jeza u ledja wrote: ↑27/05/2025 01:42
Mozda sad i skontas zasto neko zeli biti anoniman.
Pitas ah zasto neko krije svoj identitet....pa upravo zato, da ne moram objasnjavati familiji i nekim prijateljima, poznanicima, zasto imam XY stav o necemu sto mozda upravo oni praktikuju. Ili slicno. Bas se dotice ove teme, ali tokom boravka na forumu bilo je i drugih. Jednostavno zelim slobodu izrazavanja. S nekim bi tako i u lice, s nekim pak ne bih. Ali ne zelim bez potrebe ulaziti u konflikt za rad foruma. Kako ja, tako vjerovatno i hipter drugih ljudi.
S tim sto, ne vjerujem da su ljudi bas iskreni ni na forumu. Mislim da cesto lazu ili napuhavaju.
Eto vidiš i sam da si iskreniji na forumu jer "ne moraš objašnjavati svoj stav". I to je skroz okej. I ne bi sa svakim tako iskreno.
Sigurno ima ljudi koji lažu na forumima, ali kao što rekoh, mogu se fino zaobići i iskristalisati.
I tako opet u startu pokazujes snishodljivost i svoju projekciju prema zivotima drugih. Milion ljudi, milion cudi, milion situacija.
Ljudi treba da idu ako zele da idu, ne nuzno jer nemaju nista drugo i jer se osjecaju bespomocno. Mada siguran sam da se mnogi ljudi osjecaju upravo bespomocno i nemaju nista drugo, i siguran sam da vecina njih nikad nece ni pomisliti da je kod kuce mozda bilo bolje, jer nije. Jedina sansa koju je taj neko mogao propustiti je sto nije otisao vani.
Biti snishodljiv je u suprotnosti od onoga što ti meni ukazuješ. Vjerovatno si promašio izraz, ali vjerujem da nije namjerno.
Naravno da ima milion ljudi i milion ćudi i situacija. Mi ovdje ipak govorimo često generalno, statistički, onako kako je u većini slučajeva.
Na kraju krajeva, svaki odlazak i povratak je individualan. Da sam samac, ili samo sa ženom, možda bih i ja razmislio da odem u Dubai, Toronto, Singapur, ali za takav život s djecom treba mnogo energije, zajebancije sa (privatnim) školama, i mnogo više para. Nekome se i to isplati, a nekome ne, ali kao što rekoh, Toronto, Dubai i Singapur nemaju porodicu i prijatelje, barem ne na početku. Kasnije i ako stekneš neke ljude koje možeš nazvati prijateljima, ne može se to porediti s ljudima koje poznaješ iz doba formativnih godina, tačnije prijateljima iz osnovne i srednje škole. O familiji da ne pričam, tamo nemaš tetku, sestru, brata, mamu, tatu, nanu... Nego ih gledaš na telefonu. Tamo nema ko pripaziti dijete u zadnji čas jer ti se prohtjelo sa ženom otići negdje na večeru ili koncert, nego moraš platiti bejbisiterku, pod uslovom da je normalna i da te ne izradi u zadnji čas.
Ima i drugih, oni koji nisu bespomocni, vec suprotno, oni koji su najuspjesniji, najpametniji, najsnalazljiviji i najvrjedniji. Oni idu vani jer zele vise, jer znaju da mogu i da ce dobiti vise. Znaci bez obzira sto bi i u Bosni bili uspjesni, oni zele vani jer ce tamo pogotovo biti uspjesni.
Više čega? Više para jedino, mada je i to pitanje. Ako moraš dati u prvih šest godina života u Minhenu minimalno 70 hiljada, a često i više od toga, na kiriju, gdje je tu onda računica? Ako živiš negdje gdje je kirija niža, onda nemaš života koji ti spominješ, koncerata, letova gdje god hoćeš itd. Dakle, za život koji je bolji od sarajevskog života je potrebno da si u velikom gradu, da zarađuješ mnogo, i da te nije briga što plaćaš kiriju 2.000 eura. Takvi su rijetki, vrlo rijetki slučajevi. U Americi ljudi uglavnom kupe nekretninu, ali ima nekih drugih mana, poput zdravstvenog sistema ili oružja koje je na svakom koraku. Kanada je opet često prehladna, što možda i nije neka mana, pa je dosta bolja od Amerike u mnogim stvarima, iako se zarađuje manje.
