Potvrđeno postojanje NLO-a, a niko ni mukajet

[no_sekirli]

Evo ga, zna sad covjek sve i o CT i MRI uredjajima. Aferim majstore.

Ima li Dozeru neka tema koju ne pokrivas, ili slucajno to nisi radio, predavao o njoj, uzimao pare u toj bransi?

[Arminovski]

OK, nisam dobro postavio.

Odakle Mjesecu početna energija za rotaciju?

Nakon sudara desio se orbitalni pokret pod uglom koji je naslijedio. Nakon toga ga je Zemlja gravitaciono plimom zakocila u danasnje stanje gdje je jednom stranom (malo manje od 60%) okrenut Zemlji. Rotira se sinhrono sa Zemljinom orbitom.

Mislim da nije pitao to ili je djelimičan odgovor.

Za @toska Sva tijela u sunčevom sistemu naslijedila su ugaoni moment koji su sastojci sunčevog sistema imali i prije stvaranja sunčevog sistema. Dakle, imala su neku energiju i kretanje koje su prenijele u "novu organizaciju" po zakonu o očuvanju ugaonog momenta. To je stvarni početni razlog rotacije Zemlje i Theie čiji je sudar po ovoj teoriji uzrokovao stvaranje našeg mjeseca.

Drugo, ne rotira mjesec oko zemlje već čitav sistem rotira oko zajedničkog centra gravitacije, koji se u ovom slučaju mislim nalazi unutar zemlje ali ne i u njenom centru.

[belfy]

OK, nisam dobro postavio.

Odakle Mjesecu početna energija za rotaciju?

Nakon sudara desio se orbitalni pokret pod uglom koji je naslijedio. Nakon toga ga je Zemlja gravitaciono plimom zakocila u danasnje stanje gdje je jednom stranom (malo manje od 60%) okrenut Zemlji. Rotira se sinhrono sa Zemljinom orbitom.

Mislim da nije pitao to ili je djelimičan odgovor.

Za @toska Sva tijela u sunčevom sistemu naslijedila su ugaoni moment koji su sastojci sunčevog sistema imali i prije stvaranja sunčevog sistema. Dakle, imala su neku energiju i kretanje koje su prenijele u "novu organizaciju" po zakonu o očuvanju ugaonog momenta. To je stvarni početni razlog rotacije Zemlje i Theie čiji je sudar po ovoj teoriji uzrokovao stvaranje našeg mjeseca.

Drugo, ne rotira mjesec oko zemlje već čitav sistem rotira oko zajedničkog centra gravitacije, koji se u ovom slučaju mislim nalazi unutar zemlje ali ne i u njenom centru.

ova zadnja recenica ti je pogresna u sve i jednoj rijeci...

[drag_gost]

OK, nisam dobro postavio.

Odakle Mjesecu početna energija za rotaciju?

Nakon sudara desio se orbitalni pokret pod uglom koji je naslijedio. Nakon toga ga je Zemlja gravitaciono plimom zakocila u danasnje stanje gdje je jednom stranom (malo manje od 60%) okrenut Zemlji. Rotira se sinhrono sa Zemljinom orbitom.

Ko je rek'o? Zeko rek'o.
Kako zeko zna? Pa, zeko je naucnik.
Ovo je nivo vase argumentacije...

Ali, ako se postave pitanja:
S cim se sudario? Kad? Zasto na njemu nema tragova jednog takvog sudara, koji je morao biti golem?
Onda idu - pretpostavke.

Ipak mi akademsko obrazovanje nalaze da ti odgovorim argumentovano cak i na ovo iznad, a nadam se da te i naucim nesto usput, a ako ne tebe, onda nekoga ko cita. Opet, redom, a razlozicu pitanja ispod, a skloniti nepotrebnu buku:

- Ko je rek'o? Zeko rek'o. - Ne, nije zeko, nego orbitalna mehanika, geohemija, izotopi, racunarski modeli i mjerenja sistema Zemlja-Mjesec. Razlika je sto u nauci odgovor ne dolazi iz dosjetke, nego iz vise nezavisnih linija dokaza koje se medjusobno slazu.

- Kako zeko zna? Pa, zeko je naucnik. - Najprihvaceniji kandidat je protoplaneta velicine Marsa, radno nazvana Theia. To nije ime iz bajke nego oznaka za tijelo koje model objasnjava. U ranoj fazi Suncevog sistema takvi sudari su bili normalni, nikako egzotika. Pa imas tragove nasilne rane historije svuda ukoliko zelis da trazis. Jasno su vidljivi krateri, prevrnute osi rotacije, migracije planeta i haoticne orbite.

- Kad? - Prije oko 4.5 milijardi godina, vrlo rano nakon formiranja Zemlje i to ne dobijas pseudonaukom, nego radiometrijskim datiranjem najstarijih lunarnih i zemaljskih uzoraka, plus modelima diferencijacije i hladjenja.

- Zasto nema tragova? - Je li se ocekuju tragovi cekicem? Model jasno kaze da je ogroman sudar stvorio disk vrelog materijala iz kojeg se Mjesec tek formirao ili reformirao. Traze se posljedice globalnog procesa nastanka ovdje. Tragovi koji se traze su mjeseceve stijene koje imaju izotopsku slicnost sa Zemljinim plastom koja je nevjerovatno velika. To je ogroman trag porijekla zajednickog materijala. Dalje, ugaoni moment sistema Zemlja-Mjesec koji sam spominjao ranije i sama cinjenica velikog satelita oko stjenovite planete prirodno se uklapaju u udarni scenario mnogo bolje nego u alternativne modele sazidanog od neke civilizacije Mjeseca. I na kraju numericke simulacije takvih sudara proizvode diskove iz kojih se mogu formirati mjeseci slicnih osobina. Drugim rijecima model nije samo prica, nego daje rezultat.

