kolona je presečena i zaustavljena. Na tom mjestu se trebao izdvojiti transporter UNPROFOR-a u kojem se nalazio zatočeni predsjednik Alija Izetbegović. Svuda naokolo je bilo naoružanih građana, Teritorijalne odbrane, Zelenih beretki, Patriotske lige i drugih naoružanih grupa. Tokom razgovora komandanta odbrane Sarajeva Jovana Divjaka sa Izetbegovićem, oko 200 do 300 metara niže je otvorena vatra na začelje kolone, na šta je Jovo Divjak reagovao naredbom iz sveg glasa: "Ne pucaj, ne pucaj!"
Ni general JNA Kukanjac, ni general UNPROFOR-a Louis Mekenzi, nisu znali zbog čega je došlo do pucnjave. Srbijansko Tužilaštvo tvrdi da je kolona napadnuta na osnovu naredbe koju je izdao Zaim Backović, pomoćnik komandanta TO. Jovo Divjak smatra da niko nije izdao naređenje, već je neko samoinicijativno zapucao. Bivši pripadnik Specijalne jedinice MUP-a BiH Zoran Čegar tvrdi da je do pucnjave došlo zato što je jedan od naoružanih Sarajlija pukovniku Raduloviću pucao u glavu.
Nakon što je pucnjava prestala, ostalo je nekoliko mrtvih. Divjak procenjuje da je tada ubijeno oko 7-8 pripadnika JNA. Policajac Čegar svedoči da su nakon incidenta zatekli šest mrtvih ljudi: jednu ženu, jednog vojnika, tri pukovnika i jednog potpukovnika. General Milutin Kukanjac, koji je vodio konvoj JNA kroz Dobrovoljačku, takođe tvrdi da je 6 osoba poginulo u napadu, jedna žena i pet muških, od ukupnog broja od 261. Prema nalazu britanskog sudije Tima Workmana tada je ubijeno sedmoro ljudi.
Epilog
Očigledno je u Dobrovoljačkoj ulici počinjen zločin i on mora dobiti sudski epilog, ali činjenice su daleko od onog što širi većina srpskih medija. Suština prevare se sastoji u tome da se zbirno predstavlja broj poginulih pripadnika JNA u povlačenju u Dobrovoljačkoj i u napadu na Sarajevo prethodnog dana, pa se svi oni zajedno prikazuju kao žrtve. Podsećamo, prethodnog dana je u borbama poginulo oko 35 pripadnika JNA, a tokom povlačenja oko 7, što ukupno iznosi 42, kako navode mediji.
Tribunal u Hagu te sudovi u Londonu i Beču ustanovili su da nema dokaza na osnovu kojih bi se moglo tvrditi da je data naredba za otvaranje vatre na kolonu JNA u povlačenju, niti komandna odgovornost Ejupa Ganića i Jovana Divjaka. Formiranje Armije BiH je tada bilo u začetku i još uvek je bilo neregularnih jedinica bez jedinstvene kontrole.
Ipak, ako nam je do pravde, mora se utvrditi ko je pucao iz mase. Štaviše, pravda bi bila suditi svima – nekima za napad na Predsedništvo, a nekima za napad na kolonu.
Kao prvo na pocetku svake price o Dobrovoljackoj treba da stoji uvodni tekst:
-Bivsa JNA nije nikada ni bila jna nego srpska vojska pod plastom jna.
To se vidjelo jos kada su Srbi poceli nosati mosti Cara Lazara sa svim cetnickim obiljezjima. Ta jna ih je dobrano podrzavala. Petokraku su skinuli prije sukoba u Sloveniji, u Srbiji su umjesto petokrake imali cirilicno JNA.
-Nakon zlocina koje je ta ista jna pocinila po Hrvatskoj postalo je svima jasno ko je ona i kome sluzi.
-Prije samih dogadjaja u Dobrovoljackoj ta ista jna je palila i zarila po BiH, prvo su unistili selo Ravno jos kada su napali Hrvatsku a zatim 92 a vrhunac je bio kada su kidnapovali predsjednika Izetbegovica, a zna se kako se u svijetu radi sa kidnaperima i teroristima, tu nema milosti.
