Što se osoblja tiče, nažalost se jako malo moglo uraditi sada, jer problem je u ovom dugoročnom planiranju kojeg do nedavno nije bilo.
Ono što se moglo eventualno uraditi je vidjeti koje grane će nam manje faliti, te to osoblje naučiti osnovama praćenja vitalnih parametara, intubacije, korištenja mehaničke ventilacije, NIV-a (da se zna aparat koristiti i osnove neke, a komplikovanije stvari će neko sa iskustvom ili raditi, ili reći da se uradi). To nije toliko teško, da se brzo uraditi, ali nažalost to niko u BiH nije primijenio.
Ovdje je veći problem politizacija. Kada su na KCUS sa drugih klinika zaposleni bili da prate stanja lakših pacijenata dok se ne dođe do potvrde da li se radi o Covid-u, ili ne (iako su imali sve specijaliste na raspolaganju), to se kritikovalo, a onda kada to odgovara, spominje se broj kreveta i osoblja, zaboravljajući da bi opet ti isti ljudi to morali raditi, jer to je to osoblje.
Problemi spolitičke prirode se ovdje teško prevazilaze i sada kada je Covid u pitanju, kritikuju oni koji jedino nešto rade povodom toga (moram spomenuti i covid ambulante i pulmologe DZ, koji stvarno radi lavovski posao povodom svega), a hvale se oni koji apsolutno ne rade ništa po tom pitanju, nisu ništa do sada uradili, a samo po medijima izlaze i daju svoje mišljenje i to se svodi na to da oni koji jedini liječe te pacijente, trebaju još više da ih liječe. I samo se to vrti u krug, a apsolutno niko nam ne nudi neko rješenje, ili makar neki realan prijedlog. Nevjerovatno da za sedam mjeseci mi nikakav plan nemamo, a sve radi toga nesposobnosti i tvrdoglavosti ljudi.
I da se zna, ja samo pišem o Covid-u. Uopšte me ne zanimaju druge stvari i prepucavanju određenih struktura.
) ali ovo je baš katastrofa