To sto ti rijec pretpostavka koristis kao uvredu za nauku ne mijenja cinjenicu da bez hipoteza nema fizike, hemije ni biologije. Imas i u medicini diferencijalnu dijagnozu, pa nije doktor vrac zato sto prvo postavi radnu hipotezu. Traziti apsolutnu sigurnost za dogadjaj star 4.5 milijardi godina, a onda ismijavati model koji najbolje objasnjava sve dostupne podatke nije skepticizam, to je doslovno je pomjeranje gola svaki put kad stigne odgovor. Ukoliko imas bolje podatke, mozes biti kandidovan za Nobelovu Nagradu. 2020. godine su podijeljene Nobelove Nagrade zbog ovih podataka i modela koji najjasnije pokazuje ove dogadjaje. Dakle, bez buke o zekama i slicnim upadicama iz kojih ne izvire znanje o empirijskoj naucnoj metodi, nama ostaju podaci na koje se moramo naslanjati. Kada i ako dodju bolji podaci, nauka ce ih spremno prihvatiti.

Ko je rek'o?
Nije rek'o zeko.
Nije rek'o medo.
Nije rek'o slon.
Rekli podaci.

Kontapitanje: sta se desilo?

[House]

NASA scientists identified a molecule in Titan’s atmosphere that has never been detected in any other atmosphere. In fact, many chemists have probably barely heard of it or know how to pronounce it: cyclopropenylidene, or C3H2. Scientists say that this simple carbon-based molecule may be a precursor to more complex compounds that could form or feed possible life on Titan.

Nista dok bog to ne sastavi s blatom, glinom, itd., i ne udahne zivot.

niko ne vjeruje!

[drag_gost]

Jel' ono pored Titana sonda samo "crkla"? Mnogi su pretpostavili da je unistena.

Koja sonda, dvije su bile?

Huygens sonda je uspjesno sletjela na Titan 2005. godine, poslala podatke i fotografije sa povrsine, pa prestala raditi kad joj je potrosena baterija i zavrsena planirana operacija. To je bio ocekivani kraj kratkotrajne lander misije, ne misteriozno unistenje. Ko su "mnogi" sto su to pretpostavili? Amateri kao ti ili profesionalci koji rade mjerenja? Bitno je je sta kazu telemetrija, misijski plan i inzinjerski podaci, a oni su prije leta jasno definisali vremensku potrosnju baterije. Opet, zona zumraka, pretpostavke i babaroge.

[House]

hyugens je bilo od ESA-a (jako pametno)

sonda za titan... kurac bi nešto snimili na titanu.

[House]

naježih se!

[drag_gost]

OK, nisam dobro postavio.

Odakle Mjesecu početna energija za rotaciju?

Nakon sudara desio se orbitalni pokret pod uglom koji je naslijedio. Nakon toga ga je Zemlja gravitaciono plimom zakocila u danasnje stanje gdje je jednom stranom (malo manje od 60%) okrenut Zemlji. Rotira se sinhrono sa Zemljinom orbitom.

Mislim da nije pitao to ili je djelimičan odgovor.

Za @toska Sva tijela u sunčevom sistemu naslijedila su ugaoni moment koji su sastojci sunčevog sistema imali i prije stvaranja sunčevog sistema. Dakle, imala su neku energiju i kretanje koje su prenijele u "novu organizaciju" po zakonu o očuvanju ugaonog momenta. To je stvarni početni razlog rotacije Zemlje i Theie čiji je sudar po ovoj teoriji uzrokovao stvaranje našeg mjeseca.

Drugo, ne rotira mjesec oko zemlje već čitav sistem rotira oko zajedničkog centra gravitacije, koji se u ovom slučaju mislim nalazi unutar zemlje ali ne i u njenom centru.

Samo nisam zelio da davim detaljima, ali da, za dva tijela mase m1 i m2 centar mase je blize masivnijem tijelu. Barycenter se zove i nije u centru, tacno. To je zajednicki centar mase koji se nalazi u Zemlji, koja je naravno masivnija. To "Mjesec kruzi oko Zemlje" je samo aproksimacija koja je korisna u kontekstu, ali ispravno jeste napisati da se radi o zajednickom centru same orbitalne gravitacije.

[drag_gost]

Nakon sudara desio se orbitalni pokret pod uglom koji je naslijedio. Nakon toga ga je Zemlja gravitaciono plimom zakocila u danasnje stanje gdje je jednom stranom (malo manje od 60%) okrenut Zemlji. Rotira se sinhrono sa Zemljinom orbitom.

Mislim da nije pitao to ili je djelimičan odgovor.

Za @toska Sva tijela u sunčevom sistemu naslijedila su ugaoni moment koji su sastojci sunčevog sistema imali i prije stvaranja sunčevog sistema. Dakle, imala su neku energiju i kretanje koje su prenijele u "novu organizaciju" po zakonu o očuvanju ugaonog momenta. To je stvarni početni razlog rotacije Zemlje i Theie čiji je sudar po ovoj teoriji uzrokovao stvaranje našeg mjeseca.

Drugo, ne rotira mjesec oko zemlje već čitav sistem rotira oko zajedničkog centra gravitacije, koji se u ovom slučaju mislim nalazi unutar zemlje ali ne i u njenom centru.

ova zadnja recenica ti je pogresna u sve i jednoj rijeci...

Sta je pogrijesio konkretno?

[Dozer]

Nakon sudara desio se orbitalni pokret pod uglom koji je naslijedio. Nakon toga ga je Zemlja gravitaciono plimom zakocila u danasnje stanje gdje je jednom stranom (malo manje od 60%) okrenut Zemlji. Rotira se sinhrono sa Zemljinom orbitom.

Ko je rek'o? Zeko rek'o.
Kako zeko zna? Pa, zeko je naucnik.
Ovo je nivo vase argumentacije...

Ali, ako se postave pitanja:
S cim se sudario? Kad? Zasto na njemu nema tragova jednog takvog sudara, koji je morao biti golem?
Onda idu - pretpostavke.

