Kako se u BiH treba ulagati, potrošiti i štedjeti novac?

[Qwertz84]

Ja bih htio u budućnosti što manje da radim a da imam sve više novca na raspolaganju i pitam se kako bi to bilo moguće i htio bih znati postoje li mogućnosti u BiH za to. Kako se treba tačno novac ulagati, na šta potrošiti(mislim postoji li mogućnost da se državi daje neki novac koji se kasnije od nje vraća za više) i kako se treba uštedjeti novac da se ne mora u životu dalje raditi. Ko od vas se poznaje sa tim stvarima? 

[Dope_Man]

Aha.. Tibi da ne radia nista a da pare samo rastu.. Ko ne bi

To i nije nemoguce u zivotu, ali moras veliku sumu i onda se igrati na berzi. Eto, najjednostavnije sa "nista" ne radis a zaradjujes. Naravno, i za to treba pratiti trziste, nauciti.. Ili imati jos vise, i beskonacno povjerenje da nekom placas da sve to radi za tebe dok 'ladis damu.

Il treca opcija, imati jos vise para pa ih ulpziti u fond i kupiti kamatu. Ako imas koji milion, moci ces i kupiti dovoljno kamate da zivis od nje kao prosjecna BiH porodica.. Naravno, prosjecna nema milion+ negdje zastekan, a svakom apetit poraste kad vec toliko skupi.

[inspiritsa]

Kod nas to nije bas rasprostranjeno (investiranje), osim ulaganja u nekretnine sto i nije bas najoptimalnija odluka, u vecini slucajeva.

U sustini, postoji pet klasa imovine: keš, dionice, obveznice, nekretnine, roba i metali (nafta, gas, zlato, srebro...).

Štednja u banci je keš. To je najlikvidnija ali i najgora opcija investiranja, jer inflacija vremenom smanjuje vrijednost novca. Ipak, nekih 20ak% od ukupne imovine bi trebalo drzati u kešu.

Dionice su klasika. Americko trziste je u prosjeku raslo 7% godisnje unazad 100 godina, ukljucujuci i recesije. Cak i ako ulozis na pocetku neke velike recesije, trebalo je (historijski) maksimalno 10 godina da se vratis na pocetnu vrijednost ulaganja. Dionice su ipak riskantnije nego obveznice.

Obveznice (drzavne ili korporativne) predstavljaju posudjivanje novca drzavi uz odredjenu kamatu, isplacenu kroz polugodisnje ili godisnje kupone. Na kraju zivtnog vijeka obveznice, drzava (ili korporacija) isplacuju i osnovicu. Nisu bas atraktivno ulaganje u danasnje vrijeme zbog rekordno niskih kamatnih stopa.

Nekretnine - nelikvidno ulaganje, uz prosjecni godisnji rast od 2-3%. Mogucnost izdavanja prostora. Popularno na nasim prostorima uglavnom zbog manjka znanja o drugim oblicima ulaganja.

Roba i metali: Zlato uglavnom prati inflaciju i predstavlja odlican vid zastite protiv inflacija. U vremenima ekonomske nesigurnosti (kao sto je danas Covid) ima tendenciju rasta. Srebro je od marta naraslo 3 puta. Zlato manje, ali i dalje desetine posto.

Ovo sve govorim sa aspekta globalnog ulaganja. Americke dionice, obveznice, evropski FTSE i DAX, futuresi na zlato, srebro. ETF-ovi koji prate napredne ekonomije ili ekonomije u razvoju (u vrijeme kada je inflacija niska i stop ekonomskog rasta visoka).

Danas su kamate uglavnom rekordno niske sa mogucnoscu rasta inflacije zbog enormnog rasta printanja novca u Evropi i SAD-u. Za sada je taj novac vecinom zavrsio u dionicama, sto se lako moze promijeniti i kada dodje do realnog sektora - dolazi i do inflacije.

Eto sta da ti kazem, ima se ovdje pisati danima. Bez truda nema napretka, znaci ako te zanima ova tematika, tesko ces adekvatan odgovor naci na forumu. Fino knjige u ruke (desetine njih) i citaj. Ima i na YouTube-u dobrih klipova, npr. kreni sa Ray Daliom.

[Ci-Nick]

Prihodi moraju biti veći od rashoda,.. pa tako "par godina".
Razliku tretirati kao kapital a ne kao ušteđevinu.
Ulagati kapital u ono što je trenutno podcijenjeno.
Mogu to biti obveznice, dionice, sirovine, nekretnine,.... ili nečija dobra ideja, vlastiti biznis.
Kad ti prihodi od kapitala budu veći od troškova života onda možeš "neraditi".
Odnosno "samo" upravljati kapitalom.

[cadburry]

Kod nas to nije bas rasprostranjeno (investiranje), osim ulaganja u nekretnine sto i nije bas najoptimalnija odluka, u vecini slucajeva.

U sustini, postoji pet klasa imovine: keš, dionice, obveznice, nekretnine, roba i metali (nafta, gas, zlato, srebro...).

Štednja u banci je keš. To je najlikvidnija ali i najgora opcija investiranja, jer inflacija vremenom smanjuje vrijednost novca. Ipak, nekih 20ak% od ukupne imovine bi trebalo drzati u kešu.

Dionice su klasika. Americko trziste je u prosjeku raslo 7% godisnje unazad 100 godina, ukljucujuci i recesije. Cak i ako ulozis na pocetku neke velike recesije, trebalo je (historijski) maksimalno 10 godina da se vratis na pocetnu vrijednost ulaganja. Dionice su ipak riskantnije nego obveznice.

