Jedini vrijedan pomena i utrošenog vremena je Agelast.
Lik dovede neke (meni) nepoznate ljude za goste, ćaskaju naizgled neobavezno i 3h prođe, a da se ne pokajem što sam ih odgledala do kraja.
Za razliku od njega, neka dvije glave dovedu meni dragu poznatu ličnost za gosta i muka me uhvati nakon prvih par minuta od gomile nekih površnih, zatupljujućih komentara i podilaženja.
Da je neka kraća forma pa haj i nekako, ali ovo... gedaš odraslog čovjeka, a čuješ hrpu šlihtanja na nivou iskompleksiranog pubertetlije. Do kraja podcasta taj i takav ljigavac ti se bukvalno pretvori u glistu pred očima.