Ako idemo zbog para, može se nominalno možda i zaraditi više, i uštedjeti više. I opet, šta većina uradi? Kupi stan u Sarajevu ili u svom gradu. Pa to se moglo uraditi i radeći ovdje.
Dodatno, a mozda i bitnije jer nije sve do novca - oni zele vani jer zive u jednoj maloj zemlji koja je evropska provincija. Oni zele vani jer zele biti okruzeni nekim drugim ljudima ili jednostavno mozda raznim ljudima iz raznih sfera zivota, raznih kontinenata i raznih jezika. Zele zivjeti u zemlji sa bogatom kulturom i mentalnom i fizickom povezanoscu sa cijelim svijetom. Zele zivjeti u zemlji, ili ako hoces, gradu, u kojem mogu vidjeti omiljeni bend, ili otici u muzej, pozoriste, sta ja znam, festival kobasica ili neku drugu glupost, zele zivjeti u dinamicnoj, progresivnoj i kozmopolitskoj sredini.
Ovo već spada u komplekse niže vrijednosti, o čemu sam govorio i ranije, i time išao na živce i tebi, i mnogim drugima.
Ja ne mislim da je Bosna provincija ni po čemu. Mislim da smo jedna sasvim normalna zemlja, sa svojim manama i vrlinama, i da vrlina ima mnogo više. Možda me to život na Zapadu i naučio, ali ja vidim mnogo više šansi u Bosni nego većina ljudi, i možda zato i treba otići, da se takve stvari nauče.
Biti okružen drugim ljudima je interesantno na početku. Kasnije shvatiš da opet nemaš previše tema s tim ljudima, osim ako su ti geografski blizu, pa se opet naši ljudi na kraju druže s našima, ili eventualno Grcima, Talijanima i sl. Rijetko ko ima prijatelja crnca, Azijata ili nekog ko s našom kulturom nema veze. Ja imam druga Kineza koji je rođen u Holandiji, ali taj je prošao cijeli svijet. To su ljudi koje srećeš na kapaljku.
Ne mislim ni da kod nas nema dešavanja. Omiljeni bend možeš vidjeti gdje god da živiš, ako zaista imaš želju. Evo Dua Lipa će pjevati u Prištini u avgustu, Metallica je dolazila u Beograd i Zagreb, Prodigy masu puta bio u regiji, Sting u Sarajevu, itd. Lakše ti je doći do karte i otići na koncert negdje u regiji, pa čak zapucati i do Budimpešte ili Beča nego u Amsterdamu i Londonu samo doći do ulaznice. Kad već spominjemo Duu Lipu, karte su bile po 200-300 eura, što je i okej, ali se rasprodaju u roku od odmah, gotovo je nemoguće nekad doći do ulaznice ako nisi online tih nekoliko minuta u kojima se karte rasprodaju.
Pored toga, ti gradovi jesu puni dešavanja, ali od turističkih klopki vrlo često ne možeš vidjeti razliku šta je stvarno dobro, a šta nije.
Pozorište? Ko to ide u pozorište na njemačkom jeziku od naših ljudi? Daj uozbilji se.
Pozorište kod nas je veoma dobro, glumci poput Marija Drmaća, Alena Muratovića, Semira Krivića i drugih bi po Londonu hodali s tjelohraniteljima, a mi ih ovdje gledamo za 10 - 15 KM u prvom redu. Nemoj Boga ti na redne kora... Pretjeruješ.
