Treba li izbaciti Andrića i Njegoša iz školskih programa ?

[sinuhe]

Bezveze prica. Kazu u Irskoj nisu prihvatili James Joyca sve do 21. vijeka. Moze se onda i sa Andricem kako ko hoce.

[tranquil]

Naravno da treba zabraniti Ćopića, neće mom djetetu neki Branko pisati stihove i priče, a za svaki slučaj i jarana mu Skendera, onog što je pisao o kojekakvim Stojankama, o Djelidbi da ne pričam.

Svaki. Dio. Lektire. Očistiti. Od. Neželjenih. Elemenata.

Da se djeca ne truju sa "onim anam".

Jedino tako se možemo istinski zaštititi od fašizma.

[¤ jelena ¤]

"Sve se čovjek bruka sa čovjekom,
gleda majmun sebe u zrcalo."

[tranquil]

Ja sam za izbacivanje Andrića, ali samo pod jednim uslovom.

Ako izbacujemo sadržaj, onda mora da se pronađe bolji sadržaj od izbačenog. Nećemo izbacivati nešto što ima literarnu težinu, a ubacivati smeće. Novi sadržaj mora da bude bolji od Andrića.

Shodno tome, nominujem pisca koji je noviji, još živ i aktivan, a veoma poznat i cijenjen, i za kojeg sam siguran da će biti prihvaćen od strane svih.

Salman Rushdie.

Sidran i Nura Bazdulj-Hubijar

Kako, zar Sidran već nije u lektiri? Ja sam ga imao za lektiru još u ratu, mada je moguće da je bio u pitanju neki ratni privremeni program.

U svakom slučaju, na stranu neke njegove karakterne mušice, on bi se, po meni (ovaj put bez sarkazma) mogao provući u lektiru. Ako ništa zbog "Slijepca koji pjeva svom gradu". Naravno, on nije Musa, nije Mak, ali može se provući, možda makar kao neobavezni program. Većina njih u lektiri svakako i nisu Muse i Makovi (normalno, izuzimajući Musu i Maka).

Što se Nure tiče, nažalost nisam nikada uspio da je procijenim. Da ne griješim dušu, možda je dobar pisac, ali sam uvijek imao žestoku alergijsku reakciju kada me neko na socijalnim mrežama siluje njenim citatom, tako da imam zabranu alergologa za Nurina djela.

Da budem pošten, imam alergijsku reakciju i na neke Mešine i Andrićeve citate, koje ljudi neumjereno koriste na društvenim mrežama, kako bi se pretvarali da su načitani, jer su, jel', citirali obaveznu srednjoškolsku lektiru.

Svaki put kada pročitam "Dođu tako vremena..." napuknu mi zubi od stiskanja.

[Ludzak]

Njegoš u današnjem obrazovanju, kod nas, i nije zastupljen. Koliko ja znam. Čak i kada sam ja išao u školu, do 2010. Ne vjerujem da je i danas drugačija situacija. A što se Andrića tiče, nipošto. Andrić je vrstan pisac, zašto bi ga se izbacivalo?

[arman1]

Andrića i njegoša izbaciti kao riječ iz upotrebe. O ruskom smeću ala ana karana, rat i nemir ne želim ni pričati. Ubijanje u mozak mladih ljudi sa piscima koje je moguće razumijeti samo ako si na teškim drogama nikako ne može imati pozitivan učinak.
Dovoljno sam kroz školovanje pričitao tog "štiva" (čitaj smeća) da znam šta je ispiranje mozga, propaganda, a šta čista umjetnost.
Djeci treba uvesti i druge žanrove u obavezno štivo. Nije ni čudo da su nam djeca funkcionalno nepismena čime ih ubijamo.

Tako je, u ime antifašizma predlažem javno spaljivanje ane karanane, tolstojevskog i sličnog ruskog smeća, i zabranu njihovog pominjanja. Neće oni trovati našu djecu složenim rečenicama, i sličnim nezdravim uticajima!

20 stranica opisivanja željezničke stanice sigurno neće pomoći razvoju sivih čelija ali hoće da dijete zamrzi čitanje. Umjesto čitanja 2.000 stranica jednog pisca za mlade ljude previše komplikovanog bolje je 4 x 500 štiva 4 različita stila, načina pisanja, tematike ...

