Milić Vukašinović

[DebelinJoe]

Osamdesete se zbog muzike glorificiraju, ali mnogo je muzičkog smeća bilo i tih godina. Evo školskog primjera...



Eh sad zamišljam da he na ovaj tekst muziku i aranžman radio Mića i da je umjesto precijenjene Izolde Barudžija ovdje u duetu bila recimo Hanka Paldum.

[milojicabrzi]

Smak, jedna od sviracki najkvalitetnijih grupa u Ex-Yu je posvetila Dugmetu pjesmu znakovitog naslova Domaci Zadatak

Jeste, jaki instrumentalisti ali ih je Bregović prestigao u svim drugim segmentima, od novca i popularnosti, pa da proboja na strano tržište. Još im je nekad '85.-'86. "maznuo" klavijaturistu Lazu Ristovskog, da se nisu mjesec dana mogli sabrati

Ovo možda i jeste najbolji primjer činjenice koju smo već navodili kroz diskusiju, da ne možeš samo i isključivo biti dobar muzičar i instrumentalista, da bi postigao uspjeh, moraš biti malo i manager, pratiti trendove, biti prisutan na društvenim mrežama, uklopiti dobre saradnike, puno je tu faktora koji su bitni za uspjeh, koje moraš imati u manjoj ili većoj mjeri.

Smak su kao pojedinici, bili daleko bolji instrumentalisti od B.Dugmeta. Točak je jedan u top 10 gitarista u ex Yu, za Bregu je "izmislio" gitaru, bubnjar Slobodan Stojanović Kepa, također, jedan od poznatijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji, ne mogu mu Điđi Jankelić ni Mića stati na crtu, čak je imao zrelost i tehniku možda i iznad Ipeta Ivandića. Pok. Laza Ristovski, možda najjače ime za klavijature na prostoru Srbije, pok. Boris Aranđelović, pjevač izuzetno visoke lage i tonaliteta, jedan od najspecifičnijih vokala, tehnički puno jači od Bebeka.

Međutim, dok Smak krajem '70-ih "robuje" zastarjelim Hippie aranžmanima i hard rock formatima, vokalima u visokoj lagi po ugledu na Hippie bendove Brega već sprema Bijelo dugme za onu new wave, reage fazu sa Doživjeti stotu, svi se šišaju, briju i prate trendove Inače, Smak je uvijek bio bend koji je bio poštovan među muzičarima i ljudima oko muzike, kao "bend za muzičare", dok je Bijelo dugme, imalo puno širu publiku, jer Brega je to prilagodio po sistemu od 7 do 77 (Hajmo curice, hajmo dječaci, principom).

Inače, počeci benda Smak, vežu se indirektno za Bosnu i Hercegovinu i naše krajeve a evo i kako

Naime, bubnjar Slobodan Stojanović Kepa, služio je vojsku u Mostaru, nekad '70.-'71. godine. Kako je u vojsci prilično dosadno i ima vremena na pretek kad se dnevne aktivnosti završe, Kepa je imao neke palice i "vježbuckao" u kasarni (inače bubnjari svaki slobodan minut, dok čekaju večeru, dok čekaju da prođu reklame na TV, na autobuskoj stanici, koriste da nešto lupkaju i vježbaju rudimente i sl, što "izluđuje" kolege, braću, sestre, roditelje ).

Sa njim je u vojci bio i P. Albić -Biska iz Čačka, koji ga je gledao i slušao dok vježba i kad je vidio da je ovaj baš posvećen tome, rekao mu- kad se skinemo iz vojske, vodim te ja kod mog druga gitariste, da vas dvojica zajedno svirate.

Taj "drug" kod kojeg će ga voditi bio je niko drugi nego Radomir Mihajlović-Točak Biska će ostati prijatelj i "dobri duh" ovog benda, da će mu čak Smak i posvetiti nekoliko kompozicija (Biska, Biska 2 itd.)

Skidaju se iz vojske nekad u proljeće '71. godine i tada se povezuju Kepa i Točak, što će postati embrion oko kojeg će nastati grupa Smak. Grupa je bila sačinjena od ljudi iz dva grada Čačak i Kragujevac, a postava koja će "harati" u drugoj polovini '70-ih godina, nije se odmah ustalila. Bilo je više lokalnih pjevača, koji su radili sa Smakom, dok nije došao Boris Aranđelović, koji je povratnik-emigrant iz Australije sa svojim fenomelnalnim vokalom i tada čarolija kreće. Pok. Boris Aranđelović bio je treći ili četvrti pjevač koji je došao u grupu i tada se ekipa nekako ustalila.

Smak su od početka startali kao bend vrsnih instrumentalista, svojevrsna "super-grupa" kojima su "skidali kapu" mnogi čuveni muzičari tog vremena u ex Yu. Čak su bili i u Americi jedno vrijeme, neke '76. godine, pa pokušali sa Crnom damom "Black Lady" proboj na inostrano tržište, muzički su bilisasvim zadovoljavajući, ali barijera u vidu neznanja jezika i kulturološka barijera, doveli su do toga da nije bilo značajnijih rezultata od te ino karijere.

Dok je za to vrijeme Bregović i Bijelo dugme, fokusiralo svoj rad na širenje publike i zarade od svojih izdanja, Smak nekad početkom '80-ih godina, pokreće turneju koja se zvala "Rock cirkus" i bila je zamišljena da bend i publika budu ispod cirkuske šatre, ne u klasičnim dvoranama.

Svirali su i trudili se, kao što Kepa kaže- "mi smo se fokusirali na zvuk i izvedbu, bilo nam je bitno da dobro sviramo i zvučimo, a managerima smo prepustili dio oko organizacije, prodaje ulaznica i sl."

Nedostatak "Bregovićevske" namazanosti i poslovnosti, doveo je do toga da je turneja završena, računi se sravnili, a bend bio negdje na "pozitivnoj nuli", nije sad baš da nisu imali za cigara, ali bilo je tu negdje.

Kepa vidno razočaran, zasnovao porodicu, nema svog stana, svira kao sumanut, a para nigdje

To će manje-više biti i razlog njegovog odlaska u "narodnjačke vode" neka '86. kad je morao da svira kako kaže- "hotelsku muziku", odnosno svadbe, svirke i gaže, mogu misliti kako se osjećao, jedan od najjačih Yu bubnjara, a svira svadbe pod šatorom. Ima na youtube i nekih njegovih snimaka iz tog vremena.

Uspio je steći novce i izgubiti zdravlje. Naime, sviranjem tih višesatnih narodnjačkih svirki, stalnim sjedenjem, dobio je "profesionalnu bolest" mnogih bubnjara- ozbiljne probleme sa kičmom, tako da je danas skoro pa invalid i teško hoda sa štapom.

Elem, uspio je zaraditi pare, kupiti kuću, složiti "bubnjarsku vježbaonicu" u vinskom podrumu kuće, gdje će kasnije i držati časove mladim bubnjarima iz Kragujevca i okoline. Stvorio je sve uslove svome sinu Dejanu S. -Kepi, koji će kasnije i svirati sa Smakom kao drugi bubnjar, a vidim da je i unuk krenuo bubnjarskim vodama, dakle tri generacije bubnjara ispod jednog krova

Grupa Smak imala je nekoliko "sastajanja" i Revivala, kad bi se okupili i nastavili dalje, prvi put nekad '86. nakon toga '96. je bio "ponovni" početak sa izmjenjenim repertoarom, novim pjevačem (Aranđelović je bio vrlo "nestalan" volio je da putuje i bilo ga je teško imati kao stalni vokalni oslonac u bendu, pa je sa njima radio i Najda isto tako pjevač solidnih vokalnih mogućnosti). Nakon 2000-te uglavnom se okupljaju za velike festivalske svirke, svirali su beogradsko Ušće i tako neke grandiozne i unosne svirke, jer su postali prilično "skupi", valjda kad vide da Prijovićka uzme 10-20 hiljada eura ili više za koncert, hoće onda i oni i to sa punim pravom.

