Ibrahim Alluš, pisac i univerzitetski profesor
Možda se Sirija spremala za takav trenutak suočena sa grupama okupljenim protiv nje, sa sjevera ili istoka, a možda će ono što se dogodilo na njenom sjeveru odgovoriti onima koji su joj prigovarali, iako je skupo platila zbog podrške otpora: Zašto nije otvorila Golanski front uoči 7. oktobra 2023.?
U pogledu vremena, geopolitike, alata i ukrštanja ciljeva i interesa, napad naoružanih terorističkih grupa na sjevernu Siriju otkrio je organsku vezu između njegovih sponzora, odnosno između američko-cionističke stranke s jedne strane i turskog ekspanzionističkog projekta s druge strane.
Također je otkrio geopolitičke veze, a time i reperkusije trenutnog događaja, između različitih dijelova Levanta, od Gaze preko južnog Libana do Alepa.
Postoje kratkoročni ciljevi za sponzore terorističkog tekfirijskog napada u sjevernoj Siriji i drugi dugoročni ciljevi.
Prioritet američko-cionističke stranke u ovom trenutku je da zaokupi Osovinu otpora u sjevernoj Siriji od borbe protiv nje u južnoj Siriji.
Kako je “The Times of Israel” 1. 12. 2024. izvijestio sa Kanala 12, zvaničnici sigurnosnih službi u cionističkom entitetu rekli su Netanyahuu, tokom sastanka s ključnim ličnostima u vojnom establišmentu prošlog petka uvečer, da će se “pažnja Hizbullaha sada okrenuti Siriji, kao i njenim snagama, kako bi odbranili Assadov režim, a da će to zauzvrat povećati mogućnost opstanka primirja između “Izraela” i Libana.”
Možda ova opklada objašnjava uzastopna cionistička kršenja sporazuma o prekidu vatre u južnom Libanu.
U tom izvještaju dodaje se, citirajući same šefove cionističkih obavještajnih službi, da cionistička okupacija napada na samu sirijsku teritoriju, posebno pod izgovorom presretanja pošiljki oružja Hizbullahu, suočavajući se s direktnim prijetnjama "proiranskih snaga" u Siriji, a “sloboda vojne akcije” će se širiti, izgleda, kao rezultat novih događaja u sjevernoj Siriji, koji se smatraju pozitivnim, čak i ako sa sobom nose mogućnost razvoja budućih rizika po sigurnost Izraela” ukoliko u zemlji vlada sveobuhvatni haos” i sirijsko strateško oružje padne “u pogrešne ruke” ili ako bi se iranske snage masovno slijevale kako bi “stabilizirale” Siriju.
Hizbullahova zaokupljenost zaštitom leđa u Siriji, slabljenje Sirije da tamo proširi “slobodu vojnog djelovanja” i uloga napada terorističkih frakcija u poboljšanju položaja cionističkog entiteta na ova dva polja, tjera nas da tragamo za korisnika tog terorističkog napada, čak i bez navođenja sigurnosnih informacija, koje su široko dostupne, o dubokim vezama između tekfirijskih terorista i cionističkog neprijatelja, te porukama uvjeravanja koje su oni više puta slali preko “izraelskih” medija.
Također, dodajemo, ne obraćajući pažnju na tajnu posjetu visokog „izraelskog” bezbjednosnog zvaničnika Ronena Bara, šefa Šin Beta, Turskoj, 16.11.2024., i njegov sastanak sa Ibrahimom Kalinom, šefom turske Obavještajna agencija, prema raznim "izraelskim" internetskim stranicama.
Posjeta Ronena Bara Turskoj, inače, dogodila se na dan kada su turski mediji objavili da je Turska zabranila let šefu cionističkog entiteta Isaaku Herzogu iznad turskog zračnog prostora radi učešća na klimatskom samitu u Bakuu.
Uprkos Erdoganovoj glasnoj najavi o prekidu odnosa sa “Izraelom” 13.11.2024. godine, sajtovi turske ambasade u “Tel Avivu”, ambasade cionističkog entiteta u Ankari i njenog konzulata u Istanbulu ukazuju na to da one do trenutka pisanja ovih redova, normalno otvaraju svoja vrata od ponedeljka do petka!
