Popularne stvari koje ne kontam

[Laertes]

Za Balaševića i Pink Floyd, po meni je kod Balaševića produhovljenost (možda talent, kvalitet, onostranost, ne znam koja riječ) vezana za tekstove, kod Pink Floyda više u melodiji (nisam doduše detaljno prolazila kroz tekstove). Meni je tu Rundek bliži od Balaševića.

Moram.

Pa, prođi kroz tekstove. Kod Floyda je karakteristično da su im albumi cjeline, kao roman u kojem su pjesme poglavlja. The Wall je najbolji primjer, to je u stvari život, svaka pjesma je jedan životni period i trebaju se slušati hronološki i sve u jednom slušanju, ali nije jedini.

Dark side of the Moon ima sjajne tekstove, recimo Time.

Pink Floyd bi danas bio dosadan, naročito mladima. Njihove pjesme se mogu slušati "pojedinačno" ali to je vađenje iz konteksta, prava slika se dobije kada im se album odsluša od prve do posljednje pjesme, hronološki i u komadu. Ljudi za to danas nemaju živaca.

Doduše, njihovi tekstovi imaju veće značenje kada je čovjek stariji, i to utiče.

Balašević je maher, ziceraš, talentovan, majstor, da napiše tekst u stilu "E, ovo će ljude nasmijati ili rasplakati, da to napišem".

Neosporno sjajan u baratanju riječima, asocijacijama, slikama itd.

Ali, ja više volim Azru i Štulića.

+1

[Hendrix]

Moram.

Pa, prođi kroz tekstove. Kod Floyda je karakteristično da su im albumi cjeline, kao roman u kojem su pjesme poglavlja. The Wall je najbolji primjer, to je u stvari život, svaka pjesma je jedan životni period i trebaju se slušati hronološki i sve u jednom slušanju, ali nije jedini.

Dark side of the Moon ima sjajne tekstove, recimo Time.

Pink Floyd bi danas bio dosadan, naročito mladima. Njihove pjesme se mogu slušati "pojedinačno" ali to je vađenje iz konteksta, prava slika se dobije kada im se album odsluša od prve do posljednje pjesme, hronološki i u komadu. Ljudi za to danas nemaju živaca.

Doduše, njihovi tekstovi imaju veće značenje kada je čovjek stariji, i to utiče.

Balašević je maher, ziceraš, talentovan, majstor, da napiše tekst u stilu "E, ovo će ljude nasmijati ili rasplakati, da to napišem".

Neosporno sjajan u baratanju riječima, asocijacijama, slikama itd.

Ali, ja više volim Azru i Štulića.

Evo ja slusam rock 25+ godina ono aktivno i prvih 15 sam pokusao furati Pink Floyd jer ti ono svi govore ako si roker da je to vrh vrhova... i znas sta, ne mogu ih uopste svariti. S tekstovima ili bez... jednostavno meni predosadna muzika i mislim da su vise jahali na toj nekoj slavi iz starih dana i uopsteno rokerskoj furki da ih svak mora slusati. A i slusao sam komplet albume kao koncept kao price bla bla, jednostavno nije toliko specijalno koliko se ljudi loze da jeste.

Vjerujem da je u doba kad su im albumi izlazili to bilo nesto apsolutno nevidjeno sa tehnickog aspekta do tada i uz LSD tripove tog vremena je bilo nesto drugo... ali ono fakat, nista specijalno za moj ukus. I onda solaze Gilmoura, jedna te ista solaza 100 puta, jedna skala i lagano udri... dosadno. I to kazem kao gitarista takodjer koji je morao da skine sve njegove solaze kao standardni put kroz rock istoriju. Jedna velika dosada. Ne kazem da nema dobrih pjesama ali recimo album Animals... koji je ono klinac ba? Apsolutno sranje od albuma i kao sto biva sa svim velikim bendovima, on jase na staroj slavi.

Ali problem je ako to kazes u nekom rokerskom krugu to je blasfemija... sada me jednostavno zalibo i ne podvodim se tudjim savjetima sta trebam slusati. Jednom kad izadjes iz tog sablona koji ti ljudi postavljaju sto se tice muzike odjednom otkrijes toliko bendova koji brisu pod sa Pink Floydom ali jednostavno nisu imali srece ni velike diskografske kuce iza sebe da budu na istom nivou.