-Mogu srbi pisat šta hoce zna se koliko je vojnika JNA preslo u TO BiH i zna se kako su izginuli svi ti ljudi u Dobrovoljackoj . Po medjunarodnom pravu to je bio okrsaj 2 vojske a sto se sanitet koristio u lazne svrhe i u njemu bilo 6 naoruzanih vojnika je bio pokusaj iznenadjenja sa pruzanjem otpora .
Dogovor je bio da se mogu povuci ali bez oruzja i to je prekrseno. To sto se laze i politizira to ce kad tad odnijeti Miljacka kao sto nosi i nasa govna svakodnevno . HAG je svoje rekao, citav politicki vrah privremeno okupiranog BiH podrucja takozvane RS je u Hagu optuzen za ratne zlocine protiv covjecanstva .. MILOSEVIC isto i cemu dalje prica .
-U Londonu i Becu SRBIJA priznala agresiju da bi se docepali GANICA i Divjaka a ti isti sada slobodno setaju nasim Sarajevom i to oslobodjeni krivice. Nema potrebe za tenzijama, Citat Cosica, srpskog DOBRICE "Mi lazemo da bih varali sami sebe,da tjesimo druge,mi lazemo za oprost.Mi lazemo da bih se borili protiv straha,lazemo da ohrabrujemo druge,lazemo da bih skrivali svoj i neciji drugi jad.Laganje je oblik naseg patriotizmai potvrda nase urodjene inteligencije.Mi lazemo na kreativan,mastovit i inventivan nacin"
Hadzi Lojo wrote:zna se kako se u svijetu radi sa kidnaperima i teroristima, tu nema milosti
Ta je macho priča u ovom kontekstu neprimjerena jer nema tih heroja koji su spremni istupiti iz mase i reći "Jesam, ja sam naredio otvaranje vatre", a kako bi se ovu priču s Dobrovoljačkom završilo jednom i zauvijek. Sudovi su odredili da ovdje nije bilo elemenata ratnog zločina, meta je bila legitimna i to je u redu. Ono što fali tom mozaiku je ime onog ko je odlučio da se dejstvuje. Kad kažeš "tu nema milosti", to zvuči baš ono pravo zajebano. Pa eto, neki ti zajebani istupe i prestanu se kriti iza lica grada. Otvoriti vatru po koloni i onda se iza grada kriti k'o pička nije čojstvo ni herojstvo.
Hadzi Lojo wrote:
-Prije samih dogadjaja u Dobrovoljackoj ta ista jna je palila i zarila po BiH, prvo su unistili selo Ravno jos kada su napali Hrvatsku a zatim 92 a vrhunac je bio kada su kidnapovali predsjednika Izetbegovica, a zna se kako se u svijetu radi sa kidnaperima i teroristima, tu nema milosti.
Samo da se nadovezem na ovo jer velikosrpska propaganda obicno tvrdi kako je rat poceo 3 maja 1992 a od kraja marta 1992 ( okupacija Bijeljine ) pa do 2-maja 1992 u Bosni i Hercegovini je Crveni Krst registrirao 400 000 izbjeglica.
I da ironija bude jos veca jer se tvrdi kako je cetnicka armada poznata kao tzv jna bila neutralna , ogromna vecina tih izbjeglica je iz krajeva koje je ta tzv jna okupirala. Npr u Bijeljinu su unisli arkanovci i oni su medijski eksponirani kao "dobrovoljci " ali citav taj kraj je prije napada bio okupiran od jedinca tzv jna i ulazak arkanovaca je bila samo medijska okupacija, onu pravu je odradila tzv jna ciji su oficiri cecinom dragom predavali raport. A poslije Zvornik, Visegrad, Foca, Bosanski Brod, Kupres, Donji Vakuf a bas se na ovom forumu javljao cetnik koji je priznao da su na potezu Vlasic-Komar-Kupres- Hr granica zaposjeli polozaje vec pocetkom marta kao pripadnici tzv jna i to na divizijskom nivou.
Sumirano : 400 000 ljudi je sam po sebi dokaz da je agresija pocela prije 2/3 maja i tzv jna je imala ogromnu ulogu u tome.
