Onaj ko ga je srušio odgovoran je za njegovo urušavanje pa prema tome kao ni prvi put niko nikoga neće i ne treba pitati jeli ili nije za. Zbog kršenja i dokidanja prethodnog Sporazuma strane moraju pod pritiskom kao i u Dejtonu ponovo sjesti za sto uz posredovanje međunarodne zajednice da se utvrdi ko je i u čemu oskrnavio dogovoreno i potpisano.
A nakon toga se mora postići znatno kraći, precizniji, jasniji sporazum. Preduslov za to je da se tvorcima i garantima Dejtona jasno i glasno kaže ko ga je, u čemu i kako najprije obesmislio (višegodišnjom opstrukcijom) a potom i definitivno skršio i pored obaveze tih sila da nadgledaju njegovo provođenje (što nisu učinili) i pri tome su putem Visokog predstavnika jedini ovlašteni za njegovo tumačenje. Ništa od toga se nije ispoštovalo niti se poštuje nego se sve poput jufke razvlači, navlači i tumači kako kome odgovara.
U ostalom neki od bitnih aktera vezanih za Dejton konačno su počeli uviđati njegovu dokinutost i govoriti o potrebi "novog sporazuma". Problem je što domaći akteri ne insistiraju na tome podastirući bezbroj argumenata za to. (I još pored Bošnjaka, Srba i Hrvata u ovoj zemlji živi i ogroman broj građana koji nisu i ne žele biti ni u kakvom getu (toru) nego žele kao normalni ljudi i slobodni građani živjeti i uživati sva prava koja se moraju garantovati svakom pojedincu (građaninu).



