Da, čuo si me dobro.
Takvo prisiljavanje (ne usmjeravanje, već prisiljavanje) je poznato za roditelje iz nerazvijenih dijelova svijeta.
U većini slučajeva se radi o sopstvenom interesu, a ne o interesu djece. Daj da ne ostanu meni na trošku, nek ode u Njemačku da pere guzice, hej, onda će i meni moć šta da da.
Znam o čemu pričam. Pa ovdje su se moji roditelji ispred naših morali pravdati kada sam upisao medicinu, kaže "šta će ti to, šta ćeš ti imati od toga dok on to sve pozavršava". Zato i evo nekoliko godina kasnije nikad nisam sreo nekog našeg studenta medicine, među 370 sam bio jedini tokom upisa, a i doktore mogu nabrojati na prste jedne ruke (a i to samo kroz čitanje lista klinika, uživo još uvijek moram sresti nekog našeg).

