Evo, da ne ostanem dužen, potpuni opis procesa kontaktiranja koncesionara i potrage za novim vozilom.
Da napomenem, ja sam u ovoj priči kupac, koji će istresti oko 40 000 KM za novo vozilo, što je cijena manje garsonjere u Lukavici, a ne skitnica i prosjak koji je u salon ušao da se ugrije.
Priča ide ovako:
Supruga i ja, vozimo oboje, imamo dva auta. Kupili smo do sada četiri nova auta iz salona, ovih dana malo su nam se povećali prihodi, pa da ne tratimo uzalud, odlučimo se uzeti novo auto.
Kako smo već imali auta iz Renault -Dacia grupacije, prvobitna zamisao bila je da damo Opel Crosslanda iz 2022./23. uz doplatu za novog Dustera ili Bigstera, ozbiljno se razmišljalo i o Renault Australu.
Auto smo dali na pregled u ovlašteni servis i procjena za našeg Crosslanda bila je oko 23,5 hiljade KM, što je nekih 3-4 hiljade KM manje od tržišne cijene. Auto je detaljno pregledan i na njemu nije bilo nikakvih ulaganja, čak ni disk-pločice nisu bile dospjele za zamjenu. Na tu procjenu nismo pristali i nakon našeg odgovora da je ponuđena cijena premala (auto ima 3 godine sa 30 kkm na satu, diesel sa jakim paketom opreme, u garanciji još oko 20 mjeseci), ponuda je podignuta na 25 hiljada KM, što je i neka donja granica za koju smo se supruga i ja dogovorili da nećemo pristajati na manje.
Shvatam da auto-kuće rade za profit, poštujem svačiju poslovnu logiku i politiku i neka je tako, sprmni smo mi bili "kalirati" nekih 30% cijene novog, za te tri godine (auto je dobro slušao i ništa osim redovnih servisa nije ulagano u njega).
Nakon procjene mogućnosti kredita, izračunato je da se ja mogu "potopiti" još najviše 20 -ak hiljada KM, odnosno nekih 10 500 eura.
Elem, nakon izračuna da je naš "dobac" za novo auto, negdje između 35 i 45 hiljada KM, krećemo u uži izbor iz kojeg ispadaju Bigster i Austral, koji su iznad 50 hiljada KM.
Znači, u naš kupovni razred spadaju, od Renault Symbioza, pa preko Logana, do Dustera ili Joggera sa dobrom opremom.
Joggera nema na stanju, Logan limuzina je mali za nas dvoje + troje djece (što je i najveći razlog prodaje Crosslanda), pa se fokusiramo na Dustera. Vidimo da ih ima u essential i expresion opremi, i da de kreću negdje od 36 900 do 42 200 KM. Odlučimo se za benzin / plin kombinaciju 1.0 Eco G i shvatamo da je to-otprilike to.
Odlučujemo se za bijelog u expresion opremi, za cijenu koja je navedena i oglašena na zvaničnom sajtu (ne tražimo nikakav popust niti obaranje njihove cijene), auto je stvarno fin, sa multimedijom i otprilike svom opremom koja nam treba, čak ima i viška. Jednostavnom računicom naš auto + doplata, spremili smo dodatni novac i uputili se u salon, ali onda iznenađenje!?
Ne može Duster po toj cijeni, ako ide naše auto, oni daju ponudu koja otprilike vraća vrijednost našeg auta na 23 hiljade a njihovog podiže, drugim riječima traže da se doplati oko 2000 KM više nego što je dogovoreno i što računica koju zna i dijete u osnovnoj školi pokazuje.
Nude oni kao besplatan prvi servis i još neke marketinške trikove koji možda vrijede 100-200 eura.
Uz neka "natezanja" pokušali smo se naći oko cijene, kao odrasli ljudi i profesionalci, međutim, auto koji je bio na lageru u drugom gradu je u međuvremenu rezervisan.
