"Kasime, iz donacije OIC-a za potrebe NIPP "Ljiljan" izdvojio je 2.000.000 DM (dva milijuna) na ime nabavke opreme i uređenja prostora.
Odgovorna lica za pravilnu i namjensku upotrebu sredstva su gospodin Džemaludin Latić i Mensur Brdar" .
Za razliku od brojnih drugih financijsko-transakcijskih "dokumenata", potvrda, priznanica, koje su pratile nikada utvrđene količine novca (govorilo se o milijardama maraka) koje su ispisane na kafanskim i hotelskim računima, školskim sveskama... ovaj Izetbegovićev zahtjev upućen guverneru NB BiH (dakle svom komšiji u zgradi Narodne Banke) ima kakvu-takvu ozbiljnu formu, porijeklo novca i svrhu njegovog trošenja.
Novac je dakle donacija OIC, što je skraćenica od Organizacije Islamske konferencije, koji je prije desetak godina promijenio naziv u Organizaciji islamske suradnje, međunarodne organizacije koja okuplja 60-ak država svijeta i čije je sjedište u Džedi u Saudijskoj Arabiji. Ova je organizacija neposredno nakon pada Srebrenice i genocida pred kojim je na slobodne teritorije pobjeglo 30-ak hiljada žena i djece na račun institucija BiH interventno uplatila novčanu donaciju od, kako se tada govorilo, 40 miliona DM. Tim sredstvima, kao što se vidi iz ovog dokumenta, samostalno i samovoljno raspolagao je Alija Izetbegović. On je raspoređivao njihovu distribuciju, po općinama, državnim institucijama, pa, eto, vidimo, ozbiljan kolač, "težak" dva milijuna DM pripao je privatnom nedjeljniku "Ljiljan" kojeg su vodili neki od najbližih Izetbegovićevih suradnika i ljudi bliski Stranci demokratske akcije.
Nedjeljnik "Ljiljan" je cijelo vrijeme rata uređivan, tiskan i distribuiran izvan BiH (u Ljubljani) ostvario je enormne tiraže, sasvim sigurno i zaradu, i povratak vlasnika i uredništva u BiH vremenski se podudara sa donacijom koju im je uručio Izetbegović. Menadžment "Ljiljana" od doniranog novca namijenjenog "nabavci opreme i uređenju prostora" razvijao je neke druge, nenovinske djelatnosti, poput luksuznog "Caffe Shopa" otvorenog neposredno nakon okončanja rata u centru Sarajeva.
Uredništvo i novinari "Ljiljana" gotovo u potpunosti dezerteri i ratni profiteri, tih mjeseci vode nemilosrdnu, primitivnu kampanju protiv konkurentskih medija i njihovih novinara koji su cijelo vrijeme rata živjeli i radili u okopljenom Sarajevu. Optužuju ih da su strani plaćenici, neprijatelji Bošnjaka i Islama, mediji koji su dobili (transparentne i evidentirane) sredstva od inozemnih donatora nazivaju "Ratna Soroščad" .
HALALI, DA NE PROPADNE
Bilo je to vrijeme potpune informativne ofanzive Stranke demokratske akcije koja je bila važna komponenta paprenog skupa projekta stvaranja "bošnjačkog identiteta" i "patriotsko-vjerskog" pokreta. Nešto ranije, u ljeto 1995.godine, pokrenuo je "Dnevni avaz" za koji nikad nije dokumentirano dao je novac, i koliko, Fahrudinu Radončiću za njegovo pokretanje. Odmah nakon rata počinje ostvarivati projekt Bošnjačke televizije za čije je pokretanje, kako se tada tvrdilo, pribavljen novac iz Irana. Nabavljena je najmodernija televizijska oprema, "oslobođena" je zgrada predratnog Doma pionira "Boško Buha" na Grbavici, optočeti su ambiciozni radovi na izgradnji nacionalnog televizijskog centra i na kraju se cijela investicija raspala...Ovaj propali projekte obilježili su frakcijski sukobi u vrhu SDA oko čelnih ljudi Bošnjačke televizije, budući da je Alija Izetbegović preferirao ljude okupljene oko Ljiljane, dok je njegov blizak suradnik Omer Behmen na čelnoj poziciji gurao Mahira Žiška , predratnog osnivača omladinske sekcije te stranke i ratnog člana rukovodstva paravojnog Biroa za istraživanje ratnih zločina na čijem je čelu bio Nusret Šišić Dedo .
