"Ima ko hoće radit" - davno prošlo vrijeme

[Qler]

Moli ih, preklinje...al jok. Nes ti nidje. Ostajes ovdje.

Vec cujem, ona sve "Bitte, bitte" al oni onako ostro, kako samo svabo zna: "NEIN!"

Meni je nekako logika da bi se vratila, ali da nije sad ni to lako... Isto kao što ovdje svi kukaju da bi išli a ne idu... Nije baš lako spakovati se i doći negdje... Pa ni vratiti se u svoje... Nekako mi to olako i previše crno/bijelo gledate. Kao OK, ne sviđa mi se ovdje, sutra idem u Zavidoviće, pa ako ne bude tamo valjalo, odoh malo do Los Angeles, da vidim kako je tu... Za čas je to...

[sahbazzz]

Mah, ta prica joj ja bih se sad vratio, naidje, nostalgija bla bla. Al cinjenica je da se niko ne vraca.

Da stvar bude gora, dijaspora koja dodje, a duze je vani. Kaze da nikad vise ne bi mogli zivjeti ovdje.

To ce vam svako reci. Super im bude 10ak dana i gotovo.

Pa jbt ja odem vani budem 10 dana, dodjem ovdje i sjebem se. A ne da zivis 10 godina negdje pa se vratis u ovu vukojebinu.

Ma ima svega, imam prijatelja koji se upravo vratio iz Beca, radio 2 godine tamo, vidio da mu ne pase i pobjegao. Ne svidja mu se mentalitet, nacin zivota itd. Ali, tu ima jedno veliko ali, on se vratio na dobro, radi i dalje za strance, izvrsna primanja i njemu ovdje nista ne smeta (bar za sad).

A poznajem i ljude koji trce ovamo svaki mjesec, njima se sve svidja ovdje, logicno kad samo trose ovdje i uzivaju. Ne bave se ovim nasim problemima o kojima mi razglabamo svakodnevno. Ko je god odrastao ovdje moci ce nastaviti zivot sasvim normalno, djeca vec tesko, ako skolu tamo zavrsi i nauci zivjeti kao oni, on nece ovdje ni da ga puskom tjeras...

[mali_balon]

Glupost je zadržavati čovjeka koji želi da ide parama, jer nikad samo plata nije problem. To je nelojalan radnik, ti mu daš bolju lovu i smiriš ga par mjeseci. Njemu prošlo jednom, pokušat će opet a pritom svojim stavom i ponašanjem loše utiiče na kolektiv. I umjesto da pustiš jednog lika i uradiš scan da vidiš u čemu je problem kako ne bi dosao u istu situaciju ponovo, ti napravis kratkorocni bajpas problema i sutra imas 10 puta više potencijalnih problema.
Iznimka situaciji je kad radnik dođe da razgovara o problemu, kakav god on bio i traži nešto što ne dobije. Ako onda traži posao, to je okej. Ali ni tad ga ne treba pokušavati zadržati ako krene iz firme jer sebe stavljaš u loš položaj i šalješ pogresnu sliku.

koja kolicina gluposti...cuj nelojalan radnik ako trazi vecu platu .......sta ima gazda u pokusaju....

[Dope_Man]

Vec cujem, ona sve "Bitte, bitte" al oni onako ostro, kako samo svabo zna: "NEIN!"

Meni je nekako logika da bi se vratila, ali da nije sad ni to lako... Isto kao što ovdje svi kukaju da bi išli a ne idu... Nije baš lako spakovati se i doći negdje... Pa ni vratiti se u svoje... Nekako mi to olako i previše crno/bijelo gledate. Kao OK, ne sviđa mi se ovdje, sutra idem u Zavidoviće, pa ako ne bude tamo valjalo, odoh malo do Los Angeles, da vidim kako je tu... Za čas je to...

Naravno da postoje neki koji se stvarno zele vratiti, ali sprdancija je oko nerealne price kako ova haman svaki tren samo kuka da mi se vratiti, bez Bosne k'o riba bez vode, bas pretjera ga s pricom.

Ljudi koji skontaju da im ne pase se i vrate, mada je takvih sigurno manje od 1%. Naravno da tu ima par prepeka, al ako su relativno svjeze otisli prilicno se lako vratiti, samo treba naci posao ovdje i ima gdje doci. A ima i onih klasicnih sto pred porodicom i rajom u BiH kukaju do zore, a ne bi ih ni ruska invazija otjerala.

[dr_Evil]

Ne kontam zasto ti @Thorgerson jednostavno ne spakujes kofere i ne odes. Da je meni tako tesko kao tebi ne bih se bezveze patila ovdje. Ja svojim prethodnim postom ne zagovaram ni da ljudi treba da idu ni suprotno. Nemam nista pretjerano lijepo napisati o stanju u BiH.
Ja sam ranije htjela otici. Sad sam u fazi zivota kad ne mislim da bi igdje drugo bila sretnija. Nemam nikakvu djecu koja bi mi bila stvarni ili prividni motiv ili izgovor. A meni vise ne treba da idem. Svaki slobodan trenutak me privlaci boravak, rad i odmor u prirodi na selu gdje osjecam pripadnost. Taj zbir osjecaja nemam namjeru traziti u tudjini.
Poznajem ljude koji su iskreno nesretni sto su otisli jer im ovdje i nije bilo bas toliko lose a u dobi su kad im se ne savija kicma i ne pocinje zivot iznova. I meni je sasvim realno da se tako osjecaju mnogi. To sto ti i tebi slicni zbrajate vlastite argumente zasto otici ili ostati ne mijenja cinjenicu da su odlasci u tudjinu mnogima teski i da ne mogu i ne zele da se prilagode.

