Lider HDZ-a BiH Dragan Čović angažirao je sve raspoložive snage u susjednoj Hrvatskoj u nastojanju da se u Europskom parlamentu usvoji zaključak o legitimnom predstavljanju u BiH, kako komentirate odbijanje, prije svega njemačkih parlamentaraca, da se usvoji takav zaključak?
- Nisu u pitanju samo njemački europarlamentarci, jer je rezolucija usvojena s više od dvotrećinskom većinom zastupnika u Evropskom parlamentu. Bez obzira na to što ih se od nekih domaćih aktera i njihovih medijskih trabanata pokušava relativizirati, pa i izokrenuti njihov smisao, značaj poruka, odaslanih posredstvom Rezolucije Evropskoga parlamenta, uopće nije upitan. Ukratko, Rezolucija znači snažnu potporu evropskoj, dakle Bosni i Hercegovini kao društvu ljudskih i građanskih prava i sloboda, pravne i države odgovornih, nekorumpiranih i nekriminaliziranih političara. Rezolucija je, potom, šamar politici Hrvatske prema BiH i diplomatski poraz kakav ona nije doživjela od srpnja 2013. godine, kada je postala punopravna članica EU. Na koncu, Rezolucija je do sada najotvorenije davanje do znanja Čoviću i njegovim sljedbenicima da ne računaju s potporom rješenjima koja su u Evropi preživljena prije više stoljeća – i da će za potporu računati moći samo s rješenjima koja su karakteristična za obitelj evropskih naroda u 21. stoljeću.
U javnost je procurilo pismo visokog predstavnika Valentina Inzka američkom predsjedniku Joeu Bidenu, u kojem on za novu američku "crnu listu" predlaže desetak političara iz BiH koji svjesno blokiraju politički napredak zemlje, negiraju presude, veličaju zločince… Među tim političarima je, navodno, i Dragan Čović, ali i sami vrh HDZ-a BiH. Ukoliko bi Bidenova administracija poslušala Inzkove preporuke, kakav bismo rasplet na političkoj sceni mogli očekivati?
- Pitanje je koliko navedene medijske spekulacije odgovaraju onome što je predmet korespodencije visokoga predstavnika s američkom i administracijom EU. No, da bi povratak logici „mrkve i batine“ mogao biti rješenje, svjedoči i iskustvo u prvih desetak postratnih godina. Istina, zaustavljanje isključivo na američkim "crnim listama“ bi proizvelo samo polovične učinke, možda i manje od toga. U prilog tome, uostalom, svjedoči i iskustvo s Dodikom i Špirićem. Pridruživanje američkim akcijama i članica EU bi, međutim, proizvelo bitno značajniji pritisak. No, ne vjerujem da bi i to bilo rješenje na kojemu bi se moglo zadržati. Hoću reći, vjerujem da bi se praksa stavljanja na evropsko-američke "crne liste" morala dopuniti i mjerama visokoga predstavnika iz arsenala bonskih ovlasti prema najodgovornijim pojedincima s vrhova političkih i državnih piramida. Doduše, bilo bi bespredmetno takve mjere primijeniti samo prema Čoviću ili nekom drugom iz kluba najekstremnijih etnonacionalista. Naprotiv, oni moraju ići u paketu. Jedino tako je moguće računati s konačnim otvaranjem procesa pojedinačne i kolektivne katarze bh. građana.
Kada smo kod negiranja zločina i presuda Haškog tribunala, kako komentirate činjenicu da je Čović jedini visoki politički dužnosnik u BiH koji nema stav o presudi ratnom zločincu Ratku Mladiću?
- Nema tu nikakve mudrosti. I neupućenima je jasno da Čovića ne zanimaju ni pitanja utvrđivanja istine, ni pitanja pravde u vezi s posljednjom ratnom kataklizmom u BiH. Naprotiv, njega zanima samo kako spasiti vlastitu kožu. A jedini put za to je održanje postojećeg status quoa – dakle, onemogućavanje evropskog napredovanja zemlje, posebice u području jačanja pravne države. Po svemu što se događa u zadnjih nekoliko godina, jasno je njegovo uvjerenje da je relativno najefikasniji put do toga umrežavanje s Dodikom – pa i Izetbegovićem, istina na nešto drugačiji način – čiji su ciljevi identični njegovima, ali i sve naglašeniji odmak od Bruxellesa i sve čvršće vezivanje za glavne centre euroazijskih integracijskih mreža, za Moskvu i Peking prije svega. A ne dovođenje pod znak pitanja tako formuliranog cilja znači, među inim, i ignoriranje presude Ratku Mladiću, njezino svođenje na razinu koja, tobože, ne zaslužuje nikakav komentar.
