Izraelsko Palestinski odnosi Vol 2

[geoxx]

Logicno da ne znas odgovoriti.

Ironija je da se autor poziva na patetiku. Ne znam sta je taj pasus nego patetika na kub.

[dr_Evil]

Logicno da ne znas odgovoriti.

Ironija je da se autor poziva na patetiku. Ne znam sta je taj pasus nego patetika na kub.

Logicno je da necu odgovarati nikome ko pocinje svoj post sa "haha". Bahatost i ogorcenost nemaju mjesta u komunikaciji. Doslovno odgovaram na isto pitanje proturskom forumasu, a da tebi ne odgovorim. Jednostavno, obojica imamo pravo da biramo s kim dijelimo stol. I zato... svako dobro, do nekih drugih dopisivanja.

[arman1]

Da nam se sad dešava što nam se dešavalo 90tih usa bi nas bombardovala čim bi pružili neki otpor.

Mozebitno, ali ne mora znaciti. Oni su uradili svoje stavljanjem embarga(fore da je bilo za Jugu su idiotarija). Jednostavno granica razlicitih carstva, i zasto je neko u nekom trenutku odlucio da nas zadrzi za neke interese ili buffer zonu prema istoku. I do kada..

Da se danas dese 90te. To ko ocekuje da ga neko iz Pariza brani i posalje vojsku da gine dok mi sadimo luk se vara.

Artikel 5. Ne bi bio aktivian u potpunosti ako bi servia napala Hrvatsku i Nas(slovenija je predaleko). Aviacijom bi nam davali podrsku i podatke gdje sta imaju. Embargo ne bi postojao jer smo mi u NATO al nismo U NATO. Svu logistiku bi smo dobili do Hrvatske granice i na nama bi bilo da se rokamo sa cetnicima. NATO ima cilj da zaustavi uticaj rusa/irana Koji bi servi koristili i od kojih bi dobili pomoc.

To ko ocekuje da dodje neko iz DE i puca za nas Gadno se vara

Pa avijacija otan bi tukla po ARBiH i po srbima koliko je hrvatska u pitanju, mi bi bili donji kao i Palestinci

[geoxx]

Jel ono onaj pasus spominje patetiku?

Druze, nisam te uvrijedio. Pasus mi je smijesan. I sta sad? Jes to ti Nedzade?

Nije tebi zasmetalo moje haha, nego sto ne znas odgovoriti. Osim mozda novom patetikom.

[dr_Evil]

Mozebitno, ali ne mora znaciti. Oni su uradili svoje stavljanjem embarga(fore da je bilo za Jugu su idiotarija). Jednostavno granica razlicitih carstva, i zasto je neko u nekom trenutku odlucio da nas zadrzi za neke interese ili buffer zonu prema istoku. I do kada..

Da se danas dese 90te. To ko ocekuje da ga neko iz Pariza brani i posalje vojsku da gine dok mi sadimo luk se vara.

Artikel 5. Ne bi bio aktivian u potpunosti ako bi servia napala Hrvatsku i Nas(slovenija je predaleko). Aviacijom bi nam davali podrsku i podatke gdje sta imaju. Embargo ne bi postojao jer smo mi u NATO al nismo U NATO. Svu logistiku bi smo dobili do Hrvatske granice i na nama bi bilo da se rokamo sa cetnicima. NATO ima cilj da zaustavi uticaj rusa/irana Koji bi servi koristili i od kojih bi dobili pomoc.

