Bogić Bogićević - Gradonačelnik Sarajeva

[Osim_13]

ovako smo se baš usrećili

[breuer]

a ovako, dvije agresije a niđe nikoga...

[drndalo]

ovako smo se baš usrećili

moglo se i na referendumu glasati protiv ako je to bio problem...

Da, moglo se glasati i na Plebiscitu o ostanku u Jugoslaviji par sedmica ranije...

[drndalo]

a kako ne bi? legalni nastup jna na cijeloj teritoriji i status pobunjenika i separatista za ostale.

I to bi Hrvate drzalo u sreci i veselju dugi niz stoljeca...?

[Haris.ba]

a kako ne bi? legalni nastup jna na cijeloj teritoriji i status pobunjenika i separatista za ostale.

I to bi Hrvate drzalo u sreci i veselju dugi niz stoljeca...?

Pa dobili bi vjerovatno neku skracenu drzavu za Krajinu i dio Slavonije. Bi li bili sretni pitanje je.

[drndalo]

Mislim da nasim kasikanjima ne bismo trebali hraniti Zahiragiceve obozavatelje, kojima je zao sto nisu bili punoljetni za ucesce na Plebiscitu 1991...

[breuer]

šbb kbb u svakom slučaju smo u govnima

nego, eno genetski predodređeni rukovodilac grada objavio video sa sve peharima i zastavom iza sebe

[JThomas]

naravno, ujko tvrtko namjerno miješa stvari. saglasnost za vojni udar traži se ili od amerike ili od rusije. naravno, ispod stola jer je to po definiciji nelegalan čin, ali faktička saglasnost i podrška velikih je neophodna da bi to prošlo, i da bi poslije mogao negdje prispjeti, napraviti novu vlast ili državu. i priča je da kadijević jeste pokušao u rusiji i da su ga odbili.

a ovo da je prošlo - nema uopšte vojnog udara. nego legalno i ustavno suzbijanje pobune...

[madner]

Sustinski najveca razlika bi bila mobilizacija. JNA je u Hrvatskoj patila od manjka ljudi, gdje su mogli popuniti jedinice tu su i ispunili ciljeve.

[JThomas]

a kako ne bi? legalni nastup jna na cijeloj teritoriji i status pobunjenika i separatista za ostale.

I to bi Hrvate drzalo u sreci i veselju dugi niz stoljeca...?

pa ne bi nikoga osim srba držalo u sreći i veselju. ali vjerovatno bi bar privremeno svi mogli svirati kurcu. bar neko vrijeme...i oslobađanje bi sigurno bilo teže i nego što je ovako bilo.

[uglavnomja]

proslost ne mozemo promijeniti, sbb djb ...


problem je sto se politikom bave kokuzi, koji nisu stvarnim radom u zivotu zaradili ni jednu marku
sto misle da ce se u politici obogatiti i obezbijediti za citav zivot u par mandata ...

lako ih je kupiti
a sda jos uvijek drzi sve izvore para

ovi drugi se bore da oni preuzmu te izvore para

a narod ne glasa za njih, nego protiv onih drugih


konakovic je prilicno dobro plivao kroz sve do sada, ali danas je ukakio dozavrat.
kaze mali ademovic je genetski predodredjen ...

halo ba

kakva ba genetika? nije ovo carstvo da dinastije "genetski" vladaju

dobar roditelj ne znaci i dobro dijete
(znam majku jednog redovnog stanovnika crne hronike, isli u razred, na ranu je priviti, ne bi mrava zgazila, ... po toj logici bi njeno dijete trebalo biti predsjednik lige humanista, a ne pistolji zatvori, reketi ...)


kad se vlast napravi od ljudi koji su se mateijalno ostvarili svojim radom izvan budzeta, i koji su jos i djecu odgojili da se sami materijalno obezbjedjuju, onda ce se zemlja mrdnuti iz ove pozicije.

i da se ukljucim u apsurd: clan sam fb grupe, ali se nadam i vjerujem da bb nece proomijeniti misljenje

[breuer]

ma Dino je namjerno ispinovao ironiju, al je fazon što i pored nje ostaje istina da je to čisto uhljebljenje babinog sina na poziciju koja zahtijeva golemo iskustvo i ugled

[JThomas]

a istina je također da to nema apsolutno nikakve veze sa razlozima zašto sda sabotira...