Obveznice (drzavne ili korporativne) predstavljaju posudjivanje novca drzavi uz odredjenu kamatu, isplacenu kroz polugodisnje ili godisnje kupone. Na kraju zivtnog vijeka obveznice, drzava (ili korporacija) isplacuju i osnovicu. Nisu bas atraktivno ulaganje u danasnje vrijeme zbog rekordno niskih kamatnih stopa.

Nekretnine - nelikvidno ulaganje, uz prosjecni godisnji rast od 2-3%. Mogucnost izdavanja prostora. Popularno na nasim prostorima uglavnom zbog manjka znanja o drugim oblicima ulaganja.

Roba i metali: Zlato uglavnom prati inflaciju i predstavlja odlican vid zastite protiv inflacija. U vremenima ekonomske nesigurnosti (kao sto je danas Covid) ima tendenciju rasta. Srebro je od marta naraslo 3 puta. Zlato manje, ali i dalje desetine posto.

Ovo sve govorim sa aspekta globalnog ulaganja. Americke dionice, obveznice, evropski FTSE i DAX, futuresi na zlato, srebro. ETF-ovi koji prate napredne ekonomije ili ekonomije u razvoju (u vrijeme kada je inflacija niska i stop ekonomskog rasta visoka).

Danas su kamate uglavnom rekordno niske sa mogucnoscu rasta inflacije zbog enormnog rasta printanja novca u Evropi i SAD-u. Za sada je taj novac vecinom zavrsio u dionicama, sto se lako moze promijeniti i kada dodje do realnog sektora - dolazi i do inflacije.

Eto sta da ti kazem, ima se ovdje pisati danima. Bez truda nema napretka, znaci ako te zanima ova tematika, tesko ces adekvatan odgovor naci na forumu. Fino knjige u ruke (desetine njih) i citaj. Ima i na YouTube-u dobrih klipova, npr. kreni sa Ray Daliom.

Ovaj rast od 2% do 3% za nekretnine je vrlo varijabilan i bas zavisi.

Npr. neko je kupio stan u Tibri prije 10 godina za 1000 KM po m2, npr. 50 000 KM dao za stan od 50 m2. Danas se takav stan prodaje za 100 000 KM. Plus, u tih 10 godina ga je izdavao za 300 KM mjesecno, sto je 10 x 12 x 300 = 36 000 KM. Nek je 26 000 KM potrosio na opremanje, povremeno renoviranje i vrijeme kad je stan bio prazan, to je i dalje 110 000 KM.

Neko ko je kupio zlata u vrijednosti od 50 000 KM prije 10 godina (gram bio 40 dolara), sad ima zlato u vrijednosti od 75 000 KM (gram 60 dolara).

[graue_maus]

[elk]

Najbolje od amidze iz australije dobiti lijepo nasljedstvo, koje uparis sa dva stana koje si vec naslijedio ovdje. I eto, ne moras vise da radis. Meni se to nije jos desilo, ali eto....cekam....i ovako umjereno ocvao, u najboljim takorec godinama, ni danas nisam izgubio nadu i cekam postara da me obraduje

[babanovac]

Kod nas to nije bas rasprostranjeno (investiranje), osim ulaganja u nekretnine sto i nije bas najoptimalnija odluka, u vecini slucajeva.

U sustini, postoji pet klasa imovine: keš, dionice, obveznice, nekretnine, roba i metali (nafta, gas, zlato, srebro...).

Štednja u banci je keš. To je najlikvidnija ali i najgora opcija investiranja, jer inflacija vremenom smanjuje vrijednost novca. Ipak, nekih 20ak% od ukupne imovine bi trebalo drzati u kešu.

Dionice su klasika. Americko trziste je u prosjeku raslo 7% godisnje unazad 100 godina, ukljucujuci i recesije. Cak i ako ulozis na pocetku neke velike recesije, trebalo je (historijski) maksimalno 10 godina da se vratis na pocetnu vrijednost ulaganja. Dionice su ipak riskantnije nego obveznice.

Obveznice (drzavne ili korporativne) predstavljaju posudjivanje novca drzavi uz odredjenu kamatu, isplacenu kroz polugodisnje ili godisnje kupone. Na kraju zivtnog vijeka obveznice, drzava (ili korporacija) isplacuju i osnovicu. Nisu bas atraktivno ulaganje u danasnje vrijeme zbog rekordno niskih kamatnih stopa.

Nekretnine - nelikvidno ulaganje, uz prosjecni godisnji rast od 2-3%. Mogucnost izdavanja prostora. Popularno na nasim prostorima uglavnom zbog manjka znanja o drugim oblicima ulaganja.

Roba i metali: Zlato uglavnom prati inflaciju i predstavlja odlican vid zastite protiv inflacija. U vremenima ekonomske nesigurnosti (kao sto je danas Covid) ima tendenciju rasta. Srebro je od marta naraslo 3 puta. Zlato manje, ali i dalje desetine posto.

Ovo sve govorim sa aspekta globalnog ulaganja. Americke dionice, obveznice, evropski FTSE i DAX, futuresi na zlato, srebro. ETF-ovi koji prate napredne ekonomije ili ekonomije u razvoju (u vrijeme kada je inflacija niska i stop ekonomskog rasta visoka).