To se kaze punog stomaka, a prazne duse. Kad ostvaris sve sta si naumio i stanes na loptu, onda tek vidis da ne pripadas tu. E onda ide borba srca i mozga, i kao pravilo mozak uvijek bude jaci pa covjek ostane. Otvoris bocu viskija, pustis al-dina lijepo je doci u svoju carsiju, ali ebi ga kad dodjes u carsiju vidis da nema vise tvojih prijatelja svi razgulili poslom vani, neki se prodali stranci pa objavljivaju Baketove slike, neke zivot pregazio pa nemaju vise onaj sjaj u ocima, na kraju dana grad su ljudi a ne zgrade.

Nema vise 2 boce i nas 4-ro da pijemo do zore, svak o svom poslu. Sjecanja su zeznuta stvar.

[ibizza]

Ovo, naravno, nije se desilo.

Kao prvo koga ona moli? Ne kontam. Ne svidja ti se, kartu i pravac bosna.

Naravno, ima ljudi koji su se vratili. Ali koji postotak? Ako se od 100 ljudi vrati 2. Onda i to nesto govori.

Ja btw ne znam nikoga al bas nikoga da se svojom voljom vratio. Nema ga.

Znam ja, ali da su u manjini jesu

Ali isto tako ih znam dosta koji planiraju (ili mastaju) da se vrate nazad. Samo sto nije svima izvodivo zavisno od materijalnog stanja i posla

Tako je. Npr nedavno pričam sa jednim likom iz Livna, kaze u posljednja dva mjeseca, iz DE se vratila petorica njegovih prijatelja sa porodicama. Sa druge strane, moj poznanika se vratio poslije 3 mjeseca, kaze, nikad više sa treće strane, moj kum je vec 3 godine u DE, otišao jer nije imao posao, kaze sutra bi se vratio da moze pronaći posao sa platim od 1500-pravnik je po struci.

Jbg, a ja bi opet samo gore, samo nemam srece u lutriji

[dr_Evil]

Tako je. Npr nedavno pričam sa jednim likom iz Livna, kaze u posljednja dva mjeseca, iz DE se vratila petorica njegovih prijatelja sa porodicama. Sa druge strane, moj poznanika se vratio poslije 3 mjeseca, kaze, nikad više sa treće strane, moj kum je vec 3 godine u DE, otišao jer nije imao posao, kaze sutra bi se vratio da moze pronaći posao sa platim od 1500-pravnik je po struci.

Jbg, a ja bi opet samo gore, samo nemam srece u lutriji

Livnjaci svi imaju putovnice, i oni su navikli da zive na liniji Njemacka-Bosna. Na kraju dana ne snadju se svi, nisu svi isto snalazljivi, a ima ljudi kojima zaista i ne smeta korumpirani sistem u BiH jer je dio njih, pa im onda nedostaje to kad odu vani.. cuj policajac, a nece 50 eura za kafe.

[crveni_makovi]

Kažem ja tebi nedavno @dr_Evil kako je fino kad znaš i možeš komunicirati pristojno i bez krkanskih doskočica.

[dr_Evil]

Kažem ja tebi nedavno @dr_Evil kako je fino kad znaš i možeš komunicirati pristojno i bez krkanskih doskočica.

Tita mi zarumenit cu se od tebe hvala

[pici]

SITUACIJA JE PORAŽAVAJUĆA
Odlaze jedan po jedan. IT stručnjaci. Inžinjeri. Građevinari. 'BiH je postala zemlja u kojoj se radnik traži ‘na kašičicu'

Tokom prošle godine u BiH izdato je 2.638 radnih dozvola, za radnike iz Turske, Srbije, Albanije, Bangladeša, Sjeverne Makedonije i Hrvatske





Bosna i Hercegovina je odavno suočena sa znatno visokim brojem nezaposlenih. Uz to, sada se suočavamo i sa manjkom stručnog kadra. Poslodavci teško pronalaze kvalitetnu radnu snagu u državi, pa traže njen uvoz. No, otegnute su im zakonske procedure, zbog čega su pojedini primorani zatvoriti kompanije.



Odlaze jedan po jedan. IT stručnjaci. Inžinjeri. Građevinari. Samo za Njemačku i Sloveniju od januara do maja otišlo je 6.000 radnika. Po 1.500 svaki mjesec. Uglavnom zanatlija i medicinara. Podaci su to Agencije za rad i zapošljavanje BiH koja posreduje u pronalasku posla domaćim radnicima u ovim zemljama. Situacija je, dakle, još i poražavajuća, budući da veliki broj osoba posao u inozemstvu nađe samostalno. Posebno mladi. Kojima razlog za odlazak više nije samo ekonomski.



