Ja sam na trcanju sutnuo dobermana nogom. Slusalice u usima, odlutao mislima, kad izleti ker pred mene. Kad mi srce nije stalo. Brnjice nema.pakica_ wrote: ↑04/10/2021 20:52Ja ne mogu pricati za ostale.. niti mogu garantovati da moji nece nikad napasti. Mogu samo reci nisu do sad..
kad mi pridju roditelji sa malom djecom, iako moji kerovi rastu uz dijete, ja im uvijek pricuvam glavu. Moze ga nezgodno dirnuti, moze kera nesto boliti u tom momentu, pa da ker reaguje.. ma moze samo lanuti i da se dijete prepadne, a to mi ne treba.
Korpe im stavljam, ali tako da im ih mogu skinuti u mikrosekundi ukoliko ih napadne drugi pas.. sori, not sori..
Ker je izgleda htio da se igra, jos je bio mlad, ali kako ja mogu znati kakve su njegove namjere. Vlasnica zakukala sto sam ga udario ali je sama kriva.
Neko ko je srcani bolesnik bi mogao umrijeti u onakvoj situaciji.
...
Brnjica je jedina zastita. I pas sa brnjicom ne plasi prolaznike. Mnogim ljudima je neugodno proci pored psa bez brnjice, ali iz pristojnosti ne prigovaraju bahatim vlasnicima pasa. Malo stisnu zube i prodju.