[palermo]

Tako je, u ime antifašizma predlažem javno spaljivanje ane karanane, tolstojevskog i sličnog ruskog smeća, i zabranu njihovog pominjanja. Neće oni trovati našu djecu složenim rečenicama, i sličnim nezdravim uticajima!

20 stranica opisivanja željezničke stanice sigurno neće pomoći razvoju sivih čelija ali hoće da dijete zamrzi čitanje. Umjesto čitanja 2.000 stranica jednog pisca za mlade ljude previše komplikovanog bolje je 4 x 500 štiva 4 različita stila, načina pisanja, tematike ...

dobar. Ne bih se ja mnogo sekirao svakako nove generacije citaju samo sazetke.

I sta kazes, nemoj nista predugo

[Mate_Miso_Kovac]

Jebiga, u tih 20 stranica o željezničkoj stanici je moglo stajati kako se ćelija ispravno piše. Al avaj, preskočilo se...

[uglavnomja]

radi se o djelima u vremenu kad vecina citalaca nije mrdnula iz svog mjesta citav zivot
cesto nije bilo ni struje
radio, telefon ... u nekim malo mladjim djelima
tv ni pod razno

lako je danas napisati stanica kao u njujorku ili minKenu ili u podlugovima, ljepotica kao mm ili bb ili ima pozadinu kao kk ... i ljudi imaju neku ideju

tad nije bilo druge nego opisivati rijecima nesto sto ljudi nisu nikad vidjeli,




lektira se cita da se nauci sta je lijepa rijec, sta je umjetnost, da se nauce razni stilovi pisanja, razne konstrukcije recenice, kako se osjecaji izrazavaju rijecima, opisima ...

knjjiga tjera mastu da radi, da se razvija

i prava knjiga ostavi osjecaj iza sebe
cesto gorak

jer kao sto se kaze: sve su srece iste, svaka je nesreca drugacija
sladunjava knjiga ili roman sa obaveznim happy endom (mislim na one romane sa trafike, kaubojske i ljubavne ) koju covjek procita i zaboravi za 5 minuta o cemu se radi nije umjetnost nego (je bilo) piskaranje, da neko ubije par sati vremena dok nesto ceka, sunca se na plazi ....


e sad internet i brzina zivota, koji su unistili pisanu rijec ... to je druga tema

[nikeze]

Treba u obaveznu školsku literaturu uvesti knjigu Muhsina Rizvića "Bosanski muslimani u Andrićevu svijetu".

[Hajvan]

Naravno da treba zabraniti Ćopića, neće mom djetetu neki Branko pisati stihove i priče, a za svaki slučaj i jarana mu Skendera, onog što je pisao o kojekakvim Stojankama, o Djelidbi da ne pričam.

Svaki. Dio. Lektire. Očistiti. Od. Neželjenih. Elemenata.

Da se djeca ne truju sa "onim anam".

Jedino tako se možemo istinski zaštititi od fašizma.

Klasicno preseravanje, neknjizevno, s Vase strane

[tranquil]

Naravno da treba zabraniti Ćopića, neće mom djetetu neki Branko pisati stihove i priče, a za svaki slučaj i jarana mu Skendera, onog što je pisao o kojekakvim Stojankama, o Djelidbi da ne pričam.

Svaki. Dio. Lektire. Očistiti. Od. Neželjenih. Elemenata.

Da se djeca ne truju sa "onim anam".

Jedino tako se možemo istinski zaštititi od fašizma.

Klasicno preseravanje, neknjizevno, s Vase strane

Priznajem, priznajem, ali meni u odbranu, nisam prvi počeo...

[billy organ]

offtopic, meni nije jasno sto u skolskim lektirama nema Lovac u zitu. Da ne kaze neko da je to kjafirsko , stepski vuk je sastavni dio lektire. Barem meni je bio.

[¤ jelena ¤]

A Mažuranić? Šta ćete s njim?

pa'i sad...

