LSD wrote: ↑07/06/2023 15:00
Sarajevo me istjeralo jer sam srbin, vraticu se jednog dana sa 200 hiljada neduzno protjeranih srba kao njihov lider, Sarajevo je propala ideja itd
Copy- paste Karadziceve i Dodikove price.
Nije tako rekao.
Rekao je da ako se 200.000 Srba odluči ikada vratiti u Sarajevo (da živi skupa sa ostalima) on će biti prvi među njima , na čelu kolone , kao njihov lider.
Isto tako kod Stankovića je rekao da je izvučena iz konteksta izjava iz italijanskog dokumentarca kako je nakon poraza reformista došlo vrijeme da se zaboravi TLN i ZP i da svako stane uz svoj narod , a nije izvučeno iz konteksta , na dokumentarcu je zapravo zvučalo mnogo gore iz njegovih usta.
Nele Karajlić ima pravo da živi gdje hoće, da sluša šta hoće , da navija za koga hoće , da voli koga hoće sve dok ne krši zakon , to je njegovo osnovno ljudsko pravo.
Niti jedan muzičar , sa više jeda i ljutnje nije pričao protiv grada Sarajeva i ljudi u njemu za vrijeme rata i dugom periodu nakon rata kao što je pričao Nele Karajlić , jednostavno ne možeš reći šta hoćeš i ne snositi odgovornost.
Sasvim sigurno postoje brojni popularni muzičari koji nisu ništa rekli pa se samim tim nisu ni zamjerili a zapravo intimno nisu pacifisti niti nešto posebno i pretjerano vole grad Sarajevo i ljude u Sarajevu u odnosu na Neleta , jedino su bili dovoljno mudri da ćute i to je sve a za razliku od Neleta nemaju problem da gostuju bilo gdje , zato jer su jednostavno licemjeri.
Ne poznajem Neleta Karajlića i ne znam da li misli da se zajebao zato jer je govorio ono što je mislio , to je njegov problem.
Ako mu fali novaca a u Sarajevu je šta ja znam mogao svakih 5 godina čvaknuti nekih 25.000 eura , onda se žestoko zajebao , ako je istina da stari ljudi kako godine idu žude da prožive posljednje dane u mjestu rođenja i onda se zajebao , ali to su njegovi problemi.
To ne može niti treba biti problem Sarajeva.
Koliko god su TLN i ZP popularizovali grad Sarajevo , Novi primitivizam kroz pop-kulturu , toliko je i Sarajevo dio njegovog (Sula je još uvijek tu) identiteta i on je taj koji ispašta , savršeno je nebitno da li on žudi za ovim gradom ili ne , Sarajevo je za njega zatvoreno.
Sva ova saga (ova posljednja , medijska , mada kad posmatram i ove i sve prethodne mi liče na dogovore , izuzev onih njegovih prvih ratnih i psotratnih izjava) mi jednostavno izgleda menadžerski dogovorena , totalno neuvjerljiva i suštinski nebitna.
Odavno Sarajevo u pop-kulturi nema nove Pišonje i Žuge i Guzonjine sinove i to je hendikep a Zabranjeno Pušenje će ostati dio muzičkog identiteta grada , da sa Neletom od 1981 do 1989 i kako već.
Sejo je ostao u istom muzičkom folu u dobroj mjeri , čak su mu brojne ratne i postratne stvari prejake , predobre , neuporedivo bolje od sile prijeratnih pjesama , ali da mu je falio frontmen poput Neleta , najbolje govori gostovanje Mileta Kekina u Lutki s naslovne strane...tu se vidi koliko mu fali dobar pjevač.
Nele svira ili ne svira s Kusturicom , piše knjige...to je to , previše se pažnje pridaje tom čovjeku.