A onda, nekad 2015. -Šok. Umire pjevač B.Aranđelović, koji je već neko vrijeme imao problema sa zdravljem, koncert na Ušću jedva je otpjevao, vidjelo se da čovjek nije dobro.

Nakon par godina, nalaze novog pjevača, mladića od nekih 20 i nešto godina, Jovan Pantić, fizički radnik iz Valjeva, pojavljuje se kao "vokalna reinkarnacija" Aranđelovića, sa veliko sličnošću u boji glasa i načinu pjevanja, da je to iznenadilo i članove benda i publiku da neko može tako glasovno ličiti na prethodnog pjevača.

Sviraju oi pjevaju i danas, koliko zdravlje služi, rade uglavnom velike svirke i festivale.

Kepa je sa ekipom Free spirit, isto vrsnim muzičarima, jedno vrijeme radio manje poznate pjesme Smaka u ritmički zanimljivim aranžmanima, sjajnim ženskim vokalom, zanimljiva je priča.

I za kraj, evo i jedne agnegdote

Naime, Smak je bend iz '70-ih i u svom izgledu, a ne samo zvuku, su gajili taj imidž. Duge kose, brade, uska odjeća, a za taj izgled veže se i anegdota.
U Kragujevcu su se okupljali i svirali u kući kod bubnjara Kepe, skupe se njih trojica-četvorica pa u zadimljenoj sobi nešto probaju i usviravaju. Kepina baba imala je u 2. sv. ratu, neko ružno iskustvo sa četnicima, valjda su je nešto zlostavljali i maltretirali i nikako nije voljela te duge kose i brade, valjda je podsjećalo na to.
Jednog dana bila je nešto "ustala na lijevu nogu" i svu tu ekipu istjerala napolje

Oni se prvo locirali u nekoj ljetnoj bašti, a nakon toga u parku u Kragujevcu, gdje je Točak svirao neke teme, pa se ostalima svidjelo i tražili su- daj nam ono što si svirao u parku, pa je tako nastao Blues u parku, njihova čuvena kompozicija.

Druga tužna anegdota je o pjesmi "Zašto ne volim sneg". Naime, nekad tih godina R.M. Točku je preminuo brat, a bili su neke veliki snijegovi i mećave, pa je tako nastala i ova zaista tužna kompozicija.

[milojicabrzi]

Zanima me kako bi zvučale Divlje Jagode da je Gibonni ostao u tom bendu duže.

Zele ne izgleda ko tip koji bi pristao na to da se njegovo sto je zamislio mijenja.

Bio je Gibonni jedno vrijeme sredinom '80-ih i živio u SA, nekih možda šest mjeseci. On je izgledao kao dobro rješenje za D.Jagode, nakon onih nastupa i pjesama sa bendom "Osmi putnik", ličilo je to dosta na fazon koji su gurale i D.Jagode.

Ali, hemija valjda nije proradila, pokušali su, snimali su, iz nekog razloga su obojica vidjeli da to nije-to, pa od te saradnje nije bilo ništa.

Inače, o toj epizodi rijetko pričaju i Zele i Gibo.

Inače, Zele je poznat kao priličan "narcis" pa evo i jedne anegdote koja se veže upravo za to.

Naime, u bendu su prije nekoliko godina, "skupili hrabrosti" i odlučili da Zeletu kažu, da on treba da se povuče malo nazad na pozornici, da pjevač bude pravo naprijed, u glavnom fokusu.

Po sistemu "jedan tiho prouči nešto u sebi, ostali se mole svako na svoj način" tiho i stidlljivo su rekli Zeletu da bi trebalo da se malo povuče nazad, da to na bini ide tako, jer nigdje nema benda u kojem su "dva frontmena" itd.

Zele ćuti, gleda i kaže- A ZZ top!

[RtrnOfSalisbury]

Osamdesete se zbog muzike glorificiraju, ali mnogo je muzičkog smeća bilo i tih godina. Evo školskog primjera...



Eh sad zamišljam da he na ovaj tekst muziku i aranžman radio Mića i da je umjesto precijenjene Izolde Barudžija ovdje u duetu bila recimo Hanka Paldum.

premazalo hin onim lakom protiv vode izronise iz moreta suhi ko barut

[Chmoljo]

Osamdesete se zbog muzike glorificiraju, ali mnogo je muzičkog smeća bilo i tih godina. Evo školskog primjera...



Eh sad zamišljam da he na ovaj tekst muziku i aranžman radio Mića i da je umjesto precijenjene Izolde Barudžija ovdje u duetu bila recimo Hanka Paldum.

premazalo hin onim lakom protiv vode izronise iz moreta suhi ko barut

ceresit hidroizolacija

[tokio25]

Osamdesete se zbog muzike glorificiraju, ali mnogo je muzičkog smeća bilo i tih godina. Evo školskog primjera...



Eh sad zamišljam da he na ovaj tekst muziku i aranžman radio Mića i da je umjesto precijenjene Izolde Barudžija ovdje u duetu bila recimo Hanka Paldum.

a umjesto vlade halid beslic

[milojicabrzi]

A povodom najvećeg "rock" transfera u ex Yu, odnosno prelaska Laze Ristovskog iz Smaka u Bijelo dugme, to je tek posebna priča.

Naime, Bregović je već sredinom '80-ih, negdje nakon albuma Kosovka djevojka, vidio da se u Evropi i svijetu, polako etablira trend klavijatura i masovne prisutnosti dionica na klavijaturama u pop-rock muzici (najbolji su primjer možda pjesma Final Countdown, od benda Europe iz Švedske ili npr. Sanja od grupe Alisa kod nas).

Čak je i Štulić tih godina izjavljivao da je Azra u zvučnom formatu "prevaziđen" bend, sa osnovnom rock postavkom bubanj, gitara, bas i da su u toku novi trendovi i zvuk.

Brega je to skontao i kreće u "lov" na dobrog klavijaturistu, ne znam šta je tada sa Vladom Pravdićem, orginalnim orguljašem iz B.Dugmeta, ali on je više za neki klasićni piano ili hemond (kao u Ne gledaj me tako i ne ljubi me više), a ne za neki post novotalasni zvučni izraz.

Kao jedan od najjačih klavijaturista tog vremena, kotira Laza Ristovski (ima isto ime i prezime kao i glumac, koji je još živ, a o tome anegdota poslije).

Počinju pregovori, Brega nudi "aranžman za angažman", Laza se malo nećka, ali ponuda je dobra a B. dugme tada u tom zaletu, dosta perspektivnije nego Smak, koji polako ulazi u fazu "rock dinosaurusa". Nije mogao to držati u sebi i Laza kaže ekipi iz Smaka da ga je zvao Bregović, međutim, plasira priču da on ne želi ići iz Smaka, da je tu počeo i potekao kao muzičar, da nije sve u novcima, barem tako je govorio njihov bubnjar Kepa, koji je sa njim tada najviše razgovarao.

Opet Brega zove, nudi, Laza se nećka, ovi u Smaku sigurni da od transfera nema ništa, kad hoćeš... Ristovski se "prelomio" pod Breginim navaljivanjem, pakuje kofere i seli za Sarajevo. Ovi u Smaku iznenađeni i k'o po*išani, šta je sad ovo, kad su se malo sabrali, kažu- vidi hinje jedne šta nam uradi...

