Better Man wrote: ↑10/08/2026 09:06
Pjesmu Crv, tačnije njen tekst je napisao zajedno sa svojom djevojkom Majom Maričić, koja danas vodi Zadužbinu Milana Mladenovića, a koja je osnovana po želji njegove pokojne mame, koja je to napisala u oporuci.
Inače je taj njego "brazilski" album, dosta čudan... Osim Mitra Subotića Sube, kod kojeg je i otišao Milan na drugu stranu okeana, na tom albumu su svirali i neki pridruženi brazilski udaraljkaši i muzičari, pa u muzičkom konceptu zvuči prilično neobično, a dosta je i mračan (teme su npr. Crv, Metak itd.), mada muzika EKV-a nije nikada bila nešto puno "svijetla".
Zbog čega je otišao u Brazil, možda pokušaj čišćenja od narkotika, kao kad neki teški pušač ode na vikendicu i ne ponese cigare za tih nekoliko dana, u nadi da neće dimiti. Ne znam, moguće je, nekad na kraju '93. Srbija je još u hiper-inflaciji, loše se i teško živi, EKV je imao koncet u Sava centru, nekad u novembru / decembru '93. jako dobar koncert ima snimak na Youtube. Ubrzo nakon toga Milan odlazi u Brazil, mislim da je Novu godinu dočekao dole, a tamo su kontra godišnja doba, pa je u Brazilu tada najjače ljeto. Par godina kasnije, Margita je išla u Indiju u nadi da će pronaći neku novu duhovnu dimenziju i uspjeti pobjeći od tog zla.
Pok. Milan je uvijek bio onako dosta mršav, vitak, pa se možda zbog toga i nije primjetilo da je bolestan, mada sada kad gledam neke snimke iz tog perioda kraj 1993. početak 1994. godine, vidjelo se na njemu da nije dobro, na koncertu u Budvi, ima snimak, u pogledu mu se vidi da je bolestan, ko hoće pažljivo gledati i primjetiti.
Inače, jako me raduje što je pokrenuta njegova Zadužbina, i što se Milanovi radovi njeguju i čuvaju od zaborava. Nije imao djece, majka mu je bila živa mislim do prije nekoliko godina, tako da bi bez toga, dosta toga što je stvarao, otišlo u zaborav.
Ima anegdota, ne znam je li istinita, a priča se po beogradskim rockerskim kuloarima. Naime, nakon Milanove smrti, dolazili su kolege, prijatelji, muzičari, kod njega kući, odnosno u stan na Novom Beogradu, da izjave saučešće majci, malo posjede i tako.
Njegova mati bi nakon tih sjedenja i razgovora, pozvala njegove prijatelje, da za uspomenu uzmu nešto od njegovih stvari ili opreme, jer njega više nema. Neko bi uzeo kaiš za gitaru, neko trzalicu, efekat pedalu ili nešto od stvari, međutim priča se da je jedan beogradski muzičar tada uzeo svesku-bilježnicu, sa nekim stihovima, nacrtima i sl.
Nije prošlo dugo, jedan beogradski bend objavio je album, na kojem je bilo pjesama, koje su poetikom dosta "vukle" na Milana, pa su pretpostavke da je nešto od tih nacrta, "utkano" u muziku i poetiku tog benda.
Da li je istina, teško da će se ikada saznati...
Uglavnom, drago mi je da postoji Zadužbina, koja sada čuva njegove materijale i muzejske stvari, da se niko više ne može time okoristiti, a ideja da se rad Zadužbine koristi za promociju r'n'r umjetnika na prostoru bivše Jugoslavije je također za svaku pohvalu.
I za kraj, evo jedan lijep citat od Magi- Radost, radost je jedina materija, koja raste kada se dijeli
