Evo jedne analize iz ruskih izvora, vojni strucnjak analizira nadolazecu ofanzivu ZSU. Izdvojio sam najzanimljivije dijelove, odnosno ono od cega autor strahuje i gdje vidi prednost Ukrajinaca. Nisu ni zapadni tenkovi, ni Himarsi, vec veza i komunikacije.
Jasno je da je manevar zaobilaženja iz domene fantastike, jer sve posmatraju dronovi na desetke kilometara, satelit se igra u orbiti, a sve zaobilaznice pouzdano su minirane.
Stoga ostaje jedno: jurišati u čelo. Očito je preteško razviti drugačiji način rješavanja problema, ovdje dominira metoda s jednim zadatkom, pa je Ukrajinci koriste, organizirajući "labavljenje" obrambene linije. Odnosno, iskorištavanje pune prednosti u obavještajnim podacima, organiziranje napada uznemiravanja u različitim smjerovima, s jednim ciljem - ne pokazati gdje će zapravo biti zadat ozbiljan udarac.
Dva različita pristupa: ruska metoda pritiska, koja koristi veliki broj ljudstva, i ukrajinska, kada zapovjednici Oružanih snaga Ukrajine pokušavaju izvesti manevarske akcije koje daju drugačiji omjer gubitaka. Oružane snage Ukrajine si jednostavno ne mogu priuštiti gubitak puno ljudstva, mobilizacijska rezerva nije ista.
Ali čak i mobilnu rezervu je ukrajinskoj strani lakše koristiti. Imaju samo dvije vrste formacija, direktno dijelove Oružanih snaga Ukrajine i dijelove Teritorijalne odbrane. Svi dobrovoljački bataljoni polako su međusobno podijelili Oružane snage Ukrajine i Ministarstvo unutrašnjih poslova koje kontroliše Teritorijalnu odbranu.
Sve je komplikovanije za rusku stranu. Već sam pisao na temu preplitanja, ukratko ću ponoviti: danas ono što se bori protiv Oružanih snaga Ukrajine izgleda prilično šareno. Pogledajmo ovo:
kadrovske jedinice, sa borbenim iskustvom, obučene u LDNR, puštene su za učešće u ofanzivnim operacijama, jer su zaista bile borbeno najobučenije;
- na njihovo mjesto došli su borci pozvani na mobilizaciju u LDNR, čiji je nivo obuke bio znatno niži. Ali što je najvažnije, nivo obučenosti mlađeg i srednjeg komandnog kadra takođe je bio niži. Koliko su ove mjere oslabile odbranu, pitanje je;
- u dio ruske vojske i Narodne milicije LDNR počeli su se pripajati bataljoni BARS-a. Pisali smo o tome. Ovo su najbolje jedinice u smislu morala, ali njihova oprema nije ostavljala mnogo željenog - u najboljem scenariju jedino teško naoružanje bili su minobacači. Oklopna vozila su izdavana apsolutno nasumično, kao i komandno osoblje. Ali ipak, BARS je zaslužio zasluženo poštovanje;
- iz nekog razloga su bile uključene jedinice Nacionalne garde, Ministarstva unutrašnjih poslova, čečenski bataljoni. Da, Akhmat je zaista sila, ali: nije bilo kombinirane obuke jer je bila potpuno nepotrebna, pa su stoga svi uspjesi isključivo zbog ličnih kvaliteta;
- razne resorne specijalne jedinice i trešnja na torti - PMC.
Sve je to dalo šareni patchwork jorgan, koji se vrlo lako trgao i nije se dobro razvlačio. Odnosno, došlo je do kršenja stava 3: bilo je nemoguće normalno upravljati takvom strukturom u realnom vremenu iz različitih formacija sa nivoom kulture borbenih dejstava koji je dostupan u Oružanim snagama RF.
Veza
Generalno, ovo je najvažnija prednost Oružanih snaga Ukrajine u odnosu na rusku vojsku. Ne samo da su dobri stručnjaci iz Evrope uspostavili veze za Ukrajince, već su ih snabdevali i normalnim modernim radio stanicama u pristojnim količinama. Ovo je možda ozbiljnija prednost od Hihmarsa.