Dani presudni za odbranu: Vojska Jugoslavije zaustavljena u avliji Predsjedništva RBiH!
U aprilu 1992., kada su još mnogi govorili da neće doći do agresije, ubijeno je 336 Sarajlija
Autor Avdo HUSEINOVIĆ
Historija bilježi da svaki rat ima svoju ključnu bitku, boj ili operaciju, mada bitka kao pojam ne egzistira u vojnoj terminologiji, ali se često poistovjećuje s bojem.
Odbrambenooslobodilački rat za Bosnu i Hercegovinu barata s nekoliko takvih događaja koji se smatraju ključnim za opstanak ove zemlje i, interesantno, u svim tim nabrojanim bitkama boj za državu 2. i 3. maja 1992. godine svrstava se kao jedan od ključnih događaja minule agresije na RBiH.
Mit o Dobrovoljačkoj
Velikosrpska propaganda želi nametnuti mit o Dobrovoljačkoj kao razlog za opsadu Sarajeva, ubijanje civila, genocid... te 2. i 3. maj 1992. markirati kao dane kojima je počeo "nesretni rat u Bosni".
A šta je do 2. maja 1992. bivša Jugoslavenska narodna armija uradila u već 26 dana međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini? Izvršila je agresiju na gradove Zvornik, Višegrad, Vlasenicu, Bratunac, Srebrenicu, Bosanski Šamac, Foču, Brčko, a počela je s najžešćim ubijanjem civila u Sarajevu i Mostaru. Već su hiljade Bošnjaka najbrutalnije pobili i protjerali.
Pukovnika Šuputa zarobljavaju branioci Sarajeva ispred današnjeg BKC-a
Iz kasarne "Maršal Tito" u Sarajevu pripadnici JNA ubili su mladića Samira Mešetovića, u Starom Gradu hapsili su policajce i civile, odvodili ih u komandu 2. vojne oblasti JNA i najbrutalnije ih premlaćivali pred generalom Milutinom Kukanjcem. Iz komande 2. vojne oblasti 26. aprila 1992. u 20.30 sati ubijeni su Senad Šećerović, sekretar Gradskog odbora SDP-a, i njegov vozač Dževad Resić.
Dan D
U aprilu 1992., kada su još mnogi govorili da neće doći do agresije, ubijeno je 336 građana Sarajeva. Na pres-konferenciji u Štabu Teritorijalne odbrane (TO) RBiH 25. aprila 1992. pukovnik Jovan Divjak objavio je proglas Predsjedništva RBiH, u kojem se navodi da "se nijedno vozilo bivše JNA ne može po Sarajevu kretati bez najave i pratnje MUP-a RBiH".
Dana 27. aprila 1992. godine donesen je Ustav Savezne republike Jugoslavije, čime je formalno prestala da postoji Socijalistička federativna republika Jugoslavija. Jugoslavenska narodna armija preimenovana je u Vojsku Jugoslavije.
I onda je na red došao taj 2. maj 1992.
Bila je subota, desio se taj "bosanski dan D", trebalo je u Sarajevu završiti sa pričom o Bosni. Danas smo svjedoci da o 2. i 3. maju 1992. postoji više različitih verzija. No, historijska je činjenica da su srpske snage, predvođene pukovnikom Vojske Jugoslavije Milanom Šuputom, krenule u koordinirani napad na vitalne objekte Republike BiH.
Oko podne, iz zgrade Doma JNA u Sarajevu po građanstvu Sarajeva na obližnjem autobuskom stajalištu zapucale su srpske snage, nakon čega su branioci uzvratili na vatru. Kada je pucnjava prestala, branioci grada pokušali su pregovarati s komandantom Doma JNA, potpukovnikom Bogojem Božinovskim.
Po ulasku na pregovore, potpukovnik Božinovski otvorio je vatru na predstavnike branilaca i tom prilikom ubio Asafa Hadžića, a Zakira Puškara teško ranio. Za ovo ubistvo nikada niko nije odgovarao. Božinovski je nakon liječenja u bolnici Koševo pušten i prebačen u Beograd.