Danas su kamate uglavnom rekordno niske sa mogucnoscu rasta inflacije zbog enormnog rasta printanja novca u Evropi i SAD-u. Za sada je taj novac vecinom zavrsio u dionicama, sto se lako moze promijeniti i kada dodje do realnog sektora - dolazi i do inflacije.

Eto sta da ti kazem, ima se ovdje pisati danima. Bez truda nema napretka, znaci ako te zanima ova tematika, tesko ces adekvatan odgovor naci na forumu. Fino knjige u ruke (desetine njih) i citaj. Ima i na YouTube-u dobrih klipova, npr. kreni sa Ray Daliom.

Ovaj rast od 2% do 3% za nekretnine je vrlo varijabilan i bas zavisi.

Npr. neko je kupio stan u Tibri prije 10 godina za 1000 KM po m2, npr. 50 000 KM dao za stan od 50 m2. Danas se takav stan prodaje za 100 000 KM. Plus, u tih 10 godina ga je izdavao za 300 KM mjesecno, sto je 10 x 12 x 300 = 36 000 KM. Nek je 26 000 KM potrosio na opremanje, povremeno renoviranje i vrijeme kad je stan bio prazan, to je i dalje 110 000 KM.

Neko ko je kupio zlata u vrijednosti od 50 000 KM prije 10 godina (gram bio 40 dolara), sad ima zlato u vrijednosti od 75 000 KM (gram 60 dolara).

Bolja bi racunica bila: stan od 50 m2 uTibri, prije 12 godina je placen 750 km / m2...
No nije. Niti je bilo Tibre prije 12 godina, niti je m2 bio 750 km.

[cadburry]

Kod nas to nije bas rasprostranjeno (investiranje), osim ulaganja u nekretnine sto i nije bas najoptimalnija odluka, u vecini slucajeva.

U sustini, postoji pet klasa imovine: keš, dionice, obveznice, nekretnine, roba i metali (nafta, gas, zlato, srebro...).

Štednja u banci je keš. To je najlikvidnija ali i najgora opcija investiranja, jer inflacija vremenom smanjuje vrijednost novca. Ipak, nekih 20ak% od ukupne imovine bi trebalo drzati u kešu.

Dionice su klasika. Americko trziste je u prosjeku raslo 7% godisnje unazad 100 godina, ukljucujuci i recesije. Cak i ako ulozis na pocetku neke velike recesije, trebalo je (historijski) maksimalno 10 godina da se vratis na pocetnu vrijednost ulaganja. Dionice su ipak riskantnije nego obveznice.

Obveznice (drzavne ili korporativne) predstavljaju posudjivanje novca drzavi uz odredjenu kamatu, isplacenu kroz polugodisnje ili godisnje kupone. Na kraju zivtnog vijeka obveznice, drzava (ili korporacija) isplacuju i osnovicu. Nisu bas atraktivno ulaganje u danasnje vrijeme zbog rekordno niskih kamatnih stopa.

Nekretnine - nelikvidno ulaganje, uz prosjecni godisnji rast od 2-3%. Mogucnost izdavanja prostora. Popularno na nasim prostorima uglavnom zbog manjka znanja o drugim oblicima ulaganja.

Roba i metali: Zlato uglavnom prati inflaciju i predstavlja odlican vid zastite protiv inflacija. U vremenima ekonomske nesigurnosti (kao sto je danas Covid) ima tendenciju rasta. Srebro je od marta naraslo 3 puta. Zlato manje, ali i dalje desetine posto.

Ovo sve govorim sa aspekta globalnog ulaganja. Americke dionice, obveznice, evropski FTSE i DAX, futuresi na zlato, srebro. ETF-ovi koji prate napredne ekonomije ili ekonomije u razvoju (u vrijeme kada je inflacija niska i stop ekonomskog rasta visoka).

Danas su kamate uglavnom rekordno niske sa mogucnoscu rasta inflacije zbog enormnog rasta printanja novca u Evropi i SAD-u. Za sada je taj novac vecinom zavrsio u dionicama, sto se lako moze promijeniti i kada dodje do realnog sektora - dolazi i do inflacije.

Eto sta da ti kazem, ima se ovdje pisati danima. Bez truda nema napretka, znaci ako te zanima ova tematika, tesko ces adekvatan odgovor naci na forumu. Fino knjige u ruke (desetine njih) i citaj. Ima i na YouTube-u dobrih klipova, npr. kreni sa Ray Daliom.

Ovaj rast od 2% do 3% za nekretnine je vrlo varijabilan i bas zavisi.

Npr. neko je kupio stan u Tibri prije 10 godina za 1000 KM po m2, npr. 50 000 KM dao za stan od 50 m2. Danas se takav stan prodaje za 100 000 KM. Plus, u tih 10 godina ga je izdavao za 300 KM mjesecno, sto je 10 x 12 x 300 = 36 000 KM. Nek je 26 000 KM potrosio na opremanje, povremeno renoviranje i vrijeme kad je stan bio prazan, to je i dalje 110 000 KM.

Neko ko je kupio zlata u vrijednosti od 50 000 KM prije 10 godina (gram bio 40 dolara), sad ima zlato u vrijednosti od 75 000 KM (gram 60 dolara).

Bolja bi racunica bila: stan od 50 m2 uTibri, prije 12 godina je placen 750 km / m2...
No nije. Niti je bilo Tibre prije 12 godina, niti je m2 bio 750 km.

Tibre nije bilo prije 12, ali jeste prije 10 godina.

http://www.euroizgradnja.ba/ref.php?id=7

I sjecam se da su ljudi m2 placali 1000 KM.