“Odlaze kadrovi koji imaju solidna primanja, adekvatna primanja, ili imaju formiranu porodicu u BiH. međutimo odlaze zbog budućeg položaja njihovih porodica u BiH, ne vide perspektivu u BiH na način na koj je vide negdje drugo, i oni odlaze i zbog ekonomske situacije i zbog lošeg socijalnog ambijenta u kojem žive, lošeg političkog ambijenta u kojem žive”, naveo je Aziz Đipa iz Instituta za razvoj mladih “Kult”.



Perspektivu, s druge strane, ne vide ni poslodavci. Od Une do Drine, ne mogu pronaći radnike. Posebno oni iz sektora građevine, ugostitelji, vozači, radnici uslužnih djelatnosti. Poslodavci mole nadležne da hitno olakšaju proceduru za zapošljavanje stranaca kao što je nedavno uradila NSRS, kako bi te radnike mogli dovesti iz drugih zemalja. Ili će pojedini morati zatvoriti firme ili radnje.



“Imamo neka obećanja međutim ako govorimo o konkretnim aktivnostima nemamo ništa, ja se bojim da će sad to pogotovo pred izbore biti jedna osjetljiva tema gdje će naši političari pokušati to da obrazlože na svoj način i ja se duboko nadam ako ništa poslije izbora da će se zaista moći otvoreno pričati o toj temi jer za neke branše, za neke kompanije, to je nasušna potreba”, istakao je Adnan Smailbegović,predsjednik Udruženja poslodavaca BiH.



Tokom prošle godine u BiH izdato je 2.638 radnih dozvola, za radnike iz Turske, Srbije, Albanije, Bangladeša, Sjeverne Makedonije i Hrvatske. S druge strane, na evidencijama za zapošljavanje bilježimo oko 350.000 osoba. Ukoliko se taj trend nastavi, do 2025. godine domaće tržište radne snage će presušiti. A ekonomski rast će izostati.



“Nama otprilike treba šest posto da rastemo godišnje, uzastopno tri godine da bi mogli ući u red srednje razvijenih zemalja. Rastemo otprilike dva posto do tri posto godišnje. Mi smo dakle još uvijek zemlja koja gdje postoje egzistencijaln problemi, ako hoćemo da upadnemo u tu zamku srednjeg dohotka gdje su upale Mađarska, Slovačka, Poljska, pa djelomično i Hrvatska ok Zagreba, onda moramo rasti 6% godišnje, a to ne možemo bez radne snage”, mišljenja je ekonomski stručnjak Admir Čavalić.



Kako ublažiti taj trend pitanje je o kojem se nadležni moraju pozabaviti. Jedno od rješenje je i dualno obrazovanje koje se u BiH skoro pa nikako ne praktikuje. Od zemlje koja godinama “izvozi“ radnu snagu zbog niske cijene rada, Bosna i Hercegovina je postala zemlja u kojoj se radnik traži “na kašičicu“.

To ti je kad ti da mizernu platu i trazi da radis deset poslova mimo onog jednog za koji si placen.

[istra_hr]

...

[istra_hr]

SITUACIJA JE PORAŽAVAJUĆA
Odlaze jedan po jedan. IT stručnjaci. Inžinjeri. Građevinari. 'BiH je postala zemlja u kojoj se radnik traži ‘na kašičicu'

a smijete se nama u Hrvatskoj

Ista situacija - jedina razlika što naši, nakon ulaska u EU, sad imaju širom otvorena vrata

[emko1234]

Da vam ne odgovoram svima ponaosob, napisat ću ovako i probat da obuhvatim sve koji su mi odgovorili.
Prije svega, čovjek je napisao da ljudi ili čovjek prelaze iz privatne u državnu firmu. Uz dužno poštovanje određenim državnim firmama, tamo nema izazova. Državna firma je mirna luka, to svi znamo.
Dalje, pričate o lojalnosti kao o nečemu što ne postoji. To je notorna glupost, imate raznih statistika na internetu pa između ostalog i tu. Pojam lojanosti se počeo gubiti s novim generacijama GenY ili milenijalcima koji su počeli skakati s posla na posao čim čim dobiju bilo šta što im se u datom momentu čini bolje od onoga što imaju na trenutnom radnom mjestu. Ne moram vas podsjećati da nije bilo tako davno da su ljudi u nekom privrednom gigantu u bivšoj Jugi provodili čitav životni vijek. Moj amidža lično je počeo i završio u Energoinvestu.
Da se vratimo priči, statistiku možete ispratiti i vidjeti da i na zapadu u malim i srednjim kompanijama postoje ljudi koji su na istim mjetima više od desetljeća, što znači da lojalnost postoji. Termin lojalnosti se ne odnosi na pušenje kurca gazdi jer si nesposban ko radnik, nego na odnos koji poslodavac razvije s uposlenikom, kontinuirano ulaže u radnika, nagrađuje ga, stimulise na razno razne načine, trudi se da mu napravi i da što bolje uslove u radu jer mu je taj isti radnik "alat" koji mu donosi pare.
Ja znam da vam je teško povjerovati, ali kod nas ima dosta takvih firmi, relativno malih kolektiva gdje "gazda" cijeni radnika. Tako da lojalnost kao osobina kod radnika itekako postoji.
Moj lični stav i princip koji propagiram i kod sebe u firmi je da radnik treba da razgovora sa svojim nadređenim o bilo kakvom problemu koji ima ili potencijalnom nezadovoljstvu. Moj otac nikad nije dao da nadređeni bez obzira na spremu i kvalifikacije maltretira radnika i evo podatak pto se moje firme tiče, od trenutno 60ak zaposlenih više od 2/3 su uposlenici koji kod nas rade duže od 8 godina. Različitih su profila i stručnih sprema.
I kad bi jedan od tih ljudi želio da ode bez da dođe meni i kaže nisam zadovoljan s tim ili s tim, hoću to ili to ili nisi me ispoštovao za to i to, ja bih ga pustio odmah. Bez razmišljanja. Smatram da mogu i imaju pravo da dođu i traže bilo šta, o objektivnosti i mogućnostima iz zahtjeva možemo razgovorati.
Ali da ga ja "kupujem" nakon što je odlučio da ode, nema šanse. Kad jednom odlučiš da ideš, bez obzira na odnos u životu, trebaš otići. Pljuvati pa lizati, meni lično je ispod časti.