Sa Ristovskim Brega uvogi potpuno novi sound u format Bijelog dugmeta, ide album Pljuni i zapjevaj, klavirske dionice "urlaju" iz zvučnika, nakon toga Ćiribiribela i taj album koji je također pun klavijatura, sjetimo se -Hajdemo u planine i svih drugih uradaka.

Nakon raspada Dugmeta, Ristovski je jedno vrijeme radio neke projekte čini mi se da se zvalo "Naos" i sa još jednim klavijaturistom vrtio je tu neku projekat muziku, radio je to i ratnih '90-ih. Umro je relativno mlad, nekad čini mi se 2007. ili 2008. godine.

A evo i anegdote: Glumac Lazar Ristovski, sad već poznati bard beogradskog glumišta, tih nekih '80-ih i '90-ih bio je već isfrustriran jer ga ljudi mijenjaju sa klavijaturistom Smaka i B. Dugmeta, iako ne liče niti su u istim vodama, samo imaju isto ime i prezime. Zbog toga je Laza glumac, počeo ljudima sa kojima se susreće i razgovara, jasno ukazivati na razliku, da je on glumac, da se ne bavi muzikom i da ga često miješaju sa poznatim klavijaturistom.
Jednom je sjeo negdje u kafani i "zarakijao" se sa nekim čovjekom pričajući o pozorišnim i filmskim ulogama, čarima glumačkog posla, pozorištu i muzici nekad i sad i Laza glumac sretan što ga ljudi poznaju i prate njegov pozorišni rad...na kraju, kad su se pozdravljali i razilazili, kaže mu ovaj čovjek- "sve si radio dobro i cijenim te, ali nisi bre trebao napuštati Smak i ići u Bijelo dugme"

[LSD]

@milojicabrzi je apsolutna legenda ovog foruma ziva enciklopedija.

[ultima_palabra]

Svaka cast na anegdotama o Smaku Dosta toga nisam znao iako se smatram nekim fanom, bio sam na Uscu 2015., mislim da je Boris preminuo dva mjeseca nakon koncerta.

[RtrnOfSalisbury]

A povodom najvećeg "rock" transfera u ex Yu, odnosno prelaska Laze Ristovskog iz Smaka u Bijelo dugme, to je tek posebna priča.

Naime, Bregović je već sredinom '80-ih, negdje nakon albuma Kosovka djevojka, vidio da se u Evropi i svijetu, polako etablira trend klavijatura i masovne prisutnosti dionica na klavijaturama u pop-rock muzici (najbolji su primjer možda pjesma Final Countdown, od benda Europe iz Švedske ili npr. Sanja od grupe Alisa kod nas).

Čak je i Štulić tih godina izjavljivao da je Azra u zvučnom formatu "prevaziđen" bend, sa osnovnom rock postavkom bubanj, gitara, bas i da su u toku novi trendovi i zvuk.

Brega je to skontao i kreće u "lov" na dobrog klavijaturistu, ne znam šta je tada sa Vladom Pravdićem, orginalnim orguljašem iz B.Dugmeta, ali on je više za neki klasićni piano ili hemond (kao u Ne gledaj me tako i ne ljubi me više), a ne za neki post novotalasni zvučni izraz.

Kao jedan od najjačih klavijaturista tog vremena, kotira Laza Ristovski (ima isto ime i prezime kao i glumac, koji je još živ, a o tome anegdota poslije).

Počinju pregovori, Brega nudi "aranžman za angažman", Laza se malo nećka, ali ponuda je dobra a B. dugme tada u tom zaletu, dosta perspektivnije nego Smak, koji polako ulazi u fazu "rock dinosaurusa". Nije mogao to držati u sebi i Laza kaže ekipi iz Smaka da ga je zvao Bregović, međutim, plasira priču da on ne želi ići iz Smaka, da je tu počeo i potekao kao muzičar, da nije sve u novcima, barem tako je govorio njihov bubnjar Kepa, koji je sa njim tada najviše razgovarao.

Opet Brega zove, nudi, Laza se nećka, ovi u Smaku sigurni da od transfera nema ništa, kad hoćeš... Ristovski se "prelomio" pod Breginim navaljivanjem, pakuje kofere i seli za Sarajevo. Ovi u Smaku iznenađeni i k'o po*išani, šta je sad ovo, kad su se malo sabrali, kažu- vidi hinje jedne šta nam uradi...

Sa Ristovskim Brega uvogi potpuno novi sound u format Bijelog dugmeta, ide album Pljuni i zapjevaj, klavirske dionice "urlaju" iz zvučnika, nakon toga Ćiribiribela i taj album koji je također pun klavijatura, sjetimo se -Hajdemo u planine i svih drugih uradaka.

Nakon raspada Dugmeta, Ristovski je jedno vrijeme radio neke projekte čini mi se da se zvalo "Naos" i sa još jednim klavijaturistom vrtio je tu neku projekat muziku, radio je to i ratnih '90-ih. Umro je relativno mlad, nekad čini mi se 2007. ili 2008. godine.

A evo i anegdote: Glumac Lazar Ristovski, sad već poznati bard beogradskog glumišta, tih nekih '80-ih i '90-ih bio je već isfrustriran jer ga ljudi mijenjaju sa klavijaturistom Smaka i B. Dugmeta, iako ne liče niti su u istim vodama, samo imaju isto ime i prezime. Zbog toga je Laza glumac, počeo ljudima sa kojima se susreće i razgovara, jasno ukazivati na razliku, da je on glumac, da se ne bavi muzikom i da ga često miješaju sa poznatim klavijaturistom.
Jednom je sjeo negdje u kafani i "zarakijao" se sa nekim čovjekom pričajući o pozorišnim i filmskim ulogama, čarima glumačkog posla, pozorištu i muzici nekad i sad i Laza glumac sretan što ga ljudi poznaju i prate njegov pozorišni rad...na kraju, kad su se pozdravljali i razilazili, kaže mu ovaj čovjek- "sve si radio dobro i cijenim te, ali nisi bre trebao napuštati Smak i ići u Bijelo dugme"

....ova 'afera' o prelasku lazara u bd se mpze odnositi samo na njegov prvi dolazak u bd, drugi dolazak-povratak, poslije afere "hasis" i povratka u smak, je bio manje-vise bezaferni jer je lazo doso ko slobodni strijelac dok je smak svakako bio na odmoru cak je i sloba markovic snimio jedan album ali je ostala misterija koje pjesme i dionice jer je tu bio i vlado p, mora da je bio placen poprijeko

[stubrijez]

A povodom najvećeg "rock" transfera u ex Yu, odnosno prelaska Laze Ristovskog iz Smaka u Bijelo dugme, to je tek posebna priča.

Naime, Bregović je već sredinom '80-ih, negdje nakon albuma Kosovka djevojka, vidio da se u Evropi i svijetu, polako etablira trend klavijatura i masovne prisutnosti dionica na klavijaturama u pop-rock muzici (najbolji su primjer možda pjesma Final Countdown, od benda Europe iz Švedske ili npr. Sanja od grupe Alisa kod nas).

Čak je i Štulić tih godina izjavljivao da je Azra u zvučnom formatu "prevaziđen" bend, sa osnovnom rock postavkom bubanj, gitara, bas i da su u toku novi trendovi i zvuk.

Brega je to skontao i kreće u "lov" na dobrog klavijaturistu, ne znam šta je tada sa Vladom Pravdićem, orginalnim orguljašem iz B.Dugmeta, ali on je više za neki klasićni piano ili hemond (kao u Ne gledaj me tako i ne ljubi me više), a ne za neki post novotalasni zvučni izraz.