[Ajs_Nigrutin]

Svaka čast za temu! Činjenica je da smo financijski nikako ili premalo obrazovani i da nam svima može dobro doci pokoji savjet iz ove oblasti. Jedno je tačno a to je da se određena pravila/savjeti od nekoga ko je sa USA područja ne mogu primijeniti na ovo naše. Zato je dobro da se o ovome razgovara i da se ideje/savjeti razmjenjuju.

Siguran sam i da postoje određeni uspješni ljudi koji bi voljeli da uspiju još mnogi koji se posteno trude i žele da budu još uspješniji. Jedan/dva savjeta od istih i može biti vrijedno bogatstva.

Ulaganje se može poceti sa nekim relativno malim parama, da se malo zanat ispeče, da se otkrije područje u kome se najbolje potencijalni ulagač/investitor/biznismen najbolje snalazi.

[-Chesterfield-]

Mislim da sam ovdje uložio 1900 KM?



Nisam nikada ništa provjeravo. Koliko sam na gubitku?

[mirsek]

Po stoti put, samo srebro, u svim oblicima

[inspiritsa]

Kod nas to nije bas rasprostranjeno (investiranje), osim ulaganja u nekretnine sto i nije bas najoptimalnija odluka, u vecini slucajeva.

U sustini, postoji pet klasa imovine: keš, dionice, obveznice, nekretnine, roba i metali (nafta, gas, zlato, srebro...).

Štednja u banci je keš. To je najlikvidnija ali i najgora opcija investiranja, jer inflacija vremenom smanjuje vrijednost novca. Ipak, nekih 20ak% od ukupne imovine bi trebalo drzati u kešu.

Dionice su klasika. Americko trziste je u prosjeku raslo 7% godisnje unazad 100 godina, ukljucujuci i recesije. Cak i ako ulozis na pocetku neke velike recesije, trebalo je (historijski) maksimalno 10 godina da se vratis na pocetnu vrijednost ulaganja. Dionice su ipak riskantnije nego obveznice.

Obveznice (drzavne ili korporativne) predstavljaju posudjivanje novca drzavi uz odredjenu kamatu, isplacenu kroz polugodisnje ili godisnje kupone. Na kraju zivtnog vijeka obveznice, drzava (ili korporacija) isplacuju i osnovicu. Nisu bas atraktivno ulaganje u danasnje vrijeme zbog rekordno niskih kamatnih stopa.

Nekretnine - nelikvidno ulaganje, uz prosjecni godisnji rast od 2-3%. Mogucnost izdavanja prostora. Popularno na nasim prostorima uglavnom zbog manjka znanja o drugim oblicima ulaganja.

Roba i metali: Zlato uglavnom prati inflaciju i predstavlja odlican vid zastite protiv inflacija. U vremenima ekonomske nesigurnosti (kao sto je danas Covid) ima tendenciju rasta. Srebro je od marta naraslo 3 puta. Zlato manje, ali i dalje desetine posto.

Ovo sve govorim sa aspekta globalnog ulaganja. Americke dionice, obveznice, evropski FTSE i DAX, futuresi na zlato, srebro. ETF-ovi koji prate napredne ekonomije ili ekonomije u razvoju (u vrijeme kada je inflacija niska i stop ekonomskog rasta visoka).

Danas su kamate uglavnom rekordno niske sa mogucnoscu rasta inflacije zbog enormnog rasta printanja novca u Evropi i SAD-u. Za sada je taj novac vecinom zavrsio u dionicama, sto se lako moze promijeniti i kada dodje do realnog sektora - dolazi i do inflacije.

Eto sta da ti kazem, ima se ovdje pisati danima. Bez truda nema napretka, znaci ako te zanima ova tematika, tesko ces adekvatan odgovor naci na forumu. Fino knjige u ruke (desetine njih) i citaj. Ima i na YouTube-u dobrih klipova, npr. kreni sa Ray Daliom.

Ovaj rast od 2% do 3% za nekretnine je vrlo varijabilan i bas zavisi.

Npr. neko je kupio stan u Tibri prije 10 godina za 1000 KM po m2, npr. 50 000 KM dao za stan od 50 m2. Danas se takav stan prodaje za 100 000 KM. Plus, u tih 10 godina ga je izdavao za 300 KM mjesecno, sto je 10 x 12 x 300 = 36 000 KM. Nek je 26 000 KM potrosio na opremanje, povremeno renoviranje i vrijeme kad je stan bio prazan, to je i dalje 110 000 KM.

Neko ko je kupio zlata u vrijednosti od 50 000 KM prije 10 godina (gram bio 40 dolara), sad ima zlato u vrijednosti od 75 000 KM (gram 60 dolara).

Cijene nekretnina variraju naravno zbog vise faktora. U posljednjih 10 godina imamo rekordno niske kamatne stope u svijetu, pa tako i kod nas. Sa padom kamatnih stopa raste vrijednost nekretnina, jer su ljudi vise ohrabreni da dizu hipotekarne kredite. Samim tim potraznja za stanovima raste pa tako i njihova cijena. Naravno, ako se u nekretnine investira sa ciljem izdavanja i rasta cijene, mogu biti dobra investicija.

Prije 10ak godina je unca zlata bila $1,000, a danas je blizu $2,000, znaci duplo otprilike.