Iz komande 2. vojne oblasti Vojske Jugoslavije na Bistriku elitna jedinica Vojske Jugoslavije, poznata kao Zaštitni puk 2. vojne oblasti, predvođena pukovnikom Milanom Šuputom, upala je sa 27 specijalaca u Glavnu poštu i u koordiniranoj akciji s radnicima "Pošte", koji su bili odani kadar SDS-a, izvršila diverziju paljenja Glavne pošte iznutra.
Zaustavili su ih branioci RBiH, na čelu s Dževadom Topićem Topom i Ademom Ježom, te su ih narednog dana, u saradnji s nekoliko specijalaca MUP-a RBiH, koje je predvodio Zoran Čegar, zarobili u prostorijama današnjeg BKC-a i oslobodili dvadesetak građana Sarajeva, koje su srpski specijalci, predvođeni Draganom Stepanovićem Rambom, cijelu noć držali kao taoce.
Recite Milutinu
Paljenjem Glavne pošte načinjena je šteta veća od 100 miliona dolara, uništeno je 45.000 telefonskih priključaka i Sarajevo je odsječeno od ostatka svijeta. Iz Vojne bolnice prema zgradi Predsjedništva RBiH u četiri "pinzgauera" i jednim sanitetskim vozilom krenuo je Diverzantski odred Zaštitnog puka 2. vojne oblasti Vojske Jugoslavije, predvođen komandantom, majorom Markom Labudovićem.
Došavši na tramvajsku stanicu na Skenderiji, diverzanti Vojske Jugoslavije otvorili su vatru mitraljezom M-84 iz prvog "pinzgauera". Na vatru su vatrom uzvratili branioci grada i zaustavili ih na 100 metara od zgrade Predsjedništva RBiH.
Major Labudović teško je ranjen, izvukli su ga radnici Doma mladih Skenderija, a dokrajčila ga je minobacačka granata ispaljena sa srpskih položaja na Trebeviću, koja je, zajedno s njim, ubila i radnike Skenderije Marka Starčevića i Eska Alispahića, a teško ranila Peđu Novkovića. Posljednje riječi preko sistema veze koje je izgovorio major Labudović, bile su: "Recite Milutinu (Kukanjcu, op. a.) da smo džabe izginuli."
Na Skenderiji je poginuo i Admer Sakić Džemica, pripadnik Vojne policije, kojom je komandovao Ismet Bajramović Ćelo. Sarajevski branilac Alija Miladin uništio je jedan transporter kod kafića "Estrada", a specijalci MUP-a RBiH tenk na Vrbanja mostu.
Tenkovska kolona došla je s Grbavice do Skenderije i direktnim pogocima zapalila dio zgrade Skupštine grada Sarajeva i zgrade Općine Centar. Oružane snage RBiH činili su pripadnici MUP-a RBiH, Teritorijalne odbrane RBiH, Patriotske lige, Zelenih beretki i naoružani građani, dok je srpske snage činila Vojska Jugoslavije.
U nastavku ove operacije, kodnog naziva "Kameleon", jedinice Vojske Jugoslavije otele su na Sarajevskom aerodromu predsjednika Predsjedništva RBiH Aliju Izetbegovića, koji se s delegacijom vraćao sa pregovora u Lisabonu, i odvele ih u kasarnu u Lukavici.
Nakon najdužeg TV Dnevnika Senada Hadžifejzovića, u kojem je Fikret Abdić spremno čekao da ostavi BiH u velikoj Srbiji, u direktnom dijalogu visokih oficira Vojske Jugoslavije s članovima Predsjedništva RBiH Ejupom Ganićem i Stjepanom Kljujićem, dogovorena je razmjena predsjednika Izetbegovića.
U devet ujutro u komandi UNPROFOR-a Ejup Ganić je s generalom Milanom Aksentijevićem dogovorio da se predsjednik Alija Izetbegović razmijeni za generala Milutina Kukanjca.