[_BataZiv_0809]

Ljudi boziji puno komplikujete vala, slusajte Bastille, Imagine Dragons, Foster the People, One Republic...... kad vam @dale cooper kaze

[tramvajtrojka]

Ljudi boziji puno komplikujete vala, slusajte Bastille, Imagine Dragons, Foster the People, One Republic...... kad vam @dale cooper kaze

http://youtu.be/bor0Nuv90GY

od ovih njegovih bendova covjek samo da uzme noz i sijece vene ovo mu treba da vrati srecu i veselje u životu

[_BataZiv_0809]

Ljudi boziji puno komplikujete vala, slusajte Bastille, Imagine Dragons, Foster the People, One Republic...... kad vam @dale cooper kaze

http://youtu.be/bor0Nuv90GY

od ovih njegovih bendova covjek samo da uzme noz i sijece vene ovo mu treba da vrati srecu i veselje u životu

I ja mu to kazem, ali eto nece covjek da slusa jbg

[Nierika]

Za Balaševića i Pink Floyd, po meni je kod Balaševića produhovljenost (možda talent, kvalitet, onostranost, ne znam koja riječ) vezana za tekstove, kod Pink Floyda više u melodiji (nisam doduše detaljno prolazila kroz tekstove). Meni je tu Rundek bliži od Balaševića.

Moram.

Pa, prođi kroz tekstove. Kod Floyda je karakteristično da su im albumi cjeline, kao roman u kojem su pjesme poglavlja. The Wall je najbolji primjer, to je u stvari život, svaka pjesma je jedan životni period i trebaju se slušati hronološki i sve u jednom slušanju, ali nije jedini.

Dark side of the Moon ima sjajne tekstove, recimo Time.

Pink Floyd bi danas bio dosadan, naročito mladima. Njihove pjesme se mogu slušati "pojedinačno" ali to je vađenje iz konteksta, prava slika se dobije kada im se album odsluša od prve do posljednje pjesme, hronološki i u komadu. Ljudi za to danas nemaju živaca.

Doduše, njihovi tekstovi imaju veće značenje kada je čovjek stariji, i to utiče.

Balašević je maher, ziceraš, talentovan, majstor, da napiše tekst u stilu "E, ovo će ljude nasmijati ili rasplakati, da to napišem".

Neosporno sjajan u baratanju riječima, asocijacijama, slikama itd.

Ali, ja više volim Azru i Štulića.

Mene su svi ti veliki bendovi fascinantni bili kad sam mlađa bila, dugo ih nisam slušala. Sjećam se i da sam (davno) gledala film The Wall, ali baš i nije ostavio dojam neki na mene. Wish you were here, High hopes, Mother itd jesu, tj više pojedinačne pjesme. Imala sam i par ploča na repeatu ali nisu mi nikad bili među najdražim bendovima. Jethro Tull mi je zanimljiv bio iz te moje faze slušanja. Vjerovatno trebam opet poslušati Pink Floyd, ovaj put hronološki pjesme s albuma.

I dalje volim ovu pjesmu:

[So, so you think you can tell
Heaven from hell?
Blue skies from pain?
Can you tell a green field
From a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?/quote]

[Hakiz]

Moram.

Pa, prođi kroz tekstove. Kod Floyda je karakteristično da su im albumi cjeline, kao roman u kojem su pjesme poglavlja. The Wall je najbolji primjer, to je u stvari život, svaka pjesma je jedan životni period i trebaju se slušati hronološki i sve u jednom slušanju, ali nije jedini.

Dark side of the Moon ima sjajne tekstove, recimo Time.

Pink Floyd bi danas bio dosadan, naročito mladima. Njihove pjesme se mogu slušati "pojedinačno" ali to je vađenje iz konteksta, prava slika se dobije kada im se album odsluša od prve do posljednje pjesme, hronološki i u komadu. Ljudi za to danas nemaju živaca.

Doduše, njihovi tekstovi imaju veće značenje kada je čovjek stariji, i to utiče.

Balašević je maher, ziceraš, talentovan, majstor, da napiše tekst u stilu "E, ovo će ljude nasmijati ili rasplakati, da to napišem".