To ko ocekuje da dodje neko iz DE i puca za nas Gadno se vara

Pa avijacija otan bi tukla po ARBiH i po srbima koliko je hrvatska u pitanju, mi bi bili donji kao i Palestinci

Bibi prespavao rat izgleda, kod njega se malo puskaralo sa Srbijom, a zaboravio koliko je RH zagrabila teritorija u BiH, i kojeg ne da ljubomorno cuva, nego protezira pravoslavne separatiste da urade za njih prljavi posao kao onaj drugi BiBi za Merza iz Svabije. Druga mu je greska zamisao da bi Srbija i Hrvatska ratovale, tada pricamo o kataklizmi gdje su Rusija i NATO u otvorenom ratu, a za nase lokalne anegdote i potrebe takvog scenarija nema, naime Srbija i Hrvatska su se podijelile i namirile preko BiH. Sad samo treba neko da nama to saopsti, a i da oni nadju nacin da to u medjunarodnim okvirima zavrse.

Logistika preko Hrvatske, ko da je jos jucer Alija o tome sanjao.

[dr_Evil]

Jel ono onaj pasus spominje patetiku?

Druze, nisam te uvrijedio. Pasus mi je smijesan. I sta sad? Jes to ti Nedzade?

Nije tebi zasmetalo moje haha, nego sto ne znas odgovoriti. Osim mozda novom patetikom.

Dobro, hajde, nije ovo prvi put da nastupas tako.

Jednostavno geoxx, svaki put kad prekrsimo medjunarodno pravo ulazimo u novi ambis, u novu neizvjesnost. Dakle, ako smo rekli da je Palestina tumor kojeg treba ukloniti, i ako imamo medjunardnu dozvolu da se isti premjeste ili pobiju, ko ce sutra sprijeciti bilo koga da kaze da je vrijeme da se 1.5miliona Bosnjaka treba ukloniti i izmjestiti u Stambol? Da li smo mi islamisticki tumor, ostatak necega nepozeljnog? Da li zadnjih 150 godina podupire teoriju? Da li imamo iskustvo da je neki faktor dobio odredjeni rok da ukloni taj tumor dok MZ je okrenula glavu? Da li imamo iskustva razmjene stanovnistva sa Balkana za Tursku i obrnuto? Nije bas tako davno Bugarska uradila isto, cak 80ih ako se ne varam.

Zanemari historiju i veze o kojima govorim, ne moramo se sloziti. Ali polozaj Bosnjaka, nas broj u ovom bazenu koji nas okruzuju, i medjunarodno pravo, kad se poklope 3 od 3.

[plavi_E]

Belaj je u tome sto Brko ne bi imao nista protiv da se malo demografski popravi sa ca. 2 mil. Bosnjaka sa Balkana. Zar nije vec bio neki dogovor izmedju Kraljevine Jugoslavije i Turske o preseljenju jugoslovenskih muslimana u Tursku? Ali WW2 i Tito sjebali plan.

[geoxx]

Jel ono onaj pasus spominje patetiku?

Druze, nisam te uvrijedio. Pasus mi je smijesan. I sta sad? Jes to ti Nedzade?

Nije tebi zasmetalo moje haha, nego sto ne znas odgovoriti. Osim mozda novom patetikom.

Dobro, hajde, nije ovo prvi put da nastupas tako.

Jednostavno geoxx, svaki put kad prekrsimo medjunarodno pravo ulazimo u novi ambis, u novu neizvjesnost. Dakle, ako smo rekli da je Palestina tumor kojeg treba ukloniti, i ako imamo medjunardnu dozvolu da se isti premjeste ili pobiju, ko ce sutra sprijeciti bilo koga da kaze da je vrijeme da se 1.5miliona Bosnjaka treba ukloniti i izmjestiti u Stambol? Da li smo mi islamisticki tumor, ostatak necega nepozeljnog? Da li zadnjih 150 godina podupire teoriju? Da li imamo iskustvo da je neki faktor dobio odredjeni rok da ukloni taj tumor dok MZ je okrenula glavu? Da li imamo iskustva razmjene stanovnistva sa Balkana za Tursku i obrnuto? Nije bas tako davno Bugarska uradila isto, cak 80ih ako se ne varam.