Kao jedan od najjačih klavijaturista tog vremena, kotira Laza Ristovski (ima isto ime i prezime kao i glumac, koji je još živ, a o tome anegdota poslije).

Počinju pregovori, Brega nudi "aranžman za angažman", Laza se malo nećka, ali ponuda je dobra a B. dugme tada u tom zaletu, dosta perspektivnije nego Smak, koji polako ulazi u fazu "rock dinosaurusa". Nije mogao to držati u sebi i Laza kaže ekipi iz Smaka da ga je zvao Bregović, međutim, plasira priču da on ne želi ići iz Smaka, da je tu počeo i potekao kao muzičar, da nije sve u novcima, barem tako je govorio njihov bubnjar Kepa, koji je sa njim tada najviše razgovarao.

Opet Brega zove, nudi, Laza se nećka, ovi u Smaku sigurni da od transfera nema ništa, kad hoćeš... Ristovski se "prelomio" pod Breginim navaljivanjem, pakuje kofere i seli za Sarajevo. Ovi u Smaku iznenađeni i k'o po*išani, šta je sad ovo, kad su se malo sabrali, kažu- vidi hinje jedne šta nam uradi...

Sa Ristovskim Brega uvogi potpuno novi sound u format Bijelog dugmeta, ide album Pljuni i zapjevaj, klavirske dionice "urlaju" iz zvučnika, nakon toga Ćiribiribela i taj album koji je također pun klavijatura, sjetimo se -Hajdemo u planine i svih drugih uradaka.

Nakon raspada Dugmeta, Ristovski je jedno vrijeme radio neke projekte čini mi se da se zvalo "Naos" i sa još jednim klavijaturistom vrtio je tu neku projekat muziku, radio je to i ratnih '90-ih. Umro je relativno mlad, nekad čini mi se 2007. ili 2008. godine.

A evo i anegdote: Glumac Lazar Ristovski, sad već poznati bard beogradskog glumišta, tih nekih '80-ih i '90-ih bio je već isfrustriran jer ga ljudi mijenjaju sa klavijaturistom Smaka i B. Dugmeta, iako ne liče niti su u istim vodama, samo imaju isto ime i prezime. Zbog toga je Laza glumac, počeo ljudima sa kojima se susreće i razgovara, jasno ukazivati na razliku, da je on glumac, da se ne bavi muzikom i da ga često miješaju sa poznatim klavijaturistom.
Jednom je sjeo negdje u kafani i "zarakijao" se sa nekim čovjekom pričajući o pozorišnim i filmskim ulogama, čarima glumačkog posla, pozorištu i muzici nekad i sad i Laza glumac sretan što ga ljudi poznaju i prate njegov pozorišni rad...na kraju, kad su se pozdravljali i razilazili, kaže mu ovaj čovjek- "sve si radio dobro i cijenim te, ali nisi bre trebao napuštati Smak i ići u Bijelo dugme"

Cudi me da si ispustio Dzihana a bio je, iako tada klinac, jako bitan igrac u cijeloj prici.

[stubrijez]

njih dvoje zajedno ne mogu napuniti k'o Merlin, mali zlobnice s kosevskog.

ceca bi napunila kosevo 5 puta samo da moze doci
ne podcjenjuj nasu glupost

Ne bi vjeruj mi...

Bi vjeruj mi... kao Dragana onomad. U gradu (Sarajevu) bilo kao 1. januar.

[dale cooper]

Lazar Ristovski je imao interesantne solo ekskurzije, jedna od njih, Opera, snimljena u suradnji sa odličnim studijskim muzičarem i bubnjarem
Nenadom Jelićem je posebno dobar album. U ono vrijeme ga je bilo teško pronaći. jer iako ga je izdao PGP RTB, izdat je u malom tiražu, vjerovato
zato jer je riječ o eksperimentalnom radu pa je vrlo moguće da glavešine PGP RTB nisu vidjele neki veći komercijalni potencijal. Ali album je
prava poslastica za sve fanove likova kao što su Jon Hassell, Brian Eno, David Sylvian kao i izvođača sa legendarne diskografske etikete ECM Records,
ali i tadašnjeg suvremenika iz Jugoslavije Mitra Subotića Sube kojeg smo ranije spominjali na temi.

[Better Man]

A povodom najvećeg "rock" transfera u ex Yu, odnosno prelaska Laze Ristovskog iz Smaka u Bijelo dugme, to je tek posebna priča.

Naime, Bregović je već sredinom '80-ih, negdje nakon albuma Kosovka djevojka, vidio da se u Evropi i svijetu, polako etablira trend klavijatura i masovne prisutnosti dionica na klavijaturama u pop-rock muzici (najbolji su primjer možda pjesma Final Countdown, od benda Europe iz Švedske ili npr. Sanja od grupe Alisa kod nas).

Čak je i Štulić tih godina izjavljivao da je Azra u zvučnom formatu "prevaziđen" bend, sa osnovnom rock postavkom bubanj, gitara, bas i da su u toku novi trendovi i zvuk.

Brega je to skontao i kreće u "lov" na dobrog klavijaturistu, ne znam šta je tada sa Vladom Pravdićem, orginalnim orguljašem iz B.Dugmeta, ali on je više za neki klasićni piano ili hemond (kao u Ne gledaj me tako i ne ljubi me više), a ne za neki post novotalasni zvučni izraz.

Kao jedan od najjačih klavijaturista tog vremena, kotira Laza Ristovski (ima isto ime i prezime kao i glumac, koji je još živ, a o tome anegdota poslije).

Počinju pregovori, Brega nudi "aranžman za angažman", Laza se malo nećka, ali ponuda je dobra a B. dugme tada u tom zaletu, dosta perspektivnije nego Smak, koji polako ulazi u fazu "rock dinosaurusa". Nije mogao to držati u sebi i Laza kaže ekipi iz Smaka da ga je zvao Bregović, međutim, plasira priču da on ne želi ići iz Smaka, da je tu počeo i potekao kao muzičar, da nije sve u novcima, barem tako je govorio njihov bubnjar Kepa, koji je sa njim tada najviše razgovarao.

Opet Brega zove, nudi, Laza se nećka, ovi u Smaku sigurni da od transfera nema ništa, kad hoćeš... Ristovski se "prelomio" pod Breginim navaljivanjem, pakuje kofere i seli za Sarajevo. Ovi u Smaku iznenađeni i k'o po*išani, šta je sad ovo, kad su se malo sabrali, kažu- vidi hinje jedne šta nam uradi...

Sa Ristovskim Brega uvogi potpuno novi sound u format Bijelog dugmeta, ide album Pljuni i zapjevaj, klavirske dionice "urlaju" iz zvučnika, nakon toga Ćiribiribela i taj album koji je također pun klavijatura, sjetimo se -Hajdemo u planine i svih drugih uradaka.

Nakon raspada Dugmeta, Ristovski je jedno vrijeme radio neke projekte čini mi se da se zvalo "Naos" i sa još jednim klavijaturistom vrtio je tu neku projekat muziku, radio je to i ratnih '90-ih. Umro je relativno mlad, nekad čini mi se 2007. ili 2008. godine.