Dvije godine nakon što je NIPP "Ljiljan" dobio od Alije Izetbegovića donaciju od dva milijuna maraka, internim istragama utvrđeno je da novac nije trošen na zakonit i prihvatljiv način, što je bio povod da Izetbegović reagira. On je tada pozvao Mustafu Spahića , predsjednika Skupštine NIPP "Ljiljan" da utvrdi koliko ima istine u pričama o kriminalu u toj firmi i pronevjeri "njegova" dva miliona. Prema zapisniku sa sjednice Skupštine "Ljiljana" koje je tih godina objavila "Slobodna Bosna", efendija Spahić, jedan od intelektualaca suđenih u procesu iz 1983.godine, tada se obratio čelnicima te novinsko-izdavačke kuće riječima: "Poselamio vas je predsjednik Alija i naručio vam da vratite pare!"
PRVI U BOŠNJAKA, ILI BOŠNJAČKI BROJ 1
Taj smo refren i prije toga slušali, a nastavit će obilježavati i političko-poslovno-kriminalnu scenu "u Bošnjaka" i decenijama kasnije: nisu oni kriminalci, lopovi i kleptomani, nego su samo "nesposobni, neposlovni i nedorasli poslu i izazovima". Od ratne logistike, preko "Ljiljane", pa sve do nabavke respiratora, taj se refren pjeva prerastajući uz žalopojku nad izgubljenim parama, propalim godinama i razorenim društvenim i državnim poretom.
Ko ne vidi potpuno podudarnost i besprijekorni kontinuitet u "poslovanju" Alije Izetebegovića sa doniranim novcem, sa jedne, i aktivnosti njegovih bioloških i političkih nasljednika u nabavci respiratora, ili izgradnji tunela "Hranjen", rasipanju javnog narodnog novca, sa druge strane sa njim, ili nešto nije u redu, ili, što je vjerovatnije, ima opipljiv lični interes da sklanja pogled. Između onog "Poručio vam je Alija" efendije Spahića, i "Sebi zove, loši respiratori" koje je izgovorila sekretarka Vlade Federacije BiH Edita Kalajdžić proteklo je više od dvije decenije i iscurili potoci javnog, doniranog, opljačkanog novca...
"Izetbegovićev" milion kojeg je dao Mirhunisi Komarici propao u "SAB banci"
Još je jedna financijska transakcija iz donacije Organizacije islamske konferencije koju je preusmjerio Alija Izetbegović 1996.godine netragom je nestala, propala. Riječ je o milionu maraka (neki su u to vrijeme govorili i dolara) koje je Izetbegović odobrio stanovitoj nevladinoj organizaciji za održiv povratak na čijem je čelu bila Mirhunisa Komarica (kasnije-Zukić). Ne, kako su tada pisali mediji, gospođa Komarica je donirani novac oročila u tadašnjoj "SAB banci" koja će ubrzo propasti. Dakle u vrijeme kada su hiljade izbjeglica u BiH grozničavo čekalo na kakva-takva sredstva koja bi im pomogla u hitnom rješavanju elementarnih egzistencijalnih problema, gospođa Komarica se nadala izdašnoj kamati od oročavanja novca namijenjenog za te poslove. I u ovoj transakciji Izetbegović je zaobišao pravne institucije, poput Federalnog ministarstva za izbjeglice.
https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/22 ... smecu.html