Ipak mi akademsko obrazovanje nalaze da ti odgovorim argumentovano cak i na ovo iznad, a nadam se da te i naucim nesto usput, a ako ne tebe, onda nekoga ko cita. Opet, redom, a razlozicu pitanja ispod, a skloniti nepotrebnu buku:

- Ko je rek'o? Zeko rek'o. - Ne, nije zeko, nego orbitalna mehanika, geohemija, izotopi, racunarski modeli i mjerenja sistema Zemlja-Mjesec. Razlika je sto u nauci odgovor ne dolazi iz dosjetke, nego iz vise nezavisnih linija dokaza koje se medjusobno slazu.

- Kako zeko zna? Pa, zeko je naucnik. - Najprihvaceniji kandidat je protoplaneta velicine Marsa, radno nazvana Theia. To nije ime iz bajke nego oznaka za tijelo koje model objasnjava. U ranoj fazi Suncevog sistema takvi sudari su bili normalni, nikako egzotika. Pa imas tragove nasilne rane historije svuda ukoliko zelis da trazis. Jasno su vidljivi krateri, prevrnute osi rotacije, migracije planeta i haoticne orbite.

- Kad? - Prije oko 4.5 milijardi godina, vrlo rano nakon formiranja Zemlje i to ne dobijas pseudonaukom, nego radiometrijskim datiranjem najstarijih lunarnih i zemaljskih uzoraka, plus modelima diferencijacije i hladjenja.

- Zasto nema tragova? - Je li se ocekuju tragovi cekicem? Model jasno kaze da je ogroman sudar stvorio disk vrelog materijala iz kojeg se Mjesec tek formirao ili reformirao. Traze se posljedice globalnog procesa nastanka ovdje. Tragovi koji se traze su mjeseceve stijene koje imaju izotopsku slicnost sa Zemljinim plastom koja je nevjerovatno velika. To je ogroman trag porijekla zajednickog materijala. Dalje, ugaoni moment sistema Zemlja-Mjesec koji sam spominjao ranije i sama cinjenica velikog satelita oko stjenovite planete prirodno se uklapaju u udarni scenario mnogo bolje nego u alternativne modele sazidanog od neke civilizacije Mjeseca. I na kraju numericke simulacije takvih sudara proizvode diskove iz kojih se mogu formirati mjeseci slicnih osobina. Drugim rijecima model nije samo prica, nego daje rezultat.

To sto ti rijec pretpostavka koristis kao uvredu za nauku ne mijenja cinjenicu da bez hipoteza nema fizike, hemije ni biologije. Imas i u medicini diferencijalnu dijagnozu, pa nije doktor vrac zato sto prvo postavi radnu hipotezu. Traziti apsolutnu sigurnost za dogadjaj star 4.5 milijardi godina, a onda ismijavati model koji najbolje objasnjava sve dostupne podatke nije skepticizam, to je doslovno je pomjeranje gola svaki put kad stigne odgovor. Ukoliko imas bolje podatke, mozes biti kandidovan za Nobelovu Nagradu. 2020. godine su podijeljene Nobelove Nagrade zbog ovih podataka i modela koji najjasnije pokazuje ove dogadjaje. Dakle, bez buke o zekama i slicnim upadicama iz kojih ne izvire znanje o empirijskoj naucnoj metodi, nama ostaju podaci na koje se moramo naslanjati. Kada i ako dodju bolji podaci, nauka ce ih spremno prihvatiti.

Ko je rek'o?
Nije rek'o zeko.
Nije rek'o medo.
Nije rek'o slon.
Rekli podaci.

Kontapitanje: sta se desilo?

Ni meni akademsko obrazovanje ne dozvoljava da ne repliciram, a takodjer cu ukloniti buku i svesti sve na par cinjenica.

Znam za sve navedene hipoteze i modele, odgledao sam i procitao vjerovatno sve isto kao i ti o tome. Tragovi izotopa sa Zemlje na stijenama na Mjesecu ne znace da je nekad doslo do sudara Zemlje i Mjeseca. Takodjer, poznati sastav Mjeseca je toliko razlicit od Zemlje, Marsa i Venere, kao najblizih objekata, pa se postavlja vrlo logicno pitanje - zasto? Naravno, ovime se i opsteprihvaceni naucni koncenzusni model, koji spominjes, dovodi u pitanje. Mislim da ne trebam pojasnjavati zasto.

Kao sto ti je poznato, postoje jos neke hipoteze i modeli po kojima je taj materijal sa Zemlje mogao stici na Mjesec, npr. udarom asteroida u Zemlju, sto je uzrokovalo izbacivanje Zemljinog materijala u svemir, i koji je mogao doci do Mjeseca.

Slicno kao sto na Zemlji pronalazimo meteore sa svojstvima Marsa. Koliko mi je poznato, ne postoje ni hipoteza ni model po kojima su se Mars i Zemlja sudarili, tako da je jedini preostali nacin da je taj materijal izbacen s Marsa na neki nacin.

Da skratim, koristenje fancy-shmancy naucnih termina i postavljanje hipoteza i modela nije = dokaz, nego su to i dalje - pretpostavke. Mozda su tacne, ali mozda i nisu. Ne znamo, zar ne?

Sta se desilo - za sta?

[Dozer]

Evo ga, zna sad covjek sve i o CT i MRI uredjajima. Aferim majstore.

Ima li Dozeru neka tema koju ne pokrivas, ili slucajno to nisi radio, predavao o njoj, uzimao pare u toj bransi?

Imas neki problem sa mnom?
Nekad, prije dobrih 27-28 godina, neki Japanci su nam tom opremom, i jos nekom, opremali domove zdravlja i bolnice. Zamisli, ja radio s njima na tome. Nevjerovatno, a...

[Dozer]

Jel' ono pored Titana sonda samo "crkla"? Mnogi su pretpostavili da je unistena.

Koja sonda, dvije su bile?