Ali naprimjer, ko je prije 10 godina kupio dionice Amazona po cijenu od blizu $100, danas bi ih mogao prodati za preko $3,000. Ili po tvojoj analogiji, ko je kupio Amazon za 50,000 KM, danas bi vrijedile 1.5 miliona. Tesla je jos drasticniji primjer, cija je cijena porasla otprilike 100 puta u posljednjih 10 godina.

[drndalo]

A koliko je kompanija koje su od tad bankrotirale? Ili ih nema nidje?

[detroit-mercy]

Ja bih htio u budućnosti što manje da radim a da imam sve više novca na raspolaganju i pitam se kako bi to bilo moguće i htio bih znati postoje li mogućnosti u BiH za to. Kako se treba tačno novac ulagati, na šta potrošiti(mislim postoji li mogućnost da se državi daje neki novac koji se kasnije od nje vraća za više) i kako se treba uštedjeti novac da se ne mora u životu dalje raditi. Ko od vas se poznaje sa tim stvarima? 

Nema hljeba od tebe

[detroit-mercy]

Podjem nesto da napisem pa stanem .
Ne znam sta napisati, tesko je reci kako u BiH ulagati, trositi i ili stedjeti novac. U BiH hronicno nedostaje para, tako da je jako tesko reci sta fercera tamo poseno za nekoga ko ne zivi tamo.
Ulaganje u kapitalne markete, koliko su dostupni u BiH, koliko kostaju tranzakcije, postoji li minimum ulaganja. Sta je dostupno BH ulagacima.
Nekretnine, opet kakav je odnos cijene nektretnine u odnosu na rentu koju dobijas, kakva je zastita izdavaca, naplativost, potraznja.
Sirovine- commodities, isto kao i kapitalni marketi.
Gotovina, BH nema lose kamate na stednju ali i to je spor rast ako gledamo generalno.
Sad iz moga iskustva;
Prvo moras nesto raditi da bi stekao neku osnovu da bi mogao da investiras lovu, osim naravno ako te ne ubode loto ili neko dobro naslijedje
Ja sam u svemu osim cash-u, jer jednostavno ne vidim vrijednost gotovine.
Nekretnine u USA, gledas na godisnji povrata od 8-10%, znaci nekih 10tak godina povratak investicije kroz rentu ali i dobar odabir mjesta gdje znas da ce nekretnine da dodatno povecavaju svoju vrijednost ili ne zuris i ulijeces dobro ispod cijene pa ako ubodes ubodes.
Kapitalni marketi, ulaganja u dionice, jako popularna u USA, troskovi tranzakcija su izuzetno niski i jako jednostavno je otvoriti brokerage racun. Ja sam radio i sa fondovima (gdje izaberes fondove koji su profesionalno vodjeni) ali sam i sam birao akcije na osnovu mog istrazivanja/intuicije. Moje licno misljenje, kad sam biras negdje ubodes, negdje fulas u prosjeku nisi nista bolji od ovih fondova a potrosio si svoje vrijeme, nekome se isplati, ja licno ne vidim neku veliku prednost. Nego sa vremena na vrijeme ulijecem cisto zabave radi. Jedna stvar koju treba izbaciti iz ove igre su emocije, jer emocije te vode u fulu.
Crypto i tu sam se oprobao, ko i svi drugi, ulozio, mislio sam da sam fulao, dugo je stojalo ni tam ni vam da bi u zadnjih par mjeseci krenulo pravo . Ovdje mogu reci da je strpljenje dosta vazno al treba znati predvidjeti kad i koako izaci (easier said than done), medjutim nisam previse u tome tako ako dobijem dobro ako ljuljnem nije kraj svijeta.
Uglavnom sve se svodi na to da preko noci neces nista napraviti (ima slucajeva ali su rijetki), investiranje je dugotrajan proces korak po korak ali kako ti raste portfolio sve vise i vise vidis i beneficije od svojih ulaganja.
Ideje su puno bolje od ulaganja, ako imas dobru ideju, nos za biznis pare ces napraviti puno vise nego investiranjem ali koliko nas stvarno ima nos takve stvari.
Osnova svega je da nikada neces bas moci hladiti muda i nista ne raditi, jer investiranje je posao koje zahtijeva i trud i vrijeme.

[Buhraz]