[dr_Evil]

Da vam ne odgovoram svima ponaosob, napisat ću ovako i probat da obuhvatim sve koji su mi odgovorili.
Prije svega, čovjek je napisao da ljudi ili čovjek prelaze iz privatne u državnu firmu. Uz dužno poštovanje određenim državnim firmama, tamo nema izazova. Državna firma je mirna luka, to svi znamo.
Dalje, pričate o lojalnosti kao o nečemu što ne postoji. To je notorna glupost, imate raznih statistika na internetu pa između ostalog i tu. Pojam lojanosti se počeo gubiti s novim generacijama GenY ili milenijalcima koji su počeli skakati s posla na posao čim čim dobiju bilo šta što im se u datom momentu čini bolje od onoga što imaju na trenutnom radnom mjestu. Ne moram vas podsjećati da nije bilo tako davno da su ljudi u nekom privrednom gigantu u bivšoj Jugi provodili čitav životni vijek. Moj amidža lično je počeo i završio u Energoinvestu.
Da se vratimo priči, statistiku možete ispratiti i vidjeti da i na zapadu u malim i srednjim kompanijama postoje ljudi koji su na istim mjetima više od desetljeća, što znači da lojalnost postoji. Termin lojalnosti se ne odnosi na pušenje kurca gazdi jer si nesposban ko radnik, nego na odnos koji poslodavac razvije s uposlenikom, kontinuirano ulaže u radnika, nagrađuje ga, stimulise na razno razne načine, trudi se da mu napravi i da što bolje uslove u radu jer mu je taj isti radnik "alat" koji mu donosi pare.
Ja znam da vam je teško povjerovati, ali kod nas ima dosta takvih firmi, relativno malih kolektiva gdje "gazda" cijeni radnika. Tako da lojalnost kao osobina kod radnika itekako postoji.
Moj lični stav i princip koji propagiram i kod sebe u firmi je da radnik treba da razgovora sa svojim nadređenim o bilo kakvom problemu koji ima ili potencijalnom nezadovoljstvu. Moj otac nikad nije dao da nadređeni bez obzira na spremu i kvalifikacije maltretira radnika i evo podatak pto se moje firme tiče, od trenutno 60ak zaposlenih više od 2/3 su uposlenici koji kod nas rade duže od 8 godina. Različitih su profila i stručnih sprema.
I kad bi jedan od tih ljudi želio da ode bez da dođe meni i kaže nisam zadovoljan s tim ili s tim, hoću to ili to ili nisi me ispoštovao za to i to, ja bih ga pustio odmah. Bez razmišljanja. Smatram da mogu i imaju pravo da dođu i traže bilo šta, o objektivnosti i mogućnostima iz zahtjeva možemo razgovorati.
Ali da ga ja "kupujem" nakon što je odlučio da ode, nema šanse. Kad jednom odlučiš da ideš, bez obzira na odnos u životu, trebaš otići. Pljuvati pa lizati, meni lično je ispod časti.

Firme na zapadu isplacuju bonuse za lojalnost tj. za radnika koji provodi odredjeni radni vijek ili citavu firmu, ali radnik koji mjenja posao iz bilo kojih razloga nije nelojalan, potpuno pogresan izraz. U sporu izmedju vlasnika i radnika, po pravilu sam na strani radnika, vlasnik obicno od drveta ne vidi sumu, tvoja ko lafo osobna i licna iskustva velikog biznisa kojeg si napravio, a sad nisi ti nego chacha necu ni komentarisat.

Nelojalnost kao rijeci bi se mogla upotrijebiti da je radnik ukrao odredjenu tehnologiju i odnio je u konkuretnu firmu, sto je samo sebi privredni kriminal.

Radnici napustaju posao iz vise razloga, najcesce napustaju loseg sefa. Mislim da bi svaki sef kada neko daje otkaz trebao da ponudi vecu platu, u tom slucaju ce odma saznati da li napusta njega kao loseg sefa, ili su razlozi sto zaista na drugom mjestu moze imati bolje prihode i osigurati egzistenciju svojoj familiji. Svaka firma bi trebala da ima jednom godisnje razgovor sa zaposlenicima o tome sta je dobro/lose u firmi i sta ocekuju u vezi svojih primanja.