SFF, Exit, JazzFest, pozorišni festivali, filmski festivali, Špancirfest, muzički festivali u glavnim gradovima regije (Zagreb, Beograd, pa evo i Priština), koncerti na otvorenom ljeti (Budva, Dubrovnik, Split), Nova godina u Sarajevu, desetine pozorišta u Sarajevu, Beogradu ili Zagrebu, književne večeri, sajmovi, to su sve događaji kojih imaš na svakom koraku ako ti baš fali toga.
Da ne spominjem planine, rijeke, jezera, more, kojih imaš i vani, ali ni blizu na tako malom prostoru kao ovdje. Samo Hercegovina nudi toliko da ne možeš sve obići danima.
Dalje, taj neko mozda zeli da zivi u uredjenoj drzavi i sistemu koji nije korumpiran u mjeri kakav je u BiH, u kojoj znas kojim putem mozes doci do odredjenih stvari, i u kojoj nece biti okruzen poluratnim stanjem, gdje ne znas sutra hoces li sva svoja ulaganja izgubiti jer ce se neki kozojeb odluciti da te granatira sa brda.
Ovo mi je omiljeni mit. Zato eto želiš da živiš u državi gdje se svaka budala može zabiti u božićni market ubivši desetine ljudi. Želiš živjeti u državi u kojoj ne smiješ ništa reći protiv Izraela. U državi u kojoj te plaše Rusima i troše tvoje pare za naoružanje koje je Amerika naredila da se kupi.
Sorry, ali ja radije biram živjeti u maloj, poluraspadnutoj zemlji, gdje mogu reći šta god želim, i gdje me neće raznijeti Sirijac ili pomahnitali Švabo koji se za to priprema cijeli život.
Ulaganja možeš izgubiti uvijek. Ništa ti to nije sigurnije u Njemačkoj ili Americi nego ovdje. Ne možeš se oduprijeti vanjskim faktorima.
Tebi to nije ocigledno jasno, ili mislis da neko laze, ili ti to jednostavno nije bitno. Ili ti nije VISE bitno jer si omatorio. Drugima jeste. No posto se ne poklapa sa tvojim svjetonazorom, tebi je to negativno ili supljak.
Meni je to sve kristalno jasno. Nisam omatorio, i pored toga što imam 40ak godina, i dalje idem na koncerte, dešavanja i uživam u životu. To sam radio i vani, kad god sam mogao. Samo ne mislim da smo šupak svijeta, štaviše, za svoju veličinu smo prilično interesantna država, i još interesantniji grad. Govorim o Sarajevu. Teško bih se mogao zamisliti živjeti negdje drugo, ali rođen sam ovdje, imam valjda pravo na to.
I meni je isto tako tesko se boriti protiv poriva da nekoga ko razmislja kao ti ne zamislim kao zatucalim, neuspjesnim luzerom, koji se nije snasao vani i koji je nesposoban da bude sretan u sredini ili situaciji koja pruza drasticno vise od zivota u BiH, i da sad trazi udobnost u nekom coporu u kojem je odrastao i gdje se jedino moze osjecati dobrodosao.
Pogrešna ti je pretpostavka. Meni su trenutno u posjeti prijatelji Belgijanci s kojima sam jaran za života, ali takvih ne možeš naći mnogo. Neću ulaziti u detalje, ali ja sam svugdje bio dobrodošao, i meni nije bilo loše vani. Ali to je do stava, da uzmeš najbolje iz života. A živio sam vani 15ak godina, nije to malo. Ja imam "najljepšu kuću" i tamo, ali zato što sam crnčio i znao iskoristiti sistem gdje god sam došao.
Ovdje govorimo o prosječnom čovjeku koji želi živjeti od plate. Ja nisam taj.
Moj je stav da ako si vrijedan i sposoban, da uvijek mozes bolje zivjeti vani nego u BiH. Mogu raditi i vani isto tako biti vrijedni i zaradjivati jos vise i imati veci standard. Ili mogu otici vani i tamo raditi manje za iste pare i isti standard kao sa puno rada u BiH. Zasto bi ostali u BiH?
