Smrt gorskog lava

[mr__bosnjak]

SMRT GORSKOG LAVA

Piše: Ahmed CERIĆ


Zamo DUČIĆ r.a.
Poslije prelomne 1993. godine u Armiji R BiH dolazi do formiranja manevarskih bataljona, koji će biti u 1994. i 1995. godini udarna pesnica u oslobodjenju RBiH od srpsko-crnogorskog četničkog agresora. Ti bataljoni koncem rata postaju Lahke manevarske brigade.

Na prijedlog komande 101. Motorizovane brigade, komandant Prvog korpusa Armije R BiH za komandanta Manevarskog bataljona 101.mtbr., postavlja istaknutog borca i gaziju sa Hrasno brda Zamu Dučića u koji je do tada obavljao dužnost zamjenika komandanta 3. motorizovanog bataljona 101. motorizovane brigade.
Prekaljeni borac, lavljeg srca dobio je zadatak da odabere i formira komandu bataljona i manevarske čete sa najodabranijim i najhrabrijim borcima i starješinama.
Tu plavsku-gusinjsku bošnjačku DUŠU, plemenitog i hrabrog čovjeka volio je svaki borac i starješina. Svako je želio da bude u novoj jedinici sa Zamom. Kada je formirao manevarske čete i odabrao komandu bataljona. Zamo je uz redovne borbene zadatke vršio intenzivnu obuku svojih boraca i starješina jer je znao kakva ga misija čeka u naredom periodu.
Borce manevarskog bataljona 101.mtbr., prozvali su na Hrasno i Mojmilo brdu "ZAMINI LAVOVI", što i jesu bili, jer nisu dozvolili da u najvećim ofanzivnim udarima četnici zauzmu dominantne linije i kote iznad sarajevskih općina Novo Sarajevo i Novi Grad.
Polovinom 1994. godine srpsko-crnogorski četnički agresor otvara nekoliko frontova i smišljeno ide da presječe sjeverni i sjeveroistočni dio slobodne teritorije BiH, tj. tuzlansko-posavski i tuzlansko-podrinjski dio od centralnog dijela BiH od kojeg su dolazila materijalno-tehnička sredstva, hrana za civilno stanovništvo i logistika.
Najžešća ofanziva je počela preko Crnorječke planine - Nišićke visoravni i planine Zvijezde oko kojih su smješteni BH gradovi: Ilijaš, Visoko, Breza, Vareš, Olovo, Kladanj i Zavidovići.
Direktnim napadom iz pravca Srednjeg, preko Korita (strmih brda ), ka kotama Moševačko brdo, Polom i Jasen komandovao je komandant vojske pobunjenih srba, RATNI ZLOČINAC i haški optuženik Ratko Mladić.
Komandant manevarskog bataljona Zamo Dučić dobiva zadatak da se hitno sa svojim borcima sa sarajevskog ratišta kroz sarajevski tunel, preko planine Igman, mjesta: Tarčina, Kreševa, Kiseljaka, Visokog i Breze prebaci na Crnorječku visoravan i zadrži dominantne kote koje vatrenim dejstvom kontrolišu magistralni put iz pravca Semizovca kod Sarajeva ka Olovu.
Nekoliko dana su trajali artiljerijski napadi iz svih vrsta topovskih cijevi, zatim najrazornijih haubica, tenkova, minobacača i topova. Granate su jedna drugu prestizale. Bez prestanka. Tri dana i tri noci.





Zamo Dučić r.a. raportira Vrhovnom komadantu Armije RBiH Aliji Izetbegoviću r.a.


Nadmoć neprijateljskih snaga u materijalno-tehničkoj opremi oružju i orudju, te ljudstvu je bio desetorostruko veći. Od silnog granatiranja koji je trajao danonoćno iz stroja je izbačeno uslijed težeg ranjavanja oko stotinu boraca, a desetine ih je poginulo kao šehidi u rovovima na prvim borbenim linijama.
Četnička taktika omekšavanja naših linija je počela sa kombinovanim artiljerijsko-pješadijskim napadima tako da su počeli sa tzv. podvlačenjem diverzantskim i dobrovoljačkim jedinicama prema našim položajima.
Napadali su u intervalima. Prvo su isturili dobrovoljce iz Rusije, Ukrajine, Moldavije, Rumunije i Jugoslavije.
Uspješno smo odolijevali tim napadima, nastojeći da iskoristimo svaki metak u živu metu, prvih dva dana. U bezuspješnim napadima srpsko-crnogorska četnička neman se povlačila sa ostalim terorističko-pravoslavnim plaćenicima. U bježaniji tih "kvazi junaka za tzv srpsku stvar", ratni zločinac, general Mladić sa svojim egzekutorima je iste ubijao na licu mjesta u čelo ili potiljak.