"Ajte, krsti, dijeliti dare,
Štono sam vi Turčin pripravio,
Vam i vašijem Brdam kamenijem;
Vi bo kako, sva će Brda tako.


Turčin reče, al mrijeti
Za Hristovu vjeru svetu
Teško nije, tko se za nju bije.

Krcnu kolac nekoliko puta...





nači...

Ivan Mažuranić

[milojicabrzi]

Prisutna ljutnja i gorke reakcije

https://www.klix.ba/magazin/film-tv/hrv ... /230425203

[¤ jelena ¤]

A nama kao nešto znači to što su neki nobelovci rođeni na tlu naše zemlje?

Nama je avlija mjera i domet, a univerzalne vrijednosti najveći neprijatelji opstanka i vječni izvori ugroženosti.

[Bloo]

Sidran i Nura Bazdulj-Hubijar

Kako, zar Sidran već nije u lektiri? Ja sam ga imao za lektiru još u ratu, mada je moguće da je bio u pitanju neki ratni privremeni program.

U svakom slučaju, na stranu neke njegove karakterne mušice, on bi se, po meni (ovaj put bez sarkazma) mogao provući u lektiru. Ako ništa zbog "Slijepca koji pjeva svom gradu". Naravno, on nije Musa, nije Mak, ali može se provući, možda makar kao neobavezni program. Većina njih u lektiri svakako i nisu Muse i Makovi (normalno, izuzimajući Musu i Maka).

Što se Nure tiče, nažalost nisam nikada uspio da je procijenim. Da ne griješim dušu, možda je dobar pisac, ali sam uvijek imao žestoku alergijsku reakciju kada me neko na socijalnim mrežama siluje njenim citatom, tako da imam zabranu alergologa za Nurina djela.

Da budem pošten, imam alergijsku reakciju i na neke Mešine i Andrićeve citate, koje ljudi neumjereno koriste na društvenim mrežama, kako bi se pretvarali da su načitani, jer su, jel', citirali obaveznu srednjoškolsku lektiru.

Svaki put kada pročitam "Dođu tako vremena..." napuknu mi zubi od stiskanja.

Ma više sam Sidrana ubacila kao primjer hocemo li se baviti kvalitetom knjizevnog djela ili likom pisca?
Stari alkos sa nacionalistickim ispadima pjeva kako ga ko podmaze.
Ima još par pisaca u Bošnjaka koji imaju mračne momente (NDH momente) ali oni su OK jer su Bošnjaci a i neki su se pokajali...

A Nura B. H.?
Nije dobra spisateljica. Njena djela nemaju nikakvu vrijednost knjizevnu ali to je samo moje skromno misljenje. Mada, ako djecu možemo izlagati patetici u Patnji mladog Vertera, moze se i Nura provuci.

[milojicabrzi]

Gospođice gospođo Jelena, iz vaših rečenica već izbija Andrić...počinjete pisati kao on

Znači, naravno, kada sa nekog područja dolaze nobelovci, ipak je to svjetsko priznanje. Interesantna je pojava, da je do sada dodijeljeno cca 1000 Nobelovih nagrada (mislim da je brojka negdje 990 ili tu blizu) u 6 kategorija, za ovih 100 i nešto godina, koliko se nagrada dodjeljuje.

Interesantna je struktura dobitinika nagrade, što nacionalna, što regionalna.

Recimo, u odnosu na brojnost populacije, jako puno nagrada dodijeljeno je Židovima, isto tako Mađari imaju puno nobelovaca na njihovih cca 10-12 miliona stanovnika, naravno, najveći broj nagrada u različitim kategorijama, nose SAD.

Hrvatski korpus, sa svojih cca 6 miliona stanovnika i oko 2 miliona u dijaspori, ipak se izborio za dva-tri laureata

[Blixen]

a moze li kao u Danskoj da dijete samo izabere sta ce da cita
onda nastavnik kaze, ok prihvatam tu knjigu
necu da citam Andrica, ali hocu istorija aviona na 300 stranica

dijete obradi lektiru i napravi prezentaciju po svome
bez epskih slika uz sažetu fabulu, naraciju i opis likova

[Bloo]

Šta mislite koja je svrha časova književnosti i pride analize tekstova?