Šest stradalih
U međuvremenu, napravljen je još jedan paralelni dogovor u Lukavici s otetim predsjednikom, koji je javno sve ovlasti prenio na Ganića, a oficiri u 2. vojnoj oblasti spriječili su dogovor Ganić - Aksentijević, jer nisu htjeli da ostanu iza Kukanjca tako da su svi pripadnici Vojske Jugoslavije, koji su se nalazili u komandi 2. vojne oblasti na Bistriku, u mješovitoj koloni od 36 vozila sa 270 naoružanih ljudi - oficira, vojnika, rezervista i nekoliko srbijanskih novinara - krenuli u 18.30 sati niz Dobrovoljačku ulicu, na čijem se čelu nalazio transporter u kojem su bili predsjednik Izetbegović i general Kukanjac.
Poučeni iskustvom od prethodnog dana, kada su napadnuti vitalni objekti RBiH, branioci grada zauzeli su položaje oko koridora kojim se kretala kolona Vojske Jugoslavije.
U 18.50 sati otvorena je vatra iz kolone prema braniocima grada i okolnim civilnim zgradama, nakon čega je uslijedio odgovor na vatru. U jednom od svojih posljednjih intervjua general Kukanjac, koji je umro 2002., posebno se bavio beogradskom propagandom u odnosu na tzv. slučaj Dobrovoljačka:
- Kako se mnogo manipuliralo, lagalo, izmišljalo o tome koliko je ljudi stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je da se jednom kaže tačno, a to mogu samo ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo. Poginuli su jedan vojnik Zdravko Tomović iz Han-Pijeska, tri pukovnika Miro Sokić, dr. Budimir Radulović i Boško Mihajlović i jedan potpukovnik Boško Jovanić te jedna žena, muslimanka Nurmela Šuko, koja je došla iz Zagreba s tom komandom. Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali.
Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke, nešto su najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. "Novosti" nisu smjele, "Politika", ma ni govora! Televizija Srbije, ma ni govora! Radio Beograd, ma kakvi! - riječi su Kukanjca.
Lažni spisak poginulih u Dobrovoljačkoj
U komandi 2. vojne oblasti nalazio se i pouzdani kadar Srpske demokratske stranke, koji će u predstojećim danima biti okosnica Vojske Republike Srpske - prije svega pukovnik Dušan Kovačević i potpukovnik Petar Salapura.
Interesantno je da je 3. maja 1992. u koloni u Dobrovoljačkoj ulici poginuo Zdravko Tomović iz Han-Pijeska, koji se danas vodi kao poginuli borac Vojske RS. Postavlja se pitanje je li Vojska RS u to vrijeme postojala. Prema dostupnoj dokumentaciji, izgleda da jeste i postavlja se pitanje otkud pripadnici Karadžićeve vojske u komandi kod generala Kukanjca?
Posljednjih godina na obilježavanjima u Dobrovoljačkoj ulici pojavljuje se i Gordana, sestra poginulog potporučnika Obrada Gvozdenovića, i maltretira javnost pitanjem: "Kada će odgovarati onaj ko je ubio mog nevinog brata?"
No, puna istina je da se Gvozdenović ne nalazi na spisku poginulih u Dobrovoljačkoj, jer je poginuo dan ranije, 2. maja 1992. na Skenderiji u diverzantskom napadu na Predsjedništvo RBiH. Inače, većina poginulih 2. i 3. maja 1992. bili su državljani Srbije.
Ljubičićevo i Kadijevićevo uputstvo
Uputstvo za diverzante iz 1976., prema kojem je izvršen napad 2. maja 1992.
Specijalne jedinice Vojske Jugoslavije precizno su 2. maja 1992. postupale prema "Uputstvu za diverzantska dejstva na kopnu", priručniku koji je 1976. napisao general Nikola Ljubičić, a 1981. dopunio general Veljko Kadijević.
1. Paljenjem Glavne pošte uništili su glavne komunikacijske veze Sarajeva sa svijetom.
2. Pokušali su stvoriti blokadu određenih objekata uz otmicu vodećih državnika i talačke situacije.
3. Zauzeli su Aerodrom Butmir i Sarajevo odsjekli od ostatka svijeta.
4. Pripremili su sve u vezi sa preuzimanjem centralnog medija TV Sarajevo.
5. Koristili su prilikom napada vozila i objekte na koje je, prema Ženevskim konvencijama, zabranjeno djelovati.
6. Pokušali su ovladati mostovima i raskrsnicama na ključnim saobraćajnim komunikacijama uz pomoć oklopnih vozila.
7. Imali su podršku snajpera, pamova, patova i teške artiljerije.
p.s. 9 maja na TVSA premijera novog Avdinog filma, "A bili su samo djeca" , nakon toga se krece sa realizacijom filmova o Visegradu i Herojima oslobodilackog rata.