A evo i anegdote: Glumac Lazar Ristovski, sad već poznati bard beogradskog glumišta, tih nekih '80-ih i '90-ih bio je već isfrustriran jer ga ljudi mijenjaju sa klavijaturistom Smaka i B. Dugmeta, iako ne liče niti su u istim vodama, samo imaju isto ime i prezime. Zbog toga je Laza glumac, počeo ljudima sa kojima se susreće i razgovara, jasno ukazivati na razliku, da je on glumac, da se ne bavi muzikom i da ga često miješaju sa poznatim klavijaturistom.
Jednom je sjeo negdje u kafani i "zarakijao" se sa nekim čovjekom pričajući o pozorišnim i filmskim ulogama, čarima glumačkog posla, pozorištu i muzici nekad i sad i Laza glumac sretan što ga ljudi poznaju i prate njegov pozorišni rad...na kraju, kad su se pozdravljali i razilazili, kaže mu ovaj čovjek- "sve si radio dobro i cijenim te, ali nisi bre trebao napuštati Smak i ići u Bijelo dugme"

....ova 'afera' o prelasku lazara u bd se mpze odnositi samo na njegov prvi dolazak u bd, drugi dolazak-povratak, poslije afere "hasis" i povratka u smak, je bio manje-vise bezaferni jer je lazo doso ko slobodni strijelac dok je smak svakako bio na odmoru cak je i sloba markovic snimio jedan album ali je ostala misterija koje pjesme i dionice jer je tu bio i vlado p, mora da je bio placen poprijeko

Da. To oko Lazinog prelaska u Dugme je vezano za njegov.prvi dolazak u Bijelo Dugme 1976.g kad je je Vlado Pravdić otišao u JNA zajedno sa Ređićem i Ipetom, pa je Brega doveo Lazu da ga mijenja. Snimio je album Eto baš hoću i odradio turneju. Zvuk Lazinog Hammonda je bio drugačiji od Vladinog. Dok su svi u bendu zaradili lovu od turneje, Laza je jedini bio u minusu, jer su mu posudili lovu za Hammond, pa je to od svog dijela zarade otplatio. Laza je snimio i Koncert kod Hajdučke česme, jer je Vlado bio u svađi s Bregom i nije se odmah vratio u bend. Lazin drugi dolazak u Dugme je bio nakon objavljivanja albuma s Tifom. Brega je htio da spoji Vladu i Lazu i da ima zvuk i jednog i drugog. Inače tri najbolja orguljaša/ klavijaturista u ex Yu su bili čuveni Tihomir Pop Asanović, Vlado Pravdić i Laza Ristovski. Laza je radio sa mnogim drugim pjevačica, grupama i muzičarima.

[PixelDrifter]

Zaboravili ste Kornelije Kovača.

[DebelinJoe]

Godina je 1978.

[desni]

Jeste, jaki instrumentalisti ali ih je Bregović prestigao u svim drugim segmentima, od novca i popularnosti, pa da proboja na strano tržište. Još im je nekad '85.-'86. "maznuo" klavijaturistu Lazu Ristovskog, da se nisu mjesec dana mogli sabrati

Ovo možda i jeste najbolji primjer činjenice koju smo već navodili kroz diskusiju, da ne možeš samo i isključivo biti dobar muzičar i instrumentalista, da bi postigao uspjeh, moraš biti malo i manager, pratiti trendove, biti prisutan na društvenim mrežama, uklopiti dobre saradnike, puno je tu faktora koji su bitni za uspjeh, koje moraš imati u manjoj ili većoj mjeri.

Smak su kao pojedinici, bili daleko bolji instrumentalisti od B.Dugmeta. Točak je jedan u top 10 gitarista u ex Yu, za Bregu je "izmislio" gitaru, bubnjar Slobodan Stojanović Kepa, također, jedan od poznatijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji, ne mogu mu Điđi Jankelić ni Mića stati na crtu, čak je imao zrelost i tehniku možda i iznad Ipeta Ivandića. Pok. Laza Ristovski, možda najjače ime za klavijature na prostoru Srbije, pok. Boris Aranđelović, pjevač izuzetno visoke lage i tonaliteta, jedan od najspecifičnijih vokala, tehnički puno jači od Bebeka.

Međutim, dok Smak krajem '70-ih "robuje" zastarjelim Hippie aranžmanima i hard rock formatima, vokalima u visokoj lagi po ugledu na Hippie bendove Brega već sprema Bijelo dugme za onu new wave, reage fazu sa Doživjeti stotu, svi se šišaju, briju i prate trendove Inače, Smak je uvijek bio bend koji je bio poštovan među muzičarima i ljudima oko muzike, kao "bend za muzičare", dok je Bijelo dugme, imalo puno širu publiku, jer Brega je to prilagodio po sistemu od 7 do 77 (Hajmo curice, hajmo dječaci, principom).

Inače, počeci benda Smak, vežu se indirektno za Bosnu i Hercegovinu i naše krajeve a evo i kako

Naime, bubnjar Slobodan Stojanović Kepa, služio je vojsku u Mostaru, nekad '70.-'71. godine. Kako je u vojsci prilično dosadno i ima vremena na pretek kad se dnevne aktivnosti završe, Kepa je imao neke palice i "vježbuckao" u kasarni (inače bubnjari svaki slobodan minut, dok čekaju večeru, dok čekaju da prođu reklame na TV, na autobuskoj stanici, koriste da nešto lupkaju i vježbaju rudimente i sl, što "izluđuje" kolege, braću, sestre, roditelje ).

Sa njim je u vojci bio i P. Albić -Biska iz Čačka, koji ga je gledao i slušao dok vježba i kad je vidio da je ovaj baš posvećen tome, rekao mu- kad se skinemo iz vojske, vodim te ja kod mog druga gitariste, da vas dvojica zajedno svirate.

Taj "drug" kod kojeg će ga voditi bio je niko drugi nego Radomir Mihajlović-Točak Biska će ostati prijatelj i "dobri duh" ovog benda, da će mu čak Smak i posvetiti nekoliko kompozicija (Biska, Biska 2 itd.)

Skidaju se iz vojske nekad u proljeće '71. godine i tada se povezuju Kepa i Točak, što će postati embrion oko kojeg će nastati grupa Smak. Grupa je bila sačinjena od ljudi iz dva grada Čačak i Kragujevac, a postava koja će "harati" u drugoj polovini '70-ih godina, nije se odmah ustalila. Bilo je više lokalnih pjevača, koji su radili sa Smakom, dok nije došao Boris Aranđelović, koji je povratnik-emigrant iz Australije sa svojim fenomelnalnim vokalom i tada čarolija kreće. Pok. Boris Aranđelović bio je treći ili četvrti pjevač koji je došao u grupu i tada se ekipa nekako ustalila.

Smak su od početka startali kao bend vrsnih instrumentalista, svojevrsna "super-grupa" kojima su "skidali kapu" mnogi čuveni muzičari tog vremena u ex Yu. Čak su bili i u Americi jedno vrijeme, neke '76. godine, pa pokušali sa Crnom damom "Black Lady" proboj na inostrano tržište, muzički su bilisasvim zadovoljavajući, ali barijera u vidu neznanja jezika i kulturološka barijera, doveli su do toga da nije bilo značajnijih rezultata od te ino karijere.

Dok je za to vrijeme Bregović i Bijelo dugme, fokusiralo svoj rad na širenje publike i zarade od svojih izdanja, Smak nekad početkom '80-ih godina, pokreće turneju koja se zvala "Rock cirkus" i bila je zamišljena da bend i publika budu ispod cirkuske šatre, ne u klasičnim dvoranama.

Svirali su i trudili se, kao što Kepa kaže- "mi smo se fokusirali na zvuk i izvedbu, bilo nam je bitno da dobro sviramo i zvučimo, a managerima smo prepustili dio oko organizacije, prodaje ulaznica i sl."

Nedostatak "Bregovićevske" namazanosti i poslovnosti, doveo je do toga da je turneja završena, računi se sravnili, a bend bio negdje na "pozitivnoj nuli", nije sad baš da nisu imali za cigara, ali bilo je tu negdje.