[breuer]

ma dobro, SDA je davno apsolvirana, al ne treba zatvarat oči ni kod ostalih muljaža...

[Styling]

ma Dino je namjerno ispinovao ironiju, al je fazon što i pored nje ostaje istina da je to čisto uhljebljenje babinog sina na poziciju koja zahtijeva golemo iskustvo i ugled

De, ne pretjeruj. Igor Gavrić je imao ogromno iskustvo i ugled kad je imenovan!? Potpuno anoniman lik za kojeg se nije čulo proteklih četiri godine. Pola građana Sarajeva pojma nije imalo ko je predsjedavaju GV.

[cLo]

https://klix.ba/komentar-urednika-na- ... tnicnosti/

Komentar urednika na BHT1. “Bogićević je mitska ljuštura, Sarajevu treba radi lažne multietničnosti


Tvrtko Milović, urednik na BHT-u i svojevremni kandidat za čelo državne televizije, objavio je na portalu --- NO LINKS --- komentar koji se neće nimalo svidjeti sarajevskoj javnosti i svim mnogobrojnim poštovaocima lika i djela Bogića Bogićevića. On se u svome komentaru pita ko je ustvari Bogić i koliki je njegov značaj.

Komentar prenosimo u cjelosti:

Upoznao sam Bogića Bogićevića prije nekih 8-9 godina. Možda je bolje reći da sam bio u prilici čuti njegovo analitičko izlaganje u nekom omanjem društvu. U tih pola sata na mene je ostavio generalno pozitivan dojam razumnog i pametnog čovjeka.

Svojim pristajanjem da ga se kandidira na jednu stupidnu poziciju neadekvatnu veličini koja mu se daje, demantirao je ostavljeni dojam.

Bogić Bogićević, pored svih epidemioloških, sportskih, migrantskih, ustavnih, ekonomskih, demografskih i sličnih problema, dobio je posljednjih sedam dana ubjedljivo najveću pažnju medija i javnosti. Neupućen čovjek bi pomislio da se radi o samom Bogu Bogoviću koji treba preuzeti mjesto doživotnog predsjednika i maršala BiH.

Kao i obično, radi se o još jednoj u nizu izvrnutih percepcija koje dominiraju javnim narativom u BiH. Bogić Bogićević je adekvatan za gradonačelnika Sarajeva upravo onoliko koliko su on i pozicija bitni – nula.

Sarajlije najbolje znaju koliko je pozicija gradonačelnika grada nebitna. Tanak proračun i nikakve ovlasti čine ovu poziciju protokolarnom. Od gradonalčelnika Sarajeva po zakonskoj „težini“ moćniji je načelnik općine Trnovo.

Bogićević sigurno zna da mu je mjesto graonačelnika i ponuđeno jer ne znači baš ništa. On je svjesno pristao biti fikus multietničnosti iz vjerojatno materijalnih razloga.
Što nas dovodi do pitanja – tko je uopće Bogićević!?

Sudeći prema spomenutim beskrajnim hvalospjevima Bogićevićeve hrabrosti, sposobnosti, neustrašivosti, dosljednosti i čega sve ne, možemo utvrditi da je Bogićević sa svojih skoro 70 godina života uradio samo jednu jedinu stvar – rekao Ne.

Kvalificira li ga to za gradonačelnika!? Sudeći prema emocijama Sarajlija – apsolutno Da.