Ne uzimajte Ukrajince za idiote. Idioti su nokautirani još 2015. Sada postoji prilično veliki broj pismenih, i što je najvažnije, onih koji žele preživjeti i pobijediti, specijalista. Dobro smo svjesni gdje imamo slabe tačke i gdje će, shodno tome, biti potrebno jače udariti. Kao što je bilo i prošlog ljeta, kada su mobilne grupe na lakim točkovima bukvalno pobrisale barijere, otvarajući put tenkovima i pješadiji.
Općenito, ako pogledate šta pišu na ukrajinskim kanalima kao što su "Insajder", "Pravi rat" ili "Informator Ukrajine", možete dobiti neke vrijedne informacije. Oni nas također gledaju i razgovaraju o našim prednostima i slabostima.
A s druge strane itekako su svjesni da su u komunikaciji daleko superiorniji od nas. A situacija je takva da će ruska vojska nastaviti da se bori kao što je to radila 2022. godine, sa djelimično popunjenim trupama, uz minimalni nivo obuke za redove i narednike, a kontrola ovih trupa će biti teška iz čisto tehničkih razloga vezanih za komunikacijsku opremu.
Štaviše, mnogi izražavaju "duboko zadovoljstvo" napadima, koji, prema ukrajinskoj strani, rezultiraju ogromnim gubicima za rusku stranu. A vrhunac je da, sve dok jedinice teritorijalne odbrane drže položaje u Artemovsku/Bakhmutu, komanda Oružanih snaga Ukrajine povlači svoje borbeno spremne snage iz potencijalnog kotla, i preobuku čitavih brigada u pozadini na trošak onih koji su prošli obuku u inostranstvu.
Tako da, naravno, sve izgleda prilično efektno i uvjerljivo, ali koliko će vremena trebati - o tome ne raspravlja. Ali jasno je da kao što su sporazumi iz Minska Ukrajini kupili vrijeme za stvaranje Oružanih snaga Ukrajine, tako i odbrana Artemovska kupuje vrijeme za stvaranje novih brigada.
Glavna opasnost od Oružanih snaga Ukrajine
Činjenica da Ukrajinci dobijaju NATO opremu nije toliko strašna kao što se čini jer količina je ograničena, a superiornost nije zagarantovana.
Glavna opasnost je da ukrajinski komandanti koji su stekli borbeno iskustvo uče da se bore u potpuno drugačijem ratu, a ne po modelu Prvog svjetskog rata. Drugačiji tempo rada, drugačiji protok informacija, drugačiji, slobodniji nivo odlučivanja. Pomnoženo ogromnom količinom pravovremenih informacija o neprijatelju - to je ključ uspjeha, na koji se oslanjaju na drugoj strani. I ne bez razloga.
A ove strukture će raditi brže od ruskih za nekoliko nivoa. Sve dok imamo odobrenja i zahtjeve za dozvolu otvaranja vatre, Oružane snage Ukrajine će raditi svoj posao. Ovo je opasnije od svih "leoparda" i "abrama" zajedno.
Čitao sam ovdje među našim z-patriotama, koji nikada neće završiti u rovovima, jer im je linija fronta kod kuće, iza tastature, kako će veselo goreti Abramsi iz naših RPG-7, i shvatio sam koliko je sve tužno. Jer sumnjam da će izgorjeti. Na bacače granata će paziti dronovi i na njih bacati mine i granate, tako da to neće biti do tenkova. Zapravo, kako se to već dešava.
I da, naš neprijatelj je itekako svjestan da njegovu prednost ne pružaju samo tehnologija i njene performanse, već brzina i kvalitet kontrole. I onda imate težak izbor za ruske borce između povlačenja i borbe u okruženju. Poenta je da će, zahvaljujući naprednim sistemima kontrole i komunikacije, neprijatelj biti u boljoj poziciji na bojnom polju od naših snaga.
Ukratko, volio bih da sve bude drugačije, ali nije jasno da imamo bar neki pokret ka poboljšanju. Pa, osim usvajanja zakona o jedinstvenom registru vojnih obveznika.