Naravno ako ne postoji povjerenje menadzment/zaposlenici, koje se gradi od prvog dana, nikada neces dobiti tacne odgovore, nego ces cuti da je sve super dok radnik vec trazi drugi posao, dakle opet los sef.

[emko1234]

Da vam ne odgovoram svima ponaosob, napisat ću ovako i probat da obuhvatim sve koji su mi odgovorili.
Prije svega, čovjek je napisao da ljudi ili čovjek prelaze iz privatne u državnu firmu. Uz dužno poštovanje određenim državnim firmama, tamo nema izazova. Državna firma je mirna luka, to svi znamo.
Dalje, pričate o lojalnosti kao o nečemu što ne postoji. To je notorna glupost, imate raznih statistika na internetu pa između ostalog i tu. Pojam lojanosti se počeo gubiti s novim generacijama GenY ili milenijalcima koji su počeli skakati s posla na posao čim čim dobiju bilo šta što im se u datom momentu čini bolje od onoga što imaju na trenutnom radnom mjestu. Ne moram vas podsjećati da nije bilo tako davno da su ljudi u nekom privrednom gigantu u bivšoj Jugi provodili čitav životni vijek. Moj amidža lično je počeo i završio u Energoinvestu.
Da se vratimo priči, statistiku možete ispratiti i vidjeti da i na zapadu u malim i srednjim kompanijama postoje ljudi koji su na istim mjetima više od desetljeća, što znači da lojalnost postoji. Termin lojalnosti se ne odnosi na pušenje kurca gazdi jer si nesposban ko radnik, nego na odnos koji poslodavac razvije s uposlenikom, kontinuirano ulaže u radnika, nagrađuje ga, stimulise na razno razne načine, trudi se da mu napravi i da što bolje uslove u radu jer mu je taj isti radnik "alat" koji mu donosi pare.
Ja znam da vam je teško povjerovati, ali kod nas ima dosta takvih firmi, relativno malih kolektiva gdje "gazda" cijeni radnika. Tako da lojalnost kao osobina kod radnika itekako postoji.
Moj lični stav i princip koji propagiram i kod sebe u firmi je da radnik treba da razgovora sa svojim nadređenim o bilo kakvom problemu koji ima ili potencijalnom nezadovoljstvu. Moj otac nikad nije dao da nadređeni bez obzira na spremu i kvalifikacije maltretira radnika i evo podatak pto se moje firme tiče, od trenutno 60ak zaposlenih više od 2/3 su uposlenici koji kod nas rade duže od 8 godina. Različitih su profila i stručnih sprema.
I kad bi jedan od tih ljudi želio da ode bez da dođe meni i kaže nisam zadovoljan s tim ili s tim, hoću to ili to ili nisi me ispoštovao za to i to, ja bih ga pustio odmah. Bez razmišljanja. Smatram da mogu i imaju pravo da dođu i traže bilo šta, o objektivnosti i mogućnostima iz zahtjeva možemo razgovorati.
Ali da ga ja "kupujem" nakon što je odlučio da ode, nema šanse. Kad jednom odlučiš da ideš, bez obzira na odnos u životu, trebaš otići. Pljuvati pa lizati, meni lično je ispod časti.

Firme na zapadu isplacuju bonuse za lojalnost tj. za radnika koji provodi odredjeni radni vijek ili citavu firmu, ali radnik koji mjenja posao iz bilo kojih razloga nije nelojalan, potpuno pogresan izraz. U sporu izmedju vlasnika i radnika, po pravilu sam na strani radnika, vlasnik obicno od drveta ne vidi sumu, tvoja ko lafo osobna i licna iskustva velikog biznisa kojeg si napravio, a sad nisi ti nego chacha necu ni komentarisat.

Nelojalnost kao rijeci bi se mogla upotrijebiti da je radnik ukrao odredjenu tehnologiju i odnio je u konkuretnu firmu, sto je samo sebi privredni kriminal.

Radnici napustaju posao iz vise razloga, najcesce napustaju loseg sefa. Mislim da bi svaki sef kada neko daje otkaz trebao da ponudi vecu platu, u tom slucaju ce odma saznati da li napusta njega kao loseg sefa, ili su razlozi sto zaista na drugom mjestu moze imati bolje prihode i osigurati egzistenciju svojoj familiji. Svaka firma bi trebala da ima jednom godisnje razgovor sa zaposlenicima o tome sta je dobro/lose u firmi i sta ocekuju u vezi svojih primanja.

Naravno ako ne postoji povjerenje menadzment/zaposlenici, koje se gradi od prvog dana, nikada neces dobiti tacne odgovore, nego ces cuti da je sve super dok radnik vec trazi drugi posao, dakle opet los sef.