Zanemari historiju i veze o kojima govorim, ne moramo se sloziti. Ali polozaj Bosnjaka, nas broj u ovom bazenu koji nas okruzuju, i medjunarodno pravo, kad se poklope 3 od 3.

Sto je dozvoljeno velikima, nije malima. Tako je. Nije to pocelo genocidom u Palestini. Niti se medjunarodno pravo univerzalno postovalo bilo kada.

[dr_Evil]

Belaj je u tome sto Brko ne bi imao nista protiv da se malo demografski popravi sa ca. 2 mil. Bosnjaka sa Balkana. Zar nije vec bio neki dogovor izmedju Kraljevine Jugoslavije i Turske o preseljenju jugoslovenskih muslimana u Tursku? Ali WW2 i Tito sjebali plan.

Dzentlmenski dogovor iz 1953-e, ali je muslimansko zivlje Jugoslavije moralo da dokaze ima tursko porijeklo, time je sprijecen egzodus. Taj dogovor je bio u simbiozi sa Balkanskim paktom, cime je Jugoslavija postala de facto dio NATO-a 1953-e.

Kraljevina je imala svoje druge ugovore i tu se nije moralo dokazivati, samo prti i goni. Ali prvo bi naravno bili oslobodjeni od svih svojih ovozemaljski dobara.

[GandalfSivi]

A bit ce istraga, znaci sve u redu…

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/snim ... /250825113

[alijagoro]

Kakvi zlikovci.....

Zadnji video

[arman1]

Dno dna. Jutros mi naleti video, us oficir, prava faca, pojava kao s filmova. Govori lik, nakon 22 godine besprijekorne službe zovu ga u oficirsku sobu i saopštavaju mu da je postao "sigurnosna prijetnja" i da će biti otpušten. Tražio je dokaz za to i dali su mu objavu na društvenim mrežama, u kojoj navodi da ne podržava genocid nad Palestincima. Ne može da se pomiri da prestavlja prijetnju jer ne podržava drugu državu, zakleo se na vjernost us, a od njega traže vjernost drugoj državi. Ima tu i bruka psovki i najava sudskog procesa (koji će izgubiti sigurno). Sve u svemu usa su okupirane bez ispaljenog metka i sad se prema amerima ponašaju nešto između kmetova i sluga.

[HarTar]

@dr_Evil Dovoljno je vidjeti sudbinu Užica i Višegrada, razdaljina nekih 70 kilometara. Jedan bio pod AU, drugi pod srbima...... https://www.sandzakdanas.rs/genocid-nad ... -iz-uzica/

[HarTar]

@alijagoro Svijet je zreo za jedan dobar komet....

[alijagoro]

[mishic]

Živimo u vrijeme vrhunskih apsurda. Najveći zločinci i najveće zločine čine narodi koji se pozivaju na svoja stradanja. Svejedno je jesu li to cionisti iz Izraela, Srbi ili Rusi, svi oni govore o svom stradanju a zapravo sami čine gora zlodjela od onih koja su činjena nad njima. I što je još gore žrtve ovih zločinačkih režima su potpuno nedužni narodi, građani i zemlje koje ni na koji način nisu krive za nesreću i stradanja predaka tih današnjih zločinaca.

[HarTar]

Ide Trumpu Nobelova nagrada za mir :

[arman1]

Digitalna opsada Brisela: Kako su EU institucije ušutkane?

Prema novim nezvaničnim informacijama, sofisticirani špijunski softver korišten kroz WhatsApp tokom 12-dnevnog rata nije bio ograničen samo na vojne i tehnološke ciljeve. Više izvora tvrdi da je isti alat korišten i protiv pojedinih zvaničnika Evropske unije. Cilj: precizno targetirano lobiranje i kontrola političkih tokova kako bi se spriječilo svako ozbiljno suprotstavljanje akcijama izraelskog režima.

