Feel Old Yet?

[black]

[Zakalwe]

U februaru 1998 sam dobio prvi "digitron" za placanje racuna preko Interneta. Vise nisam morao ici u postu i stajati pred salterusama sa uplatnicom. Samo ulogujes, potpises kodom i gotovo. Frtalj stoljeca hebo te.

Sjecate li se papirnih para? Smrdljivih papirica u raznim bojama sa brojem koliko vrijede i nacrtanim ljudima sa cudnim sesirima? Kupis nesto, platis papiricima a onda ti daju razliku i metalnim diskovima. Ako izgubis papiric (ili se pocijepa), izgubis novac.

[PreWiBa]

Sumnjam da je to nešto što postoji samo među "starijim" generacijama, naročito u manjim i ruralnim mjestima.

[suspect_zero]

Joj ovakvi smo fakat bili

[medvjed23]

Dobra strana brzog protoka vremena je to što plata legne svako malo. Taman kad mi ponestane para i počnem kovati planove kako da cvaju razvučem do prvog, skontam da su do kraja mjeseca zapravo ostala dva il tri dana i da će plata brzo.

[no_sikiriki]

[Isner]

Kad sam bio klinac, postojao je neki bizaran obicaj da nas slikaju gole, pa tako ja i cijela generacija imamo gomilu slika gdje smo gologuzani.. Još bio onaj foto moment aparat, kad okineš sliku ona izađe s donje strane aparata pa sa njom mašeš par minuta dok se slika ne osuši... Jesam to mrzio ko mali, gdje stignu nahvataju me, skinu golog i slikaju...

A moj prvi odlazak u bolnicu - majka me nije imala gdje ostaviti pa me vodila sa sobom kad je išla u bolnicu Koševo.. Ne znam kojim povodom je išla ali me ostavila u neku veliku čekaonicu koja je tada bila prazna, sjedi tu, ne mrdaj, eto me brzo... I tako, sjedim sam, mašem nogicama na onoj klupi, kad otvaraju se vrata i u tu čekaonicu ulazi desetak žena, gole do pasa, bez grudnjaka, spremne za RTG snimanje (godina i godina kasnije skontam da je to bio RTG).. Pa možda da sam imao nekih 7 - 8 godina..

Vraća se ona a ja među onim golim ženama, postidio se, pocrvenio, tiltovao - ne mogu rijec da izustim..

.

[Rootboi]

[moimoi]

Kad sam bio klinac, postojao je neki bizaran obicaj da nas slikaju gole, pa tako ja i cijela generacija imamo gomilu slika gdje smo gologuzani.. Još bio onaj foto moment aparat, kad okineš sliku ona izađe s donje strane aparata pa sa njom mašeš par minuta dok se slika ne osuši... Jesam to mrzio ko mali, gdje stignu nahvataju me, skinu golog i slikaju...

A moj prvi odlazak u bolnicu - majka me nije imala gdje ostaviti pa me vodila sa sobom kad je išla u bolnicu Koševo.. Ne znam kojim povodom je išla ali me ostavila u neku veliku čekaonicu koja je tada bila prazna, sjedi tu, ne mrdaj, eto me brzo... I tako, sjedim sam, mašem nogicama na onoj klupi, kad otvaraju se vrata i u tu čekaonicu ulazi desetak žena, gole do pasa, bez grudnjaka, spremne za RTG snimanje (godina i godina kasnije skontam da je to bio RTG).. Pa možda da sam imao nekih 7 - 8 godina..

Vraća se ona a ja među onim golim ženama, postidio se, pocrvenio, tiltovao - ne mogu rijec da izustim..

.

ziva istina

Baj d vej, polaroid je opet u trendu
A i dalje po drzavnim bolnicama zene kao na traci idu na mamografiju. Nothing has changed:D

[MehmedPasaMoric]

Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

[kakavdanakneiskustvu]

Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

tada kao nije bilo pedofilije,a sada je kao ima više pa eto svako obraćanje tuđem djetetu može biti sumnjivo.