Prava je šteta što se Bogićević nije kandidirao na izborima pa da na taj način legitimira svoju kandidaturu. Ali, zašto bi on to radio kada je prije trideset godina na jednom sastanku rekao Ne.

Eh da. Taj sastanak.

U kolektivnoj bošnjačkoj i hrvatskoj memoriji, taj sastanak je povijesno prijeloman. Ukratko, Bogićevićevo Ne je bilo presudno da „Milošević i JNA ne izvedu vojni udar u Jugoslaviji“. Prema simplificiranoj povijesti ova dva kolektiva, Milošević i JNA su rane 1991. „jedno te isto“.

Još veću simplifikaciju doživljava Bogićevićeva personalna uloga na tom sastanku nakon kojeg je on izjavio da „jeste Srbin ali ne po profesiji“ čime se urezao u kolektivnu memoriju multietničnih građana koji preziru etničke identitete.

No, istina o kontekstu te 1991. je vjerojatno kompleksnija.

Tog ožujka 1991. Milošević ni približno nije upravljao JNA kako se to danas prezentira u Zagrebu i Sarajevu. Kontrolu nad JNA uspostavit će tek smjenom Veljka Kadijevića godinu poslije. Do tada je i Milošević, kao danas Izetbegović, morao glumatati da je za „državu jednakopravnih naroda“.

Drugo, sprječavanje JNA da izvrši vojni udar u Jugoslaviji vjerojatno je više odgovaralo Miloševiću nego Hrvatskoj i Sloveniji. Vojni udar bi značio i sputavanje Miloševićevog preuzimanja vlasti. Slovenija i Hrvatska su se svakako spremale na rat računajući na JNA kao protivnika, bila ona pod Kadijevićem ili Miloševićem.

S druge strane, početkom 1991. BiH nije bila ni blizu konsenzusa oko neovisnosti tako da je teško povjerovati da je baš Bogićević već tada radio za neovisnu BiH godinu prije nego što se na taj potez odlučila bošnjačka (i hrvatska) elita.

Treće, Bogićeviću nije trebala nikakva posebna hrabrost za izgovor famoznog Ne. Kao što smo vidjeli, nakon izgovorenog Ne nije mu se ništa dogodilo. Prenoćio u Beogradu i ujutro se vratio u Sarajevo. Milošević je zadovoljno trljao ruke jer je dobio neophodno vrijeme za rušenje komande JNA i preuzimanja potpune kontrole nad prostorom koji se smatrao srpskim.

Ako se ipak zadržimo na tezi da je taj dan srušena zajednička namjera Miloševića i JNA o vojnom udaru na Jugoslaviju, onda se i povijesni narativ mora mijenjati – Milošević više nije zastupnik „velikosrpske“ nego „velikojugoslavenske“ ideje.

Usput, kakva je to strašna JNA koja za vojni udar traži odobrenje civilne vlasti!?

Vratimo se na čudesnog Bogićevića.

Poslije ove epizode koja ga jeste proslavila, Bogićević nestaje poput ljetnog hita. Tu je negdje, vrti se u politici, ali nikad ništa. Zar je moguće da u skoro 70 godina života „neustrašivi“ Bogićević pokaže hrabrost samo jedan dan u životu!?

Auru važnosti Bogićević nikad ne odbacuje jer njegovo Ne postaje centralni dio njegovog identiteta. Vremenom, više nitko ne spori u njegove kvalitete jer Bogićević ne radi ništa čime bi to ugrozio.

Ustvari, Bogićević ne radi ništa uopće.

Sve do svoje 68 godine života kada prihvaća kandidaturu za objektivno nevažno mjesto. I kad se malo zakuhalo u gradskom vijeću – Bogićević se hrabro povlači.

Mitski status Bogićevića uklapa se u nešto sasvim drugo – nagon političkog Sarajeva da idealizira nekolicinu Srba i Hrvata kako bi njima prikazao multietničnost. No, kada pogledate biografije svih tih bogićevića, kljujića, lazovića i komšića, tamo ne nalazite nikakve profesionalne ili poslovne uspjehe. Tamo nema ništa. Prazne stranice.