Last edited by argyle on 06/05/2012 13:54, edited 1 time in total.
Hadzi Lojo wrote:zna se kako se u svijetu radi sa kidnaperima i teroristima, tu nema milosti
Ta je macho priča u ovom kontekstu neprimjerena jer nema tih heroja koji su spremni istupiti iz mase i reći "Jesam, ja sam naredio otvaranje vatre", a kako bi se ovu priču s Dobrovoljačkom završilo jednom i zauvijek. Sudovi su odredili da ovdje nije bilo elemenata ratnog zločina, meta je bila legitimna i to je u redu. Ono što fali tom mozaiku je ime onog ko je odlučio da se dejstvuje. Kad kažeš "tu nema milosti", to zvuči baš ono pravo zajebano. Pa eto, neki ti zajebani istupe i prestanu se kriti iza lica grada. Otvoriti vatru po koloni i onda se iza grada kriti k'o pička nije čojstvo ni herojstvo.
@argyle,
Gdje se mogu pogledati dokumenta operacije JNA ''Kameleon'', prema kojoj je planirano zauzimanje Sarajeva za 7 dana, a cijele RBiH za 14 dana?
Ma ja znam da su se Branko Ćopić šetali po Kragujevcu i pričali kako je žestoka mržnja prema Nijemcima što je Skender konstatovao. Branko Ćopić reče da nije tako, ne mrze oni Nijemce, nego Turke!
nemoguce vruce wrote:@Kemshun...
tkz.jna je i prije 2.05.92, prestala biti jna...tog dana je tkz.jna pocela derati po sarajevu, i to mahom po civilnim objektima. znaci, ta vojska je bila agresorska, stavila se svim svojim kapacitetima na cetnicku stranu...prema tome, bila je legitiman cilj za unistavanje...
Pa može se reći da je bila agresorska, ako bismo svaki napad izjednačili sa agresijom (što u suštini jeste tačno)
Ali,agresorska vojska je po definiciji onavojska koja sa teritorije jedne države predje na teritoriju druge.
Cija je onda vojska bila u koloni u dobrovoljackoj 3 maja 1992?
Canton wrote: Cija je onda vojska bila u koloni u dobrovoljackoj 3 maja 1992?
Agresori i njihovi domaći pomagaći su nosili oznake nepoznate armije jer je JNA još 12.11.1991.g. nekom internom okružnom/cirkularnom naredbom ili uredbom naredila skidanje petokraka i ostalih socijalističkih oznaka. Datum prestanka postojanja JNA je prilično teško utvrditi, ali ovaj datum iz novembra 1991. je činjenica kada su oznake JNA skinute.
Hadzi Lojo wrote:zna se kako se u svijetu radi sa kidnaperima i teroristima, tu nema milosti
Ta je macho priča u ovom kontekstu neprimjerena jer nema tih heroja koji su spremni istupiti iz mase i reći "Jesam, ja sam naredio otvaranje vatre", a kako bi se ovu priču s Dobrovoljačkom završilo jednom i zauvijek. Sudovi su odredili da ovdje nije bilo elemenata ratnog zločina, meta je bila legitimna i to je u redu. Ono što fali tom mozaiku je ime onog ko je odlučio da se dejstvuje. Kad kažeš "tu nema milosti", to zvuči baš ono pravo zajebano. Pa eto, neki ti zajebani istupe i prestanu se kriti iza lica grada. Otvoriti vatru po koloni i onda se iza grada kriti k'o pička nije čojstvo ni herojstvo.
sve mi se cini da se neko pokusava zastititi.u pocetku je zastita bila iz patriotskih osjecanja,ali danas 20 godina poslije nebi me cudilo da je ucjena u pitanju.ono,ako progovorite sve vas povaljujem.
koliko god je ova prica bolna za sve sarajlije istina se mora reci.dok se to ne rascisti velikosrbi ce na tome graditi mitove.
