Njegov Pravopis treba pročitati pa onda o njemu raspravljati. Meni je nemoguće u par postova objasniti ono za što je ovom vrhunskom lingvisti trebalo 435 stranica, i još objašnjavati njegove anegdote sa "mere" i "ne more". Ne prenosi on kolokvijalni jezik u pravila nego dopušta da bude to što jeste, "kolokvijalni" - govorni. Zvuči kao da je kontra Vuka, ali nije, a i činjenica je da postoji.HelaS wrote: ↑01/05/2023 12:05Avetinho wrote: ↑01/05/2023 11:05
Vidjeti: Midhat Riđanović: Novi Bosanski Pravopis Zasnovan na Modernoj Lingvistici, strana 322, jednačenje po zvučnosti. U izgovoru D se pretvara u T ispred S i Š, a iznimke u "starim" pravopisima pokušavaju to D zaštititi. Po "novom", pravilno i jedino prihvatljivo je "potsjetim", "pretsjednik", "potšišati", a Riđanović sugeriše da ove riječi treba pokušati izgovoriti sa D pa da se vidi razlika.
Argument "novog" pravopisa je da je naše pismo fonetsko, te da pišemo kako govorimo. I u Riđanovića, u jednačenju po zvučnosti postoje iznimke, ali samo u kombinaciji riječ-morfem gdje se suštinski mijenja riječ, i gdje se čak i nesvjesno ta riječ izgovara sa D i ne jednači se po zvučnosti, tada se piše sa D (i izgovara). Npr. gradski, ljudski, brodski.Moj problem s Riđanovićevim "pravopisom" je upravo taj boldirani dio - "...Riđanović prepoznaje i priznaje, između ostalih, "zvanični", "standardni", i "kolokvijalni" jezik, i smatra ih u govoru ravnopravnim..."Avetinho wrote: ↑01/05/2023 11:51
Naravno, i zato Riđanović prepoznaje i priznaje, između ostalih, "zvanični", "standardni", i "kolokvijalni" jezik, i smatra ih u govoru ravnopravnim.
Na jednom mjestu u knjizi on objašnjava kako i njemu, jednom od vrhunskih svjetskih lingvista, ne pada ni na kraj pameti da sebe ispravlja kad u svakodnevnom razgovoru u svojoj porodici koristi riječi koje nikad ne bi koristio na fakultetu: "more" i "ne mere", umjesto "može" i "ne može". Meni je to bilo drago pročitati, jer sam i kod sebe prepoznao, i to baš na istom primjeru, da na korištenje tih riječi imam potuno pravo.
Riđanović kupi "sa ulice i pijace" sve što čuje, i takav govor prenosi u pravila. Ne može kolokvijalni jezik biti pravilo, ne može se unositi u pravopise, jer to nije. Po tome, riječ "...s ulice" bila bi ispravna u pisanju "...sulice", itd.
Pravopis bosanskog jezika treba normirati! Kroz stručne rasprave, kroz javne rasprave i kroz pravne norme.
Pravopis, pazi, "pravo-pis", kako ispravno pišemo. "Kolokvijalni" = govorni, kako govorimo (u raji). Totalno različite kategorije. Riđanović ne zagovara da naš zvanični pisani jezik bude kolokvijalni, naprotiv. Samo dopušta da ne bude proglašen nepravilnim u govoru.