Imam 200 000km. 40 godina. Bosanski pasos. Naruseno zdravlje.
Trebam ideje, savjete, prijedloge...
U prilicnoj sam agoniji od kako je pocela korona. Ne jer nemam posla, vec jer ne mogu razbiti krug misli koji me gusi i odluciti se u kom smijeru da krenem sa zivotom. Pare su ustedjene povremenim odlascima u njemacku prije petnaestak godina, a onda i rintanjem po Bosni zadnjih 15 g. Uhvatila me bila radna majstorska kolotecina. Bez pretjeranog socijalnog zivota, ma bilo kakvog zivota, kuca posao, posao kuca, majstorisanje, rigips... Prije pet godina neka vrsta upale krenula je od zglobova, pa otisla na koljeno, pa na kuk. A prije dvije godine utvrdjeno je da su i bubrezi stradali u tim upalnim procesima i u najboljem slucaju radice jos nekih 5-10 godina, kazu doktori. Tako kljakav i sepav raduckao sam zadnje dvije godine do korone i tu je konacno zavrsila ta prica. U rintanje se vise ne vracam, a ne bih ni mogao. Zasicen sam i psihicki i fizicki. Nemam uplacen dan pezionog staza. Dobra stvar je sto sam usput kupio lokal za koji trenutno dobijam 600km, sto za skroman nacin zivota kako zena i ja zivimo, skoro pa dovoljno. Ona ima srednju zaludnu sa nesto kancelarijskog iskustva djece nemamo. Zivimo u svom stanu. Ja sam gimnaziju zavrsio, poceo sam studirati neke vise uzaludne ali kako napisah posao je preuzeo odmah u pocetku i tako je ostalo.
Logicno je da je zbog zdravstvene njege najbolje bjezati van. Slovenija Njemacka. Njemacki mislim da znam dobro. Spreman sam i uciti bilo sta, mada vec osjecam da me vrijeme gazi i nema vise one motivacije kao nekad. Sta, kuda, kako? Inostranstva se najvise bojim, da ne upadnem opet u neku radnu kolotecinu koja ce mi smrsiti konce, a u Bosni se bojim ostajati jer je socijalni i zdravstveni sistem truo, i ja kao potencijalni dijalizni bolesnik sta da ocekujem u takvom sistemu. Inace egzustencija u BiH mi nije upitna, sa svim sto sam stekao ne mogu propasti i da hocu, a i sad odradim neka sitna majstorisanja po kucama kad me neko zovne, ali najcesce mi se zeludac prevrne kad vidim da telefon zvoni zbog posla, eto, toliko sam pregorio od tog posla. Sta biste na mom mjestu?

[Ci-Nick]

Imam 200 000km. 40 godina. Bosanski pasos. Naruseno zdravlje.
Trebam ideje, savjete, prijedloge...
U prilicnoj sam agoniji od kako je pocela korona. Ne jer nemam posla, vec jer ne mogu razbiti krug misli koji me gusi i odluciti se u kom smijeru da krenem sa zivotom. Pare su ustedjene povremenim odlascima u njemacku prije petnaestak godina, a onda i rintanjem po Bosni zadnjih 15 g. Uhvatila me bila radna majstorska kolotecina. Bez pretjeranog socijalnog zivota, ma bilo kakvog zivota, kuca posao, posao kuca, majstorisanje, rigips... Prije pet godina neka vrsta upale krenula je od zglobova, pa otisla na koljeno, pa na kuk. A prije dvije godine utvrdjeno je da su i bubrezi stradali u tim upalnim procesima i u najboljem slucaju radice jos nekih 5-10 godina, kazu doktori. Tako kljakav i sepav raduckao sam zadnje dvije godine do korone i tu je konacno zavrsila ta prica. U rintanje se vise ne vracam, a ne bih ni mogao. Zasicen sam i psihicki i fizicki. Nemam uplacen dan pezionog staza. Dobra stvar je sto sam usput kupio lokal za koji trenutno dobijam 600km, sto za skroman nacin zivota kako zena i ja zivimo, skoro pa dovoljno. Ona ima srednju zaludnu sa nesto kancelarijskog iskustva djece nemamo. Zivimo u svom stanu. Ja sam gimnaziju zavrsio, poceo sam studirati neke vise uzaludne ali kako napisah posao je preuzeo odmah u pocetku i tako je ostalo.
Logicno je da je zbog zdravstvene njege najbolje bjezati van. Slovenija Njemacka. Njemacki mislim da znam dobro. Spreman sam i uciti bilo sta, mada vec osjecam da me vrijeme gazi i nema vise one motivacije kao nekad. Sta, kuda, kako? Inostranstva se najvise bojim, da ne upadnem opet u neku radnu kolotecinu koja ce mi smrsiti konce, a u Bosni se bojim ostajati jer je socijalni i zdravstveni sistem truo, i ja kao potencijalni dijalizni bolesnik sta da ocekujem u takvom sistemu. Inace egzustencija u BiH mi nije upitna, sa svim sto sam stekao ne mogu propasti i da hocu, a i sad odradim neka sitna majstorisanja po kucama kad me neko zovne, ali najcesce mi se zeludac prevrne kad vidim da telefon zvoni zbog posla, eto, toliko sam pregorio od tog posla. Sta biste na mom mjestu?

Na tvom mjestu ne bi mjenjao ništa radikalno.
Kažeš imaš poslovni prostor, 200 hiljada gotovine i pretpostavljam stan.
To je dobar potencijal za uslovno bezbrižan život u BiH.
To što spominješ bolje zdravstvrno vani, nema nigdje đaba.
Sa tom imovinom u BiH si situiran a u Njemačkoj možeš kupiti stan od 30 do 40 m2.
Koliko god se pričalo kako je novac bezvrijedan.
Novac je uvijek najbolja roba.
2007. Sam bio u situaciji da gledam kako mi se ušteđevina topi zbog rasta cijena svega i svačega i zamalo da ne uložim novac na tim visokim cijenama.
Na svu sreću nisam i onda u 2009. sam na oročena sredstva dobivao i skoro 8 %.
Na tvom mjestu bi možda kupio malo dionica, npr. Cementare Kakanj. 2000 dionica za 52000 KM.
To ti donosi dividende 3 do 4 hiljade godišnje i sa tim zakupom stižeš na skoro 10.000.
U svakom slučaju na tvom mjestu i sa tvojim zdravstvenim stanjem držao bi dobar dio u novcu oročen na dvije ili tri banke.
Čuvaj zdravlje i sretno!

