Ne mora se uvijek skroz zakociti, vecina vanrednih situacija se moze rijesiti samo blagim usporavanjem i korigovanjem putanje, nekad i mora naravno, i to svakako treba uzeti u obzir. Stoji sve to za vrijeme reakcije, ali svejedno - ako se prati dovoljno ispred sebe i ako uslovi dozvoljavaju, cesto se moze dosta iznad ogranicenja i vecina nepredvidjenih situacija se moze vidjeti na vrijeme.Laplace wrote: ↑29/08/2025 08:56Samo što sam se ja još kao početnik uvjerio da je put kočenja mnogo duži nego što vozaču djeluje. Čini ti se da možeš zakočiti na vrijeme, ali kad se desi iznenadna situacija i moraš naglo kočiti, čini se da zaustavljanje traje cijelu vječnost. Dobro, tehnologija je u međuvremenu skratila vrijeme/put zaustavljanja, ali i dalje je duži nego što misliš.Ateista wrote: ↑29/08/2025 08:29Kad kazem sposobnost, ne mislim samo na to ko je sposoban koliko proci kroz krivinu da ne izgubi kontrolu, vec ko je sposoban da bude dovoljno skoncentrisan da vodi racuna o svim mogucim faktorima i reaguje dovoljno brzo i na adekvatan nacin. Ja isto tako vodim racuna o svemu tome, i opet na nekim mjestima gdje je ogranicenje 80 vozim i vise od 30 preko, ako su uslovi takvi da vidim dovoljno ispred sebe i da sam siguran da ako vidim moguci problem da cu reagovati na vrijeme, samo sto ja za razliku od nekih (ne govorim da si ti jedan od njih) koji gledaju 5m ceste ispred sebe gledam puno dalje, pratim ono sto se desava dosta ispred mene i oko mene, te prilagodjavam brzinu tim uslovima. Nekad to znaci ici i ispod 80 ali nekad i znatno iznad.Laplace wrote: ↑28/08/2025 15:33
Tvoj problem je što misliš da npr. ja na ograničenju 80 vozim 90 zato što nisam sposoban tu voziti 100 ili 120, a zapravo ne prelazim 90 zato što računam na nepredviđene okolnosti i ostavljam dovoljno prostora i vremena da reagujem. Tih 30 razlike često znači razliku između saobraćajne nesreće i nastavka vožnje.
Npr. kroz Lješevo mogu razviti 100 bez problema, ali je ograničenje 50, 40 a na jednom mjestu i 30. Vozim 10 preko iako mogu razviti veće brzine i pri tim brzinama ne bih ni na trenutak gubio kontrolu nad vozilom.
Da ne pricamo o tome koliko su ljudi fokusirani na voznju a koliko na svasta nesto, logicno da im je vrijeme reakcije puno duze kad usput rade i misle o jos 5 drugih stvari i voznja im je samo usputna radnja. U svari, mnogi danas ni na sta ne mogu da se fokusiraju duze od 3 minute.
Onda, postoje fizička i fiziološka ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Koliko god da si fokusiran i imaš reflekse, jednu do dvije tone ni sa najsavremenijom tehnologijom nije moguće toliko brzo zaustaviti ili preusmjeriti u kratkom roku, a ni reakcije ljudskog tijela nisu trenutne (brzina nervnog signala se mjesi u cm/s, dok signal stigne do noge auto prođe bar deset do dvadeset metara, mišići se ne aktiviraju trenutno,valja prebaciti ogu sa gasa na kočnicu itd.).
Dodaj tome da kod nas ljudi ne znaju za prevenciju i oprez. Pješaci iskaču tamo gdje ih niko ne očekuje, vozači se zalijeću sa parkinga ili sporednih puteva i koče u posljednji čas (ili ne koče), idiotima auto odluta u suprotnu traku a da toga nisu ni svjesni i mnogo šta još.
Na otvorenom putu je ovo manje izraženo i tu bi mogla biti veća tolerancija, ali tu ovi gradski trkači voze ispod ograničenja i smetaju svima.
Ima i onih koje ne mogu, svakom se moze desiti da onaj iz suprotnog smjera zaspe za volanom ili se zagleda u telefon, i skrene na tebe, ali tu ni voznja po ogranicenju ne pomaze, samo moze pomoci dobra i smirena reakcija.
Ekstremne brzine ne podrzavam u naseljenim mjestima, i tu ima slucajeva kada se moze preko ogranicenja kada pjesaka nema ni na vidiku i kada nema odakle da ti izleti sve da neko ciljano hoce da se sakrije i izvrsi samoubistvo, ali generalno ovo sve govorim o voznji na otvorenoj cesti.