Pronalazimo drugog u metalik boji i sa essential opremom, sa teškom mukom prihvatamo "progutati knedlu" da nema multimedije i da bi mi morali kupiti neki telefon ili tablet koji bi služio toj svrsi. Duster ima senzore, nema kameru za vožnju u rikverc, koja nam je bitna otkako najstarija kćer vozi, ali hajde, metalik je boja, šta je-tu je.
Auto je oglašen po cijeni od 37 900 (oko hiljadu KM skuplji od osnovnog bijelog), u oglasu još navedeno da je cijena akcijska, za plaćanje žiralno, leasing, da može staro za novo itd.
Kontaktiram ja poslovnicu koncesionara u drugom gradu, koji mi sve to i potvrdi.
Javim se ovima da bismo uzeli tog Dustera (jedini naš uslov je bio da se stave all-season gume a da njima ostanu nove ljetne, uz neku našu doplatu ako je potrebno). Ali avaj, opet ista priča, ne može auto po toj cijeni, može uz doplatu koja je cca 2000 KM veća.
Pa miša mu njegovog i zadnji šibicari i šverceri na OLX, kada prodaju autp, stave- "u zamjeni skuplji" pa zna čovjek na čemu je.
Tu se mi već iznerviramo i "is*izdimo" zbog takvog stava i ponašanja, grubog vrijeđanja logike i kupca i odučimo se pogledati Toyote, koje se kreću od 39 900 -42 000 KM, dakle, slično kao Dusteri.
Damo naše auto na procjenu dok mi razgledamo boje i modele, familiji se najviše sviđa biserno crvena, koja je 1,5 hiljade KM skuplja od bijele (opet se potvrdi ona stara narodna, "ako ne znaš šta je dobro, pitaj šta je skupo"). Ja sam ok i sa bijelom bojom, ima i nekih sivih, plavo-zelenih, crne nema na stanju, ove metalik su 1000 KM skuplje od bijele.
Ja sam stava da može i bijela pa da nam ostane novaca za jedno putovanje u npr. Budimpeštu, ali kompletna familija navalila na crvenu- pa hajde
Procjena našeg Crosslanda je slična kao kod ranijeg koncesionara, vođa prodaje objašnjava kao eto ima uloga na pločice, diskove, gume, ja mu uz osmijeh kažem da po kilometraži ništa od toga nije za zamjenu, te zatražim malo bolju ponudu, tu je i direktor, pristanemo mi, ali ne može 1 servis gratis...hajde, šta je tu je
Nakon par dana, došli sa tablicama po Toyotu, preuzeli, prodavac stavio tablice, auto radi, ma šta radi-"šapuće", pozdravimo se mi, da krenemo, auto se ugasi!? Nema goriva.
Pa miša mu njegovog, ovi koncesionari su izgleda samo ušminkanija verzija švercera i preprodavaca, prodaješ novo auto od 20 + hiljada eura i na strogoj rezervi. Auto-kuća koja drži do sebe, trebala bi isporučivati auto sa punim rezervoarom i uz "mirisni borić" na retrovizoru, pa neka bude i sa logom Toyote, a da ne govorim o grebalicama za led i sličnim sitnicama, eto bar kao izraz poštovanja prema kupcu, ali to sam samo ja i moje ramišljanje.
Patosnice smo dobili gratis, nema seta obavezne opreme, pa smo morali tražiti da nam daju naš iz Crosslanda, pa kojeg ćemo otići nakon dan-dva.
Do prve pumpe je sreća, nekih 100-200 metara, eto prodavca sa kanisterom, imaju oni par litara bezolovnog benzina u radionici, upalimo auto i pravac pumpa.
Nakon dva dana, došli po set obavezne opreme, nema šefa prodaje dobrih pola sata, eto ga, nosi u kesi obaveznu opremu u rinfuzi, kaže ne mogu naći naš set koji je ostao u našem autu

Kasnije zovu, tvrde da su vraćali kamere da utvrde šta se desilo, elem priča, ostalo auto otključano, neko uzeo itd. Neko od njih vidio set i zaždio, a sutra ja njima treba do povjerim auto na servis?