Neosporno sjajan u baratanju riječima, asocijacijama, slikama itd.

Ali, ja više volim Azru i Štulića.

Evo ja slusam rock 25+ godina ono aktivno i prvih 15 sam pokusao furati Pink Floyd jer ti ono svi govore ako si roker da je to vrh vrhova... i znas sta, ne mogu ih uopste svariti. S tekstovima ili bez... jednostavno meni predosadna muzika i mislim da su vise jahali na toj nekoj slavi iz starih dana i uopsteno rokerskoj furki da ih svak mora slusati. A i slusao sam komplet albume kao koncept kao price bla bla, jednostavno nije toliko specijalno koliko se ljudi loze da jeste.

Vjerujem da je u doba kad su im albumi izlazili to bilo nesto apsolutno nevidjeno sa tehnickog aspekta do tada i uz LSD tripove tog vremena je bilo nesto drugo... ali ono fakat, nista specijalno za moj ukus. I onda solaze Gilmoura, jedna te ista solaza 100 puta, jedna skala i lagano udri... dosadno. I to kazem kao gitarista takodjer koji je morao da skine sve njegove solaze kao standardni put kroz rock istoriju. Jedna velika dosada. Ne kazem da nema dobrih pjesama ali recimo album Animals... koji je ono klinac ba? Apsolutno sranje od albuma i kao sto biva sa svim velikim bendovima, on jase na staroj slavi.

Ali problem je ako to kazes u nekom rokerskom krugu to je blasfemija... sada me jednostavno zalibo i ne podvodim se tudjim savjetima sta trebam slusati. Jednom kad izadjes iz tog sablona koji ti ljudi postavljaju sto se tice muzike odjednom otkrijes toliko bendova koji brisu pod sa Pink Floydom ali jednostavno nisu imali srece ni velike diskografske kuce iza sebe da budu na istom nivou.

Dobro.

[_BataZiv_0809]

E cuj "dobro" na ovu ponjavu od teksta

[Hendrix]

E cuj "dobro" na ovu ponjavu od teksta

To ti je moc rijeci... jedna rijec i covjek me otra sa foruma.

Dzaba sam krecio.

[_BataZiv_0809]

E cuj "dobro" na ovu ponjavu od teksta

To ti je moc rijeci... jedna rijec i covjek me otra sa foruma.

Dzaba sam krecio.

Djesi ba ti Hendrix nema te nesto

[Hakiz]

To ti je moc rijeci... jedna rijec i covjek me otra sa foruma.

Dzaba sam krecio.

Djesi ba ti Hendrix nema te nesto

Ma, čovjek zbunjuje narod, je li Woodoo Child ili Woodoo Chile

[Hendrix]

Djesi ba ti Hendrix nema te nesto

Ma, čovjek zbunjuje narod, je li Woodoo Child ili Woodoo Chile

Sto je najsmjesnije, nisam Hendrixa slusao ima 10 godina sigurno ne mogu vise da svarim ni to... ja se uclanih sa tim nickname prije 18 godina na ovaj forum! Jebote imal kakvo penziono da dobijem Bata? Imam staza dovoljno za neku of forumskih beneficija valjda?

[_BataZiv_0809]

Zavrsicemo nesto, ali kad budu izbori za moderatore znas kome glas ide

[Hendrix]

Zavrsicemo nesto, ali kad budu izbori za moderatore znas kome glas ide

Fakat, 18 godina clan foruma... sad tek skontah.

A moj glas ide za onoga ko se bori za narod i pravdu, jednakopravnost svih i boljitak obicnog covjeka, za vise klikova i manje pop up prozora... jednom rijecju, Bata!

[dale cooper]

http://youtu.be/bor0Nuv90GY

od ovih njegovih bendova covjek samo da uzme noz i sijece vene ovo mu treba da vrati srecu i veselje u životu

I ja mu to kazem, ali eto nece covjek da slusa jbg

Happy people have no stories.

[Jack Be Nimble]

Kad smo vec kod muzike, ja se sjecam 2005 udarna vijest je bila da se zatvara zadnja prodavnica gdje se mogu place uzeti u mom gradu.

U toku prosle godine, u mom naselju 2 nove prodavnice ploca se otvorile i sada ukupno imamo 4 prodavnica, sve jedna 3 - 5 min pjeske od druge.