Nama je ponestalo municije u svim jedinicama Operativne grupe na linijama razmjštaja. Počeli smo štjediti svaki metak. Granata i tromblona nam je sasvim nestalo.
Počeo je frontalni pješadijski napad na sve naše položaje u čitavoj zoni Crnorječke planine.
Direktni pravac napada artiljerijsko-pješadijskih jedinica preko brda zvana "Korita" ka dominantnim kotama "Polom", "Jasen" i "Moševačko brdo" predvodio je lično general Mladić.
Odolijevali smo tim silnim artiljerijsko-pješadijskim napadima, a četnici su nam artiljerijom zapriječavali dotur hrane i municije. Gotovo četiri dana neprestalnog granatiranja i pješadijskog napada. Izmrcvareni i ranjeni izdržavamo! Više nemožemo vršiti evakuaciju poginulih i ranjenih boraca, jer smo u polu-okruženju, a linija evakuacije je presjecena od strane neprijatelja, a druga mjesta kojima bi mogli evakuisati ranjene i poginule su zapriječeni neobilježenim minskim poljima iz vremena ofanziva koje su vodjene ratne 1993. godine.
Do naših rovova su došle njihove diverzantske jedinice i dobrovoljci iz Rusije, Ukrajine, Rumunije i dr. Odbili smo i ovaj napad, ubivši njih nekoliko, a medju njima i komandanta dobrovoljačke jedinice iz Rusije zvanog "Beli Vuk".
Jedan naspram drugog komandant Manevarskog bataljona Armije R BiH - naspram komandanta neprijateljske okupatorske Vojske tzv (VRS). ZAMO DUČIĆ naspram zločinca RATKA MLADIĆA.

Arslan, sin rahmetli Zame Dučića u zagrljaju Harisa Silajdžića
Borba je trajala do posljednjeg metka. Više se nije imalo čime braniti. Preostale su samo gole ruke. Zamo se nije dao. Preživljelim borcima naredio je evakuaciju na rezervne položaje kroz poluobruč neprijateljskih vojnika. Kraj Zame su poginuli njegov pomoćnik Mustafa Bašalija, Ligata X i još deset boraca manevarskog bataljona.
Zamo je ostao posljednji. Za njega je bilo kasno. Nije se htio povući sa prve borbene linije. Ostao je sa pištoljem u ruci pucajući na neprijatelja koji bi prekoračli u njegov rov. Njegovo mubarek tijelo ostalo je sa nekoliko šehidskih tijela u četničkoj zoni borbenog rasporeda. Istinski insha-Allah ŠEHID nije odstupio korak dalje dok se na bezbjedno mjesto nije evakuisalo ostatak ranjenih boraca.
Na rezervne položaje Zamo nije htio. "Kapetan broda ne napušta svoj brod".
Učvrstili smo rezervne položaje. Zaustavili smo neprijatelja nadljudskim naporima uz ogromne žrtve.
Sutradan u Sarajevu i okolnim gradovima pod kontrolom Armije RBiH se pričalo: "Poginuo je ZAMO". Ofanziva je stala.
Imao sam nezahvalnu ulogu da izvjestim trinaest porodica u Sarajevu: djece, supruga, majki, očeva da nema više njihovih najmilijih, a što je najgore u neprijateljskim rukama se nalaze njihova tijela. I ja sam poželio u momentu saopštavanja roditeljima, djeci i suprugama da sam šehid, i da nikad nikome ne saopštim ovako tužnu vijest.


U haremu Ali-pašine džamije počivaju mubarek tijela bošnjačkih velikana
Zamino mubarek tijelo sa ostalim šehidskim tijelima smo razmijenili nakon jednomjesečnih pregovora sa srpskom stranom za poginule srpske vojnike. Za rahmetli Zamu su tražili nekoliko tijela poginulih srpskih oficira i vojnika.
Ruskog plaćenika i dobrovoljca "Belog Vuka" nisu htjeli.
Tijelo Zame Dučića je ukopano u Haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu novembra mjeseca 1994. godine u aleji velikana i insha-Allah Šehida, uz najčasnije velikane i komandante Armije RBiH.
Zamin sin Arslan, kao i svi Plavljani i Gusinjani, i čitava serhat Bosna pamtiće vrijeme u kojem je GAZIJA i ŠEHID ZAMO DUČIĆ sa svojim GAZIJAMA i ŠEHIDIMA uz Allahovu pomoć produžio život Bosni.
Zamo Dučić je odlikovan najvećim vojnim priznanjem "ZLATNI LJILJAN" i jedna kasarna Vojske Federacije BiH nosi njegovo ime.

[rajvosa4ever]

Svaka cast za post. Rahmetli Zamo je bio veliki borac i istinski heroj, samo sto ga svrsta u "Tu plavsku-gusinjsku bošnjačku DUŠU".
Da li je nas Sehid bio plavljanin ili gusinjan, posto su to koliko ja znam dva razlicita mjesta.
To ti dodje kao da nekoga nazoves semizovacko-busovackom dusom ili sl.
U svakom slucaju hvala sto si sjetio gazije i sehida, naseg suborca rahmetli Zame Ducica.