Kepa vidno razočaran, zasnovao porodicu, nema svog stana, svira kao sumanut, a para nigdje

To će manje-više biti i razlog njegovog odlaska u "narodnjačke vode" neka '86. kad je morao da svira kako kaže- "hotelsku muziku", odnosno svadbe, svirke i gaže, mogu misliti kako se osjećao, jedan od najjačih Yu bubnjara, a svira svadbe pod šatorom. Ima na youtube i nekih njegovih snimaka iz tog vremena.

Uspio je steći novce i izgubiti zdravlje. Naime, sviranjem tih višesatnih narodnjačkih svirki, stalnim sjedenjem, dobio je "profesionalnu bolest" mnogih bubnjara- ozbiljne probleme sa kičmom, tako da je danas skoro pa invalid i teško hoda sa štapom.

Elem, uspio je zaraditi pare, kupiti kuću, složiti "bubnjarsku vježbaonicu" u vinskom podrumu kuće, gdje će kasnije i držati časove mladim bubnjarima iz Kragujevca i okoline. Stvorio je sve uslove svome sinu Dejanu S. -Kepi, koji će kasnije i svirati sa Smakom kao drugi bubnjar, a vidim da je i unuk krenuo bubnjarskim vodama, dakle tri generacije bubnjara ispod jednog krova

Grupa Smak imala je nekoliko "sastajanja" i Revivala, kad bi se okupili i nastavili dalje, prvi put nekad '86. nakon toga '96. je bio "ponovni" početak sa izmjenjenim repertoarom, novim pjevačem (Aranđelović je bio vrlo "nestalan" volio je da putuje i bilo ga je teško imati kao stalni vokalni oslonac u bendu, pa je sa njima radio i Najda isto tako pjevač solidnih vokalnih mogućnosti). Nakon 2000-te uglavnom se okupljaju za velike festivalske svirke, svirali su beogradsko Ušće i tako neke grandiozne i unosne svirke, jer su postali prilično "skupi", valjda kad vide da Prijovićka uzme 10-20 hiljada eura ili više za koncert, hoće onda i oni i to sa punim pravom.

A onda, nekad 2015. -Šok. Umire pjevač B.Aranđelović, koji je već neko vrijeme imao problema sa zdravljem, koncert na Ušću jedva je otpjevao, vidjelo se da čovjek nije dobro.

Nakon par godina, nalaze novog pjevača, mladića od nekih 20 i nešto godina, Jovan Pantić, fizički radnik iz Valjeva, pojavljuje se kao "vokalna reinkarnacija" Aranđelovića, sa veliko sličnošću u boji glasa i načinu pjevanja, da je to iznenadilo i članove benda i publiku da neko može tako glasovno ličiti na prethodnog pjevača.

Sviraju oi pjevaju i danas, koliko zdravlje služi, rade uglavnom velike svirke i festivale.

Kepa je sa ekipom Free spirit, isto vrsnim muzičarima, jedno vrijeme radio manje poznate pjesme Smaka u ritmički zanimljivim aranžmanima, sjajnim ženskim vokalom, zanimljiva je priča.

I za kraj, evo i jedne agnegdote

Naime, Smak je bend iz '70-ih i u svom izgledu, a ne samo zvuku, su gajili taj imidž. Duge kose, brade, uska odjeća, a za taj izgled veže se i anegdota.
U Kragujevcu su se okupljali i svirali u kući kod bubnjara Kepe, skupe se njih trojica-četvorica pa u zadimljenoj sobi nešto probaju i usviravaju. Kepina baba imala je u 2. sv. ratu, neko ružno iskustvo sa četnicima, valjda su je nešto zlostavljali i maltretirali i nikako nije voljela te duge kose i brade, valjda je podsjećalo na to.
Jednog dana bila je nešto "ustala na lijevu nogu" i svu tu ekipu istjerala napolje

Oni se prvo locirali u nekoj ljetnoj bašti, a nakon toga u parku u Kragujevcu, gdje je Točak svirao neke teme, pa se ostalima svidjelo i tražili su- daj nam ono što si svirao u parku, pa je tako nastao Blues u parku, njihova čuvena kompozicija.

Druga tužna anegdota je o pjesmi "Zašto ne volim sneg". Naime, nekad tih godina R.M. Točku je preminuo brat, a bili su neke veliki snijegovi i mećave, pa je tako nastala i ova zaista tužna kompozicija.

Pohvala za odlične postove
Oživio si forum.
Točak


Zapamtio sam ga po ovom filmu. Tad sam imao 15 godina nekad sredinom devedesetih
Kako je bila dobra glavna glumica

[milojicabrzi]

Inače, oko Bijelog dugmeta, kada se detaljnije pogleda, bilo je dosta bendova i projekata u kojima su bili aktivni pojedini članovi Dugmeta, bilo kao aktivni svirači, ili kao "supporteri" odnosno da su pomagali neke bendove i muzičare.

Kad pričamo o Lazi Ristovskom, on je sa Ipetom Ivandićem, bubnjarom Dugmeta, imao onaj projekat "Stižemo" koji nije zabilježio neki veliki komerijalnih uspjeh (iz toga se najbolje vidi, kako dobar instrumentalista prolazi na tražištu kad je bez benda).

Postojao je projekat Armija B, kada je Tifa radio sa Bebekom (navodno mu je Brega dozvolio ovaj angažman sa bivšim pjevačem benda), u kojem su radili one pjesme na tragu etna i folklora tzv. Gluhog kola (polje Glamočko) i druge pjesme. To je bilo negdje sredinom '80-ih.

Bubnjar Ipe Ivandić, je bio velika podrška svojoj djevojci Amili i njezinoj ploči, mislim da je i svirao tamo.

Bend i projekat Željka Bebeka, "izrodio" se dobrim dijelom iz muzika i stila B. Dugmeta, pa i danas svira dosta dugmetovih stvari.

Laza Ristovski imao je više projekata sa više bendova, čak je i Mići za onaj njego album iz '84.-'85. odsvirao klavijature (album gdje je pjesma To je moj grad, dok je Mića odsvirao sve ostale instrumente).

Mića Vukašinović i njegovi kasniji bendovi Vatreni poljubac i solo projekti, takođe su na neki način potekli iz Dugmeta.

Vlado Podany, u nekim je manjim segmentima sarađivao sa Dugmetom i ima ovaj projekat "Crno-bijelo dugme" u okviru kojeg svira neke od najznačajnijih kompozicija Dugmeta u instrumentalnim i pijanističkim aranžmanima.

Bregović je pokrenuo Orkestar za svadbe i sahrane, koji dosta baštini pjesme i stil Dugmeta u nekim drugim aranžmanima.

Također, Brega je bio i "guru" za Merlina, a naročito onaj njegov album gdje su "Ne budi me Seno", "Otkad mi se nisi javila", gdje ima stvarno odlično ukomponovane gitarske dionice i baš se osjeti Bregovićev uticaj.

Eto, sve u svemu nekih 10-ak bendova i autora, koji su na neki način "ponikli" iz Bijelog dugmenta ili imali saradnju sa nekim od članova te grupe, kad se pogleda, naslijeđe i uticaj je prilično veliki, ako se uzme u obzir i činjenica, da je opus grupe Bijelo dugme, sadržan u nekih sveukupno 100-njak pjesama, odnosno 10-ak albuma.

[dječak sa šibicama]

To je i logicno, Dugme je najuticajniji bend na ovim prostorima ikada. Najslusaniji vjerovatno, jel najkvalitetniji ne znam.

Jugoslovenski stonsi. Nijedan muzicar ili grupa ne mogu im pera odbiti na polju znacaja i popularnosti.