Huygens sonda je uspjesno sletjela na Titan 2005. godine, poslala podatke i fotografije sa povrsine, pa prestala raditi kad joj je potrosena baterija i zavrsena planirana operacija. To je bio ocekivani kraj kratkotrajne lander misije, ne misteriozno unistenje. Ko su "mnogi" sto su to pretpostavili? Amateri kao ti ili profesionalci koji rade mjerenja? Bitno je je sta kazu telemetrija, misijski plan i inzinjerski podaci, a oni su prije leta jasno definisali vremensku potrosnju baterije. Opet, zona zumraka, pretpostavke i babaroge.

Kao sto vidis, bilo je pitanje.
Pogledao sam, i ne, nije Titan, nego Fobos i ruski satelit iz 1989.

[no_sekirli]

Evo ga, zna sad covjek sve i o CT i MRI uredjajima. Aferim majstore.

Ima li Dozeru neka tema koju ne pokrivas, ili slucajno to nisi radio, predavao o njoj, uzimao pare u toj bransi?

Imas neki problem sa mnom?
Nekad, prije dobrih 27-28 godina, neki Japanci su nam tom opremom, i jos nekom, opremali domove zdravlja i bolnice. Zamisli, ja radio s njima na tome. Nevjerovatno, a...

Ma nikakav problem s tobom. Ali tvoje fantazije su ravne SF filmovima.

[Dozer]

Koje to tacno "fantazije"?

[no_sekirli]

A evo, svi citamo to iz dana u dan.

Sto bi rekli, smanji malo ribu.

[Dozer]

I dalje ne vidim.o kojim "fantazijama" pricas.

"Hihi-haha, vid' mu glave, nemas pojma" i nije neka pamet, a jos manje komunikacija. Mozda za stadiona...

[drag_gost]

Ko je rek'o? Zeko rek'o.
Kako zeko zna? Pa, zeko je naucnik.
Ovo je nivo vase argumentacije...

Ali, ako se postave pitanja:
S cim se sudario? Kad? Zasto na njemu nema tragova jednog takvog sudara, koji je morao biti golem?
Onda idu - pretpostavke.

Ipak mi akademsko obrazovanje nalaze da ti odgovorim argumentovano cak i na ovo iznad, a nadam se da te i naucim nesto usput, a ako ne tebe, onda nekoga ko cita. Opet, redom, a razlozicu pitanja ispod, a skloniti nepotrebnu buku:

- Ko je rek'o? Zeko rek'o. - Ne, nije zeko, nego orbitalna mehanika, geohemija, izotopi, racunarski modeli i mjerenja sistema Zemlja-Mjesec. Razlika je sto u nauci odgovor ne dolazi iz dosjetke, nego iz vise nezavisnih linija dokaza koje se medjusobno slazu.

- Kako zeko zna? Pa, zeko je naucnik. - Najprihvaceniji kandidat je protoplaneta velicine Marsa, radno nazvana Theia. To nije ime iz bajke nego oznaka za tijelo koje model objasnjava. U ranoj fazi Suncevog sistema takvi sudari su bili normalni, nikako egzotika. Pa imas tragove nasilne rane historije svuda ukoliko zelis da trazis. Jasno su vidljivi krateri, prevrnute osi rotacije, migracije planeta i haoticne orbite.

- Kad? - Prije oko 4.5 milijardi godina, vrlo rano nakon formiranja Zemlje i to ne dobijas pseudonaukom, nego radiometrijskim datiranjem najstarijih lunarnih i zemaljskih uzoraka, plus modelima diferencijacije i hladjenja.

- Zasto nema tragova? - Je li se ocekuju tragovi cekicem? Model jasno kaze da je ogroman sudar stvorio disk vrelog materijala iz kojeg se Mjesec tek formirao ili reformirao. Traze se posljedice globalnog procesa nastanka ovdje. Tragovi koji se traze su mjeseceve stijene koje imaju izotopsku slicnost sa Zemljinim plastom koja je nevjerovatno velika. To je ogroman trag porijekla zajednickog materijala. Dalje, ugaoni moment sistema Zemlja-Mjesec koji sam spominjao ranije i sama cinjenica velikog satelita oko stjenovite planete prirodno se uklapaju u udarni scenario mnogo bolje nego u alternativne modele sazidanog od neke civilizacije Mjeseca. I na kraju numericke simulacije takvih sudara proizvode diskove iz kojih se mogu formirati mjeseci slicnih osobina. Drugim rijecima model nije samo prica, nego daje rezultat.

To sto ti rijec pretpostavka koristis kao uvredu za nauku ne mijenja cinjenicu da bez hipoteza nema fizike, hemije ni biologije. Imas i u medicini diferencijalnu dijagnozu, pa nije doktor vrac zato sto prvo postavi radnu hipotezu. Traziti apsolutnu sigurnost za dogadjaj star 4.5 milijardi godina, a onda ismijavati model koji najbolje objasnjava sve dostupne podatke nije skepticizam, to je doslovno je pomjeranje gola svaki put kad stigne odgovor. Ukoliko imas bolje podatke, mozes biti kandidovan za Nobelovu Nagradu. 2020. godine su podijeljene Nobelove Nagrade zbog ovih podataka i modela koji najjasnije pokazuje ove dogadjaje. Dakle, bez buke o zekama i slicnim upadicama iz kojih ne izvire znanje o empirijskoj naucnoj metodi, nama ostaju podaci na koje se moramo naslanjati. Kada i ako dodju bolji podaci, nauka ce ih spremno prihvatiti.

Ko je rek'o?
Nije rek'o zeko.
Nije rek'o medo.
Nije rek'o slon.
Rekli podaci.

Kontapitanje: sta se desilo?

Ni meni akademsko obrazovanje ne dozvoljava da ne repliciram, a takodjer cu ukloniti buku i svesti sve na par cinjenica.