U tih prvih 100-njak kilometara, vozili smo svi u kući koji imamo vozačku, supruga, kćer i ja. Polako se navikavamo gdje se svjetla pale, gdje je rikverc, otvaranje prozora, kad se dođe u novu marku auta, treba malo vremena, da se čovjek navikne.
Corolla super leži na cesti, nije tako niska kad se vozi, koliko izgleda sa vana, lijepo upija neravnine, a 1,5 benzinac od 92 kW ili 125 KS, je prilično jak i elastičan.
Toyota nema servisni knjigu niti uputstvo, sve je na QR kod i učitava se elektronski, ručna kočnica je takođe elektronska, multimedija je odlična i pregledna.
Mjenjač je kratak i precizan, kamera za vožnju unatrag traži da se čovjek malo navikne. Dovoljno je protora i naprijed i nazad, djeca su oduševljena (ranije nam je sa Crosslandom odlazak na duži put bio patnja za putnike pozadi), u auto izloacija je dobra, nema dieselskog treskanja i buke.
U saolnu su nam instalirali aplikaciju, na kojoj se vidi sve, trajanje vožnje, potrošnja, relacija, sve ostaje zapisano kao i sve lokacije na kojima je auto bio (jako nezgodna aplikacija za svakog sklonog švaleraciji ).
Boja je ekstra, auto je jarko crven, što je dobro jer je uočljiv u saobraćaju.
Ima parkirne senzore i naprijed i pozadi, za mene su malo preosjetljivo podešeni (pište jednolinijski iako je auto cca 30 cm od prepreke).
Na prvi pogled, potrpšnja je ok za ovaj tip benzinca, to je litar-dva više od diesela Crosslanda, ali nema onih Add blue i DPF caka, koje nerviraju vlasnike diesela na 5+ godina starosti.
Kočnice su dobre, ručna zakucava na mjestu, auto lijepo i stabilno leži na cesti jer je nešto niži.
Gume su u onoj čestoj "narodnoj" dimenziji, 205 55 16, ima ih na svakom koraku po solidnim cijenama, pa smo odmah kupili Dunlop All-seasonke, pa smo ih stavili na auto dok je još bio u salonu.
Auto je u opremi Luna, što je nešto kao oprema Expression kod Dacije, nije baš osnovni nivo opreme i ima dosta caka i dodataka. Ima standardni rezervni točak, što nas je obradovalo, jer nam je Crossland bio došao sa onim "setom za opravku" pa smo po otpadima morali ganjati rezervni točak, radi kakve-takve sigurnosti.
Toyota ima garanciju i relax program do 10 godina ili do 200 hiljada km, uslov je održavanje na ovlaštenom servisu i zamjena svih potrošnih materijala u Toyota mreži (nema stavljati zamjenske pločice i diskove u privatnoj režiji). Toyota care pokriva BiH i zemlje EU, ima besplatni broj za zvanje iz zemlje ili inostranstva sve u svemu djeluje ok, mada mnogi "kritičari" Toyote, ističu da to sve nije tako bajno i da imaju dijelovi koji su pokriveni za period od 3 ili 5 godina, da treba čitati i sitna slova.
Planiramo Toyotu voziti tih nekih 10-ak godina, što će vjerovarno biti 120-150 hiljada km, pa ćemo vidjeti za dalje.
Ima izlistan program redovnog održavanja za svih 10 godina, servisi su negdje od 400 KM, ima jedan skuplji od 700 KM negdje na petoj ili šestoj godini korištenja.
Uglavnom, ukućani su zadovoljni, ja sam zadovoljan, za doplatu od nekih 17 hiljada KM (cca 8500 eura) ponovo smo u novom autu, u kojem sve još miriše na novo.