[milojicabrzi]

Zapamtio sam ga po ovom filmu. Tad sam imao 15 godina nekad sredinom devedesetih
Kako je bila dobra glavna glumica

Da, film "Vizantijsko plavo", nekad sredinom '90-ih, možda '95. ili '96. godina. Nakon toga Smak će napraviti jedan od svojih "Reuniona" otprilike '97. sa veliki koncertom baš u Kragujevcu, najaviće novu epizodu u radu benda, sa novim repertoarom, mislim da ima negdje na Youtube i snimak tog koncerta.

Zanimljivo je slušati kako npr. Vlatko Stefanovski govori o RM Točku, kao čovjeku koji je shvatio suštinu električne gitare (Točak vrlo malo koristi efekte, svira Fender Stratocastera, kojeg "ušteka" u Marshall pojačalo i to je to). Nema tu pedala, overdrive-a i sličnih efekata koji se mogu vidjeti kod sadašnjih gitarista, npr. svira lik a na podu ispred njega "playstation" od efekata. Vlatko je mišljenja da je Točak vrhunski instrumentalista, ali da se malo drži po strani, jer je to njegov izbor, jednostavno takav je čovjek.

Zanimljivo je kako Točak objašnjava Riff kao osnovni hvat na gitari kao najvažniji momenat iz kojeg dolazi sva ta esencija tonova (riff sviranje je inače i za mene omiljeni način korištenja gitare, to je ono "džn-džn-džaaa" kad se zaori iz pojačala).

Inače, zanimljiva je priča, da je Točkovo bavljenje muzikom, došlo ustvari iz nevolje i bola, i to je potvrda da se umjetnost ne formatira i ne kleše iz udobnosti i ušuškanosti fotelje. Gladni trbusi daju dobre boksere- što bi rekao Johnny Štulić.

Naime, kada je bio dječak, negdje možda 5-6 razred, sa školom je išao na neki izlet u formi planinarenja. Nije imao adekvatnu obuću i roditelji su mu dali neke cokule koje su bile 2-3 broja veće od njegove noge. To ne bi bilo strašno, da taj izlet nije bio u formi nekog "marševskog tipa" sa pješačenjem od više kilometara. Zbog tog kloparanja i teškog hodanja, zglobovi, stopala i kosti su mu se strašno upalili. Inače, kosti vrlo gadno bole, kad čovjeka zaboli zub, strašno je trpiti, a kad bole kosti ta bol još je jača.

Proveo je godinu ili više po tim koštanim bolnicama, mislim da je izgubio i jedan ili dva razreda škole, a taj bol je liječio intenzivnim sviranjem i vježbanjem gitare, iz tog bola, klesao je prelijepe melodije i solaže, vježbao tehnike.

Inače, tih nekih '60-ih-'70-ih godina, nije se bilo lako baviti muzikom, naročito se opredjeljivati za rockerske vode. Roditelji to ni dan-danas ne vole, a možete misliti kako je bilo tada, kad se ustrojavala i proizvodila "radnička klasa" za proizvodni rad i stvaranje novih vrijednosti, nije se baš bilo popularno baviti lijepim vještinama, niti su to država i društvo podržavali.

Ja se sjećam kad sam bio klinac, pa naiđe par dugokosih rockera kroz ulicu, komentari komšiluka obično bi bili- vidi ovih Hašišara, *ebem ili im... sve to treba ošišati i sl.

Bubnjar Smaka Kepa, kada je odlučio da se bavi muzikom, roditelji su bilo stava, ono može, ali moraš ići i završiti neku školu ili zanat. Kako u Kragujevcu u to vrijeme nije bilo nešto puno izbora zanata i zanimanja, upisao se na Kamenorezački zanat. Kako je u mladosti bio jako mršav, a kamenorezački posao zahtjeva prilične "mišiće", sa prakse je znao dolaziti smoren i iscrpljen, sav bijel od prašine, da bi na kraju i njegova majka vidjela i rekla- sine, nije ovo za tebe

[Better Man]

Inače, oko Bijelog dugmeta, kada se detaljnije pogleda, bilo je dosta bendova i projekata u kojima su bili aktivni pojedini članovi Dugmeta, bilo kao aktivni svirači, ili kao "supporteri" odnosno da su pomagali neke bendove i muzičare.

Kad pričamo o Lazi Ristovskom, on je sa Ipetom Ivandićem, bubnjarom Dugmeta, imao onaj projekat "Stižemo" koji nije zabilježio neki veliki komerijalnih uspjeh (iz toga se najbolje vidi, kako dobar instrumentalista prolazi na tražištu kad je bez benda).

Postojao je projekat Armija B, kada je Tifa radio sa Bebekom (navodno mu je Brega dozvolio ovaj angažman sa bivšim pjevačem benda), u kojem su radili one pjesme na tragu etna i folklora tzv. Gluhog kola (polje Glamočko) i druge pjesme. To je bilo negdje sredinom '80-ih.

Bubnjar Ipe Ivandić, je bio velika podrška svojoj djevojci Amili i njezinoj ploči, mislim da je i svirao tamo.

Bend i projekat Željka Bebeka, "izrodio" se dobrim dijelom iz muzika i stila B. Dugmeta, pa i danas svira dosta dugmetovih stvari.

Laza Ristovski imao je više projekata sa više bendova, čak je i Mići za onaj njego album iz '84.-'85. odsvirao klavijature (album gdje je pjesma To je moj grad, dok je Mića odsvirao sve ostale instrumente).

Mića Vukašinović i njegovi kasniji bendovi Vatreni poljubac i solo projekti, takođe su na neki način potekli iz Dugmeta.

Vlado Podany, u nekim je manjim segmentima sarađivao sa Dugmetom i ima ovaj projekat "Crno-bijelo dugme" u okviru kojeg svira neke od najznačajnijih kompozicija Dugmeta u instrumentalnim i pijanističkim aranžmanima.

Bregović je pokrenuo Orkestar za svadbe i sahrane, koji dosta baštini pjesme i stil Dugmeta u nekim drugim aranžmanima.

Također, Brega je bio i "guru" za Merlina, a naročito onaj njegov album gdje su "Ne budi me Seno", "Otkad mi se nisi javila", gdje ima stvarno odlično ukomponovane gitarske dionice i baš se osjeti Bregovićev uticaj.

Eto, sve u svemu nekih 10-ak bendova i autora, koji su na neki način "ponikli" iz Bijelog dugmenta ili imali saradnju sa nekim od članova te grupe, kad se pogleda, naslijeđe i uticaj je prilično veliki, ako se uzme u obzir i činjenica, da je opus grupe Bijelo dugme, sadržan u nekih sveukupno 100-njak pjesama, odnosno 10-ak albuma.

Album Stižemo su Laza i Ipe uradili dok je Brega bio u JNA 1978.g. Vlado Podanny je bio u Armiji B. Tifa je već bio izvan Dugmeta kadim je gostovao na albumu i s Bebekom otpjevao duet Široko nam toplo polje Glamočko. Išao je i na turnerju s njima, ali se ista neslavno završila.

[Better Man]

Zapamtio sam ga po ovom filmu. Tad sam imao 15 godina nekad sredinom devedesetih
Kako je bila dobra glavna glumica

Da, film "Vizantijsko plavo", nekad sredinom '90-ih, možda '95. ili '96. godina. Nakon toga Smak će napraviti jedan od svojih "Reuniona" otprilike '97. sa veliki koncertom baš u Kragujevcu, najaviće novu epizodu u radu benda, sa novim repertoarom, mislim da ima negdje na Youtube i snimak tog koncerta.