Znam za sve navedene hipoteze i modele, odgledao sam i procitao vjerovatno sve isto kao i ti o tome. Tragovi izotopa sa Zemlje na stijenama na Mjesecu ne znace da je nekad doslo do sudara Zemlje i Mjeseca. Takodjer, poznati sastav Mjeseca je toliko razlicit od Zemlje, Marsa i Venere, kao najblizih objekata, pa se postavlja vrlo logicno pitanje - zasto? Naravno, ovime se i opsteprihvaceni naucni koncenzusni model, koji spominjes, dovodi u pitanje. Mislim da ne trebam pojasnjavati zasto.

Kao sto ti je poznato, postoje jos neke hipoteze i modeli po kojima je taj materijal sa Zemlje mogao stici na Mjesec, npr. udarom asteroida u Zemlju, sto je uzrokovalo izbacivanje Zemljinog materijala u svemir, i koji je mogao doci do Mjeseca.

Slicno kao sto na Zemlji pronalazimo meteore sa svojstvima Marsa. Koliko mi je poznato, ne postoje ni hipoteza ni model po kojima su se Mars i Zemlja sudarili, tako da je jedini preostali nacin da je taj materijal izbacen s Marsa na neki nacin.

Da skratim, koristenje fancy-shmancy naucnih termina i postavljanje hipoteza i modela nije = dokaz, nego su to i dalje - pretpostavke. Mozda su tacne, ali mozda i nisu. Ne znamo, zar ne?

Sta se desilo - za sta?

Drago mi je da odrzavamo nivo akademske rasprave, no moramo adresirati kljucne fizikalne i kemijske diskrepancije u tvojoj argumentaciji. Ovdje se ne radi o pustom nadmetanju u terminologiji, vec o razumijevanju fundamentalnih zakona termodinamike i orbitalne mehanike koji ne ostavljaju prostor za proizvoljne interpretacije. Tvoj pokusaj da proces formiranja naseg satelita objasnis balistickom kontaminacijom (analogija s meteoritima s Marsa) predstavlja kategorijalnu gresku koja u fizici pada na ispitu energetske skale. Obzirom da se radi o forenzickoj fizici, moracu biti oprezan i detaljan ispod.

Dakle, ta teza o asteroidima koji su donijeli zemaljski materijal na Mjesec pati od problema mase i dubine. Marsovski meteoriti na Zemlji su statisticki sum, oni ne mijenjaju ukupni sastav naseg plasta. Kod Mjeseca, mi ne vidimo samo tragove na povrsini, vec vidimo da je cijela unutrasnjost Mjeseca izotopski identicna Zemljinom plastu. To ukljucuje izotope kiseonika, titanijuma, hroma i volframa.

Da bi se dva tijela u Suncevom sistemu ovoliko podudarala, ona su morala proci kroz fazu potpune homogenizacije. To je moguce iskljucivo u stanju visokoenergetske pare (model sinestije), gdje su se proto-Zemlja i udarno tijelo (Theia) sudarili tolikom silinom da su se njihovi materijali potpuno izmijesali prije ponovne akrecije. Hipoteza o asteroidima to ne moze objasniti jer bi Mjesec, u tom slucaju, zadrzao svoj izvorni izotopski potpis u jezgru, sto mjerenja jasno demantuju. Relacija za izotopski potpis kiseonika u odnosu na Zemlju je ovdje kljucni dokaz zajednickog porijekla materije.

Formula je



Dalje, navodis da je sastav Mjeseca previse razlicit od Zemlje. Vidis, to je ustvari potvrda, a ne negacija modela sudara. Mjesec je hemijski identican Zemljinom plastu, ali mu nedostaje gvozdeno jezgro.

Vezano za gvodzje, numericke simulacije (Canup, Asphaug, 2012) egzaktno pokazuju da se pri sudaru pod odredjenim uglom jezgra dva tijela spajaju u jedno (Zemljino), dok se u orbitu izbacuje iskljucivo laksi materijal iz spoljasnjih slojeva plasta. Mjesec je osiromasen gvozdjem upravo zato sto je nastao od ostataka naseg plasta. Svaki model koji ne objasnjava ovaj deficit gvozdja jednostavno nije fizikalno validan.

Sto se tice samog ugaonog momenta:



Ovo je tacka na kojoj ova analogija iznad s asteroidima potpuno zakazuje. Sistem Zemlja-Mjesec posjeduje ekstremno visok ugaoni moment. Ugaoni moment sistema definisan kao (gdje je "I" momenat inercije, a "omega" ugaona brzina) pokazuje kolicinu rotacione energije koju sistem posjeduje. Asteroidni udari, bez obzira na ucestalost, nemaju dovoljnu kineticku energiju ni masu da bi uticali na dinamiku rotacije planete do te mjere. Samo kolizija tijela planetarne mase (velicine Marsa) moze objasniti danasnju brzinu rotacije Zemlje i orbitalne parametre Mjeseca. To je matematika koju ne mozes zaobici retorickim skepticizmom.

Tvrdnja da su naucni modeli "samo pretpostavke" jer ne nude apsolutnu izvjesnost je fundamentalno nerazumijevanje epistemologije nauke. U fizici i geohimiji, model nije prica, vec set jednacina i granicnih uslova koji moraju istovremeno zadovoljiti sve dostupne podatke. Zato ovdje imas tri nezavisna sistema: geohemija, geofizika i orbitalna mehanika. Sansa da jedna pretpostavka slucajno pogodi rjesenje za sva tri sistema, koji su fizikalno potpuno razliciti je matematicki zanemarljiva. To je kao da nadjes otisak prsta, DNK i snimak nadzorne kamere koji se poklapaju, a ti i dalje tvrdis da je pretpostavka da je ta osoba bila tu i tu. Nauka ne pociva na jednom dokazu, vec na konvergenciji. U nauci koristimo, za ove stvari pogotovo, Bajezijansko zakljucivanje. Ako model A (Giant Impact) objasnjava 99% podataka, a model B (neki tvoj neodredjeni scenario) ne objasnjava nista ili zahtijeva seriju nevjerovatnih koincidencija, njihova vjerovatnoca nije 50:50. Vjerovatnoca da je Giant Impact u osnovi tacan je blizu jedinice, dok su varijacije samo u detaljima (da li je bila sinestija ili klasicni disk). Da bi tvoja sumnja imala tezinu u akademskom svijetu, moras ponuditi fizikalni mehanizam koji objasnjava porijeklo Mjesecevih izotopa, nacin gubitka gvozdene jezgre i u konacnici specificnu orbitu.