Prosle godine, vise se prodalo ploca nego CD u Americi.

Ne kontam sta se desilo pocetkom 21 vijeka da su takve prodavnice nestale i onda pocetkom prosle decenije se vratile punom silom.

Jedan odgovor prvo hipsteri, a sada uhvatilo maha pa svaka kuca ima gramofon. Mozda je ljudima dojadio spotify, pandora i ostale muzicke aplikacije. Zele opet drze u rukama.

[Hakiz]

Kad smo vec kod muzike, ja se sjecam 2005 udarna vijest je bila da se zatvara zadnja prodavnica gdje se mogu place uzeti u mom gradu.

U toku prosle godine, u mom naselju 2 nove prodavnice ploca se otvorile i sada ukupno imamo 4 prodavnica, sve jedna 3 - 5 min pjeske od druge.

Prosle godine, vise se prodalo ploca nego CD u Americi.

Ne kontam sta se desilo pocetkom 21 vijeka da su takve prodavnice nestale i onda pocetkom prosle decenije se vratile punom silom.

Jedan odgovor prvo hipsteri, a sada uhvatilo maha pa svaka kuca ima gramofon. Mozda je ljudima dojadio spotify, pandora i ostale muzicke aplikacije. Zele opet drze u rukama.

Ovo je jedan od odgovora.

Drugačije iskustvo. Ploče te tjeraju da muziku slušaš drugačije nego elektronski formati, vjerovatno se ljudima vraća želja za takvim načinom. Nije samo da mi koristimo stvari kako želimo, dizajn i mogućnosti alata nas tjeraju da mijenjamo načine kako ih koristiti. Različiti su pristupi, recimo fotografiji, ako imaš digitalac sa karticom na koju stane 1.000 fotografija i brzinom okidanja od 20 sličica u sekundi u odnosu na LF kameru sa samo dva negativa, znači možeš napraviti samo dvije fotografije taj dan i treba ti 5 minuta da iskorišteni negativ zamijeniš drugim.

Nešto kao slow food pokret u odnosu na fast food.

Ima nešto organsko u analognoj i neprirodno u digitalnoj tehnologiji.

Nešto ovako: https://www.wired.com/1999/01/eno/

[Raigor Stonehoof]

Zavrsicemo nesto, ali kad budu izbori za moderatore znas kome glas ide

Fakat, 18 godina clan foruma... sad tek skontah.

A moj glas ide za onoga ko se bori za narod i pravdu, jednakopravnost svih i boljitak obicnog covjeka, za vise klikova i manje pop up prozora... jednom rijecju, Bata!

Nemoj zivota ti, ako bata ikakvu ovlast dobije van teme o formuli, neces ni fadilu moc mater opsovat bez bana

[suspect_zero]

Zavrsicemo nesto, ali kad budu izbori za moderatore znas kome glas ide

Fakat, 18 godina clan foruma... sad tek skontah.

A moj glas ide za onoga ko se bori za narod i pravdu, jednakopravnost svih i boljitak obicnog covjeka, za vise klikova i manje pop up prozora... jednom rijecju, Bata!

Joj kolega koje ulizivanje

[zigzag]

Ovo je postao standardni izraz. Pošto je Džeko davao izjavu na engleskom onda je vjerovatno novinar preveo kao "zabijao".
Nije valjda da je to sad lingvistički ispravno?

"Iz moje perspektive, on nam je kao saigrač. Dobro upravlja timom i to je najbitnije, a ono što je kod njega najvažnije jeste da se uvijek trudi biti iskren prema svima. Imamo 25 igrača i nemoguće je da su svi sretni", kaže Džeko i dodaje kako je Inzaghi iskoristio temelj koji mu je postavio Conte:

"Inzaghi je iskoristio Conteov osnov, ali je promijenio mentalitet ekipe. Dvije godine su igrali na kontranapade, a sada se igrači više zabavljaju na terenu. Lično, ne gledam samo golove i pokušavam biti od pomoći ekipi jer, i kada ja ne zabijem gol, a mi pobijedimo, osjećam se sretno. Pobijedili smo gotovo sve utakmice u ovom periodu i ja nisam zabijao golove, ali sam svakako sretan zbog onoga što je ekipa uspjela."