Očito je da do koordiniranog i sveobuhvatnog napada ove veličine, u kojem su zajedno učestvovale sve terorističke frakcije u sjevernoj Siriji, nije moglo doći iz područja "deeskalacije", u kojima se nalazi 12 vojnih baza i 114 turskih osmatračnica, da ne spominjemo više od deset hiljada turskih vojnika, bez nadzora, direktno od turske okupacije, koja je proširila svoju kontrolu na 8.835 novih kvadratnih kilometara sirijske teritorije, između 2016. i 2019. godine.
Izvještaj agencije France-Presse, koji je objavio The Times of Israel 29. 11. 2024., citira "opozicione izvore u kontaktu s turskim obavještajnim službama da je Turska dala zeleno svjetlo za napad". Dopisnik agencije s terena kaže, prema njenom izvještaju, da je bio svjedok tenkovske bitke 7 kilometara od Alepa, te da su "teroristi i njihovi saveznici koje podržava Turska dobijali naređenja direktno od Zajedničke operativne komande".
Važno je napomenuti da je 12. 08. 2019. osnovana američko-turska “zajednička operativna soba” za nadzor “sigurne zone” u Siriji, navodi se na web stranici turskog Ministarstva vanjskih poslova pod naslovom “Odnosi između Turske i Sirije”, u pozadini američko-turskog sporazuma o uspostavljanju tampon zone u sjevernoj Siriji, široke 115 kilometara između Tigrisa i Eufrata, neovisno o turskoj okupacionoj zoni na zapadu u sjevernoj Siriji.
Iako bi se taj sporazum navodno raspao nakon dva mjeseca, nije jasno da li je američko-turska koordinaciona soba u vezi sa sjeverom Sirije još uvijek na snazi i da li je to ista prostorija “Komande združenih operacija” koja je nadgledala nedavni napad od strane naoružane tekfirijske bande u sjevernoj Siriji, ili je druga prostorija, osnovana posebno za tu svrhu u saradnji sa NATO-m preko njegovih centara i baza raširenih u Turskoj.
Poznato je da Sjedinjene Države imaju dugu historiju finansiranja, obuke i naoružavanja „sirijske oružane opozicije“ (tekfirija terorista) preko Turske i drugih. Među onim što je otkriveno u ovoj oblasti bio je program vrijedan 500 miliona dolara za pripremu 15.000 sirijskih pobunjenika "da se suprotstave ISIS-u" 2014. godine, program koji je napušten nakon neuspjeha 2015. godine.
Postoji i drugi, uspješniji program, koji CIA vodi od 2013. godine, za naoružavanje “sirijske opozicije”, pod nazivom “Timber Sycamore”, program je vrijedan više od milijardu dolara, a nastavljen je do 2017. godine a u tome su učestvovale britanske, turske i neke arapske službe bezbjednosti.
Ono što je van sumnje je da su se uzastopne američke administracije ukrštale s Erdoganovim režimom u podršci terorističkim naoružanim bandama u Siriji prije ISIS-a, a zatim, pod izgovorom ISIS-a, iako su se razilazile u pogledu podrške SAD-a separatističkim kurdskim milicijama na istoku zemlja, gdje je američka okupacija stavila svu svoju težinu na račun Sirije i njenih bogatstava, pa do Al-Tanfa na jugu, koja koristi kao vojna barijera, doslovno, između Sirije i Iraka.
Važno je napomenuti da je u radu objavljenom na web stranici poznatog američkog istraživačkog centra, Atlantic Council, 5.9.2024., pod naslovom “Sirija nosi ključ poboljšanja američko-turskih odnosa”, predloženo da se Turskoj predaju odgovornosti američke okupacije u istočnoj Siriji, uključujući upravljanje zatvorima ISIS-a i logorima za porodice njegovih zatvorenika, pod američkim nadzorom, u zamjenu za očuvanje dobitaka sirijskih Kurda u sirijskom političkom sistemu (preko Pešmerge i Kurdsko nacionalno vijeće povezano sa Barzanijem na sjeveru Iraka, a ne preko SDF-a, kako autor izvještaja objašnjava u drugom članku.)
Isti izvještaj insistira na tome da će usvajanje ovog američkog pristupa oslabiti Rusiju i Iran u Siriji, ograničiti njihovu sposobnost igranja na tursko-američkim proturječnostima i ojačati odnose Turske s NATO-m, također će utrti put strateškoj koordinaciji između dvije strane koja prelazi "borbe protiv terorizma" i otvara put za dogovor o situaciji u Iraku, nakon Sirije.