[MehmedPasaMoric]

Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

tada kao nije bilo pedofilije,a sada je kao ima više pa eto svako obraćanje tuđem djetetu može biti sumnjivo.

Glupost realno, zato djeca ni nemaju nikakvih socijalnih vjestina, znaju samo za mamu i tatu, eventalno nanu i dedu i par druge djece Ja se i dan danas sjecam kako me komsija naucio da vozim bicikl bez pomocnih tako sto je drzao bicikl i onda samo u jednom momentu pustio bez da ja skontam sta se desava, a kad bih ja danas pokusao to isto da uradim bilo bi kao drzite ovog cudaka na oku, ko zna sta su mu namjere

[dr_Evil]

U februaru 1998 sam dobio prvi "digitron" za placanje racuna preko Interneta. Vise nisam morao ici u postu i stajati pred salterusama sa uplatnicom. Samo ulogujes, potpises kodom i gotovo. Frtalj stoljeca hebo te.

Sjecate li se papirnih para? Smrdljivih papirica u raznim bojama sa brojem koliko vrijede i nacrtanim ljudima sa cudnim sesirima? Kupis nesto, platis papiricima a onda ti daju razliku i metalnim diskovima. Ako izgubis papiric (ili se pocijepa), izgubis novac.

U februaru 98-e Bogam si ti u Japanu bio mes cin

[madner]

Meni je najgore sto sam shvatio da su ove generacije iza nula bodova. Tesko je kada covjek zna da je vrhunac covjecanstva a vrijeme ide.

[irac300]

Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

Jbt, sjetim se odmah jedne situacije kada sam bio u Njemackoj. Pohadjao sam tamo skolu za jezik 2019. godine i putovao sam busom svako jutro do skole. Helem, tim busom su vecinom djeca putovala takodje u skolu. I jedan dan pri povratku, djecak od nekih 8, 9 godina izlazi na stanici gdje i ja. Ja ga iskreno nisam ni registrovao, hoda on ispred mene, a ja u svojim mislima. Medjutim, putanja hodanja do kuce nam se poklapala, skrene dijete, skrenem ja za njim, on desno, ja desno. I dijete se prepalo, kontalo pratim ga. Kad iza jednog coska, on je stao trcati kao sumanut i stalno se osvrtao, tek tada ja skontam da se dijete prepalo. Kako se on prepao, iskreno userem se i ja. Kontam sad ce uzbuniti roditelje, zvat ce policiju u p.m. kud sam u Njemackoj, ne znam guknut jezik, haj' ti objasni policiji... Usporim ja brzinu skoro kao puz. Sreca, nista nije bilo. Sutradan ga vidim opet na stanici, nisam ga smio ni pogledati. Ubrzo je i on skontao da smo u susjedstvu, nije vise bjezao od mene.

[Rootboi]

[moimoi]

Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

Jbt, sjetim se odmah jedne situacije kada sam bio u Njemackoj. Pohadjao sam tamo skolu za jezik 2019. godine i putovao sam busom svako jutro do skole. Helem, tim busom su vecinom djeca putovala takodje u skolu. I jedan dan pri povratku, djecak od nekih 8, 9 godina izlazi na stanici gdje i ja. Ja ga iskreno nisam ni registrovao, hoda on ispred mene, a ja u svojim mislima. Medjutim, putanja hodanja do kuce nam se poklapala, skrene dijete, skrenem ja za njim, on desno, ja desno. I dijete se prepalo, kontalo pratim ga. Kad iza jednog coska, on je stao trcati kao sumanut i stalno se osvrtao, tek tada ja skontam da se dijete prepalo. Kako se on prepao, iskreno userem se i ja. Kontam sad ce uzbuniti roditelje, zvat ce policiju u p.m. kud sam u Njemackoj, ne znam guknut jezik, haj' ti objasni policiji... Usporim ja brzinu skoro kao puz. Sreca, nista nije bilo. Sutradan ga vidim opet na stanici, nisam ga smio ni pogledati. Ubrzo je i on skontao da smo u susjedstvu, nije vise bjezao od mene.