[Ajs_Nigrutin]

Ja bih možda razmislio o kupovini još jednog manjeg stana do nekih 100.000 KM, i rentao ga za 300-400 KM i na postojeću kiriju od prostora, to bi bilo puno komotnije za živjeti iz mjeseca u mjesec. Pare su ti uvijek u stanu, i uvijek možeš izvući približan (ili čak veći iznos novca) nego što si uložio u kupovinu istog.

[high_volume]

Imam 200 000km. 40 godina. Bosanski pasos. Naruseno zdravlje.
Trebam ideje, savjete, prijedloge...
U prilicnoj sam agoniji od kako je pocela korona. Ne jer nemam posla, vec jer ne mogu razbiti krug misli koji me gusi i odluciti se u kom smijeru da krenem sa zivotom. Pare su ustedjene povremenim odlascima u njemacku prije petnaestak godina, a onda i rintanjem po Bosni zadnjih 15 g. Uhvatila me bila radna majstorska kolotecina. Bez pretjeranog socijalnog zivota, ma bilo kakvog zivota, kuca posao, posao kuca, majstorisanje, rigips... Prije pet godina neka vrsta upale krenula je od zglobova, pa otisla na koljeno, pa na kuk. A prije dvije godine utvrdjeno je da su i bubrezi stradali u tim upalnim procesima i u najboljem slucaju radice jos nekih 5-10 godina, kazu doktori. Tako kljakav i sepav raduckao sam zadnje dvije godine do korone i tu je konacno zavrsila ta prica. U rintanje se vise ne vracam, a ne bih ni mogao. Zasicen sam i psihicki i fizicki. Nemam uplacen dan pezionog staza. Dobra stvar je sto sam usput kupio lokal za koji trenutno dobijam 600km, sto za skroman nacin zivota kako zena i ja zivimo, skoro pa dovoljno. Ona ima srednju zaludnu sa nesto kancelarijskog iskustva djece nemamo. Zivimo u svom stanu. Ja sam gimnaziju zavrsio, poceo sam studirati neke vise uzaludne ali kako napisah posao je preuzeo odmah u pocetku i tako je ostalo.
Logicno je da je zbog zdravstvene njege najbolje bjezati van. Slovenija Njemacka. Njemacki mislim da znam dobro. Spreman sam i uciti bilo sta, mada vec osjecam da me vrijeme gazi i nema vise one motivacije kao nekad. Sta, kuda, kako? Inostranstva se najvise bojim, da ne upadnem opet u neku radnu kolotecinu koja ce mi smrsiti konce, a u Bosni se bojim ostajati jer je socijalni i zdravstveni sistem truo, i ja kao potencijalni dijalizni bolesnik sta da ocekujem u takvom sistemu. Inace egzustencija u BiH mi nije upitna, sa svim sto sam stekao ne mogu propasti i da hocu, a i sad odradim neka sitna majstorisanja po kucama kad me neko zovne, ali najcesce mi se zeludac prevrne kad vidim da telefon zvoni zbog posla, eto, toliko sam pregorio od tog posla. Sta biste na mom mjestu?

Počni s plaćanjem zdravstvenog osiguranja i potraži donora, ili stani u red za doniranje bubrega. Iskoristi taj novac za zdravlje, prije nego za njegovo gomilanje. Šta ti vrijedi ako ti bubrezi otkažu funkciju

[mk ultra]

Imam 200 000km. 40 godina. Bosanski pasos. Naruseno zdravlje.
Trebam ideje, savjete, prijedloge...
U prilicnoj sam agoniji od kako je pocela korona. Ne jer nemam posla, vec jer ne mogu razbiti krug misli koji me gusi i odluciti se u kom smijeru da krenem sa zivotom. Pare su ustedjene povremenim odlascima u njemacku prije petnaestak godina, a onda i rintanjem po Bosni zadnjih 15 g. Uhvatila me bila radna majstorska kolotecina. Bez pretjeranog socijalnog zivota, ma bilo kakvog zivota, kuca posao, posao kuca, majstorisanje, rigips... Prije pet godina neka vrsta upale krenula je od zglobova, pa otisla na koljeno, pa na kuk. A prije dvije godine utvrdjeno je da su i bubrezi stradali u tim upalnim procesima i u najboljem slucaju radice jos nekih 5-10 godina, kazu doktori. Tako kljakav i sepav raduckao sam zadnje dvije godine do korone i tu je konacno zavrsila ta prica. U rintanje se vise ne vracam, a ne bih ni mogao. Zasicen sam i psihicki i fizicki. Nemam uplacen dan pezionog staza. Dobra stvar je sto sam usput kupio lokal za koji trenutno dobijam 600km, sto za skroman nacin zivota kako zena i ja zivimo, skoro pa dovoljno. Ona ima srednju zaludnu sa nesto kancelarijskog iskustva djece nemamo. Zivimo u svom stanu. Ja sam gimnaziju zavrsio, poceo sam studirati neke vise uzaludne ali kako napisah posao je preuzeo odmah u pocetku i tako je ostalo.
Logicno je da je zbog zdravstvene njege najbolje bjezati van. Slovenija Njemacka. Njemacki mislim da znam dobro. Spreman sam i uciti bilo sta, mada vec osjecam da me vrijeme gazi i nema vise one motivacije kao nekad. Sta, kuda, kako? Inostranstva se najvise bojim, da ne upadnem opet u neku radnu kolotecinu koja ce mi smrsiti konce, a u Bosni se bojim ostajati jer je socijalni i zdravstveni sistem truo, i ja kao potencijalni dijalizni bolesnik sta da ocekujem u takvom sistemu. Inace egzustencija u BiH mi nije upitna, sa svim sto sam stekao ne mogu propasti i da hocu, a i sad odradim neka sitna majstorisanja po kucama kad me neko zovne, ali najcesce mi se zeludac prevrne kad vidim da telefon zvoni zbog posla, eto, toliko sam pregorio od tog posla. Sta biste na mom mjestu?