[Belminator]

Pa iznenađen sam. Rahmetli Zamo je bio moj tetak. Sjecam se dana kada sam dosao doma iz skole negdje 94-e i tada je sa nama zivio dajđic iz Vlasenice, koji je usljed svog tog genocida tamo ostao sam pa smo mu normalno u mom domu pruzili utociste. No da skratim taj dan sam dosao iz skole i on mi je rekao; znas li da nam je nestao tetak. E sad trajala je koji mjesec agonija sta se zapravo desilo sa njim dal je zarobljen, ubijen, dok ga nakon nekog vremena nisu razmjenili. Uglavnom les je bio obezglavljen jer je navodno upao u cetnicko okruzenje i aktivirao bombu kraj lica. Porodica mu je eto zdravo, tetka i mali Arslan. Kao i vecinu sehidskih porodica sutaju ih od stana do stana no bice valjda bolje. Hajde hvala ti na ovom postu, prijatno si me iznenadio i osvjezio i onako zivo sjecanje na najboljeg tetka na svijetu

[zzzzz]

Hvala mr_bosnjak za post, ja eto nisam znao nista o rahmetli Zami Ducicu, mada se smatram dobro upucenim u nasu ratnu istoriju.
Nazalost, ako mi ne odrzimo u zivotu sjecanje na ratne heroje u ovoj "kompromis" drzavi ce brzo da padnu u zaborav.
Najvrijednije sto se moze procitati je sve ono sto je posveceno njima.

ps.
Jedino mi se ne uklapa ovo sa cetnickom ofanzivom na Crnorijeckoj visoravni polovinom 94', koliko se sjecam u tom periodu su gore vec bili po jedan bataljon iz cetiri sarajevske brigade 9, 10, 101, 102 i mi smo bili u ofanzivi na tom ratistu.
Cetnicka ofanziva za rezervni koridor na podrucju Olova je vec bila slomljena krajem 93' i pocetkom 94', ako se dobro sjecam.

Ne bitno, najbolji Bosanci i Hercegovci su dali svoj zivot da bi imali kakvu takvu slobodu. Koliko god ovo zvucalo kao istrosena fraza, vazno je to reci, oni su ono najbolje sto je Bosna imala.

[Belminator]

Svaka cast za post. Rahmetli Zamo je bio veliki borac i istinski heroj, samo sto ga svrsta u "Tu plavsku-gusinjsku bošnjačku DUŠU".
Da li je nas Sehid bio plavljanin ili gusinjan, posto su to koliko ja znam dva razlicita mjesta.
To ti dodje kao da nekoga nazoves semizovacko-busovackom dusom ili sl.
U svakom slucaju hvala sto si sjetio gazije i sehida, naseg suborca rahmetli Zame Ducica.

Rahmetli Zamo je bio iz Plava. Pamtim ga kao jako mladog ( imao je 26 god kada je poginuo ) i sasavog momka. Volio je da ostavi dojam dobroga zeta a naravno i da pomogne kad je to potrebno, pa obicno kada bi bio vakat za kakav majstorluk, npr. kad bi nesto crklo poput slavine recimo, dovoljno bi bilo samo pozaliti mu se onako kroz pricu na tel pa da on doleti brzinom munje i ako o tome nije imao blage veze. Tako na kraju bi sve samo jos vise pokvario ali eto nije bilo stvari koju on ne bi "znao" napraviti. Sjecam se kada je jednom ubjedio starog da zna postaviti wc solju i novu cijev je toliko skratio da se na solju nije moglo sjesti jer je bila skroz uz zid. No sve je to na kraju zavrsavalo samo salama na njegov racun daleko od ljutnje. A u ratu sam zahvaljujuci Zami bio opremljeniji nego kakav istinski pripadnik BiH vojske; od beretki, prsluka, amblema preko metaka ( malokalibarskih, svjetlecih... ) do istrosenih zolja, samo sto mi jos i pusku nije donio, jer sam kao i svako dijete u tom periodu bio veliki kolekcionar svega toga. Na kraju bi dolazio da od mene posudi koji metak...

[mr__bosnjak]

Hvala na pohvalama. Ja sam nisam znao puno o ratnoj historiji jer su to po mojim roditeljima bila "mracna" vremena. Opet ja mislim da bas zato zbog svega sto se desilo to se mora ucit kako se nebi ponovilo i heroji kao rahmetli Zamo nesmiju biti zaboravljeni, Belminator imao si veliku srecu sto si imao takvog tetka. Inace tekst je preuzet sa Bosnjaci.net sekcija "Dobri Bosnjani" i ja mislim da je autor napisan tako ako je neka informacija pogresna nemojte mene pitat. A inace onako sam ga procit´o i mislio trebao bi ga objavit na forumu da sto vise ljudi sazna za heroja.

[Belminator]

Bosnjak jos jednom ti hvala na lijepim rijecima



Eto ja se sad povlacim sa ove teme vise iz razloga sto mi je draze sjetiti ga se iz nekog ljepseg vremena u izlizanim lewiskama i jakni od vrazije koze kao i po nekim ludorijama koje je vazda izvodio, nego li vjecito zamisljenog u svoj toj vojnoj opremi kao i po svim tim ratnim pricama i prognozama za vrijeme kojih su me stariji sagovornici, kao klinca, tjerali od stola da ne slusam, jer to kao nisu price za djecu a Zamo bi me zagrlio i rekao im; idite vi pa sjedite negdje drugo, on je moj jaran i sjedit ce kraj mene...