Naravno da je nelojlan. Ako ulozis u radnika, pogotovo kad je mlad, das mu hljeb u ruke, pomognes mu da postane kvalifikovan za odredjeno zanimanje, pritom postujes sve odredbe zakona o radu i ugovora o radu, isplacujes bonuse, stimulises, ne pijes mu krv i postavis se prijateljski koliko to ta vrsta odnosa dozvoljava, a onda on ode za 2 stoje neto plate a da pritom ne poprica s tobom, sta je on po tebi?
Odnos radnik poslodavac je specifican. Prvo ne postoji covjek na svijetu koji pase sto posto svima u kolektivu, pogotovo kad je u pitanju taj odnos. Da si najfer gazda na svijetu, postojat ce radnik koji ce reci vidi mu nosa, tena ili naocala. Karikiram. Prema tome u tom odnosu ja ne trebam biti prijatelj radniku, ali cu se potruditi da budem.
Imam li ocekivanja od odnosa u koji sam ulozio? Naravno da imam. Bez obzira na vrstu odnosa. E sad zamisli ulozis u covjeka cifru, ispostujes ga po svakom osnovu, budes mu garant ko pravno lice da uzme limit u banci ili kredit, da ne pricam o ostalim normalnim stvarima iz radnog odnosa, i on dodje i kaze odoh za 2-3 stoje vece plate negdje na nevidjeno. I da ga pored svega molim, a nije se udostojio doci i reci da tezi ka tome? Pa radije bi ja uzeo i radio njegov posao.
Pritom u cijeloj toj prici ima iznadprosjecnu platu u toj industriji, bez obzira na mjesto boravka.

[irac300]

Ja još nijednu osobu nisam vidio da se vratila. Neki dan vidim na FB jedan poznanik koji je bio okorjeli protivnik odlaska, objavio video radi negdje na baustelu. Liku je 53 godine. Jbg, dogorilo do noktiju.

[aston_martin]

moze li poslodavac biti nelojalan?

[Truba]

ajde ba privatnici imaju konkurenciju
šta ćemo mi iz javnih firmi s 1800 gdje smo mi prispjeli ko daje više kome smo potrebni
nikome jedino u javnu kuću

elem što nam je komunizam rat i porađe nametnuo da se privatnici smatraju mutnim ljudima

to su samo poduzetnici koji imaju ekupu koja radi za njih

[Sydnor]

Ja još nijednu osobu nisam vidio da se vratila. Neki dan vidim na FB jedan poznanik koji je bio okorjeli protivnik odlaska, objavio video radi negdje na baustelu. Liku je 53 godine. Jbg, dogorilo do noktiju.

Ja znam dvoje ljudi od njih realno 50, ali oboje su imali fine poslove ovdje i uzeli su godišnji i šta sve ne da isprobaju i shvatili su da im se više ovdje sviđa. Jedan je specijalac u MUP-U ZDK a otišao kao njegovatelj, a drugi je fasader koji je bio i nije mu se svidjelo jer kako kaže bolje može živjet kao fasader ovdje nego tamo, ali zadržao se i donio 15.000 eura, kupio alat, kombi, skelu i sad radi za sebe i ima još 3-4 radnika...

[dr_Evil]

Naravno da je nelojlan. Ako ulozis u radnika, pogotovo kad je mlad, das mu hljeb u ruke, pomognes mu da postane kvalifikovan za odredjeno zanimanje, pritom postujes sve odredbe zakona o radu i ugovora o radu, isplacujes bonuse, stimulises, ne pijes mu krv i postavis se prijateljski koliko to ta vrsta odnosa dozvoljava, a onda on ode za 2 stoje neto plate a da pritom ne poprica s tobom, sta je on po tebi?
Odnos radnik poslodavac je specifican. Prvo ne postoji covjek na svijetu koji pase sto posto svima u kolektivu, pogotovo kad je u pitanju taj odnos. Da si najfer gazda na svijetu, postojat ce radnik koji ce reci vidi mu nosa, tena ili naocala. Karikiram. Prema tome u tom odnosu ja ne trebam biti prijatelj radniku, ali cu se potruditi da budem.
Imam li ocekivanja od odnosa u koji sam ulozio? Naravno da imam. Bez obzira na vrstu odnosa. E sad zamisli ulozis u covjeka cifru, ispostujes ga po svakom osnovu, budes mu garant ko pravno lice da uzme limit u banci ili kredit, da ne pricam o ostalim normalnim stvarima iz radnog odnosa, i on dodje i kaze odoh za 2-3 stoje vece plate negdje na nevidjeno. I da ga pored svega molim, a nije se udostojio doci i reci da tezi ka tome? Pa radije bi ja uzeo i radio njegov posao.
Pritom u cijeloj toj prici ima iznadprosjecnu platu u toj industriji, bez obzira na mjesto boravka.

Posto sam ja sve to prosao, imam mnogo da kazem o tome svemu.