Čini se da je ova opcija dostupna Americi u svjetlu težnje Trumpa i njegove struje u Republikanskoj stranci da se povuku iz Sirije, što je dva puta naredio tokom svog prvog predsjedništva, počevši od 2019., što je dovelo do širenja turske okupacije u sjevernoj Siriji, u onome što se zove "Operacija mira", naravno, na račun SDF-a i na račun Sirije.
To je također opcija dostupna Americi u svjetlu averzije republikanaca prema SDF-u, ideološki i politički, i njihovog tretiranja njega kao nužnog zla, za razliku od demokratskog prihvatanja SDF-a kao razmaženog djeteta.
Upravljanje alatima u Siriji, uključujući separatističke, tekfirijske i druge, igra je američke administracije, kako bi u konačnici oslabila i demontirala Siriju, u kontekstu općeg strateškog plana za regiju, te u kontekstu suočavanja sa osom otpora u trenutnom momentu. Ako iko sumnja u američku ulogu u koordinaciji općeg napada naoružanih bandi na sjevernu Siriju, onda niko ne može sumnjati da SDF potpada direktno pod komandu Pentagona i da je njegovo povlačenje u interesu tekfirijskih bandi iz Alepa, Tal Rifaata i njihove okoline koja se ne može održati bez tursko-američkog razumijevanja.
Uprkos tome, Ankara je gurnula takozvanu "Sirijsku nacionalnu armiju" da napadne Kurde u Tal Rifaatu, što je "Jerusalem Post" osudio 02.12.2024., jer ometa napore "Hay'at Tahrir al-Sham" u suočavanju sa "sirijskim režimom", kako je bukvalno rekao "izraelski" list, u okviru uske turske agende, u analitičkom izvještaju pod naslovom "Milicije koje podržava Turska gađaju Kurde usred kolapsa sirijskog režima."
SDF, dakle, mora shvatiti da je njegov horizont sada blokiran i da je njegova opklada na Amerikance i povezivanje njegove sudbine sa "Izraelcem" kao kockanje u igri ruskog ruleta, ako se njegova glava ne sruši danas, srušiće se sutra ili prekosutra, i da nema izbora osim da se sporazumije sa Damaskom, daleko od arogancije, nemogućih uvjeta i promjenjivih lojalnosti, ako želi častan izlazak iz ćorsokaka u koji se stavio.
To je karta koju Amerikanci mogu žrtvovati da bi pridobili Tursku, a to je i karta koja može zamijeniti "izraelski" za "kurdsko nacionalno vijeće" u kontekstu projekta razgradnje Sirije i Iraka, pogotovo jer je odnos ove potonje sa američko-cionističkom stranom mnogo stariji od odnosa SDF-a s njima.
Kako bismo napad naoružanih takfirijskih bandi u sjevernoj Siriji smjestili i u njegov “izraelski” kontekst, citiramo ono što je rekao Robert Ford, posljednji američki ambasador u Siriji, prema izvještaju Associated Pressa od 30.11.2024. i njegove izreke da su “mjeseci izraelskih napada na položaje Sirije i Hizbullaha, te sporazum o prekidu vatre između “Izraela” i Hizbullaha u Libanu ove sedmice, bili faktori koji su sirijskim pobunjenicima pružili priliku da napreduju.”
U istom kontekstu, Ford ističe da bi razvoj događaja u sjevernoj Siriji mogao privući Rusiju i Tursku u direktan sukob. Ova stvar, ako se Fordovo predviđanje obistini, poslužit će Sjedinjenim Državama iz dva ugla: ugla u kojem je Rusija prisiljena da povuče vojne resurse iz Ukrajine ili napusti Siriju, i ugla u kojem Sjedinjene Države pridobiju Tursku na svoju stranu.
Američke i izraelske analize, inače, gotovo su jednoglasne u pogledu važnosti libanskog faktora u slabljenju odbrambenih linija sirijske države na sjeveru. Na primjer, u izvještaju “Times of Israel” zaključuje se 29. 11. 2024. izvodima pripisanim američkom strateškom istraživaču Nicku Herasu, u kojem kaže da su „antivladine snage su sada u boljoj poziciji da zauzmu sela od snaga sirijske vlade koje podržava Rusija, dok se Iranci fokusiraju na Liban.“
U izvještaju objavljenom na vladinoj web stranici „Glas Amerike“ VOA, 30.11.2024., također se citira Joshua Landis, strateški istraživač specijaliziran za Siriju na Univerzitetu Oklahoma, koji kaže da „postoji nekoliko razloga za Assadovu slabost, uključujući da je Izrael povukao Hizbullah iz linija njenog saveznika i kontinuirano “izraelsko” bombardovanje položaja sirijske vlade i položaja njenih saveznika u zemlji, od početka sukoba u Gazi 7. oktobra 2023. U istom izvještaju, Landis kaže da napad na sjeveru Sirije ima turske otiske prstiju u svim svojim aspektima, jer “svo oružje, hrana i novac koji ulazi u Idlib dolazi iz Turske”.
