Prije svega da naglasim: Ja sam prosječan čovjek, nikakvih problema nemam u životu, niti ih pravim sebi niti drugima.
Prije otprilike godinu dana sam se preselio u Istočno Sarajevo, Istočna Ilidža, tu baš na granici sa Federacijom. Znači Dobrinja.
U prvih nekoliko mjeseci, ono dok je zima bila, nisam imao susreta sa policijom RS-a, sem ono kad te zaustave, propitaju i idi dalje.
Međutim, kako je zatoplilo pa su izašli iz brloga, u posljednjih 5 mjeseci sam zaustavljen "rutinski" na cesti jedno bar 5-6 puta.
I ni jednom nije bilo ugodno. Ton im je nadobudan, na granici između poslovnosti i apsolutnog autoriteta, mada češće naginje u stranu utjerivanja straha. Pitanja su kratka, brza.
U početku razgovora me obično pitaju ko sam i imam li dokumente, nosim li nešto nelegalno sa sobom. Okej, taj dio razumijem.
A onda počnu da postavljaju neka nebulozna pitanja: gdje sam krenuo, gdje sam bio, šta radim, gdje živim, sa kim živim, čime se bavim, jesam li zaposlen...
Ja nemam oraha u džepu, nikad, tako da nemam neki razlog da se "brinem" i "plašim" kad me zaustave.
Prvi put sam ljubazno predao dokumente, sačekao da me provjere, odgovarao na ta pitanja. A onda sam došao kući i shvatio - šta njega briga gdje živim i sa kim živim, čime se bavim?
Idući put je to bila doslovno filmska scena, vidjeli su me na raskrsnici, i doslovno iz druge trake nepropisno polukružno uradili da bi naglo zakočili blizu mene - te opet haman identična pitanja. Tad sam ih ljubazno pitao ima li razlog što su me zaustavili, i jedan mi je odgovorio da me nije ranije viđao i da sam mu "nešto" sumnjiv.
Danas je eto 5. put haman koliko se sjećam. I danas sam opet upitao ima li razlog što me haman redovno zaustavljaju. Kaže ovaj mlađi, nema 22-23 godine u vrh glave: "Nešto si mi sumnjiv."
Pitam ga: "Što, što sam ćelav? Ili zbog ožiljka na licu? Mislim, ne razumijem, mora biti neki razlog. Ako sam vam sumnjiv, rovite me."
Kaže meni on: "KAD budem htio da te rovim, rovit ću te." I ovaj što je vozio me prepozna, kaže "A znam, viđao sam te ranije." I završiše tu razgovor.
Svaki put drugi ljudi. Ni jednom isti policajac.
E nakon ovog romana, na čemu se izvinjavam, mene sad zanima sljedeće:
- koja su moja prava pri toj rutinskoj provjeri, ili lakše - šta oni ne smiju?
- da li ja imam pravo uložiti kakvu žalbu za diskriminaciju na osnov svog izgleda (što nije posljedica kriminalnih aktivnosti već situacija)?
- ili ako nekom bude mrsko pisati, može li me barem uputiti koje legalne dokumente da pročitam.
Hvala puno