Dodatno, upravo vani ljudi mogu prije raditi ono sto zele, ono za sta su se skolovali (po mogucnosti isto tako vani), nego u Bosni.
U stvari ovo nije moj "stav", ovo su jednostavni fakti.
Ovo je daleko od fakata. Da bismo mogli raspravljati o tome, prvo moramo definisati šta je "bolji život". Ako je to više para, djelomično si u pravu. I to onda važi samo ako živiš u bogatoj zemlji gdje mnogo zarađuješ, mnogo trošiš, ali više i uštediš. Nominalno. To što je vrtić tamo 1.500 ili 2.000 eura, a ovdje 160 KM igra veliku ulogu, mada je lakše posmatrati život kroz Lidl, gdje je piletina tri eura, dok je kod nas duplo, pa pričati kako je vani jeftinije. Jest kurac.
Sreo sam more umjetnika, muzičara, ljudi koji su završili društvene fakultete i sl. koji ne rade u svojoj struci, tačnije potpuno druge poslove nego one za koje su se školovali, od kafića, preko mesara, pa do nekih kancelarija gdje rade poslove za srednjoškolce. To ti je tako svugdje. Nigdje ti nije zagarantovan posao s određenom stručnom spremom. To ne postoji.
Mi koji "krijemo svoj identitet" ili se stidimo, ili ne zelimo da se kurcimo.
Dosta ljudi ima i razloga da se kurci i razloga da nesto presucuje. To je jednostavno tako. Stvarni zivot je kombinacija stvari.
Ne moraš odavati identitet, ali hajde reci nam kako je u Americi, od čega živiš, šta radiš, čime se baviš. Ja ništa od toga nisam vidio kod tebe, možda sam doduše promašio, a da si pisao.
Zašto bi neko došao u Ameriku, ili uopšte nisi u Americi? Ili si bio na više strana. Daj nam prednosti tog života, ali ne kao Rugafet koji čisti septičke jame, pa priča kako mu je dobro (ili radi nešto slično, što ne želi reći), dok gleda Zvezde Granda. Okej je i taj život, ali daj malo više detalja, zašto bi neko doselio u npr. Kaliforniju. Kako se snaći, kako doći do boravišne dozvole, šta su prvi izazovi, za koliko godina možeš stati na noge? Ili možeš odmah? Bilo šta...
Nisu sve protjerali, neke su streljali iz cista mira. Ne pada ti vjerovatno na pamet da su oni nekome bili porodica.
Jbg, nevinih ima u svakom ratu. Njemačka je ipak bila vrlo rijetko nevina, kako u Prvom i Drugom, tako i u ovom izraelskom protiv Gaze. Zato u mnogima i dalje čuči mali nacista, a to se vidi i kroz jezik, i kroz medije, i kroz njihove generalne stavove. Što ne znači da nema dobrih ljudi, ali haj' ih nađi.
Ali eto ti si sad u svom i na svom, u zemlji u kojoj svako malo neka grupa ljudi bude protjerana odnekud, osjecas slobodu da deklarises svoje okruzenje kao haman pa raj na zemlji. Izmedju ostalog i zato si ti tu, dok su drugi negdje vani.
Daleko je Bosna od raja na zemlji, ali zapitaj se zašto ljudi iz Dubaija dolaze kod nas na odmor. Ja sam mnoge od njih pitao, i rekli su mi da nigdje nisu vidjeli pogled s planine kao ovdje, a da u isto vrijeme ne moraju razmišljati gdje će jesti, hoće li otići u džamiju ili u kasino, hoće li popiti alkohol, ili naći dobro društvo. To kod nas imaš sve, a i more ti je blizu, i sve je i dalje relativno pristupačno. Ali jbg, moraš raditi i zasukati rukave.
Zapitaj se malo zašto smo na raskrsnici istoka i zapada već stoljećima. Nije sigurno zato što smo vukojebina ili evropska periferija, kako ti to voliš nazvati, nego zato što smo ugodno mjesto za život.