[mr__bosnjak]

http://www.bosnjaci.net/search.php?id=5 ... _historija

Evo jos o rahmetli Zami Ducicu za one koje ih zanima.

[BECHO]

Ratni put je za rahmetli Zamu bio svetinja - od Sarajeva, Igmana, Zvijezde, Cemerske planine pa do bezbroj ratista oko Sarajeva. Takvog odlucnog borca i patriotu bosansko-hercegovackog i bosnjackog se rijetko moglo viditi (a upozno sam ga jedne prilike kad sam se sa svojim jatacima iz 2. Korpusa nasao na Igmanskom ratistu). Koliko mi je poznato, bio je prvo komandir voda, zatim zamjenik komandanta bataljona na Bjelavama, a 15. jula 1994. god., ukazano mu je povjerenje da postane komandant manevarskog bataljona 101. Motorizovane brigade ABiH. Cuo sam od jednog poznanika koji je bio u Zaminoj brigadi, da je rijetko ko znao da motivise i povede borce koji su s pjesmom isli sa/za njim i u najteze bitke.

Jedan je Zamo!

[King Kikapu]

ja sam se borio sa zamom. prvo mi je kratko bio komandir voda na hrasnom brdu, (3. vod, 1. ceta, ne sjecam se koji bataljon, 6.bbr), potom zamjenik komandanta 3. bataljona u 101. mtbr, nakon sto su spojene 101. i 6. bbr. potom mi je bio komandant manevarskog bataljona 101. mtbr sve dok nije poginuo na polomu. u najboljem mi je sjecanju ostao negdje s pocetka 93. ja sam bio najmladji u ceti i jednog sam dana ostao bez klope, a on mi je donio komad hljeba namazan margarinom, kaze 'evo poslala ti Merima', njegova zena. u najgorem mi je sjecanju ostao za bozic 93. ja sam tada bio u 2. ceti 3. bataljona koja je napadala liniju prema ozrenskoj ulici. granata od rucnog bacaca ranila nam je jednog borca, a jedna je grupa bila skoro opkoljena u jednoj kuci na cetnickoj liniji i ostali su bez vode i bez municije. vidjelo se da je akcija propala i da je trebalo izvuci ljude jer im se nije mogla poslati ni hrana ni municija ni pojacanje, a on je zahtijevao da se ide dalje i da se napada iako je to bila pogibja 100%. kad je poginuo ja sam bio na koti 734 i vjest da je poginuo bila je jedan od zescih sokova koje sam dozivio u ratu.

[Belminator]

E istina obecao sam da cu ovu temu prepustiti ipak ljudima koji poput mog cijenjenog kolege i dobrog prijatelja Kikapua imaju za razliku od mene i iskustvo sa prvih borbenih linija (naravno kao i ostalima koji zele dati nekakav sud o rahmetli Zami) ali eto ne mogu odoljeti ovom prilikom da se ne javim i ne pozdravim Kinga... Drug istina je da se u ovo skromno vrijeme koliko se poznajemo i nismo bas dotakli tih tema, a i kad bi pored Krizinih blesavih dogodovstina, pa ova vijest je za mene veliko i prijatno iznenađenje te cemo valjda uhvatiti i priliku da nekad i prozborimo koju o tome. Da ti si tad bio veoma mlad borac, mogao si imati jedva nekih 17 godina sto dovoljno govori o tvom liku i djelu...
Hajde drug vidimo se valjda u ovom narednom mjesecu

[King Kikapu]

mene zapravo jako nerviraju tekstovi poput ovog mr_bosnjakovog. to ti je cista propaganda koja ne govori o covjeku, vec ga re/kreira. ono, pravi covjeka od pasa na vise da pokupim metaforu dubravke oraic tolic (mislim da znas o cemu pricam). heroji danas zive samo u propagandi i bajkama i uglavnom imaju jako malo zajednickog sa stvarnim ljudima.
tako i zamo. ja sam ga stvarno volio, i njega i ismeta hajrudinovica koji je imao tu srecu da ne postane pali heroj, ali sam bio svjestan njihovih mana (onoliko koliko sam to mogao biti sa 16-17-18-19 godina koliko sam imao u ratu). to zamu uopste ne cini manje vrijednim borcem, ali je meni cijela slika mnogo ljepsa. ovako me jednostavno previse podsjeca na bezbroj drugih likova, heroja, od onih koji su 'pali za lepsa svitanja' izmedju 41 i 45, preko vijetnamskih veterana u udarnim emisijama NBC-a, americke narednice koju su mucili iracani i svih ostalih koji su za potrebe ideoloskog marketinga postali politicki zurnali i patriotski plakati, a prestali biti ljudi.

[Pospanko]

ps.
Jedino mi se ne uklapa ovo sa cetnickom ofanzivom na Crnorijeckoj visoravni polovinom 94', koliko se sjecam u tom periodu su gore vec bili po jedan bataljon iz cetiri sarajevske brigade 9, 10, 101, 102 i mi smo bili u ofanzivi na tom ratistu.
Cetnicka ofanziva za rezervni koridor na podrucju Olova je vec bila slomljena krajem 93' i pocetkom 94', ako se dobro sjecam.