Interni dokumenti, do kojih je navodno došla mala grupa nezavisnih istraživača, upućuju da su kompromitirani telefoni određenog broja zastupnika i njihovih savjetnika. Na taj način, lobističke grupe povezane s AIPAC-om i američko-izraelskim poslovnim krugovima imale su direktan uvid u pregovore, prijedloge i privatne stavove pojedinih političara.

„Nije čudno što su reakcije Brisela bile spore, mlake i gotovo koordinirano neutralne“, izjavio je jedan od izvora. „Ako znate šta vaš sagovornik misli prije nego to javno iznese, vi u suštini kontrolišete ishod.“

Ono što posebno zabrinjava jeste da se ovakav oblik digitalnog pritiska ne odvija kroz klasično lobiranje – već kroz hibridnu mješavinu špijunaže, ucjene i informacione manipulacije. Ako se tvrdnje pokažu tačnima, postavlja se pitanje: koliko je evropska demokratija zaista otporna na tihe, nevidljive udare koji dolaze ne iz sjene, već iz aplikacija koje svakodnevno koristimo?

[pici]

sasvim jasno zasto americki jevandjelisti podrzavaju izrael i genocid koji vrse nad palestincima. Talibani su za ove male mace. Izvrstan dokumentarac o utjecaju vjere na americki kapitol i bezuslovnu podrsku izraelu.

Amerika je u ne tako davnoj istoriji mrzila jevreje, cak su ih smatrali gorim nego americke crnce. Kada se je desio taj obrat ne znam al je poljujao do tada dobre odnose amera i arapa.

Pogledat dokumentarac i bit ce vam jasna uloga amerike u podrsci izraelu i genocidnim namjerama.

[arman1]

Posljednjih osam godina radila sam kao dopisnica za novinsku agenciju Reuters. Moje fotografije, koje prate priče iz prerijskih provincija, objavljivali su New York Times, Al Jazeera i drugi mediji širom Sjeverne Amerike, Azije, Evrope i drugdje. U ovom trenutku postalo mi je nemoguće održavati odnos s Reutersom, s obzirom na njegovu ulogu u opravdavanju i omogućavanju sistematskog ubistva 245 novinara u Gazi. Svojim kolegama u Palestini dugujem barem toliko, a i mnogo više.

Kada je Izrael 10. augusta ubio Anasa Al-Sharifa, zajedno s cijelom ekipom Al-Jazeere u gradu Gazi, Reuters je odlučio objaviti potpuno neosnovanu tvrdnju Izraela da je Al-Sharif bio operativac Hamasa – jednu od bezbrojnih laži koje su mediji poput Reutersa ponavljali i prikazivali s navodnom ozbiljnošću. Spremnost Reutersa da ovjekovječi izraelsku propagandu nije poštedjela ni njihove vlastite reportere od izraelskog genocida. Još pet novinara, uključujući snimatelja Reutersa Hossama Al-Masrija, bilo je među 20 ljudi ubijenih tog jutra u još jednom napadu na bolnicu Nasser. To je bio primjer takozvanog udara "dvostrukim dodirom", u kojem Izrael bombardira civilnu metu poput škole ili bolnice; zatim čeka da stignu medicinari, spasilačke ekipe i novinari; a potom ponovo udara. Zapadni mediji direktno su odgovorni za stvaranje uslova u kojima se ovo moglo dogoditi.

Kako je Jeremy Scahill iz Drop Site Newsa rekao: "Svaki veći medij – od New York Timesa do Washington Posta, od AP-a do Reutersa – služio je kao pokretna traka za izraelsku propagandu, dezinficirajući ratne zločine i dehumanizirajući žrtve, napuštajući svoje kolege i njihovu navodnu posvećenost istinitom i etičkom izvještavanju." Ponavljajući izraelske genocidne izmišljotine bez provjere njihovog kredibiliteta – namjerno izbjegavajući osnovnu odgovornost novinarstva – zapadni mediji omogućili su ubistvo više novinara u dvije godine na jednom malom komadu zemlje nego u Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu i ratovima u Koreji, Vijetnamu, Afganistanu, Jugoslaviji i Ukrajini zajedno, a da ne govorimo o izgladnjivanju cijelog stanovništva, kidanju djece i spaljivanju ljudi živih.