U istom izvještaju citiraju se sirijski analitičari koji su arapskim medijima izjavili da je “sirijsko-iranska osovina oslabljena jer put od Teherana do Bejruta više nije otvoren, a oružje više ne stiže do milicija koje su savezničke s Iranom. Također Rusija, sirijski saveznik, ima vezane ruke u ovom trenutku, kao rezultat sukoba u Ukraini.”
U analizi koju je britanski "The Guardian" objavio 1. 12. 2024. godine, pod naslovom "Pobunjenici koji stoje iza iznenadnog pada Alepa iskoristili su rusku i iransku preokupaciju", veliki je fokus na ruskoj preokupaciji Ukrainom i iranskom sukobu sa "Izraelom", a njih dvoje su prisiljeni da usmjere svoje vojne resurse u ova dva pravca, daleko od suprotstavljanja tekfirijama, što je na kraju oslabilo Siriju, sada i dugoročno.
Možda najvažnija rečenica u zlobnom izvještaju“The Guardiana” nije bila prva, a to je: “Nije Kijev pao za tri dana, već Alep”, već rečenica koja je došla u njegovom tekstu, a to je: “ Svakako nije slučajnost da je, na dan kada je objavljen prekid vatre između Izraela i Hizbullaha, počeo napad Hay'at Tahrir al-Shama.“
Dodajmo da nije slučajno što zapadne zemlje slave napad navodno zabranjene tekfirijske organizacije, kao što je Hay'at Tahrir al-Sham.
Drugi izvještaj, objavljen 1.12.2024., na web stranici Vijeća za vanjske poslove SAD-a CFR, potvrđuje iste faktore, naglašavajući nesposobnost Rusije i Hizbullaha da mobiliziraju resurse koje su prethodno mobilizirali za podršku sirijskoj državi, dodajući da je uspjeh sjevernog napada naveo Erdogana da se ponovo kladi na uspostavljanje režima u Damasku koji je povezan s njim.
Na kraju, turski režim se ukrštao sa američko-cionističkom stranom u iskorištavanju posljedica agresije na Gazu, rata u Libanu, tekućeg bombardiranja Sirije i uplitanja Rusije u Ukrainu, kako bi ponovo otvorio sjeverni sirijski front, koji je sat u Siriji vratio unazad u 2016.
Ali Sirija, koja je prošla kroz ono što je teže i surovije, suočava se sa ovom bitkom naoružana većom narodnom sviješću, i sirijskom i arapskom, o stvarnosti veza takfirijskih terorističkih bandi i njihovih sumnjivih planova, jer nismo vidjeli ove terorističke bande da se bore protiv cionističkog entiteta u odbrani naroda Gaze, na primjer, ali smo ih vidjeli kako se angažuju u njegovom projektu, i u njegovom vremenu, u Siriji, umjesto da se suoče s njim u okupiranoj Palestini, na njenim granicama i svugdje.
Sve dosadašnje analize pate i od fundamentalne i metodološke mane, a to je zanemarivanje uloge Sirijske arapske armije i sirijskog naroda u odbijanju globalne agresije kojoj je Sirija bila izložena, te stotine hiljada šehida koje su dali radi odbrane. Ovo namjerno zanemarivanje lokalnog faktora bit će smrt onih koji se klade na pad Sirije, jer ona ima sposobnost i volju da se svojom snagom i podrškom saveznika uzdigne iz dubine bola, rana i opsade, da ponovo porazi tu agresiju kao što ju je ranije porazila.
U svakom slučaju, Sirija se možda spremala za takav trenutak suočena sa grupama okupljenim protiv nje, sa sjevera ili istoka, ili oboje, a možda će ono što se dogodilo na njenom sjeveru odgovoriti onima koji su joj prigovarali, čak iako ona skupo plaća zbog podrške otporu: Zašto nije otvorila Golanski front uoči 7. oktobra 2023.?
Al-Mayadeen.net
Nejasni su mi skroz!? Jedino objašnjenje je da njima upravljaju strani centri moći.