1. Firma zaposljava mladog covjeka bez iskustva jer:

- Ima vec tim starijih iskusnih koji su uspostavili sistem rada na svom odjelu
- Covjek sa iskustvom i samopostovanjem se teze uklapa u vec postojeci nakaradni sistem, nije fleksibilan
- Treba nekoga koga ce manje platiti odredjeni period, jer ima vremena da ga obucava, a nema novca da plati
- Mladi covjek bez iskustva je uvijek tu za poslodavca, bez prigovora radi prekovremene, postavlja uvijek posao ispred familije i prijatelja, jer je*i ga zivot ga jos nije opekao da zna da mu niko nece reci hvala.
- Mladi covjek ce se uvijek javiti kad ga zoves nedjeljom jer je u firmu stigao pelet, i vjerovatno ce tako raditi sve dok prvi put ne promijeni posao, kad ga jednom nasadis naopako tesko je to promijeniti.
- Mladi covjek bez iskustva nema osjecaj za novac koji privatnici obrcu, on je sretan jer ima svoju satnicu 6-10KM neto. Misli da je sretan, ebi ga, treba vremena da shvati da firma naplacuje njegov sat 50-100KM.
- Mladi covjek bez iskustva tesko da ce traziti naplatu prekovremenih, obicno firma to porefa hajd uzmi slobodno, ali samo nemoj sad Allaha ti, neki drugi put. Sta bi za ono 50% i 100% prekovremeni u opciji "uzmi slobodno", mladi covjek ne zna.
- Mladi covjek bez iskustva ce rado slusati kako mu sef nabija glavu, da on drzi firmu za raju i zbog raje, da njemu pare ne trebaju zapravo, i da su pakasi svi oni sta su otisli za 100KM vise. Nece i ne smije upitati sefa, a sto nam ti ne das 100KM. Pri tom ga stalno ispituje sta ima u privatnom zivotu njega i kolega, jer su oni "prijatelji". "Prijatelji" opcija, kud ces druga ostavit i otici na bolje.

Kada vec formirani covjek nakon 7-8 godina kaze odlazim i mjenjam posao, a koji je godinama obavljao ovo sve navedeno, red je da mu se ponudi vise para da ostane. AKo i dalje kaze da ne zeli, onda mu se cestita na novom mjestu, kaze se da se nadamo suradnji u buducnosti, kupi se poklon i torta zadnji dan.

Radnik nije bio nelojalan, samo je napokon stavio sebe i familiju ispred posla, za kojeg umjesto hvala dobije da je nelojalan na kraju.

[dr_Evil]

ajde ba privatnici imaju konkurenciju
šta ćemo mi iz javnih firmi s 1800 gdje smo mi prispjeli ko daje više kome smo potrebni
nikome jedino u javnu kuću

elem što nam je komunizam rat i porađe nametnuo da se privatnici smatraju mutnim ljudima

to su samo poduzetnici koji imaju ekupu koja radi za njih

Iskreno daleko smo mi od mrske nam zapadne Europe, realno kod nas su privatnici tek zavrsili sa 1800-im americkog kapitalizma, i ulaze u prvu polovinu 1900-ih mentalitetom.

To je problematika. Oni nekome daju hljeb u ruke, genijalno.

Ubrzano idemo naprijed, za nekih 30 godina mentalitetom ce doci na ono gdje je Europa sada, a tada ce Europa biti na nekom drugom obliku postojanja.

Ima izuzetaka, naravno. Malo, na prste jedne ruke.

[Ateista]

Firme na zapadu isplacuju bonuse za lojalnost tj. za radnika koji provodi odredjeni radni vijek ili citavu firmu, ali radnik koji mjenja posao iz bilo kojih razloga nije nelojalan, potpuno pogresan izraz. U sporu izmedju vlasnika i radnika, po pravilu sam na strani radnika, vlasnik obicno od drveta ne vidi sumu, tvoja ko lafo osobna i licna iskustva velikog biznisa kojeg si napravio, a sad nisi ti nego chacha necu ni komentarisat.

Nelojalnost kao rijeci bi se mogla upotrijebiti da je radnik ukrao odredjenu tehnologiju i odnio je u konkuretnu firmu, sto je samo sebi privredni kriminal.

Radnici napustaju posao iz vise razloga, najcesce napustaju loseg sefa. Mislim da bi svaki sef kada neko daje otkaz trebao da ponudi vecu platu, u tom slucaju ce odma saznati da li napusta njega kao loseg sefa, ili su razlozi sto zaista na drugom mjestu moze imati bolje prihode i osigurati egzistenciju svojoj familiji. Svaka firma bi trebala da ima jednom godisnje razgovor sa zaposlenicima o tome sta je dobro/lose u firmi i sta ocekuju u vezi svojih primanja.

Naravno ako ne postoji povjerenje menadzment/zaposlenici, koje se gradi od prvog dana, nikada neces dobiti tacne odgovore, nego ces cuti da je sve super dok radnik vec trazi drugi posao, dakle opet los sef.

Naravno da je nelojlan. Ako ulozis u radnika, pogotovo kad je mlad, das mu hljeb u ruke, pomognes mu da postane kvalifikovan za odredjeno zanimanje, pritom postujes sve odredbe zakona o radu i ugovora o radu, isplacujes bonuse, stimulises, ne pijes mu krv i postavis se prijateljski koliko to ta vrsta odnosa dozvoljava, a onda on ode za 2 stoje neto plate a da pritom ne poprica s tobom, sta je on po tebi?
Odnos radnik poslodavac je specifican. Prvo ne postoji covjek na svijetu koji pase sto posto svima u kolektivu, pogotovo kad je u pitanju taj odnos. Da si najfer gazda na svijetu, postojat ce radnik koji ce reci vidi mu nosa, tena ili naocala. Karikiram. Prema tome u tom odnosu ja ne trebam biti prijatelj radniku, ali cu se potruditi da budem.
Imam li ocekivanja od odnosa u koji sam ulozio? Naravno da imam. Bez obzira na vrstu odnosa. E sad zamisli ulozis u covjeka cifru, ispostujes ga po svakom osnovu, budes mu garant ko pravno lice da uzme limit u banci ili kredit, da ne pricam o ostalim normalnim stvarima iz radnog odnosa, i on dodje i kaze odoh za 2-3 stoje vece plate negdje na nevidjeno. I da ga pored svega molim, a nije se udostojio doci i reci da tezi ka tome? Pa radije bi ja uzeo i radio njegov posao.
Pritom u cijeloj toj prici ima iznadprosjecnu platu u toj industriji, bez obzira na mjesto boravka.