Činjenica da je Anas Al-Sharif za svoj rad osvojio Pulitzerovu nagradu za Reuters nije ih natjerala da ga brane kada su ga izraelske okupacijske snage stavile na "listu za odstrel" novinara optuženih da su pripadnici Hamasa i Islamskog džihada. Nije ih natjerala da ga brane kada je zatražio zaštitu od međunarodnih medija nakon što je izraelski vojni glasnogovornik objavio video u kojem je jasno izrazio namjeru da ga ubiju nakon izvještaja koji je napisao o rastućoj gladi. Nije ih natjerala da iskreno izvještavaju o njegovoj smrti kada je nekoliko sedmica kasnije progonjen i ubijen.

Cijenila sam rad koji sam donijela Reutersu u proteklih osam godina, ali u ovom trenutku ne mogu zamisliti da nosim ovu novinarsku propusnicu sa bilo čim drugim osim dubokog srama i tuge. Ne znam šta znači početi odavati počast hrabrosti i žrtvi novinara u Gazi – najhrabrijih i najboljih koji su ikada živjeli – ali u budućnosti ću sve doprinose koje nudim usmjeravati imajući to na umu.


Valerie Zink

[arman1]

[SmokingMan]

Čas iz historije XYZ dio.


„Rješavanje pitanja transfera – da li je sporazum između cionista i Njemačke opravdan?“

Call of Youth, Januar 1936

Berl Locker je predvodio palestinski Poale Cion (Radnici Ciona), laburističku cionističku organizaciju. Njegov protivnik, Baruch Vladeck, bio je urednik lista Forward, tada vodećeg jidiš dnevnika u Americi i glasa starije generacije još uvijek ogromne jevrejske radničke klase. —LB

Pitanja koja se tiču Sporazuma o transferu izazvala su burne rasprave u jevrejskim radničkim krugovima, gdje se ekonomski bojkot nacističke Njemačke shvata ozbiljno. Nesumnjivo, istaknuti zagovornici dvije strane ovog pitanja su B. C. Vladeck, predsjednik Jevrejskog radničkog komiteta, i Berl Locker, vođa organizacije Poale Cion u Palestini. „Drago nam je što ćemo u nastavku da predstavimo njihova mišljenja.

DA! kaže Berl Locker

Protivnici cionizma uhvatili su se za Sporazum o transferu, koristeći ga u svojim nastojanjima da diskredituju cionistički pokret. Njihovi neutemeljeni i konfuzni napadi na Transfer bili su, od samog početka, usmjereni kao napad na jevrejskog radnika u Palestini.

Kratka historija početaka transfernog pokreta možda je na mjestu, kako bi se razjasnila određena nerazumijevanja. Ubrzo nakon dolaska Hitlerovog režima na vlast, sa njegovim besmislenim progonima Jevreja, započeo je talas emigracije Jevreja iz Njemačke. Stotine, a zatim hiljade njemačkih Jevreja bježale su iz zemlje; prije zaključenja Sporazuma o transferu, Jevrejima koji su napuštali zemlju bilo je dopušteno da ponesu samo do 1000 funti u gotovini. Ostatak je uziman u robi.

Dakle, nije cionistički pokret bio taj koji je pokrenuo transferni pokret. Palestina se našla pred svršenim činom — njemačka roba dovožena je u Palestinu od strane izbjeglica. Palestina se našla i pred dilemom: da li da bojkotujemo tu njemačku robu koja dolazi u Palestinu? Možemo li postaviti stražare ispred takvih radnji i voditi anti-nacistički bojkot? Ne, jer to ne bi bio bojkot njemačke robe, nego bojkot protiv njemačkih Jevreja. Lišiti progonjene njemačke Jevreje ovog posljednjeg utočišta, jedine prilike da spasu sebe i dio svoje imovine iz ponora nacizma, značilo bi nacionalno samoubistvo.