[hadzinicasa]

Ovo je postao standardni izraz. Pošto je Džeko davao izjavu na engleskom onda je vjerovatno novinar preveo kao "zabijao".
Nije valjda da je to sad lingvistički ispravno?

"Iz moje perspektive, on nam je kao saigrač. Dobro upravlja timom i to je najbitnije, a ono što je kod njega najvažnije jeste da se uvijek trudi biti iskren prema svima. Imamo 25 igrača i nemoguće je da su svi sretni", kaže Džeko i dodaje kako je Inzaghi iskoristio temelj koji mu je postavio Conte:

"Inzaghi je iskoristio Conteov osnov, ali je promijenio mentalitet ekipe. Dvije godine su igrali na kontranapade, a sada se igrači više zabavljaju na terenu. Lično, ne gledam samo golove i pokušavam biti od pomoći ekipi jer, i kada ja ne zabijem gol, a mi pobijedimo, osjećam se sretno. Pobijedili smo gotovo sve utakmice u ovom periodu i ja nisam zabijao golove, ali sam svakako sretan zbog onoga što je ekipa uspjela."

odavno je knjizevno izrazavanje iz novinarstva (a i generalno komunikacije) izbaceno.
meni isto para usi.

[foxlife]

Kad smo vec kod muzike, ja se sjecam 2005 udarna vijest je bila da se zatvara zadnja prodavnica gdje se mogu place uzeti u mom gradu.

U toku prosle godine, u mom naselju 2 nove prodavnice ploca se otvorile i sada ukupno imamo 4 prodavnica, sve jedna 3 - 5 min pjeske od druge.

Prosle godine, vise se prodalo ploca nego CD u Americi.

Ne kontam sta se desilo pocetkom 21 vijeka da su takve prodavnice nestale i onda pocetkom prosle decenije se vratile punom silom.

Jedan odgovor prvo hipsteri, a sada uhvatilo maha pa svaka kuca ima gramofon. Mozda je ljudima dojadio spotify, pandora i ostale muzicke aplikacije. Zele opet drze u rukama.

zvuk na plocama je uvijek bolji od bilo kojeg zvuka sa kaseta cd-ova mp3ca i sl koji se i u ovo digitalno doba najvise slusa i to je mozda i glavni od razlog zasto ploce ponovo dozivljavaju ekspanziju uz naravno ostale razloge tipa hipsteri i sl

[madesa]

evo vam primjer za ploce. Prije nekih 2 godine stavio sam na pik da prodajem preko 1000 ploca ( domaca i strana , 80,90-te) . Rijetko ko mi se javljao i ako se javljao traazio da kupi 2-3 ploce. Od septembra 2021 pocinje u prosjeku bar 3-4 poruke dnevno da ljudi traze da kupe. Sve je otislo za neka dva mjeseca.

[dale cooper]

Kad smo vec kod muzike, ja se sjecam 2005 udarna vijest je bila da se zatvara zadnja prodavnica gdje se mogu place uzeti u mom gradu.

U toku prosle godine, u mom naselju 2 nove prodavnice ploca se otvorile i sada ukupno imamo 4 prodavnica, sve jedna 3 - 5 min pjeske od druge.

Prosle godine, vise se prodalo ploca nego CD u Americi.

Ne kontam sta se desilo pocetkom 21 vijeka da su takve prodavnice nestale i onda pocetkom prosle decenije se vratile punom silom.

Jedan odgovor prvo hipsteri, a sada uhvatilo maha pa svaka kuca ima gramofon. Mozda je ljudima dojadio spotify, pandora i ostale muzicke aplikacije. Zele opet drze u rukama.

Kad smo vec kod muzike, ja se sjecam 2005 udarna vijest je bila da se zatvara zadnja prodavnica gdje se mogu place uzeti u mom gradu.

U toku prosle godine, u mom naselju 2 nove prodavnice ploca se otvorile i sada ukupno imamo 4 prodavnica, sve jedna 3 - 5 min pjeske od druge.

Prosle godine, vise se prodalo ploca nego CD u Americi.

Ne kontam sta se desilo pocetkom 21 vijeka da su takve prodavnice nestale i onda pocetkom prosle decenije se vratile punom silom.