[Škobo Habu]

Problem sa Andrićem i Njegošem, baš kao što je problem sa bilo kojim muslimaskim/bošnjačkim piscem sumnjive ideološke orijentacije (E.Mulabdić, M.Busuladžić), jeste u intenciji da se dokaže koliko su oni bitni kao nacionalni bardovi, totemi, idoli ili ideolozi, a ne kao umjetnici, odnosno majstori u svom esnafu.

Ja se sjećam one polemike u "BH Danima" između Jergovića i Harisa Pašovića oko Edhema Mulabdića i "Zelenog busenja". Tu knjigu smo mi u srednjoj školi imali za lektiru. Pašović je zagovarao da se, čini mi se, predstava na temu knjige zabrani, dok je Jergović istog pisca, kao i njegovo dijelo, branio.

Suština je, i guess, u književnoj formi i stilu, a ne u onome šta je sam književnik po sebi?

Wagner je brilijantan kompozitor, ali je lično i personalno bio veliki antisemita. To je jedan od razloga zašto su ga nacisti obožavali.

Kad smo kod Andrića i Njegoša, postoji jedna dvoličnost oni koji potenciraju umjetničku veličninu ovjekovječenu "Nobelom - kod prvog, kao i stilsku briljantnost i poetski izraz - kod drugog. Po svim uzusima "cancel" kulture, Njegoš bi bio zabranjen.

Prvo, zbog toga što kod njega postoji gomila rasističkih proklamacija na račun "Azijata". Nije Njegoš u tom smislu Goete, i tu nema nikakve rasprave, ako ćemo o univerzalnim vrijednostima koje možemo kod Goetea naći, i ne samo njega, već i nekih drugih umjetnika sa kraja 18. i početka 19. stoljeća. Njegoš jasno pokazuje svoju mržnju i netrpeljivost spram "azijatskog faktora", odnosno religije i kulture. Može se kazati da je smatra civilizacijski apsolutno inferiornom.

Drugo, Andrić, recimo, obnaša funkciju ambasadora u Hitlerovoj Njemačkoj i jedan je od bitni ljudi u kraljevskoj vladi, u vrijeme kada kada Kraljevina Jugoslavija uvodi, među prvima u Evropi, set anti-jevrejskih zakona. Zabrana školovanja jevrejskih studenata i slične rasne gluposti.
Pa, nije baš da taj Andrić, ako ne kao književnik, onda kao diplomata - nema putera na glavi, kada je riječ o današnjim univerzalnim vrijednostima.
Kao mlad južnoslovenski nacionalista (jedini legitiman nacionalizam iz ugla promašenih titoista, svi ostali su najobičniji šovenski otpad) i književnik u usponu, itekako je Andrić njegovao dosta problmatične ideje i stavove, pogotovo kada je "albanski faktor" u pitanju. Čak je na tu temu pisao i predlagao šta činiti i raditi na riješenju "arbanaškog pitanja". Nimalo ugodne ideje, pa nije ni čudo što su kosovski intelektualci, poput Ibrahima Rugove, tražili njegovu zabranu u školama.

Najveći problem sa ovdašnjim nacionalnim "književnim hrastovima" jeste u pristupu njihovim djelima i stavovima. Po mom mišljenju lični stavovi se nikako ne mogu hirurški precizno odstraniti od nečijeg djela, bez obzira o čemu se radilo, jer su oni produkt svega onoga što nas okružuje, kako smo usmjereni i na koji način usvajamo nova znanja. Na koncu, šta činimo po tom pitanju.

[vaučer]

Šta mislite koja je svrha časova književnosti i pride analize tekstova?

U praksi - teško je reći. Minimalan efekt to sve ima. Teoretski bi trebalo služiti za razvoj kritičkog mišljenja.

Dodatni bonus danas, za razliku od 80/90-ih kad sam išao u školu, je razvijanje dubljeg fokusa kojeg ojačava čitanje knjiga - a koji korodira pod lavinom brzih, sitnih internet informacija.

[tranquil]

Kako, zar Sidran već nije u lektiri? Ja sam ga imao za lektiru još u ratu, mada je moguće da je bio u pitanju neki ratni privremeni program.