B. C. Vladeck govori tim nesretnim Jevrejima da ne bježe, već da ostanu u Njemačkoj i bore se protiv Hitlera. Mi, međutim, ne možemo biti toliko proizvoljni i nerealni u vezi sa situacijom. Njemački Jevreji napuštaju Njemačku. Oni emigriraju i žele da spasu barem dio svog imetka, umjesto da ga ostave njemačkoj vladi. A ako Jevreji migriraju u Palestinu bez ikakvih privatnih sredstava, šta će moći učiniti? Mnogi od emigranata su muškarci i žene srednjih godina, za koje bi prelazak na fizički rad bio izuzetno težak. Čak i kad bi mogli raditi, mora postojati industrija koja bi ih mogla apsorbovati. Nažalost, nacionalni fondovi Palestine (Keren Kajemet i Keren Hajesod) su nedovoljni i ne bi bili dovoljni da ove emigrante bez sredstava uključe u produktivan rad.

Vladeck tvrdi da povlačenje jevrejskog kapitala iz Njemačke u obliku robe nije toliko sramotno u pojedinačnim slučajevima; već da je pečat odobravanja, koji je cionistički pokret stavio na to, ono što Jevreje izlaže podsmijavanju svijeta. Pretpostavimo da bismo dozvolili da se emigracioni pokret odvija bez nadzora. Kakav bi bio rezultat? Njemačka roba bi bila izbačena na palestinsko tržište, što bi dovelo do ličnih gubitaka, haosa na palestinskom tržištu i poremećaja palestinskog ekonomskog života.

U vrijeme kada je Sporazum o transferu bio dogovoren, Jevrejima koji su napuštali Njemačku bilo je bez ograničenja dopušteno da iznesu 1000 funti u gotovini. Kada je organizovana Havara (Agencija za transfer), ona se bavila samo transakcijama koje su se odnosile na višak iznad tih 1000 funti, koje su pojedinci slobodno mogli povući. Od tada su slobodna povlačenja ograničena i dopušteno je samo 12–15 takvih povlačenja novca mjesečno.

Uobičajena procedura je sljedeća: kandidat (za emigraciju) dobija odobrenje vlade i polaže svoj novac kod Havaraha. Havorah, zauzvrat, polaže taj novac na jedan od dva računa koja održava kod Njemačke Reichsbanke. Račun I funkcioniše za one Jevreje koji su već u Palestini, ili koji planiraju odmah emigrirati tamo. Račun II je za druge koji sami nisu spremni emigrirati. Račun je (barem privremeno) zatvoren. Maksimalni iznos koji je bilo kojem Jevreju dopušteno povući iz zemlje je 50.000 maraka ili 20.000 dolara po njemačkom kursu.

Havorah je tako uspostavio kredit kod Reichsbanke. Zatim dobija narudžbe za njemačku robu u Palestini i organizuje plaćanje tih narudžbi putem svog kredita kod Reichsbanke, čime dobija gotovinu u Palestini i ispunjava klauzulu o robi iz Sporazuma o transferu. Sporazum o transferu sprječava preplavljivanje zemlje njemačkom robom, jer roba dolazi samo prema potrebi. To je jedini način da njemački Jevreji mogu povući više od 1000 funti svoje imovine. Osim toga, kroz Račun I osigurava sredstva koja se ulažu u nacionalne fondove Palestine.