Ofanziva u jesen-zimu '93 je prvi pokusaj presjecanja koridora kada su pala sela Crna Rijeka, Zubeta, Ravni... Jedina vazna kota koja je pala tom prilikom je Macak koji se nalazi iza sela Crna Rijeka. Ofanziva je slomljena i nije donijela nikakav uspijeh.

Pred kraj ljeta 1994 godine pokrenuta je druga ofanziva, kojom je komandovao Zlocinac Mladic, svaki dan je imao na SRNI izvjestaje sa ratista. Tom prilikom su zauzeli, iduci od rijeke Misoce prema Nisicima: Grad, Kicelj, Visnjicu, Taracin Do, Korita, Jasen, Polom, Mosevacko Brdo.

Mosevacko brdo je vraceno 24h nakon pada, jedinice koje su ucestvovale u vracanju Mosevackog Brda su Brezanski Manevarci, Kobre i Dzokeri. Prilikom vracanja linije, nadeno je tijelo rahmetli Hasima Spahica. Prilikom vracanja Mosevackog Brda, nadena su tijela dvojice Ukrajinaca, koji su pripadali jedinici Beli Vuk. Nakon vracanja Mosevackog Brda u ruke Armije BiH slomljena je cetnicka ofanziva koja je za cilj imala presjecanje koridora koji je spajao Srednju Bosnu i Tuzlu.

Srdan Knezevic komandir Belih Vukova, borbe za Jasen, Polom i Mosevacko uporedio je sa Bitkom na Sutjesci. Jer su se borbe odvijale prsa u prsa.

Sve kote i sela koja sam nabrojao osim Jasena i Poloma su vracena u samo jednom danu u jesen '94 kada je Armija krenula u ofanzivna dejstva na Crnorijeckoj visoravni.

[zzzzz]

Linija u vrijeme potpisivanja Dejtona je bila tacno iznad sela Crna Rijeka na potezu Macak - Toljenak.

[Belminator]

mene zapravo jako nerviraju tekstovi poput ovog mr_bosnjakovog. to ti je cista propaganda koja ne govori o covjeku, vec ga re/kreira. ono, pravi covjeka od pasa na vise da pokupim metaforu dubravke oraic tolic (mislim da znas o cemu pricam). heroji danas zive samo u propagandi i bajkama i uglavnom imaju jako malo zajednickog sa stvarnim ljudima.
tako i zamo. ja sam ga stvarno volio, i njega i ismeta hajrudinovica koji je imao tu srecu da ne postane pali heroj, ali sam bio svjestan njihovih mana (onoliko koliko sam to mogao biti sa 16-17-18-19 godina koliko sam imao u ratu). to zamu uopste ne cini manje vrijednim borcem, ali je meni cijela slika mnogo ljepsa. ovako me jednostavno previse podsjeca na bezbroj drugih likova, heroja, od onih koji su 'pali za lepsa svitanja' izmedju 41 i 45, preko vijetnamskih veterana u udarnim emisijama NBC-a, americke narednice koju su mucili iracani i svih ostalih koji su za potrebe ideoloskog marketinga postali politicki zurnali i patriotski plakati, a prestali biti ljudi.

Dobro, slazem se da je autora ovog teksta, posebno ovog drugog teksta, malo uzeo taj nekakav Homerski zanos dok je pisao sve ovo. Ali eto valjda je to tako od pamtivjeka, i nece me zacuditi ako u jednom od buducih tekstova procitam da su rahmetli Zamu morali pogoditi u petu da bi umro. Naravno da je Zamo bio covjek sa svojim vrlinama a boga mi i manama kao i svako drugo ljudsko bice pa i sigurno da ti koji si sa njim proveo sve te opasne trenutke imas pravo i reci da u pojedinim situacijama nije bio u pravu, te da je nekada bespotrebno izlozio opasnosti i sebe i svoje ljude. Pogotovu uzme li se u obzir da je on kada je sve to pocelo bio 24-godisnjak bez prethodno izucenih vojnih skola-akademije sta ja znam cega vec, te sasvim je i logicno da nije bio bez greske. No dobro opet uvijek stoji ona izreka ″sve ce to narod pozlatiti″ pa kada su u pitanju tekstovi o palim borcima, eto kako si i sam naveo ne samo kod nas i ne samo glede ovoga rata, uvijek na kraju ispadnu nesto poput epopeje... Opet druga je stvar kada si tu osobu imao priliku poznavati i tu sliku koju o njemu vec imas nastojis da ocuvas. Ja sam vec u ranijem postu spomenuo da mi je draze sjetiti ga se kao sasavoga momka u civilu, jer je to upravo Zamo bio. Taj izgled, ma ne znam ni sam, deset puta starijeg nego je doista bio i vjecito zamisljenog muskarca, koji je iz sebe stalno sipao nekakve planove i prognoze za veliko oslobođenje ustvari podario mu je rat. Pa se recimo i danas znam od srca nasmijati nekom Zaminom ″majstorluku″ a cesto sam od starijih iz familije koji su dozivjeli i prezivjeli te borbene avanture mogao cuti i po koju kritiku na njegov racun, kao npr; da je malo vise tokom borbi koristio se mozgom umjesto sto je pustio da ga nosi srce i danas bi mozda bio ziv...

