Kikibombona wrote: ↑04/02/2022 17:26
Osmi Socrates wrote: ↑04/02/2022 17:00Za podizanje spomenika i čak davanje priznanja četnicima u Americi trebaju se uzeti u obzir dvije stvari.
Prva je priroda vlasti Josipa Broza neposredno poslije rata.
A druga je da li su četnici spasili barem dva američka pilota u Drugom Svjetskom Ratu.
Amerikanci se sami od sebe neće baviti detaljima građanskog rata u Jugoslaviji u Drugom Svjetskom Ratu, i ako nije bilo nikog da to objasni u međunarodnim okvirima, kako očekujemo od Amerikanaca da išta znaju o tome?
Da li se zezas jarane?
Kada je cetnicka zajednica Ilinoisa odlucila podici spomenik cetnickom vojvodi, pa zahtjev predali lokalnim institucijama, valjda je neko u tim institucijama provjerio o kome se radi prije nego je izdao dozvolu? Mislis da se po americkim parkovima mogu dizati spomenici svakoj budali? Na osnovu nekih kriterija vlasti su odlucile da Pavle Djurisic zasluzuje spomenik u Americi. I njegov unuk u intervjuu postavljenom iznad kaze da Amerikanci postuju Pavla Djurisica jer je spasio nekoliko pilota, a to sto je masakrirao hiljade ljudi po Crnoj Gori, Sandzaku i Bosni nema nikakve veze. To su svakako poluljudi od kojih je vazniji jedan pilot.
...
Zamisli da si ti vlast u nekom gradu u Bosni, pa da neka zajednica izrazi zelju da se postavi spomenik Fakundu Barbosi, o kojem ne znas nista...!?? Da li bi odmah odobrio ili prvo provjerio o kome se radi?
A dovoljno je 5 minuta guglanja da se vidi ko je Pavle Djurisic, najgori od svih cetnika.
Prvo, treba da razumiješ kako vlada jedne države kao Amerika funkcionira.
Do Teheranske konferencije krajem 1943, Britanci i Amerikanci podržavaju Kralja, priznaju državu koja je postojala do njemačke okupacije, i samim tim priznaju i zvaničnu vojsku te države. Četnici su bili zvanična vojska kraljeve Vlade u izbjeglištvu.
Zatim, moraš razumjeti da je Tito malo sarađivao sa četnicima, pa se posvađao, pa je onda na kraju rata primio desetine hiljada četnika u partizane.
1944, Tito ima ugovor sa Šubašićem da se o uređenju države neće razgovarati dok rat ne završi. Čak se dogovaraju i slobodni izbori. Dakle, sam Tito još uvijek sarađuje sa kraljevom vladom, pa makar i deklarativno.
Zatim, suđenje Draži Mihailoviću nije dobilo nikakav međunarodni značaj. Kako Ameri to vide, jedan pobjednik presudio poraženom. Ni manje ni više. I to poraženom čije je vojnike (i zločince) primio u svoju vojsku. Desetine hiljada. Četnika.
Zatim, neposredno poslije rata, Tito je još Staljinov čovjek. Dakle, komunista, a Ameri baš ne vole komuniste.
Na kraju, Tito je toliko ljudi pobio bez suđenja neposredno nakon rata da Amerima baš i ne ulijeva neko povjerenje sa svojim suđenjem Mihailoviću za ratne zločine.
Dakle, ako su četnici spasili barem dva američka pilota, ništa što Tito šupljira njima baš ne igra neku ulogu.
Da je Tito znao to drugačije, možda bi i Ameri to drugačije sve vidjeli. Međutim, komunistički bravar i svjetska diplomatija ne idu baš zajedno.
LINK. I tako, kako na Klixu, tako širom regije, kako u SAD, tako širom svijeta.
Pad logike ne samo narativne nego i klasične.