NE! uzvraća B. C. Vladeck

Na nedavnoj konferenciji „Radničke kampanje za Palestinu“ usvojena je rezolucija u korist bojkota njemačke robe. Ipak, na istoj konferenciji otvoreno je branjen Sporazum o transferu između cionističkih organizacija i nacističke Njemačke — sporazum po kojem njemačku robu kupuje cionistička organizacija u Njemačkoj i prodaje je Jevrejima u Palestini. Možete raspravljati od sada pa do Sudnjeg dana, ali ovo je dvostruko knjigovodstvo najgrubljeg oblika. Da niko ne krši bojkot osim Jevreja u Palestini. I da niko ne posluje s Njemačkom osim cionističkih organizacija!

Oni koji brane sporazum o transferu sami osjećaju kontradikciju čjelokupne situacije i pokušavaju je opravdati. Jedno od objašnjenja je da Njemačka prema ovom sporazumu ne prima novac iz drugih zemalja, nema valutu. To nije izgovor. Zašto Njemačkoj treba valuta? Zato što u Njemačkoj nema dovoljno novca. To jest, novca ima dovoljno, ali vlada ne može ili neće dirati privatnu imovinu. Koja je, dakle, funkcija Sporazuma o transferu? On uzima novac koji Jevreji posjeduju kao privatni kapital, a kojem vlada ne može pristupiti, i daje ga vladi zauzvrat za njemačku robu.

Ni to nije sve. Da bi prodala svoju robu drugim zemljama osim Palestine, njemačka vlada je spremna da pokrije do pedeset posto troškova tih proizvoda. Ona prodaje posebne marke kojima zatim strani uvoznici plaćaju njemačku robu, a te marke vrijede ne mnogo više od polovine stvarne vrijednosti njemačke marke. Ali roba izvezena iz Njemačke prema Sporazumu o transferu plaća se pfening po pfening, marka po marka; njemačka vlada za nju prima dvostruko više nego što bi primila da je izvezla u neku drugu zemlju.

Drugi izgovor zapravo nije izgovor, nego analogija, a prema novinama, iznio ju je moj prijatelj Baruch Zuckerman. Analogija je sljedeća: ako je dijete oteto, niko ne krivi roditelje kada plate otkupninu, iako svi znaju da je otmičar bezakonik i prevarant. Na isti način, da bi se spasili njemački Jevreji, dopušteno je poslovati s Njemačkom.

Ova bi analogija bila vrlo dobra kad bi premise bile iste. No, nažalost, sasvim drugačija analogija odgovara slučaju: cijela obitelj je oteta. Otkupnina se plaća za jednog člana obitelji, što otmičaru omogućuje da muči ostatak obitelji. Kad bi u Njemačkoj bio samo jedan Židov ili samo 1000 Židova, onda bi primjer prijatelja Zuckermana bio točan. Ali u Njemačkoj još uvijek ima gotovo pola milijuna Židova, a sve ih je nemoguće preseliti u kratkom vremenu. Dajući nacistima novac, jačamo ih i omogućujemo im da još učinkovitije progone preostale Židove. Moralna šteta Sporazuma o transferu toliko je očita da je samo najgluplji mogu pokušati ignorirati. Cijeli organizirani radnički pokret i progresivni svijet vode borbu protiv Hitlera bojkotom. Sporazum o transferu krije kraste na toj borbi.

„Ali,“ kažu branitelji Sporazuma o transferu, „ne možemo se zaustaviti da raspravljamo o moralnim posljedicama. Moramo spasiti Jevreje u Njemačkoj, a Transfer je izlaz.“ Pogledajmo praktičnu vrijednost Sporazuma. Rečeno nam je da je preko 30.000 Jevreja spašeno Sporazumom o transferu. To, da budemo otvoreni, je laž. Nije 30.000, već između 4.000 i 5.000 je naseljeno u Palestinu putem Transfera, i ti nisu bili „spašeni“.