Kod Bogićevića je to riječ Ne. Kod Kljujića je to lula i leptir mašna. Kod Lazovića lista stranaka koje je promijenio. Kod Komšića nema ni to…

Sve u svemu, nit će Sarajevo izgubiti nit će dobiti izborom Bogićevića.

Kao što mi je jednom u polušali jednom rekao jedan bivši, i nažalost pokojni gradonačelnik Sarajeva na polaganju vijenaca na vječnoj vatri – „ionako nemamo para da nešto drugo radimo“.

Ovo je krunski dokaz kako se podlom retorikom stvari daju izbanalizirati do NULE.

[JThomas]

ništa nije bitno, sve je svejedno, samo mi legitimni moramo ostati u foteljama da harčimo. samo to nije svejedno i da to prestane to bi bio kraj naroda, države, i svijeta...

kome je mrsko čitati

[statixx]

[Osim_13]

Super što si to našao. Gnjida.

[DonieBrasco]

Kao da gledam da ce i danas biti neki cirkus tj. neki novi kupljeni papci sto ce promjeniti glas ili praviti nevazece lisitice.

[uglavnomja]

obris'o dino

"Nakon što je izazvao buru među pojedinim medijima oko te izjave Konaković se prije nekoliko trenutaka uključio na live prenos na svom Facebook profilu pokušavši objasniti da genetski predodređen u ovom slučaju znači da u sebi nosi krv hrabrosti i poštenja i nema veze sa bilo čim drugim. Također, rekao je da će u svom statusu promijeniti korištenu formulaciju kako ne bi dolazilo više do nejasnoća."

[Tempo]

Mogao bi ti i bez ta dva zuba ostati kad ti je jezik tako brz
Da ne bude zabune, zelim SDA ali i Kojovicu sve najgore!

mozes ga samo proguglat.
da ne bude zabune.

Dok je tebe i takvih SDA banditi ne moraju da brinu.
Pedja ga prima sledja!

Sa koje strane ga ti primas?

[Tempo]

Nema sumnje da je to fin i posten covjek. Njegova uloga iz 1991. se precjenjuje po mom misljenju. Takodjer nemam sumnje da je njegovo NE doslo iz dobre i ljudske namjere, ali gledajuci s ove perspektive za bosnu i hercegovinu bi bilo bolje da je rekao DA i onda opsti rat u isto vrijeme i na sve strane a ne vako malo slo, malo hrv, povlacenje svega i svacega u bosnu i belaj veliki u bosni. Ali dobro to...
Mislim da je precjenjeno i to pozicioniranje za gradonacelnika. Osim sto je simbolicna titula i sto bi zasluzni gradjanin trebao da obnasa funciju, sta mislite koje bi druge koristi imao grad od bogica u poredjenju sa skakom, petim, desetim....? Sta mislite da bi uradio bolje i vise u gradu i za grad?

Ti se trebas testirati na tifus.

Ti na gonoreju bindo jedna najobicnija

Pa dobro, ja guzim, to indicira na gonoreju. Tebi je struho mozak, a to indicira na tifus.

[Tempo]

Nema sumnje da je to fin i posten covjek. Njegova uloga iz 1991. se precjenjuje po mom misljenju. Takodjer nemam sumnje da je njegovo NE doslo iz dobre i ljudske namjere, ali gledajuci s ove perspektive za bosnu i hercegovinu bi bilo bolje da je rekao DA i onda opsti rat u isto vrijeme i na sve strane a ne vako malo slo, malo hrv, povlacenje svega i svacega u bosnu i belaj veliki u bosni. Ali dobro to...
Mislim da je precjenjeno i to pozicioniranje za gradonacelnika. Osim sto je simbolicna titula i sto bi zasluzni gradjanin trebao da obnasa funciju, sta mislite koje bi druge koristi imao grad od bogica u poredjenju sa skakom, petim, desetim....? Sta mislite da bi uradio bolje i vise u gradu i za grad?