Lojalnost je potpuno pogresan izraz, jer je u pitanju iskljucivo ugovorni odnos.
Sve je to ok sto ti ulozis u radnika, ali mnogi direktori zanemaruju cinjenicu da su ti radnici svom direktoru donijeli profit, osim sto je direktor dao sansu radniku i radnik je dao sansu tom direktoru kad je poceo raditi tu, sve se moze gledati iz dva ugla.
Ako ulazes u nekog u smislu edukacije i slicno, pogotovo ako je u pitanju pocetnik u koga vise ulozis nego sto dobijes i ocekujes da ti on doprinese kroz duzi niz godina, i za to postoji ugovor kojim ga vezes da ako ode za manje od nekog broja godina on ti mora vratiti iznos ili dio iznosa ulozenog u njega. Ako to ne uradis onda sam pravis rizik, ili si svjestan da taj i u startu vise doprinosi nego sto kosta.
Slazem se da radnik treba prvo reci sta mu ne odgovara, traziti bolje uslove ako misli da zasluzuje, i u tom smislu ako neko dobije sve sto trazi i opet ode, razumijem da vlasniku nije pravo, ali u vecini slucajeva se ono sto radnik trazi ne ispostuje ili se isppstuje samo dio, u tom slucaju se nema ko ljutiti jer ako ti je vrijedio trebao si mu dati bolje uslove, ako ne mozes neka ide tamo gdje ima bolje uslove.
Slazem se i sa tim da ne treba kad neko da otkaz nuditi bolje uslove, ja kao radnik bih isto na to tesko pristao, ako dam otkaz prica je zavrsena sta god da mi se ponudi.
Treba isto imati u vidu da kad radnik mijenja posao uvijek rizikuje, jedno je sta se prica a drugo realnost, nikad se ne zna hoce li novi posap biti stvarno bolji ili ne.

[Dope_Man]

a onda on ode za 2 stoje neto plate a da pritom ne poprica s tobom, sta je on po tebi?

Cijeli problem tvojih komentara se svodi na ovo. Ti automatski pretpostavljas da odlazi zbog 100-200 maraka i to tako da posalje u tri PM sve u trenutnoj firmi prije nego zalupi vratima toliko da spadnu sa stoka.

Mnogi idu normalno, popricaju sa svojim nadredjenim, vide ima li sanse za napredovanje. U nekim situacijama jednostavno nema jer napredak je da postanes recimo sef odjeljenja, ali vec imas sefa odjeljenja koji ne ide nigdje. Ili je plata dostigla neku cifru preko koje niko na tom nivou u firmi neide, pa ne mozes gore itd... milion je finesa i situacija.

Cesto ljudi odu sasvim korektno, pa se nakon x vremena vrate, moza na visu poziciju koja je sada dostupna a prije 2 godine nije bila jer je ovaj sef odjeljenja otisao itd. Tako da ima svega, i nije svaki odlazak takav kakvim ga ti zamisljas.

[dr_Evil]

Treba isto imati u vidu da kad radnik mijenja posao uvijek rizikuje, jedno je sta se prica a drugo realnost, nikad se ne zna hoce li novi posap biti stvarno bolji ili ne.

To je to, niti jedna strana ne treba da spali mostove za sobom. Trenutni poslovodja se par godina moze bez problema naci u poziciji dobavljaca za svog bivseg radnika ili ne moze pronaci zamjenu, a bivsi radnik se moze opeci na novom poslu, ne mora znaciti da je trava uvijek zelenija.

Nazalost svi imamo gadni bosansko-hercegovacki mentalitet pa stvari vecinom dignemo na licnu razinu. I tu se mostovi spale.

Zato rekoh, radnik da ispostuje do kraja ugovor, obuci ljude iza sebe ako se to trazi, vlasnik firme tortu, poklon i hvala na suradnji.

[Karikaturist]

Mah, ta prica joj ja bih se sad vratio, naidje, nostalgija bla bla. Al cinjenica je da se niko ne vraca.

Da stvar bude gora, dijaspora koja dodje, a duze je vani. Kaze da nikad vise ne bi mogli zivjeti ovdje.

To ce vam svako reci. Super im bude 10ak dana i gotovo.

Pa jbt ja odem vani budem 10 dana, dodjem ovdje i sjebem se. A ne da zivis 10 godina negdje pa se vratis u ovu vukojebinu.

Ma ima svega, imam prijatelja koji se upravo vratio iz Beca, radio 2 godine tamo, vidio da mu ne pase i pobjegao. Ne svidja mu se mentalitet, nacin zivota itd. Ali, tu ima jedno veliko ali, on se vratio na dobro, radi i dalje za strance, izvrsna primanja i njemu ovdje nista ne smeta (bar za sad).

Blago se njemu jebote.