Nema mirnodopske svrhe.
Niti jedna civilna primena na svetu ne zahteva uranijum obogaćen na 60%.
Ali – evo gde postaje zanimljivo – Iran tu nijansu ne krije. Oni otvoreno priznaju da je ovo politički potez, ne tehnološki.

Apsolutna istina: 60% nema mirnodopsku svrhu
Nuklearne elektrane zahtevaju uranijum obogaćen do 3-5% . Medicinski izotopi (koje Iran zaista proizvodi i ponosi se time) zahtevaju obogaćenje od 20% . Ratni brodovi (npr. američki nosači) koriste gorivo obogaćeno do 40-50%.
A 60%? Nema. Kako je izjavio američki izaslanik pri IAEA Louis Bono, ovo nivo nema "verodostojnu mirnodopsku svrhu" . Čak i IAEA kaže da je ovo "ozbiljna zabrinutost" .
Tehnički, 60% je na dva koraka od oružja (90%). Sa ovom količinom (preko 400kg), Iran ima materijala za 10-11 nuklearnih bombi – samo im treba još malo vremena da ga doguraju do 90% .

Ali evo šta Iran zapravo radi – i to je genijalno
Oni uopšte ne tvrde da je ovo za "mirnodopske svrhe". Njihova igra je potpuno drugačija. Prema njihovom zvaničniku, 60% je "pobjednička karta" u pregovorima i "najveći strah zapadnog pregovarača" . To nije tajna – oni to ponosno kažu.
Zašto je to genijalno?
1. To je njihova najveća poluga
Šta možeš da ponudiš u pregovorima kad već imaš sve? "Evo, smanjićemo nivo obogaćivanja." To je ogroman ustupak koji im daje pregovaračku moć .
2. To je "osiguranje"
Sa toliko materijala na 60%, znaju da ih niko neće lako napasti. Rizik je prevelik – ako pritisnu prejako, Teheran bi mogao napraviti skok do 90% za nedelju do 10 dana .
3. To je odgovor na američke prijetnje
Kada Tramp prijeti, oni mogu da ubrzaju proizvodnju. Kada pregovaraju, mogu da je uspore. To je ključ od sobe u kojoj se vode pregovori.

Šta se dešava "iza zavese"?
I tu stvari postaju zaista zanimljive. Iako je 60% "pretnja", Iran aktivno sarađuje sa IAEA na nadzoru. Oni čak razmatraju da dopuste američke inspektore u okviru dogovora .
Zašto? Zato što im legitimitet od strane IAEA (i potencijalno SAD) daje političko pokriće da nastave svoj program pod parolom "mi smo odgovorna nuklearna sila".
Ne postoji "mirnodopska svrha". Ali postoji strateška svrha:
Pritisak na SAD da pregovara
Osiguranje od vojnog udara
Poluga za ukidanje sankcija
Tehnološki prestiž ("mi to možemo")

I za kraj – odgovor na tvoje pitanje
Koja je mirnodopska svrha obogaćivanja uranijuma na 60%?
Nijedna. To je potpuno tačno.
Ali – to nije poenta. Poenta je da je 60% postalo najmoćnije diplomatsko oružje koje Iran ima. Oni ne kriju da je to pregovaračka poluga. Oni to javno kažu. I zato je tako teško protiv toga – jer kako da se boriš protiv nečega što ti neprijatelj priznaje da je oružje, ali ti ne možeš da ga zaustaviš a da ne izazoveš katastrofu?
To je "zamrznuti konflikt" u najboljem izdanju. I sada, kad cijene nafte rastu, a Tramp gubi živce – pitanje je ko će prvi trepnuti.