Ti se trebas testirati na tifus.

karanana citirAo Tvrtka Milovica urednika BHT1

https://klix.ba/komentar-urednika-na- ... tnicnosti/

Komentar urednika na BHT1. “Bogićević je mitska ljuštura, Sarajevu treba radi lažne multietničnosti


Tvrtko Milović, urednik na BHT-u i svojevremni kandidat za čelo državne televizije, objavio je na portalu --- NO LINKS --- komentar koji se neće nimalo svidjeti sarajevskoj javnosti i svim mnogobrojnim poštovaocima lika i djela Bogića Bogićevića. On se u svome komentaru pita ko je ustvari Bogić i koliki je njegov značaj.

Komentar prenosimo u cjelosti:

Upoznao sam Bogića Bogićevića prije nekih 8-9 godina. Možda je bolje reći da sam bio u prilici čuti njegovo analitičko izlaganje u nekom omanjem društvu. U tih pola sata na mene je ostavio generalno pozitivan dojam razumnog i pametnog čovjeka.

Svojim pristajanjem da ga se kandidira na jednu stupidnu poziciju neadekvatnu veličini koja mu se daje, demantirao je ostavljeni dojam.

Bogić Bogićević, pored svih epidemioloških, sportskih, migrantskih, ustavnih, ekonomskih, demografskih i sličnih problema, dobio je posljednjih sedam dana ubjedljivo najveću pažnju medija i javnosti. Neupućen čovjek bi pomislio da se radi o samom Bogu Bogoviću koji treba preuzeti mjesto doživotnog predsjednika i maršala BiH.

Kao i obično, radi se o još jednoj u nizu izvrnutih percepcija koje dominiraju javnim narativom u BiH. Bogić Bogićević je adekvatan za gradonačelnika Sarajeva upravo onoliko koliko su on i pozicija bitni – nula.

Sarajlije najbolje znaju koliko je pozicija gradonačelnika grada nebitna. Tanak proračun i nikakve ovlasti čine ovu poziciju protokolarnom. Od gradonalčelnika Sarajeva po zakonskoj „težini“ moćniji je načelnik općine Trnovo.

Bogićević sigurno zna da mu je mjesto graonačelnika i ponuđeno jer ne znači baš ništa. On je svjesno pristao biti fikus multietničnosti iz vjerojatno materijalnih razloga.
Što nas dovodi do pitanja – tko je uopće Bogićević!?

Sudeći prema spomenutim beskrajnim hvalospjevima Bogićevićeve hrabrosti, sposobnosti, neustrašivosti, dosljednosti i čega sve ne, možemo utvrditi da je Bogićević sa svojih skoro 70 godina života uradio samo jednu jedinu stvar – rekao Ne.

Kvalificira li ga to za gradonačelnika!? Sudeći prema emocijama Sarajlija – apsolutno Da.

Prava je šteta što se Bogićević nije kandidirao na izborima pa da na taj način legitimira svoju kandidaturu. Ali, zašto bi on to radio kada je prije trideset godina na jednom sastanku rekao Ne.

Eh da. Taj sastanak.

U kolektivnoj bošnjačkoj i hrvatskoj memoriji, taj sastanak je povijesno prijeloman. Ukratko, Bogićevićevo Ne je bilo presudno da „Milošević i JNA ne izvedu vojni udar u Jugoslaviji“. Prema simplificiranoj povijesti ova dva kolektiva, Milošević i JNA su rane 1991. „jedno te isto“.

Još veću simplifikaciju doživljava Bogićevićeva personalna uloga na tom sastanku nakon kojeg je on izjavio da „jeste Srbin ali ne po profesiji“ čime se urezao u kolektivnu memoriju multietničnih građana koji preziru etničke identitete.