Jedan odgovor prvo hipsteri, a sada uhvatilo maha pa svaka kuca ima gramofon. Mozda je ljudima dojadio spotify, pandora i ostale muzicke aplikacije. Zele opet drze u rukama.

Ovo je jedan od odgovora.

Drugačije iskustvo. Ploče te tjeraju da muziku slušaš drugačije nego elektronski formati, vjerovatno se ljudima vraća želja za takvim načinom. Nije samo da mi koristimo stvari kako želimo, dizajn i mogućnosti alata nas tjeraju da mijenjamo načine kako ih koristiti. Različiti su pristupi, recimo fotografiji, ako imaš digitalac sa karticom na koju stane 1.000 fotografija i brzinom okidanja od 20 sličica u sekundi u odnosu na LF kameru sa samo dva negativa, znači možeš napraviti samo dvije fotografije taj dan i treba ti 5 minuta da iskorišteni negativ zamijeniš drugim.

Nešto kao slow food pokret u odnosu na fast food.

Ima nešto organsko u analognoj i neprirodno u digitalnoj tehnologiji.

Nešto ovako: https://www.wired.com/1999/01/eno/

Ima ponešto od svega što ste spomenuli. Čak i cd je prošle godine doživio manji skok u prodaji u odnosu na prethodne. Doduše
tome je najviše kumovao novi album od Adele.

[detroit-mercy]

Moram.

Pa, prođi kroz tekstove. Kod Floyda je karakteristično da su im albumi cjeline, kao roman u kojem su pjesme poglavlja. The Wall je najbolji primjer, to je u stvari život, svaka pjesma je jedan životni period i trebaju se slušati hronološki i sve u jednom slušanju, ali nije jedini.

Dark side of the Moon ima sjajne tekstove, recimo Time.

Pink Floyd bi danas bio dosadan, naročito mladima. Njihove pjesme se mogu slušati "pojedinačno" ali to je vađenje iz konteksta, prava slika se dobije kada im se album odsluša od prve do posljednje pjesme, hronološki i u komadu. Ljudi za to danas nemaju živaca.

Doduše, njihovi tekstovi imaju veće značenje kada je čovjek stariji, i to utiče.

Balašević je maher, ziceraš, talentovan, majstor, da napiše tekst u stilu "E, ovo će ljude nasmijati ili rasplakati, da to napišem".

Neosporno sjajan u baratanju riječima, asocijacijama, slikama itd.

Ali, ja više volim Azru i Štulića.

Mene su svi ti veliki bendovi fascinantni bili kad sam mlađa bila, dugo ih nisam slušala. Sjećam se i da sam (davno) gledala film The Wall, ali baš i nije ostavio dojam neki na mene. Wish you were here, High hopes, Mother itd jesu, tj više pojedinačne pjesme. Imala sam i par ploča na repeatu ali nisu mi nikad bili među najdražim bendovima. Jethro Tull mi je zanimljiv bio iz te moje faze slušanja. Vjerovatno trebam opet poslušati Pink Floyd, ovaj put hronološki pjesme s albuma.

I dalje volim ovu pjesmu:

[So, so you think you can tell
Heaven from hell?
Blue skies from pain?
Can you tell a green field
From a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?

Ako cemo textualno, ne treba zaboraviti James Douglas Morrison-a i the Doors . Strasni tekstovi, ja ih i danas rado slusam i svaki puta se iznenadim koliko su jaki- textualno. Mada muzika nije samo tekst vec i muzika/insturmenti, nacin izvodjenja, karizma pjevaca, hemija benda i masa drugih stvari.
Meni recimo, Piano Man od Billy Joela je tako jak tekst, tako je napisan da kada slusam tu pjesmu mogu da vidim i bar i ljude koji sjede u njemu i da osjetim citavu atmosferu bara. Niti u jednoj drugoj pjesmi od bilo kog izvodjaca ne mogu da se transportujem na to mjesto i da vidim/osjetim karktere i atmosferu odnosno da vizualno osjetim o cemu textopisac govori.

It's nine o'clock on a Saturday
The regular crowd shuffles in
There's an old man sittin' next to me
Makin' love to his tonic and gin....


wtf, ne znam da quotam izgleda