živim i rođem sam vani, u Njemačkoj. Kao i kod svakog dijasporca, i kod nas se na raspust pakuju koferi, pali auto i pokuša što prije doći do Bosne.
I, kako polahko odmiče vrijeme, tako dolazi jednom i na nas red da zamjenimo očeve, majke za volanom, da i mi sa zadnjih sjedišta pređemo na ono vozača.
U zadnje vrijeme često vidim pitanja kako voziti, na šta treba paziti... pa sam htio da podjelim svoja iskustva i možda dam pokoji savjet, za koji nadam da će biti od pomoći za taj put dug 1500 kilometara i više.
Okolnosti su htjele da na put krenem tek 6 mjeseci nakon što sam počeo voziti, sam.
U momentu kada sam znao da ću ići, prvo sam bio malo uzbuđen, ali na kraju me je malo uhvatio strah. Kako ići toliko dug put?
Kao prvo: Iako je put naravno veoma dug, sama vožnja ne zahtjeva neke posebne sposobnosti. 90% se vozi autocestom, koja je široka, dobro označena i tkd, jedino se u zoni gradilišta treba paziti... ono što je problem za mlade vozače na dugim putevima je prije svega fizička spremnost. Iako smo mladi, ne umaramo se dugo i tkd. vožnja nas više iscrpljuje nego nekoga starijeg, i na to treba paziti. Od vožnje pod umorom je samo opasnija vožnja pod uticajom alkohola ili droga.
Kroz Njemačku je lako, samo što je kroz Bavarsku dosta puno gradilišta, pogotovo na trojci (A3). Zone gradilište znaju biti duge po 15 ili više kilometara, cesta je veoma sužena. Maksimalna brzina je smanjena, znaju biti ogromne gužve, vozi se po 80 ili 60, a na samom kraju radova, kada se normalno ubrza, zna biti radar.
Treba paziti da se ne zaboravi kupiti austrijska vinjeta na jednoj od zadnjih benzinskih pumpi u Njemačkoj. Alternativno postoji mogućnost da se na samoj granici kupi.
Kroz Austriju treba paziti na tunele. Kao prvo, vožnja kroz tunele umara, pogotovo kada su dugi po 12 kilometara kao onaj kod Graza, ili kada idu jedan za drugim u sjevernim regijama. Normalno je kroz Austriju vazda lijepo voziti jer gotovo da nema radova na cesti. Obavezno preporučujem da se u Austriju malo stati. Odmarališta ASFINAG-a su odlična, moderna, stvarno je užitak tamo odmariti nakon oko pola pređenog puta. U Austriji preporučujem nasuti i gorivo, jer je dosta jeftinije od Njemačke. Naravno, najbolje je sići sa autoceste, jer su van njega cijene i do 30% ili više niže. Austrija naplaćuje i posebnu putarinu, dva puta ukoliko idete od Welsa do Graza. Nju može platiti na dva načina - ili jednostavno stanete na kućicama i platite kad dođete, ili prije dolaska to obavite. Postoji mogućnost online ubaciti brojeve registarskih oznaka i platiti unaprijed bankom, ili čak na jednom od ASFINAG-ovih odmarališta (postoje automati, ali možete samo platiti kreditnom karticom). Ukoliko ste platili prije, na naplatnim mjestima samo prođete sa strane, ima zasebna traka. Postoji i treća opcija: možete na jednom naplatnom mjestu platiti unaprijed iduću. Tako stanete jednom, na prvim kućicama, a na drugim možete koristiti brzu traku.
Za Sloveniju se opet mora kupiti vinjeta. Za razliku od Austrije, Slovenija samo ima digitalne vinjete. Za kupovinu iste, na naplatnom mjestu (u Austriji na zadnjim pumpama ili na samoj granici) dajete svoju saobraćajnu, oni vam kupe vinjetu i davaju račun. Obavezno provjerite da se na brojevi registarkih oznaka i računu podudaruju!
I to je sve za Sloveniju, općenito se brzo pređe. Samo ne zaboravite da kod Maribora skrenete za Ptuj, a ne za Celje i Ljubljanu.
Kroz Hrvatsku nema vinjete, samo se plaća putarina. Put je općenito dobar, samo kod Zagreba treba paziti. Kolovoz je na nekim mjestima užasno propao, do te mjere da brzom vožnjom lako može da vas "baci".
Zavisno od toga gdje putujete, ulazite u Bosnu i Hercegovinu preko jednog od graničnih prelaza. Dajete pasoš/ličnu, papire od vozila, budite ljubazni sa carinicima i... ušli ste u Bosnu.
Sada počinje možda i najteži dio. Vožnja magistralom. Većina nas koji smo odrasli u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji nemaju iskustva sa vožnjom na magistralnim putevima na duge relacije, da se toliko dugo vozi sa "samo" dvije trake. Ali ne treba se bojati, treba biti samo oprezan, pratiti ostale učesnike u saobraćaju. Ukoliko osjećamo da smo negdje nesigurno, bolje je smanjiti brzinu. Ne treba se na prvoj vožnji zaletati sa preticanjima, kada se stigne, stigne se. Ukoliko je ipak ispred jedno veoma sporo vozilo, poput poljoprivrednog, treba polako gledati naravno na saobraćaj sa druge strane i preteknuti...
I ne treba imati previše straha nego što ga ionako možda imamo. Iako su vozači u BiH na lošem glasu, ipak je Bosna, makar po mom iskustvu, daleko od nekakvog "divljeg zapada" što se tiče poštivanja saobraćajnih pravila. Ono što važi "kod nas", velikom većinom važi i kod bh. vozača.
Ovo je to za danas. Vidjet ću da ubuduće možda još napišem koji detalj i dodam tekst na njemačkom... nekome će sigurno izletiti prilikom Google pretrage...
EDIT 1:
Ovdje možete vidjeti na koju rutu tačno mislim. Kao startnu poziciju sam uzeo neki random grad blizu mene.
U biti, postoje tri opcije ako se ide iz Ruhrgebieta/ruhrskog područja prema Bosni.
Mi uvijek idemo na A45 pa na A3, neki se odmah priključe na A3 kod Duisburga, Oberhausena...
Nije neka razlika, ali jeste trenutno kritično jer se na A45 kod Lüdenscheida renovira most, što znači da nekih 15 kilometara morate kroz grad, a na velikom dijelu puta je brzina ograničena na maks 30km/h. Međutim, u planu je da se makar jedna traka mosta pusti u funkciju do 2026.
Za ovu opciju preko Mannheima nemam pojma, ne sjećam se da sam ikad išao tuda. Ali svakako je ne bi preporučio, jer prolazi pored velikih gradova pa može biti gužve, a i duža je.
Napisao si nekoliko puta da si mlad, rođen i živiš u Njemačkoj. Pišeš poprilično pravopisno, usklađenije nego pola forumaša rođenih usred Bosne, poznaješ bosanske okolnosti skoro kao da živiš ovdje, stalno si na ovom forumu, a neko ko je "Nijemac" sa svim svojim njemačkim obavezama ipak nema toliko vremena za forumske rasprave svake vrste. Sve ok, moguće je, samo kažem da mi je upaljena crvena lampica...