Sta se desilo se odnosilo na to sta tacno u mehanizmu prenosa ugaonog momenta tebi zvuci kao pretpostavka? Hajde da pricamo o brojevima.

Reference za ovo iznad:

1. Zhang, J. et al. (2012): "The proto-Earth as a significant source of lunar material". Nature Geoscience. (Dokazuje izotopsku identicnost titanija)
2. Canup, R. M. (2012): "Forming a Moon with an Earth-like Composition via a Giant Impact". Science. (Simulacije koje rješavaju problem sastava).
3. Lock, S. J. et al. (2018): "The Origin of the Moon within a Terrestrial Synestia". Journal of Geophysical Research.

[drag_gost]

Jel' ono pored Titana sonda samo "crkla"? Mnogi su pretpostavili da je unistena.

Koja sonda, dvije su bile?

Huygens sonda je uspjesno sletjela na Titan 2005. godine, poslala podatke i fotografije sa povrsine, pa prestala raditi kad joj je potrosena baterija i zavrsena planirana operacija. To je bio ocekivani kraj kratkotrajne lander misije, ne misteriozno unistenje. Ko su "mnogi" sto su to pretpostavili? Amateri kao ti ili profesionalci koji rade mjerenja? Bitno je je sta kazu telemetrija, misijski plan i inzinjerski podaci, a oni su prije leta jasno definisali vremensku potrosnju baterije. Opet, zona zumraka, pretpostavke i babaroge.

Kao sto vidis, bilo je pitanje.
Pogledao sam, i ne, nije Titan, nego Fobos i ruski satelit iz 1989.

Da, Fobos, zaboravio sam na njega skroz, a poznata je prica u krugovima teoreticara zavjera zbog posljedne slike koju je poslao. Morao sam se podsjetiti, ali Fobos je dozivio je kriticni otkaz sistema za orijentaciju, sto je rezultiralo gubitkom napajanja. To je bilo i ocekivano obzirom na softwerske probleme sa Fobos 1. Kada letjelica izgubi orijentaciju prema Suncu, njeni solarni paneli vise ne generisu struju, a onda se sistem automatski prebacuje na interne baterije koje imaju izuzetno ogranicen kapacitet. Kada su se baterije ispraznile, kompjuter se ugasio i to je to. Nije to prva sonda koja je imala takvu sudbinu, ni posljednja. Ima li jos koja sonda na spisku?

[Stari_Jarac]

Btw, David Wilcock je ubijen, sorry, ubio se...

[Dozer]

@drag_gost
Da prvo nesto razgranicimo, vise zbog drugih...

1. Mjesec je nastao sudarom mlade Zemlje i drugog nebeskog tijela, ne Zemlje i Mjeseca?

2. Zar Mjesec nema cvrstu unutrasnju jezgru i tecni vanjski omotac, gustine slicne zeljezu (bat tako model pokazuje), precnika od cca.15% ukupnog precnika Mjeseca?

3. Kolika je matematicka vjerovatnoca da se Mjesec pozicionira na udaljenost od Zemlje i Sunca na kojoj jeste, a sto ima dramticne i poznate implikacije na Zemlju i mogucnost ovakvog zivota na njoj? Koliko slicnih primjera vidimo u svemiru?

Sto se sastava svega tice, sasvim je logicno da sve planete i sateliti imaju slican sastav, ako se drzimo teorije o Big Bangu. Medjutim, da li je zaista tako, ili otkrivamo da bas i nije, cime se i BBT sve vise dovodi u pitanje?

Nauka se trudi da otkrije, to nije aporno, pa makar i kroz samo matematicke modele, ali realno - i dalje je puno toga sto ne znamo i ne razumijemo. Tacnije, puno vise ne znamo i ne razmijemo.

Terminologija u svemu tome je.manje bitna, jer se na kraju i matematicki i fizikalni modeli svode na pretpostavku, a nazovi je kako hoces, jer sve dok fizicki ne mozemo nesto dokazti i potvrditi kroz laboratorijske testove, to nije dokaz. Ili ovaj naucni princip ovdje ne vazi, i dovoljan je samo matematicki i fizikalni model da bismo rekli "znamo"?

Ja se s tim ne mogu sloziti, jer onda dolazimo u problem dvostrukih arsina. Ako se za NLO trazi takav naucni pristup, ne vidim zasto isto ne bi vazilo i za Mjesec. Dakle, tvrdnja da Mjesec ima jezgo kakvo se tvrdi da ima, samo je pretpostavka, hipoteza, model, nazovi kako hices, sve dok se to ne dokaze fizicki u laboratoriji.

[PixelDrifter]

Koje bedastoće ljudi pišu... Jezivo.

[Dozer]

Svjestan si da nisi napisao smislen post...?
Sve ove nekakve "konstatacije" s visine, u stilu - haha, kakve gluposti...
Nije jezivo, ali jeste prilicno zalosno...

[Point.]

Svjestan si da nisi napisao smislen post...?
Sve ove nekakve "konstatacije" s visine, u stilu - haha, kakve gluposti...
Nije jezivo, ali jeste prilicno zalosno...

Ignoriši ga. Vidiš da je željan pažnje, pusti ba.

[drag_gost]

@drag_gost
Da prvo nesto razgranicimo, vise zbog drugih...

