fast-and-the-curious wrote: ↑30/04/2023 21:49
Avetinho wrote: ↑30/04/2023 19:46
Zar se ne čini da ovo objašnjenje pada u vodu odmah, u nazivu Hrvatske države. Neko će tvrditi da je to ipak ime države, pa makar i bilo pridjev izveden iz vlastitog imena, pa kao eto može proć, mora velikim. Ali isti argument bi se onda morao primijeniti i na jezik "Hrvatski jezik" s velikim H, ili skraćeno, "Hrvatki", a onda po produžetku i na sve ostale imenice s ovim pridjevom. Odmah na pamet pada ovaj par riječii "Hrvatski predsjednik". Koje je slovo veliko, koje malo, jesu li oba velika, oba mala, ili šareno kako ko voli? Šta u tom paru još bode oči je da je riječ "Hrvatski" ovdje upotrijebljena kao pridjev, ali nam nije jasno znači li "Predsjednik Hrvatske države" ili "Predsjednik u Hrvata", jer ako je "Hrvatske države" onda bi ispravan oblik bio nevjerovatno nakaradno "Hrvatskoski". Naravno da to nije slučaj jer svi svojim unutrašnjim uhom čujemo da je radi o pridjevu koji je jednak pridjevu u opisu imena države s velikim H, "Hrvatska (država)".
Ni po Pravopisu prof. Riđanovića, bar onako kako ga ja čitam, ovaj razlog nije validan. Po njemu, riječi koje se pišu malim slovom morale bi se nalaziti u rječnicima tog jezika, jer se malim slovom signalizira da su opšte riječi. Na primjer, ako bi Marsovac sutra sletio na Zemlju i koristio riječnik da dešifruje rečenicu "Avethino koristi azerbejdžanski", imao bi poteškoća, jer riječ "azerbejdžanski" ne bi našao u rječniku (bi na internetu, ali nije tema) iako je malim slovom signalizirano da je riječ opšta i kao takva bi morala imati svoje mjesto tu. Da Avetinho koristi sjekiru, ili toalet-papir, hajde to bi Marsovac mogao shvatiti. Tu je ponajveći problem sa pisanjem vlastitih pridjeva malim slovom, jer ne znamo koja će se državica sutra pojaviti u procesu balkanizacije (Balkanizacije s velikim B, po prof. Riđanoviću), a čiji ćemo jezik morati onda dodati svim rječnicima jer prije toga nismo za njih čuli.
Povrh toga, kad smo već kod naziva jezika, zašto se samo u nas (i možda i u Rusa, ne znam) čak i jezici koji nemaju nastavak -ski, -ški, -čki itd. pišu malim slovom je zagonetka, na primjer "svahili", koja ne može biti dalje od opšte riječi jer je samo jedan jezik Svahili i ni s čim drugim se ne može pobrkati. Otprilike "opšta" riječ na istom nivou kao "planeta Zemlja", pa ni jednom našem lingvisti ne pada na pamet da za Zemlju propisuju pisanje malim slovom.
Vjerovtno da se naši Bosanski, Srpski i Hrvatski ne nađu uvrijeđeni.
hrvatski predsjednik
predsjednik u Hrvata
predsjednik Hrvatske države
hrvatski jezik
predsjednik Republike Hrvatske
Nazivi jezika i ostali posvojni/odnosni pridjevi se nalaze u rječnicima. Nisam u potpunosti siguran za bosanski rječnik jer nije dostupan online, ali u hrvatskom su rječniku popisani i pridjevi.
https://hjp.znanje.hr/index.php?show=main
E baš ti hvala, ali moja pitanja nisu bilo "kako" nego "zašto", a i ta su uglavnom bila retorička, da ukažu na nešto što se meni čini nelogičnim, na primjer, pitanje o nazivima svjetskih jezika koja ne završavaju na -ski,-ški, -čki itd., kao i na sumnjivo objašnjenje o dvojnom tretmanu pridjeva izvedenih iz vlastitih imena. (Ovaj dvojni tretman prisutan je izgleda samo u "zvaničnim" lingvistikama iz naših krajeva, i nigdje drugo.)
I hvala za link, ali mnogi ovdje ne uzimaju za ozbiljno on-line rječnike iz nezvaničnih izvora, a naročito ne pravopise. Za on-line rječnike vjerujem da im ima mjesta u pretraživanju, jer mi je teško povjerovati da bi iko uložio toliki napor kao što je sastavljanje rječnika, a da riječ nema nema neki merit i da je baš izmišljena. Otud i moje, iako nevoljko, prihvatanje riječi "obadva" u jednom od prijašnjih postova, jer iako ova riječ vjerovatno ne postoji u standardnom i zvaničnom rječniku nekih od naših jezika, ona sigurno postoji u kolokvijalnom jeziku i svi mi je odlično razumijemo.
Čak i Halilović, iako je i sam prepisao više od pola svog Pravopisa od Hrvatkih autora, bez mnogo ili često ikakvog objašnjenja pravila, zapravo tvrdi da mi govorimo drugim jezikom, pa se pravopis našeg jezika ne bi trebao mjeriti Hrvatskim
. Za razliku od Halilovića, u svom Pravopisu prof. Riđanović nudi pravila zasnovana na modernoj lingvistici, a želi zbogom i doviđenja dogmama i neobjašnjivim šemama iz "naših" starih pravopisa -- a ne nudi kao u Halilovićevom Pravopisu, ona proizvoljna, kako nam padne na pamet pravila i zavisno od situacije, ili što tako piše u Srba i Hrvata.
Mislim da smo se počeli vrtit u krug, ali eto bar sam malo pokušao pojasniti zašto onaj davno gore citat iz Riđanovićevog Pravopisa, za koji si izrazio sumnju u vjerodostojnost, koristi velika slova u pridjevima koji završavaju na -ski, -ški, -čki itd., te da se ne radi o omaški autora.