Galija ima notu Pravoslavlja i tog profila duhovnosti u svojim pjesmama, kao i "folklora" centralne Srbije i Šumadije, i to se osjeti u pjesmama, valjda slično kao što se kod Nene Belana i Gibonnija, osjeti taj Dalmatinski i "morski" štih. Interesantno je, što je forumaš iznad primjetio, da Nešo (ili Neša, kako ga Beograđani zovu), ima dosta tih stihova tipa (pijemo rakije i krvi -Na drini ćuprija, pijani od krvi i od rakije -Balada o očevima). Vjerovatno opsjednutost Istorijom, Kosovskim bojem, slično kao i kod Neleta K, samo u manjoj mjeri i suptilnije.
Manje je poznato, da Nešo nije autor većeg dijela pjesama iz rane faza Galije, već pjesnik Radoman Kanjevac, koji je mislim i autor pjesme Pravosljavlje. Kanjevac je mislim nekad u ratu, oko albuma "Karavan" nekad '93. ili tu negdje, prekinuo svoju saradnju sa Galijom. On je baš pjesnik i osjeti se ta nota pjesničkih alegorija, prenesnih značenja kod njega.
Šta je znam, furali su taj neki Sinfo-rock izraz, imali su zanimljivih pjesama.
Istina je da je Nešo veliki fan Slobe Miloševića, mislim da je i bio član Skupštine ili neke institucije vlasti u Srbiji, jedno vrijeme, Slobo ga je "gurao" svuda, na TV i na unosne "gaže" plaćane iz budžeta, u vrijeme kada rockeri u Srbiji nemaju "za kifle" a u isto vrijeme Slobo je tad gazio i gušio Ekv, Brejkerse, Obojeni program i ostale anti-ratne i opozicione bendove, pa je od tada Nešo nekako prilično "omrzao" i mnogim progresivnim ljudima i u Srbiji, pogrdno ga zovu "Slobin mali grbavac", što ne znam je li baš korektno, jer su grbava leđa rezultat teške povrede kične u ranom djetinjstvu. Mislim da i lično pomalo podržava i nastupa za te "desno orijentisane" strukture u Srbiji, pa ga zbog toga vežu uz Ravnogorstvo i te frakcije, ali to radi na suptila način, a ne kao Bora Čorba.
Poslije rata je stidljivo dolazio u BiH, uglavnom u RS dio tokom ranih 2000-ih, kasnije se "okuražio", pa je počeo nekad iza 2010. godine dolaziti i nastupati i u Federaciji BiH, u Hrvatsku mislim da ne ide.
Značajan dio autorstva uz njega nosi i njegov brat Predrag, koj i nastupa sa njima.
Pjesme su nešto između epske i lirske lirike, ima totalno nepovezivih pjesničkih alegorija (npr. pjesma Stare trube je o djevojci koja je odlučila da se ubije tokom neke koride ili teferiča.) itd.
Meni su sa umjetničke strane onako, ok, a odavno sam naučio ono što kažu Amerikanci- ne sudi o umjetnosti po umjetniku.

