vaučer wrote: ↑23/08/2021 12:53
Razumijem to, svijet i dubina Dune lore-a je svakako najjači adut serijala. Opet, LOTR je npr meni osobno puno lošije napisana knjiga, a bavi se manje kompleksnim temama i likovi su potpuno plošni prema Dune-u.
Ne bih se složio.
Istina je da LOTR ima manji tematski obuhvat o odnosu na Dune, ali teme koje obrađuje, obrađuje konzistentno kvalitetno. Recimo, Herbert povremeno začeprka po kvantnoj mehanici, ali na posve paušalan način. U prvoj knjizi spominje Heisenbergov princip neodređenosti, a zatim ga potpuno misinterpretira. Dobro, donekle u njegovu odbranu, kvantna revolucija je bila tek 30tak godina stara u trenutku kada je on napisao prvi tom serijala, ali čemu uopće predstavljati te koncepte, ako su suštinski nevažni za sam narativ? Stiče se dojam da mu je često kompleksnost cilj za sebe.
Ono što hoću reći jeste da je Dune krcat konceptima i motivima. I dok su pojedini obrađeni izvrsno, poput već spomenute psihologije proročanstva, drugima je pristupao paušalno, zbog čega ne bih stavljao pretjeran naglasak na činjenicu "bavljenja kompleksnim temama", ako bavljenje tim temamam već drastično varira u kvalitetu.
Uporedi to s pristupom koji ima Tolkien. Da bi progovorio o temi ksenofobije rasa Međuzemlja, najprije je napisao Silmarilion u kojem je skicirao kompletnu historiju svijeta, uključujući porijeklo međusobnih animoziteta i sukoba koji su prethodili Ratu za prsten, zbog čega se animoziteti između, recimo, patuljaka i vilenjaka čitaju kao najprirodnija stvar u LOTR. Dakle, osim što je ksenofoboija velika tema, seamless je integrirana u narativ i pokreće radnju. Samim tim, da, Tolkien ne piše o kvantnoj mehanici niti brojnim drugim temama koje Herbert obrađuje, ali nikada nije paušalan po pitanju onoga
o čemu zapravo piše. Herbert je previše toga udrobio, često nepotrebno, pa se Dune lore ponekad čini kao vašar na kome možeš naći sve i svašta, ali upitnog kvaliteta.
Javim se opet da pišem o jeziku.
