Život bez Gordane (3)
Kako umije gaće vezat?
Darinka Vešović, djevojačko Tapušković, umrla je u 73. godini života, prije 33 godine, u beogradskoj bolnici za bubrege, ne pamtim kako se zvala, gdje je u te dane ležala i sarajevska pjesnikinja Dara Sekulić, a ja mislio: jedna od dvije Dare neće odavde živa izići. Sekulićevu sam nedavno sreo i obradovao se što njoj, rođenoj 1931. godine, mozak još radi ko sat.
Kazali su joj: “Majko, došao Marko iz Sarajeva.” Otvorila je sitne oči, koje mi je ostavila u nasljeđe, ali znam da me nije mogla vidjeti, jer su joj zjenice bile zamagljene, i osmjehnula se, od čega joj se lice razlilo u sto zrakastih bora. Da živim hiljadu godina, ne bih mogao zaboraviti njen pokušaj da se, već sa onog svijeta, osmjehne svome devetom po redu djetetu koje je najviše žalila, jer je bilo najnesposobnije za život.
Dok sam bio mali, govorila je: “Ne znam, obraza mi, kako ovo dijete umije gaće vezat.” Nakon što sam odrastao, porodično vijeće je, jedared, predložilo da me se pošalje ne znam gdje po ne znam kakvom poslu, a Darinka je rekla: “Koji Marko? On ne bi umio nać ni zemlje na oranju.”
Kad sam se rasplakao, izveli su me iz njene sobe, a uz njen krevet su ostale najstarija snaha Margita i Gordana. Koja mi je rekla: “Kad je umrla, lice joj je naglo pobijeljelo kao da je neko iznutra navukao bijelu zavjesu.” Svagda sam umio “živeti posredstvom drugih”, kako je negdje napisao istoričar Radovan Samardžić, pa je Gordanina uspomena postala skroz moja.
Darinka je danas u meni življa nego ikad, jer je stožer moga svijeta: u njeno ime skrio sam sve što je valjalo u Crnoj Gori odakle sam 1963. zauvijek pobjegao i koju je moja mati kroz suze klela: “Dabogda se ambisala u stotinu sežanja.”
Ostatak https://www.jergovic.com/ajfelov-most/z ... -gordane-3