U svakom slučaju, na stranu neke njegove karakterne mušice, on bi se, po meni (ovaj put bez sarkazma) mogao provući u lektiru. Ako ništa zbog "Slijepca koji pjeva svom gradu". Naravno, on nije Musa, nije Mak, ali može se provući, možda makar kao neobavezni program. Većina njih u lektiri svakako i nisu Muse i Makovi (normalno, izuzimajući Musu i Maka).

Što se Nure tiče, nažalost nisam nikada uspio da je procijenim. Da ne griješim dušu, možda je dobar pisac, ali sam uvijek imao žestoku alergijsku reakciju kada me neko na socijalnim mrežama siluje njenim citatom, tako da imam zabranu alergologa za Nurina djela.

Da budem pošten, imam alergijsku reakciju i na neke Mešine i Andrićeve citate, koje ljudi neumjereno koriste na društvenim mrežama, kako bi se pretvarali da su načitani, jer su, jel', citirali obaveznu srednjoškolsku lektiru.

Svaki put kada pročitam "Dođu tako vremena..." napuknu mi zubi od stiskanja.

Ma više sam Sidrana ubacila kao primjer hocemo li se baviti kvalitetom knjizevnog djela ili likom pisca?
Stari alkos sa nacionalistickim ispadima pjeva kako ga ko podmaze.
Ima još par pisaca u Bošnjaka koji imaju mračne momente (NDH momente) ali oni su OK jer su Bošnjaci a i neki su se pokajali...

A Nura B. H.?
Nije dobra spisateljica. Njena djela nemaju nikakvu vrijednost knjizevnu ali to je samo moje skromno misljenje. Mada, ako djecu možemo izlagati patetici u Patnji mladog Vertera, moze se i Nura provuci.

Ah, to za Sidrana... Pa da, na to sam i mislio kada sam napisao "karakterne mušice". Zaboli koga vrlo malo već sada, a sigurno se za 20, 30, 50 godina niko neće ni počešati zbog toga da li je on bio alkos, stranačka kurva, nacionalista, Avazov plaćenik...

Da, on je dobar primjer toga kako se bez problema može odvojiti lika od djela, samo ako se hoće. I to bi valjda trebalo važiti za sve, pa i Andrića.

Što se Nure tiče, predosjećao sam da je tako kao što kažeš, ali kako nisam lično smogao sabura da je pročitam (osim pomenutog nedobrovoljnog izlaganja citatima), pa nisam htio da se upuštam u ocjene.

[Chmoljo]

meni su, recimo, Andrićeve pripovijetke toliko fascinantne da mi je žao ne priuštiti svom djetetu priliku da ih iskusi.

pripovijetke "Knjiga" i "Mila i Prelac" su mi dvije kojih ću se za života sjećati, ne sigurno zbog toga što sam onako nezreo dok sam ih čitao primjetio vještinu u pisanju Andrića, već zato što sam se mogao identificirati sa njima, proživjeti ih duboko, razumjeti glavne likove kao da sam im u glavama, a da ja nisam morao preživjeti identične situacije.

[Škobo Habu]

Ah, to za Sidrana... Pa da, na to sam i mislio kada sam napisao "karakterne mušice". Zaboli koga vrlo malo već sada, a sigurno se za 20, 30, 50 godina niko neće ni počešati zbog toga da li je on bio alkos, stranačka kurva, nacionalista, Avazov plaćenik...

Da, on je dobar primjer toga kako se bez problema može odvojiti lika od djela, samo ako se hoće. I to bi valjda trebalo važiti za sve, pa i Andrića.

Što se Nure tiče, predosjećao sam da je tako kao što kažeš, ali kako nisam lično smogao sabura da je pročitam (osim pomenutog nedobrovoljnog izlaganja citatima), pa nisam htio da se upuštam u ocjene.

Pravo pitanje jeste da li je Sidranov "Sarajevski tabut" manje važne dijelo za BH književnost od Andrićeve "Na Drini ćuprija", ako govorimo o univerzalnim vrijednostima, šta god to bilo i podrazumjevalo?