[mr__bosnjak]

mene zapravo jako nerviraju tekstovi poput ovog mr_bosnjakovog. to ti je cista propaganda koja ne govori o covjeku, vec ga re/kreira. ono, pravi covjeka od pasa na vise da pokupim metaforu dubravke oraic tolic (mislim da znas o cemu pricam). heroji danas zive samo u propagandi i bajkama i uglavnom imaju jako malo zajednickog sa stvarnim ljudima.
tako i zamo. ja sam ga stvarno volio, i njega i ismeta hajrudinovica koji je imao tu srecu da ne postane pali heroj, ali sam bio svjestan njihovih mana (onoliko koliko sam to mogao biti sa 16-17-18-19 godina koliko sam imao u ratu). to zamu uopste ne cini manje vrijednim borcem, ali je meni cijela slika mnogo ljepsa. ovako me jednostavno previse podsjeca na bezbroj drugih likova, heroja, od onih koji su 'pali za lepsa svitanja' izmedju 41 i 45, preko vijetnamskih veterana u udarnim emisijama NBC-a, americke narednice koju su mucili iracani i svih ostalih koji su za potrebe ideoloskog marketinga postali politicki zurnali i patriotski plakati, a prestali biti ljudi.

Okej mozda te nerviraju. Ali gledaj, ja nisam znao rahmetli Zamu, prvi put sam za njega "cuo" kada sam procitao onaj tekst koji sam postavio. Onda sam nasao i ovaj drugi i poslao ga. Da sam znao ovog heroja napisao bih licno nesto o njemu pa bi bilo eto mozda prirodnije. A i autor teksta je vjerovatno ga gledao ko heroja(sto on i jest) pa mozda napravio neku previse idilicnu sliku ali bolje nego da ga pljuje.
POZDRAV

[mr__bosnjak]

mene zapravo jako nerviraju tekstovi poput ovog mr_bosnjakovog. to ti je cista propaganda koja ne govori o covjeku, vec ga re/kreira. ono, pravi covjeka od pasa na vise da pokupim metaforu dubravke oraic tolic (mislim da znas o cemu pricam). heroji danas zive samo u propagandi i bajkama i uglavnom imaju jako malo zajednickog sa stvarnim ljudima.
tako i zamo. ja sam ga stvarno volio, i njega i ismeta hajrudinovica koji je imao tu srecu da ne postane pali heroj, ali sam bio svjestan njihovih mana (onoliko koliko sam to mogao biti sa 16-17-18-19 godina koliko sam imao u ratu). to zamu uopste ne cini manje vrijednim borcem, ali je meni cijela slika mnogo ljepsa. ovako me jednostavno previse podsjeca na bezbroj drugih likova, heroja, od onih koji su 'pali za lepsa svitanja' izmedju 41 i 45, preko vijetnamskih veterana u udarnim emisijama NBC-a, americke narednice koju su mucili iracani i svih ostalih koji su za potrebe ideoloskog marketinga postali politicki zurnali i patriotski plakati, a prestali biti ljudi.

Okej mozda te nerviraju. Ali gledaj, ja nisam znao rahmetli Zamu, prvi put sam za njega "cuo" kada sam procitao onaj tekst koji sam postavio. Onda sam nasao i ovaj drugi i poslao ga. Da sam znao ovog heroja napisao bih licno nesto o njemu pa bi bilo eto mozda prirodnije. A i autor teksta je vjerovatno ga gledao ko heroja(sto on i jest) pa mozda napravio neku previse idilicnu sliku ali bolje nego da ga pljuje.
POZDRAV

[Belminator]

Vidi nesto mr_bosnjak nemoj pogresno shvatiti Kikapua. Citajuci recimo ovaj tekst dobije se slika Zame-kamikaze. Nije sad rijec uopste o tome dal si ti trebao postirati ovaj tekst, trebao si naravno i puno ti hvala od mene zbog toga. Ovo sto je Kikapu naveo je jedan sasvim drugaciji razgovor koji odskace cak i od same teme. Upravo velika mana ovih prica jeste ta sto one te ljude ( u ovom slucaju Zamu ) pretvaraju u Rambo plakate. No ako zavirimo ispod povrsine vidjecemo nesto mnogo tuznije. U ovom slucaju vidjeces Zamu koji zapravo nije umro sveto i hrabro vec veoma jadno i tragicno. Vidjeces tog 26-godisnjaka ostavljenog u cetnickom okruzenju sa bombom pokraj lica u jednoj ruci i slikom trogodisnjeg Arslana u drugoj ruci, dok odbrojava zadnje sekunde do eksplozije kojom ce se i svrsiti njegov zivot. U svakom slucaju umro je tako kako jeste odsjecen od svake pomoci i ako on je eto spasio zivote mnogima, među ostalim i rahmetli Talijanu, ipak nije bilo prilike da neko spasi njegov. Upravo to Kikapu govori da takve price ubijaju tu ljudsku, tragicnu stranu u svemu tome pa vjerovatno ce neko ko procita tekst ne samo o Zami, vec takve tekstove uopste, reci sledece; e nek nam bog dragi da jos takvih heroja koji su spremni nesebicno se zrtvovati kako bi spasili svijet. Zapravo slabo ce ko gledati na Zamu kao momka koji je valjda u godinama kada je zivot i najdrazi morao da bira dal da sebi presudi sto je moguce lakse ili da dozvoli cetnicima da ga oni mrcvare do smrti jer treceg rjesenja nije imao... Mozda i jedna od najvecih Zaminih mana jeste bila ta sto je on bio nesto poput tragicnog junaka iz grckih drama koji nikako ne mogu da usklade nadljudsku ( u Zaminom slucaju herojsku, naravno da nije bio polubog kao ovi ) i tu drugu ljudsku stranu, te upravo zato sto ne mogu da se pomire sa tom ljudskom polovicom na kraju skoncaju tragicno.