1. Mjesec je nastao sudarom mlade Zemlje i drugog nebeskog tijela, ne Zemlje i Mjeseca?

2. Zar Mjesec nema cvrstu unutrasnju jezgru i tecni vanjski omotac, gustine slicne zeljezu (bat tako model pokazuje), precnika od cca.15% ukupnog precnika Mjeseca?

3. Kolika je matematicka vjerovatnoca da se Mjesec pozicionira na udaljenost od Zemlje i Sunca na kojoj jeste, a sto ima dramticne i poznate implikacije na Zemlju i mogucnost ovakvog zivota na njoj? Koliko slicnih primjera vidimo u svemiru?

Sto se sastava svega tice, sasvim je logicno da sve planete i sateliti imaju slican sastav, ako se drzimo teorije o Big Bangu. Medjutim, da li je zaista tako, ili otkrivamo da bas i nije, cime se i BBT sve vise dovodi u pitanje?

Nauka se trudi da otkrije, to nije aporno, pa makar i kroz samo matematicke modele, ali realno - i dalje je puno toga sto ne znamo i ne razumijemo. Tacnije, puno vise ne znamo i ne razmijemo.

Terminologija u svemu tome je.manje bitna, jer se na kraju i matematicki i fizikalni modeli svode na pretpostavku, a nazovi je kako hoces, jer sve dok fizicki ne mozemo nesto dokazti i potvrditi kroz laboratorijske testove, to nije dokaz. Ili ovaj naucni princip ovdje ne vazi, i dovoljan je samo matematicki i fizikalni model da bismo rekli "znamo"?

Ja se s tim ne mogu sloziti, jer onda dolazimo u problem dvostrukih arsina. Ako se za NLO trazi takav naucni pristup, ne vidim zasto isto ne bi vazilo i za Mjesec. Dakle, tvrdnja da Mjesec ima jezgo kakvo se tvrdi da ima, samo je pretpostavka, hipoteza, model, nazovi kako hices, sve dok se to ne dokaze fizicki u laboratoriji.

Stani malo, ti meni postavljas pitanja, a ne odgovaras na moja. Odgovori na moje pitanje koje cu ponovo postaviti.
Sta se desilo se odnosilo na to sta tacno u mehanizmu prenosa ugaonog momenta tebi zvuci kao pretpostavka? Hajde da pricamo o brojevima.

A vezano za ovo sto si pitao, krenucu redom. Vrijeme je da zaista razgranicimo sta je empirijska nauka, a sta kafanska filozofija, vise zbog drugih kako i sam kazes.

1. Mjesec je nastao sudarom mlade Zemlje i drugog nebeskog tijela, ne Zemlje i Mjeseca?

Da, Mjesec je nastao sudarom proto-Zemlje i udarnog tijela velicine Marsa (radno nazvanog Theia). Cijelo vrijeme i govorimo o tome. To nije sporno i to je utvrdjeno. Idemo na ono gdje ti fizika izmice kontroli.

2. Zar Mjesec nema cvrstu unutrasnju jezgru i tecni vanjski omotac, gustine slicne zeljezu (bat tako model pokazuje), precnika od cca.15% ukupnog precnika Mjeseca?

Ovdje si sam sebi dao autogol nepoznavanjem osnova matematike i geometrije, a kamoli planetarne diferencijacije. Kazes da Mjesec ima jezgro precnika cca 15% ukupnog precnika i to predstavljas kao argument protiv deficita gvozdja. Ispod ide primjenjena fizika, dakle, zapremina sfere ne raste linearno, vec je srazmjerna kubu njenog poluprecnika:



Ako jezgro Mjeseca iznosi samo 15% do 20% njegovog ukupnog precnika, kada to kubiras (formula iznad), dobijas zapreminu koja iznosi jedva 1 do 2 procenta ukupne zapremine Mjeseca. Za uporedbu, Zemljino gvozdeno jezgro cini preko 30% njene mase i oko 50% njenog precnika. Razlika u kolicini gvozdja je ekstremna. Model sudara upravo i zahtijeva i predvidja da je Theia stopila svoje gvozdje sa Zemljom, a da je Mjesec dobio mrvice. Tvojih navedenih 15% precnika je zapravo glavni dokaz onoga sto ja tvrdim. Mjesec je anomalno prazan kada je u pitanju teski metal. Ovo si nesvjesno i u neznanju u svom pitanju i sam naveo. Lekcija za prvi semestar iz gemetrije. Ako je tvoj krunski argument da Mjesec nema gvozdeno jezgro jer ono zauzima samo 15 procenata precnika, stavi taj radijus u ovu formulu za zapreminu sfere. Dobices jedva 1 do 2 procenta ukupne mase i zapremine. Osnovna matematika i geometrija iz 70-ih te upravo deklasirala na tvom sopstvenom argumentu. Probaj i uvjeri se i sam.

3. Kolika je matematicka vjerovatnoca da se Mjesec pozicionira na udaljenost od Zemlje i Sunca na kojoj jeste, a sto ima dramticne i poznate implikacije na Zemlju i mogucnost ovakvog zivota na njoj? Koliko slicnih primjera vidimo u svemiru?