Kako funkcioniše Sporazum o transferu? Israel Karlebech, ugledni cionista, dao je u varšavskom listu Today 1. novembra jasno objašnjenje funkcionisanja Sporazuma. Recimo da njemački Jevrej ima 1.000 dolara i želi ih iznijeti sa sobom kako bi se nastanio u Palestini. Prije svega, mora čekati najmanje godinu dana da dobije dozvolu od ministra finansija. Kada dobije dozvolu, vlada odbija 20 posto kao porez na „bijeg“. Sada ima 800 dolara. Od tih 800 dolara, „Havorah“ (organizacija za transfer) uzima približno 25 posto od ukupnih 1.000 dolara, ili 250 dolara, za različite troškove. Ostaje 550 dolara. Od tih 550 dolara dobija 40 posto u hartijama na Jevrejski nacionalni fond, 20 posto u palestinskoj „gesellschaft“, 20 posto u palestinskom kooperativnom poduhvatu i 20 posto u gotovini. Gotovina mu se ne uruči sve dok ne prođu dvije godine, i ne smije prodavati nijedan od tih udjela. Jednostavno rečeno, njemački Jevrej je toliko „spašen“ da za 1.000 dolara dobije 111 dolara, i to tek nakon dvije godine.

Moje je mišljenje da glavni cilj Transfera nije spašavanje Jevreja iz Njemačke, nego jačanje raznih institucija u Palestini. Vidio sam podatke koji pokazuju da je do sada Nacionalni fond dobio preko tri miliona maraka iz Transfera; radnička unija „Nir“ preko jedan i po milion maraka; banka „Hapoalim“ još pola miliona; a „Hanuta“ dva i po miliona maraka. Od početka Transfera pa do 31. jula 1935. godine, „Havorah“ je iz Njemačke izvezla proizvode u vrijednosti od oko 19 miliona maraka. Od toga, njemački Jevreji čijim je novcem roba kupljena dobili su samo oko sedam miliona maraka. Preko devet miliona otišlo je na jačanje raznih institucija u Palestini.

Postoji još jedan aspekt ovog pitanja. Zbog toga što toliko njemačkih proizvoda ulazi u Palestinu, tržište je psotalo preplavljeno. Potrebna su nova tržišta. Tako se njemačkom konzulatu u Egiptu obraća „Havorah“ kako bi pomogao u prodaji „Havorah“ robe Egipćanima, pri čemu im se obećavaju posebno niske cijene. Isto se radi i u drugim zemljama koje graniče s Palestinom. Palestinu se tako pretvara u zvaničnog švercerskog posrednika protiv bojkota na Bliskom istoku.

Bilo je mnogo protesta protiv Sporazuma o transferu — čak i od samih istaknutih cionista. Ali još čudnije od protesta je tišina koja ga je obavila. Kada su prvi put izašle vijesti o Sporazumu o transferu, cionisti su poricali da imaju ikakve veze s njim. Na 18. kongresu u Pragu, Berl Locker je rekao: „Ni jedna cionistička agencija nema najmanje veze s Transferom.“ U istom periodu banka „Hapoalim“ (Histadrut) zarađivala je novac putem Sporazuma. Na posljednjem cionističkom kongresu pitanje se ponovno pojavilo i došlo je do vrlo žestokih rasprava. Preda mnom su bilteni „Palkor“ iz dana kada je rasprava bila žestoka. Ali jedini zapis o tome su nekoliko riječi Kaponskog i Meyera Grossmana iz Jevrejske državne stranke. Očigledno se smatralo da se takva rasprava ne može objaviti. Iz toga mogu zaključiti samo jedno: Sporazum o transferu je mrlja na Jevrejima i svijetu, i ta mrlja mora biti uklonjena.

[alijagoro]

Malo se kraducka

[arman1]

Malo se kraducka

Moralna vertikala za naše forumske cioniste.

[SmokingMan]

Tako oni uđu neprimjetno, sutra ne znaš šta te snašlo u rodnoj grudi. Podavno sam postavljao njegov prvi video kada je išao u obilazak imanja i nekretnina u vlasništvu cionsista.