[mr__bosnjak]

Vidi nesto mr_bosnjak nemoj pogresno shvatiti Kikapua. Citajuci recimo ovaj tekst dobije se slika Zame-kamikaze. Nije sad rijec uopste o tome dal si ti trebao postirati ovaj tekst, trebao si naravno i puno ti hvala od mene zbog toga. Ovo sto je Kikapu naveo je jedan sasvim drugaciji razgovor koji odskace cak i od same teme. Upravo velika mana ovih prica jeste ta sto one te ljude ( u ovom slucaju Zamu ) pretvaraju u Rambo plakate. No ako zavirimo ispod povrsine vidjecemo nesto mnogo tuznije. U ovom slucaju vidjeces Zamu koji zapravo nije umro sveto i hrabro vec veoma jadno i tragicno. Vidjeces tog 26-godisnjaka ostavljenog u cetnickom okruzenju sa bombom pokraj lica u jednoj ruci i slikom trogodisnjeg Arslana u drugoj ruci, dok odbrojava zadnje sekunde do eksplozije kojom ce se i svrsiti njegov zivot. U svakom slucaju umro je tako kako jeste odsjecen od svake pomoci i ako on je eto spasio zivote mnogima, među ostalim i rahmetli Talijanu, ipak nije bilo prilike da neko spasi njegov. Upravo to Kikapu govori da takve price ubijaju tu ljudsku, tragicnu stranu u svemu tome pa vjerovatno ce neko ko procita tekst ne samo o Zami, vec takve tekstove uopste, reci sledece; e nek nam bog dragi da jos takvih heroja koji su spremni nesebicno se zrtvovati kako bi spasili svijet. Zapravo slabo ce ko gledati na Zamu kao momka koji je valjda u godinama kada je zivot i najdrazi morao da bira dal da sebi presudi sto je moguce lakse ili da dozvoli cetnicima da ga oni mrcvare do smrti jer treceg rjesenja nije imao... Mozda i jedna od najvecih Zaminih mana jeste bila ta sto je on bio nesto poput tragicnog junaka iz grckih drama koji nikako ne mogu da usklade nadljudsku ( u Zaminom slucaju herojsku, naravno da nije bio polubog kao ovi ) i tu drugu ljudsku stranu, te upravo zato sto ne mogu da se pomire sa tom ljudskom polovicom na kraju skoncaju tragicno.

Aaa. Dobro. I ja se slazem totalno. Mozda bi trebao poslat e-mail redakciji Bosnjaci.net i zamolit da se napise jos jedan mozda malo "prirodnji" tekst jer znam da su patrioti i dobri ljudi. Mozes ga i ti napisat pa im poslat poslije cega ga oni objave. Istina je.

[Belminator]

Ma dobro ja mogu napisati o Zami tekst kad su u pitanju njegove ljudske osobine, ali sigurno da bi tu nedostajalo nekih stvari koje je Kikapu sa njim prezivio npr. Recimo da je znao nesebicno zaloziti sebe kako bi spasio drugoga ali opet sa druge strane da je nekad od svojih ljudi nesvjesno trazio ono sto je bilo nemoguce i znacilo sigurnu smrt. Ja u tom kontekstu Kikapua naravno da mogu razumjeti jer znam da je Zamo bio covjek za kojeg rijec nemoguce haman da nije ni postojala, a to svjedoci i brdo pokvarenih stvari u mome domu koje je on kako sam vec rekao "znao da popravi"... Sigurno da bi jedna takva prica o Zami, obicnom i simpaticnom momku, sa svim svojim vrlinama, manama i strahovima, koji je na kraju okoncao zivot pa mozda i na najtragicniji nacin ( jer ne znam sta je gore od toga kad moras sebi okoncati zivot a zivi ti se i imas za sta da zivis, nisi dakle havetinja ala Kurt Cobain ) pokrenula emocije i samome citaocu i natjerala ga da o njemu misli drugacije od sta ja znam nekog tamo nadcovjeka koji se je i rodio samo da bi se zrtvovao za nas. E sad koliko ja imam pravo to da radim? Kao sto mogu vidjeti ovaj tekst je dosta pravljen i iz interwjua sa Merimom, ne sjecam se iz kojih novina, davno sam ga citao - mislim da je Avaz... Dalje vidim da tu ima i izjava boraca koji su u najkriticnijem trenutku bili pokraj njega, naravno en bas do zadnjeg trenutka jer su hvala bogu uspjeli iznjeti zivu glavu. Pa stoga ako Merima, hajde zanemarimo te saborce, zeli da njen rahmetli muz i naravno ako Arslan se ponosi sto je njegov otac priakzan u takvom i uprkos uzasnoj smrti nepobjedivom izdanju, ja tu imam najmanje pravo da se mijesam... Mozda ako Kikapu nekad u nekom od svojih buducih romana ili pak pripovijetki, ili padne li na pamet meni da nekad napisem nesto sto niko vjerovatno nece procitati... dakle budemo li htjeli ovjekovjeciti Zamin lik pa bilo kroz neke druge likove kako je to uradio Marquez sa svojim pokojnim dedom ili na neki drugi nacin sigurno da cemo ga prikazati onakvoga kakav je zaista i bio...