Da, matematicka vjerovatnoca savrsenog pozicioniranja Mjeseca koje omogucava zivot i pomracenja. Ovdje padas u zamku Antropickog principa. Dakle, fiksacija na trenutno stanje. Da li si procitao reference koje sam se potrudio da postavim iznad, ovo pitanje ti je vec objasnjeno, ali evo, skraticu. Mjesec nije oduvijek na ovoj udaljenosti. Fizicka mjerenja laserima sa Zemlje na retroreflektore koje su na povrsini fizicki ostavile misije Apollo (Lunar Laser Ranging eksperiment) pokazuju da se Mjesec udaljava od Zemlje brzinom od 3.8 centimetara godisnje usljed plimnog trenja. Kada se Mjesec formirao, bio je znatno blize Zemlji, dan je trajao oko 5 do 6 sati, a Mjesec je na nebu izgledao gigantski. Za par stotina miliona godina ce biti predaleko da bi ikada vise imali potpuno pomracenje Sunca na Zemlji. Nema nikakve misticne ni savrsene matematicke pozicije, ti si se naprosto rodio u malom geoloskom prozoru od par miliona godina kada su im prividni ugaoni precnici na nebu izjednaceni. Vezano za slicne primjere, mi prije svega imamo tehnolosku barijeru. Mjesec je premalen da bismo ga lako uocili na udaljenostima od vise svjetlosnih godina. Zadnjih godina su zaista teleskopi postali dovoljno precizni i jako brzo smo pronasli smo tek nedavno prve kandidate za egzomjesece (npr. Kepler-1625b-i). Statisticka vjerovatnoca je preko 99%, nemoj ovdje o pretpostavka samo da pricamo molim te. Nisu rijetki, nego su jako teski za opaziti, a iz svega se moze izvuci da je fizika sudara je univerzalno pravilo. Napredak je ovdje zaista uzbudljiv i desava se na sedmicnoj bazi. Ne treba zaboraviti da smo tek prije 30 godina otkrili prvu planetu van Suncevog sistema.

4. Sto se sastava svega tice, sasvim je logicno da sve planete i sateliti imaju slican sastav, ako se drzimo teorije o Big Bangu. Medjutim, da li je zaista tako, ili otkrivamo da bas i nije, cime se i BBT sve vise dovodi u pitanje?

Iskren da ti budem, tvrdnja da je logicno da sve planete i sateliti imaju slican sastav ako se drzimo teorije o Big Bangu mi je najstravicnija naucna greska u cijelom ovom upisu iznad. Ovo je potpuno nerazumijevanje kozmologije. Veliki prasak je iznjedrio vodonik, helijum i tragove litijuma. Sve ostalo u univerzumu, svaki atom ugljenika, silicijuma, kiseonika i gvozdja u tvojoj krvi i u kamenju planeta iskovan je milijardama godina kasnije u nuklearnim pecima umirucih zvijezda (stelarna nukleosinteza) i razbacan kroz supernove. Planete u nasem sistemu imaju razlicit sastav zbog kondenzacionog gradijenta temperature u protoplanetarnom disku. Blize Suncu, temperatura je visoka, gasovi i voda isparavaju prema periferiji, a ostaju samo teski metali i silikati da formiraju stjenovite planete (Zemlja, Mars, Venera). Dalje od Sunca je hladno, pa su se formirali gasoviti i ledeni dzinovi (Jupiter, Saturn). To nema apsolutno nikakve veze sa Big Bangom. Ovo je doslovno literatura danas na prvoj godini svakog ozbiljnog STEM fakulteta.

Nauka se trudi da otkrije, to nije aporno, pa makar i kroz samo matematicke modele, ali realno - i dalje je puno toga sto ne znamo i ne razumijemo. Tacnije, puno vise ne znamo i ne razmijemo.

Terminologija u svemu tome je.manje bitna, jer se na kraju i matematicki i fizikalni modeli svode na pretpostavku, a nazovi je kako hoces, jer sve dok fizicki ne mozemo nesto dokazti i potvrditi kroz laboratorijske testove, to nije dokaz. Ili ovaj naucni princip ovdje ne vazi, i dovoljan je samo matematicki i fizikalni model da bismo rekli "znamo"?

Ja se s tim ne mogu sloziti, jer onda dolazimo u problem dvostrukih arsina. Ako se za NLO trazi takav naucni pristup, ne vidim zasto isto ne bi vazilo i za Mjesec. Dakle, tvrdnja da Mjesec ima jezgo kakvo se tvrdi da ima, samo je pretpostavka, hipoteza, model, nazovi kako hices, sve dok se to ne dokaze fizicki u laboratoriji.

Da li ti uopste znas da mi imamo stotine kilograma fizickih uzoraka lunarnog kamenja u laboratorijama sirom svijeta (Apollo, Luna, Chang'e)? Ta se fizicka materija vec 50 godina grije, melje, ispituje masenim spektrometrima i podvrgava radiometrijskom datiranju. Laboratorijski testirano do nivoa atoma. Kako ces to porediti sa NLO i koji fizicki dokaz u laboratorijama nam daje NLO? Dakle, nisu tu dvostruki arsini, vec potvrdjujes ono sto pisem svo vrijeme. Fizicki dokaz koji potkrijepljuju hipotezu, vanzemaljci tu trenutno padaju.

Dalje, pitas kako matematicki znamo kakvo je jezgro? Nismo ga crtali bojicama na papiru. Od 1969. do 1977. godine, instrumenti u sklopu Apollo Passive Seismic Experiment (APSE) su radili fizicka mjerenja na povrsini. Ostavili su fizicke seizmometre. Zabiljezili su preko 12 000 fizickih lunarnih zemljotresa i udara meteorita. Kroz izracunavanje brzine propagacije primarnih (P) i sekundarnih (S) seizmickih talasa (spominjao sam ih ranije) kroz dubinu Mjeseca (S-talasi naravno ne mogu putovati kroz tecnu sredinu), precizno i fizikalno (ako ces iskreno i laboratorijski) je locirana granica tecnog vanjskog i cvrstog unutrasnjeg jezgra.

Nema tu nikakvih dvostrukih arsina bolan. Za NLO imas mutnu sliku od 15 piksela, pricu o sjenkama na Fobosu bez razumijevanja telemetrije i anegdote vojnika koji ne znaju sta je radarska interferencija. Za Mjesec imamo fizicko mjerenje udaljenosti, fizicke uzorke u laboratorijama, fizicke seizmograme na terenu i konzervaciju ugaonog momenta koju izvlacmo iz osnovne mehanike Suncevog sistema.

Hajde sada odgovori na moje pitanje, cinjenicno naravno, po mogucnosti brojevima precizno.