Iskreno, nema veze je li Njem ili BiH.. je li dijete ili nije.. i ja bih se isto ponasala
Nista gore kada neko hoda par koraka iza tebe… ili preteknes ili predjes ulici ili usporis maksimalno

[medvjed23]

Ja uvijek tako. Volim hodati saam, ili ispred ili iza svih ostalih. Najgore kad se zaletim da ih sve prestignem, al potrefi se da neko jako brzo hoda, pa moram haman potrčati...

[broj dva]

Ja uvijek tako. Volim hodati saam, ili ispred ili iza svih ostalih. Najgore kad se zaletim da ih sve prestignem, al potrefi se da neko jako brzo hoda, pa moram haman potrčati...

Ono kad brzo hodas i dodjes u korak sa nekim ko isto brzo hoda i onda jedno vrjeme moras hodati neprirodno brzo da ih prestignes...mislim da je to univerzalni problem nama brzohodacima...

[medvjed23]

To. I još jedan problem svih, a ne samo brzih hodača. Kad se trebaš s nekim mimoići i 7 il 8 puta oboje krenete u istu stranu.

To su dva problema koja život hodača čine teškim i deprimirajućim.

[Sanjarko]

Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

Jbt, sjetim se odmah jedne situacije kada sam bio u Njemackoj. Pohadjao sam tamo skolu za jezik 2019. godine i putovao sam busom svako jutro do skole. Helem, tim busom su vecinom djeca putovala takodje u skolu. I jedan dan pri povratku, djecak od nekih 8, 9 godina izlazi na stanici gdje i ja. Ja ga iskreno nisam ni registrovao, hoda on ispred mene, a ja u svojim mislima. Medjutim, putanja hodanja do kuce nam se poklapala, skrene dijete, skrenem ja za njim, on desno, ja desno. I dijete se prepalo, kontalo pratim ga. Kad iza jednog coska, on je stao trcati kao sumanut i stalno se osvrtao, tek tada ja skontam da se dijete prepalo. Kako se on prepao, iskreno userem se i ja. Kontam sad ce uzbuniti roditelje, zvat ce policiju u p.m. kud sam u Njemackoj, ne znam guknut jezik, haj' ti objasni policiji... Usporim ja brzinu skoro kao puz. Sreca, nista nije bilo. Sutradan ga vidim opet na stanici, nisam ga smio ni pogledati. Ubrzo je i on skontao da smo u susjedstvu, nije vise bjezao od mene.

[Digla_da_kreci]

Ja uvijek tako. Volim hodati saam, ili ispred ili iza svih ostalih. Najgore kad se zaletim da ih sve prestignem, al potrefi se da neko jako brzo hoda, pa moram haman potrčati...

Ono kad brzo hodas i dodjes u korak sa nekim ko isto brzo hoda i onda jedno vrjeme moras hodati neprirodno brzo da ih prestignes...mislim da je to univerzalni problem nama brzohodacima...

Tu treba dok ides iza osobe napraviti procjenu koliko brzo hoda i onda odluciti da li usporiti i pustiti da se udalji, ili zasprintati i prestici.

I još jedan problem svih, a ne samo brzih hodača. Kad se trebaš s nekim mimoići i 7 il 8 puta oboje krenete u istu stranu.

Sa ovim se relativno cesto blamiram i skontala sam nakon prvog puta kad oboje krenemo u istu stranu da se ukopam u mjestu pa nek druga strana odluci kud ce i sta ce.

[moimoi]

To. I još jedan problem svih, a ne samo brzih hodača. Kad se trebaš s nekim mimoići i 7 il 8 puta oboje krenete u istu stranu.

To su dva problema koja život hodača čine teškim i deprimirajućim.

Najgore je kada uletis u neku grupu turista koji polako hodaju, staju, okrecu se i tako to Tada dobijem napad panike
Ili neka ekskurzija

[no_sikiriki]

Sa ovim se relativno cesto blamiram i skontala sam nakon prvog puta kad oboje krenemo u istu stranu da se ukopam u mjestu pa nek druga strana odluci kud ce i sta ce.

Yup.

[Rootboi]