No, istina o kontekstu te 1991. je vjerojatno kompleksnija.

Tog ožujka 1991. Milošević ni približno nije upravljao JNA kako se to danas prezentira u Zagrebu i Sarajevu. Kontrolu nad JNA uspostavit će tek smjenom Veljka Kadijevića godinu poslije. Do tada je i Milošević, kao danas Izetbegović, morao glumatati da je za „državu jednakopravnih naroda“.

Drugo, sprječavanje JNA da izvrši vojni udar u Jugoslaviji vjerojatno je više odgovaralo Miloševiću nego Hrvatskoj i Sloveniji. Vojni udar bi značio i sputavanje Miloševićevog preuzimanja vlasti. Slovenija i Hrvatska su se svakako spremale na rat računajući na JNA kao protivnika, bila ona pod Kadijevićem ili Miloševićem.

S druge strane, početkom 1991. BiH nije bila ni blizu konsenzusa oko neovisnosti tako da je teško povjerovati da je baš Bogićević već tada radio za neovisnu BiH godinu prije nego što se na taj potez odlučila bošnjačka (i hrvatska) elita.

Treće, Bogićeviću nije trebala nikakva posebna hrabrost za izgovor famoznog Ne. Kao što smo vidjeli, nakon izgovorenog Ne nije mu se ništa dogodilo. Prenoćio u Beogradu i ujutro se vratio u Sarajevo. Milošević je zadovoljno trljao ruke jer je dobio neophodno vrijeme za rušenje komande JNA i preuzimanja potpune kontrole nad prostorom koji se smatrao srpskim.

Ako se ipak zadržimo na tezi da je taj dan srušena zajednička namjera Miloševića i JNA o vojnom udaru na Jugoslaviju, onda se i povijesni narativ mora mijenjati – Milošević više nije zastupnik „velikosrpske“ nego „velikojugoslavenske“ ideje.

Usput, kakva je to strašna JNA koja za vojni udar traži odobrenje civilne vlasti!?

Vratimo se na čudesnog Bogićevića.

Poslije ove epizode koja ga jeste proslavila, Bogićević nestaje poput ljetnog hita. Tu je negdje, vrti se u politici, ali nikad ništa. Zar je moguće da u skoro 70 godina života „neustrašivi“ Bogićević pokaže hrabrost samo jedan dan u životu!?

Auru važnosti Bogićević nikad ne odbacuje jer njegovo Ne postaje centralni dio njegovog identiteta. Vremenom, više nitko ne spori u njegove kvalitete jer Bogićević ne radi ništa čime bi to ugrozio.

Ustvari, Bogićević ne radi ništa uopće.

Sve do svoje 68 godine života kada prihvaća kandidaturu za objektivno nevažno mjesto. I kad se malo zakuhalo u gradskom vijeću – Bogićević se hrabro povlači.

Mitski status Bogićevića uklapa se u nešto sasvim drugo – nagon političkog Sarajeva da idealizira nekolicinu Srba i Hrvata kako bi njima prikazao multietničnost. No, kada pogledate biografije svih tih bogićevića, kljujića, lazovića i komšića, tamo ne nalazite nikakve profesionalne ili poslovne uspjehe. Tamo nema ništa. Prazne stranice.

Kod Bogićevića je to riječ Ne. Kod Kljujića je to lula i leptir mašna. Kod Lazovića lista stranaka koje je promijenio. Kod Komšića nema ni to…

Sve u svemu, nit će Sarajevo izgubiti nit će dobiti izborom Bogićevića.

Kao što mi je jednom u polušali jednom rekao jedan bivši, i nažalost pokojni gradonačelnik Sarajeva na polaganju vijenaca na vječnoj vatri – „ionako nemamo para da nešto drugo radimo“.

Obojica su tifusari.

[uglavnomja]

pliz prestanite vise kvotati ovaj jadni glupi tekst