Nowicki wrote: ↑14/01/2021 21:48
konoplja wrote: ↑14/01/2021 21:43
Nowicki wrote: ↑14/01/2021 20:55
S tim što treba imati na umu da postmoderna se smješta okvirno u drugu polovinu dvadesetog, a priča o razlikovanju rod/spol ide još od Beauvoir a ona opet ide u tradiciju egzistencijalizma. Mada Drugi spol postaje popularan u 60-tim. Što se opet uklapa u matricu mišljenja postmoderne. Ja bi prije okrivio egzistencijalizam za negiranje esencijalističkog pogleda (egzistencija predhodi esenciji).Kao neki početak sve ove priče. Šta misliš o tome?
Jako dobro pitanje! Upoznat sam sa konceptima i terminologijom ali nisam citao Simone de Beauvior. Morat cu uzeti malo vremena da razmislim pa cu editovati post ili novi pa tag puknuti. Generalno, draga mi je egzistencijalisticka filozofija. Poprilicno sam siguran da sam u nekom eseju procitao da su Sartre i de Beauvior razvili neki koncept "zastitnickog mehanizma" koji je sprjecavao kreiranje vlastiti farsijalnih ideja esencije ad infinitum. Ovako na prvu, da, moze se krivnja svaliti na teorije koje su proizasle iz egzistencijalizma.
I meni je draga iskreno. Razmisli pa piši, baš me zanima. Drago mi je da se razumijemo.
Dugujem odgovor ovdje pa da se vratim. Nakon sto sam razmislio, odgovor je ne.
Okriviti Egzistencijalizam i negiranje esencijalistickog pogleda za pocetak sve ove price (koje price tacno - postmodernog buckurisa? socijalne konstrukcije? politike identiteta? ) mi nema smisla. Mislim da je nezahvalno i reduktivno uperiti u egzistencijalizam i oprati ruke. Prvo, smatram da je spol svojstvo egzistencije, a ne esencije. Vjerujem da bi se s tim slozili Sartre i de Beauvior. Drugo, od postmoderne nismo dobili skoro pa nista orginalno i novo, nego su to vecinom prosle ideje reciklirane sa drugacijim interpretacijama i narativima. Zbog toga smatram da ako vec treba jednog krivca traziti, onda je to postmoderna ili alternativno drustvene nauke i njihov strijelovit rast i zasicenje u njima.
Na kraju krajeva, trenutna misao koja prevladava u aktivistickom drustvu mi je vise esencijalisticka. Pogled na drustvene mreze i profile pa sve sto vidimo je lijepljenje esencija i labela. Od okupacije, interesa pa do osobnih zamjenica i sve to u svojstvu da ljudi sebi daju neku esenciju, identitet kojim se mogu busati u prsa. Sartre je bio ostro protiv toga - mauvaise foi - davanje esencije samom sebi u svijetu gdje egzistencija prethodi esenciji je nedosljedno filozofiji. Istinska mjera onoga sta si i ko si je ono sto radis, a ne ono sto govoris.
Sto se tice Drugog Spola i de Beauvior, upoznat sam sa radom kroz sekundarne izvore i nisam nikada imao impresiju da razlikovanje spol/rod proizlazi iz toga. Moje razumjevanje je da kada ona pise o drugom spolu misli na zenu u relaciji na muskarca. U tom odnosu je definisana zena kao drugi spol.
Koliko znam distinkcija spol/rod je jedino postojala u lingvistici, a u ostaloj akademskoj zajednici su bili sinonimi sve do 1960-70 kada John Money stvara svoje lude teorije i unistava zivote.
To da je de Beauvior pravila razliku spol/rod pocinje sa Judith Butler i njenim postmodernistickim razumjevanjem teksta de Beauvior i dekonstrukcijom istog.