[karanana]

Iako cesto citam o nasoj odbrani i borbi, i ljudima koji su dali svoje zivote za nas, za Zamu i njegovu hrabrost i veliku licnost nisam prije cuo. Znam da pored ovog heroja ima jos na stotine ovakvih i nazalost sve se manje i manje i cuje i prica o njima, i oni cini mi se na zalost padaju polako u zaborav. Izgleda da smo mi takav narod koji brzo zaboravlja a to nam ne valja jer bi nam se slicno opet moglo desiti. Ne znam sta je rjesenje, filmove snimati, to bi bilo malo i skupo i u ovakvoj politickoj situaciji neizvodljivo. Mozda su knjige rjesenje i da ih i nasa djeca citaju.

[King Kikapu]

ja sam u kontekstu postavljenog teksta govorio o zami kao sinegdogi (cjelina predstavljena dijelom) heroja. ovakav heroizam je covjeku nesvojstven, neprirodan, a kad tome dodas konstataciju terrija eagletona (opet znas o cemu pricam, ukoliko si isao na predavanja kod nirman ) da se ideologija danas realizira kao mitologija, dobivas cistu konstrukciju. npr, roman crna dusa ti je primjer toga o cemu pricam.
prava knjizevnost deherioizira pojedinca. recimo kod andrica imas camil efendiju kao pravi primjer toga, a u savremenoj, posljeratnoj knjizevnosti, najbolji je primjer zbirka prica pod pritiskom od faruka sehica.

[Belminator]

Naravno da znam o cemu govoris drug haha zar mislis da bi prezivio Nirman da nisam pomno slusao i ucio ono sto je predavala. Istina da je Nirman jedna sjajna i profesorica i osoba ali kod nje zaista nije bilo zezanja, ili ces uciti ili pokupiti dokumente i potraziti spas na nekom od drugih fakulteta. Slazem se sa tobom! Dok u srednjoj skoli za lektiru nisam procitao Rat i Mir ja sam Napoleona na osnovu nekih tekstova a vala i ilustracija imao u vidu kao gorostasa koji na konju gazi sve ispred sebe, a ustvari procitavsi to djelo saznao sam da je on zapravo bio jedan celavi, ruzni debeljko i sa ( sto mi je ranije bilo nepojmljivo ) ljudskim osobinama... Karanana ideja nije losa ali tu se proteze i ono pitanje ko ce to citati? Ja sam nedavno otisao kod Dade antikvara na buvljak i gledam tamo knjiga o gospođi Raznjatovic. Onako ga kroz pricu pitam covjece nemoj mi reci da ovo sranje uspijes prodati. A on meni; e moja budalo ne znam vise ni koji mi je put da je nabavljam ide mi kao luda... Mislim da veliku vecinu danas vise fasciniraju oni ciji su nas voljeni ubijali nego ti ljudi koji su branili zemlju. No hajde recimo da je upravo Ceca razlog da oni po prvi put otvore knjigu u zivotu, naravno izuzimajuci skolske uzdbenike. Opet postoji i normalna citalacka publika koja je vise okrenuta toj nekoj lijepoj knjizevnosti, pa evo bas kao sto sam rekao Kikapu moguce je lik tih ljudi ovjekovjeciti mozda kroz neko djelo koje ne bi bilo biografija o njima, vec eto primjerice kao sto je lik Aureliana Buendie osnivaca sela Makonda u 100 god samoce zapravo lik Marquezovog dede. Opet s druge strane takva knjizevnost je fikcija, i ne moze se bas shvatati ozbiljno, i mozda bi jedino ljudi koji su to napisali mogli osjetiti neko zadovoljstvo sto su ovjekovjecili zivot nekog vrijednog covjeka a masa drugih to, sto je sasvim i realno i sta vise ispravno, uopste ne bi skontali... pa kad gledam ovako realno tim ljudima je izgleda suđeno da izblijede. A sad koliko je vjerovatno da ce neko uzeti da cita knjigu o recimo Zami - palom heroju, daj boze da grijesim ali vrlo je malo vjerovatno... mozda rijetki među kojima su i rodbina, drugovi, eventualno neko ko nosi slicna ratna iskustva...