Zanimljivo je slušati kako npr. Vlatko Stefanovski govori o RM Točku, kao čovjeku koji je shvatio suštinu električne gitare (Točak vrlo malo koristi efekte, svira Fender Stratocastera, kojeg "ušteka" u Marshall pojačalo i to je to). Nema tu pedala, overdrive-a i sličnih efekata koji se mogu vidjeti kod sadašnjih gitarista, npr. svira lik a na podu ispred njega "playstation" od efekata. Vlatko je mišljenja da je Točak vrhunski instrumentalista, ali da se malo drži po strani, jer je to njegov izbor, jednostavno takav je čovjek.

Zanimljivo je kako Točak objašnjava Riff kao osnovni hvat na gitari kao najvažniji momenat iz kojeg dolazi sva ta esencija tonova (riff sviranje je inače i za mene omiljeni način korištenja gitare, to je ono "džn-džn-džaaa" kad se zaori iz pojačala).

Inače, zanimljiva je priča, da je Točkovo bavljenje muzikom, došlo ustvari iz nevolje i bola, i to je potvrda da se umjetnost ne formatira i ne kleše iz udobnosti i ušuškanosti fotelje. Gladni trbusi daju dobre boksere- što bi rekao Johnny Štulić.

Naime, kada je bio dječak, negdje možda 5-6 razred, sa školom je išao na neki izlet u formi planinarenja. Nije imao adekvatnu obuću i roditelji su mu dali neke cokule koje su bile 2-3 broja veće od njegove noge. To ne bi bilo strašno, da taj izlet nije bio u formi nekog "marševskog tipa" sa pješačenjem od više kilometara. Zbog tog kloparanja i teškog hodanja, zglobovi, stopala i kosti su mu se strašno upalili. Inače, kosti vrlo gadno bole, kad čovjeka zaboli zub, strašno je trpiti, a kad bole kosti ta bol još je jača.

Proveo je godinu ili više po tim koštanim bolnicama, mislim da je izgubio i jedan ili dva razreda škole, a taj bol je liječio intenzivnim sviranjem i vježbanjem gitare, iz tog bola, klesao je prelijepe melodije i solaže, vježbao tehnike.

Inače, tih nekih '60-ih-'70-ih godina, nije se bilo lako baviti muzikom, naročito se opredjeljivati za rockerske vode. Roditelji to ni dan-danas ne vole, a možete misliti kako je bilo tada, kad se ustrojavala i proizvodila "radnička klasa" za proizvodni rad i stvaranje novih vrijednosti, nije se baš bilo popularno baviti lijepim vještinama, niti su to država i društvo podržavali.

Ja se sjećam kad sam bio klinac, pa naiđe par dugokosih rockera kroz ulicu, komentari komšiluka obično bi bili- vidi ovih Hašišara, *ebem ili im... sve to treba ošišati i sl.

Bubnjar Smaka Kepa, kada je odlučio da se bavi muzikom, roditelji su bilo stava, ono može, ali moraš ići i završiti neku školu ili zanat. Kako u Kragujevcu u to vrijeme nije bilo nešto puno izbora zanata i zanimanja, upisao se na Kamenorezački zanat. Kako je u mladosti bio jako mršav, a kamenorezački posao zahtjeva prilične "mišiće", sa prakse je znao dolaziti smoren i iscrpljen, sav bijel od prašine, da bi na kraju i njegova majka vidjela i rekla- sine, nije ovo za tebe

Ima na Yotube koncert iz Sava centra iz 1993.g. Riječ je o aukustičnom koncertu tri gitaristička vitrouza i to: Vlatko Stefanovski, Radomir Mihailović Točak i Josip Boček. Kako su odsvirali. Vlatkov je bio koncert, a njih dvojica mu bili gosti.

[milojicabrzi]

Urbana legenda kaže da je Bregović sa Jaguarom otišao u Niš na odsluženje vojnog roka.
Dolazili su mu ekipa iz Dugmeta, Bebek je valjda imao neku Citroen Ajkulu, pa su znali i imati nekih svirki po Nišu i okolini kad bi Bregu pustili na odsustvo.

Čak su neke probe održavali mislim u nekom tamošnjem Domu kulture u Nišu, a Brega je nekad znao "izganjati" neko odsustvo, pa odraditi koji koncert.

Inače, vlasti u bivšoj SFRJ, jako su voljele, da pokažu tu obavezu prema domovini, kada u vojsku "spengaju", nekog vrhunskog muzičara ili sportistu, pa da se kao pokaže-"eto, svi vraćaju dug domovini, pa tako i ovi naši popularni pjevači, sportisti, evo tu je sa vojnicima taj i taj".

Inače, postojala je mogućnost u bivšoj Yu, da vlasti dekretom ili ukazom, oslobode nekog pojedinca od služenja vojske zbog bitnosti njegove uloge za kulturni, sportski ili društveni život, ali se to rijetko primjenjivalo.

Samo je grupa Sedmorica mladih u kojoj je bio Jova Radovanović, imala tu sreću da su svi oslobođeni od vojske. Sjećam se priče iz '80-ih godina, kada je mislim Slobodan Boba Živojinović ili neki drugi naš teniserski as, bio u vrhuncu karijere, da je imao taj problem, jer bi u slučaju odsustva sa terena jako pao na toj teniserskoj ljestvici u svijetu, pa je bilo pokušaja da se oslobodi od JNA, a na kraju je završilo tako što je uzeo neko strano državljanstvo, ne sjećam se već čije.

Gotovo svaka veća kasarna u bivšoj JNA imala je nekoliko viđenijih sportista ili muzičara, koji su tu proveli vojni rok. Velika kasarna u Čapljini, sjećam se da je imala u jednoj od spavaona u zid urezbaren potpis Borisa Novkovića, koji je tu služio.

Neki od muzičara imali su sreće da služe blizu svojoj kući, dok su neki bili "Bogu iza nogu" u nekim ex Yu republikama.

Znam da je Vlatko Stefanovski, imao sreću da je bio u Makedoniji u vojsci, ako ne u Prilepu. Naše Ćeremide iz Plavog orkestra, bili su jedan u Beogradu, drugi u Nišu ili Vranju, ili tako nešto, znam da je istok bivše države bio u pitanju. Džoni Štulić je mislim služio negdje u Kruševcu ili Centralnoj Srbiji, znam da ima u jednoj pjesmi neki citat- "Sunce sija Ibar se talasa, sitno broji moja junska klasa"
Boris Leiner je bio u Rumi, a Mišo Hrnjak negdje na Kosovu, ako se dobro sjećam, to je to što se tiče Azre.

[Osmi Socrates]

Basista Idola Zdenko Kolar je bio u Zenici na služenju vojnog roka. Važno meni zbog Zenice ne zbog njega, mada se čini kao pristojan čovjek. Interesantno je da je bio vozač tramvaja u Beogradu nakon statusa zvijezde.

[milojicabrzi]

Jeste, a dugogodišnji Balaševićev pijanista Aleksandar Dujin -Duja iz N. Bečeja, bio je u Tuzli u vojsci, Balaš je to znao spominjati kad bi svirali po Tuzli i BiH. Marko Brecelj iz Buldožera, bio u Lukavici.

Nešto mi se "k'o kroz maglu" provlači i da je Žera iz Crvene jabuke bio u Čapljini, jer je tamo bila auto-jedinica i vozači u JNA, su često bili tamo. Znam da je Žera, ono "kroz papire" po zanimanju vozač kamiona.

A bilo je i "mahera" koji su se uspjeli "skinuti" od vojske i ne služiti. Znam da Damir Urban, nije išao u JNA, već se sredinom '80-ih zaposlio u nekoj industrijskoj firmi u Rijeci.

Fadil Šabović je od svoje JNA u Beogradu, napravio par hitova, pa su Nervozni poštar, nekad u šali zvali- Vojnički bend.