Mediji pod kontrolom Čovićevog HDZ-a plasirali su ovih dana svojevrsnu podvalu. Slično kao u medijima bliskim Miloradu Dodiku, lažirane su poruke Christiana Schmidta, koji nije rekao da je Dejtonski sporazum "sveta obaveza“.
- Dodikove i Čovićeve medijske puškarnice ne prežu ni od mnogo gnusnijih laži i podvala po poznatoj Goebelsovoj da svaka laž, ako ju se višekratno ponavlja u javnom prostoru, u konačnici dobiva snagu istine. Na njihovu žalost, međutim, Goebelsovo i vrijeme u kojem živimo, barem što se njihovih dometa tiče, baš i nisu usporedivi. I pretvaranje laži u istinu ima šansi tek na lokalnoj razini, ali i to s krajnje ograničenim vremenom trajanja. Narod bi rekao, džaba su krečili. A ja bih dodao, to im u konačnici može biti samo dodatni uteg o vratu koji im i danas stvara sve nesnošljivije probleme.
Zašto se Čović i Dodik toliko plaše dolaska novog visokog predstavnika u BiH?
- I to je poprilično jasno. Kako trenutno stvari stoje, nije isključeno da bi gospodin Schmidt mogao dobiti odriješene ruke u primjeni bonskih ovlasti, a to izaziva nesanicu kod mostarsko-banjalučkog dvojca. I zbog toga Dodik čini sve kako bi se što je moguće duže u BiH zadržao dosadašnji visoki predstavnik, jer je s njim, zbog izostanka potpore u Vijeću za implementaciju mira, mogao raditi što mu volja i istodobno mirno spavati. A Čović, da ne zaboravim, sve agresivnije u čitavu priču uvodi Zagreb kako bi odgovornost barem dijelom sa sebe mogao prebaciti na druge.
Dok banjalučki biskup Franjo Komarica kritizira poteze vrhuške HDZ-a BiH koji godinama zanemaruju Hrvate povratnike toga kraja, u isto vrijeme biskup Palić otvoreno je stao uz Čovića. Kako gledate na oprečna stajališta Katoličke crkve u BiH?
- Žao mi je da je tako. Jer, to upućuje na zaključak da je i Katolička crkva u BiH također vrlo kompleksna struktura – i da je dobrom dijelu nje interes ideologija prošlih stoljeća ispred interesa njezina vjerničkog puka. No, i to je dio stvarnosti s kojom se moramo nositi – i koja, usput, nije imanentna samo Katoličkoj crkvi nego dominantnim religijskim orijentacijama u BiH uopće.
Danas, predsjednik HDZ-a BiH u Sarajevu predstavlja četiri toma knjige na više od 3.000 stranica u kojoj su njegovi govori, intervjui i medijski nastupi. Kako okarakterizirati političara koji, nakon 20 godina, piše knjige o samom sebi i godinama najavljuje "europski put" BiH, a u isto vrijeme blokira sve političke procese u istoj državi?
- Ne vjerujem, prije svega, da je autor tih 3.000 stranica lider HDZ-a. Naprotiv, njegove govore u različitim prigodama, koje su mu, također, pripremali drugi, je netko iz njegova okruženja sredio, stavio u korice i od toga pokušava proizvesti privid o intelektualnim dometima osobe od koje se nastoji stvoriti neka vrsta mita. Drugim riječima, o Čovićevoj intelektualnoj ostavštini se može suditi samo temeljem onoga što je dao u struci kojom se bavi. A tamo je, neka mi bude dopušteno – zaludu svi ti počasni doktorati, članstva u kojekakvim „akademijama“ i slično – prazna knjiga. Uostalom, danas je to vrlo jednostavno i provjeriti ulaskom u najznačajnije baze podataka, u kojima imena Dragana Čovića, jednostavno, nema. Stoga mu preporučam da se kani logike Vlade Šegrta i Tode Kurtovića – za koje su, također, njihovi podređeni štancali na tisuće stranica i potom ih pripisivali njima samima – i da se konačno uzme pera i napiše barem nešto po čemu će sutra biti upamćen kao sveučilišni nastavnik. Ili da, u protivnom, zauvijek zašuti na podsmijehe koji na njegov račun svakodnevno dolaze iz ozbiljnih, domaćih i stranih intelektualnih krugova.
Od hrvatstva mi je ostalo da jedem proizvode od Leda i Kraša