ne znam imaš li djece, jer to je na kraju br 1 za odluku

ja bih nabavio neku kućicu van grada, pčele, voćnjak, manja poljoprivreda i sl... možeš ti i ovdje povremeno nešto sitno raditi, ali opušteno
sretno i nadam se da će te zdravlje poslužiti

[dbacelic]

Imam 200 000km. 40 godina. Bosanski pasos. Naruseno zdravlje.
Trebam ideje, savjete, prijedloge...
U prilicnoj sam agoniji od kako je pocela korona. Ne jer nemam posla, vec jer ne mogu razbiti krug misli koji me gusi i odluciti se u kom smijeru da krenem sa zivotom. Pare su ustedjene povremenim odlascima u njemacku prije petnaestak godina, a onda i rintanjem po Bosni zadnjih 15 g. Uhvatila me bila radna majstorska kolotecina. Bez pretjeranog socijalnog zivota, ma bilo kakvog zivota, kuca posao, posao kuca, majstorisanje, rigips... Prije pet godina neka vrsta upale krenula je od zglobova, pa otisla na koljeno, pa na kuk. A prije dvije godine utvrdjeno je da su i bubrezi stradali u tim upalnim procesima i u najboljem slucaju radice jos nekih 5-10 godina, kazu doktori. Tako kljakav i sepav raduckao sam zadnje dvije godine do korone i tu je konacno zavrsila ta prica. U rintanje se vise ne vracam, a ne bih ni mogao. Zasicen sam i psihicki i fizicki. Nemam uplacen dan pezionog staza. Dobra stvar je sto sam usput kupio lokal za koji trenutno dobijam 600km, sto za skroman nacin zivota kako zena i ja zivimo, skoro pa dovoljno. Ona ima srednju zaludnu sa nesto kancelarijskog iskustva djece nemamo. Zivimo u svom stanu. Ja sam gimnaziju zavrsio, poceo sam studirati neke vise uzaludne ali kako napisah posao je preuzeo odmah u pocetku i tako je ostalo.
Logicno je da je zbog zdravstvene njege najbolje bjezati van. Slovenija Njemacka. Njemacki mislim da znam dobro. Spreman sam i uciti bilo sta, mada vec osjecam da me vrijeme gazi i nema vise one motivacije kao nekad. Sta, kuda, kako? Inostranstva se najvise bojim, da ne upadnem opet u neku radnu kolotecinu koja ce mi smrsiti konce, a u Bosni se bojim ostajati jer je socijalni i zdravstveni sistem truo, i ja kao potencijalni dijalizni bolesnik sta da ocekujem u takvom sistemu. Inace egzustencija u BiH mi nije upitna, sa svim sto sam stekao ne mogu propasti i da hocu, a i sad odradim neka sitna majstorisanja po kucama kad me neko zovne, ali najcesce mi se zeludac prevrne kad vidim da telefon zvoni zbog posla, eto, toliko sam pregorio od tog posla. Sta biste na mom mjestu?

Bez dvojbe Njemačka ima najbolji zdravstveni sustav u Europi. Kod mene u bivšem komšiluku ( živim u Hrvatskoj btw) sam imao slučaj da je cijela familija planirala otići u Njemačku. Prvi je otišao otac i bio tamo godinu dana prvo. U međuvremenu je njegova žena, koja radi u Hrvatskoj, dobila dijagnozu rak mozga. Započela je liječenje u Hrvatskoj, ali je od nekoga saznala da može otići u Njemačku i nakon što je poslodavac prijavi, poslije nekih 3 mjeseca, ako se ne varam, može početi koristiti njihovo zdravstveno osiguranje. Savjetovala se u bolnici u Zagrebu, gdje su joj rekli da je mogu oni operirati (sa ne baš izvjesnim ishodom) a da oni misle da bi bilo bolje da u Njemačkoj to rješava jer bolest napreduje sporom progresijom pa da nekoliko mjeseci ne igra ulogu, koliko igra kvaliteta usluge u Njemačkoj. Ovo su informacije iz druge ruke, pa me ne držite 100% za riječ.

Eto, možda za razmisliti.. da imaš nekog da te prijavi kao zaposlenog u Njemačkoj,a da realno ti platiš doprinose ( ne moraš raditi, ili možeš raditi nešto na crno a imaš benefite korištenja zdravstvenog/mirovinskog, čak sam čuo da možeš tražiti povrat doprinosa za mirovinu u cashu ako se složiš da nećeš zahtjevati njihovu mirovinu). Doduše kod građana BiH je situacija malo kompliciranija s radnim dozvolama,jer niste u EU, ne znam koliko to komplicira. Imam frenda iz Hr, koji je radio par godina u Njemačkoj i zadnjih godinu dana dobiva naknadu za nezaposlenost od cca 1000 EUR, glumi Nijemcima da traži posao, a veliku većinu vremena provodi u Hr.

[dbacelic]

Inače svi koji imaju njemačku mirovinu u HR, idu gotovo isključivo u Njemačku na liječenja/preglede, bar oni ljudi koje ja znam.

[vatreni__poljubac]

Platu turis sutra na osasuna alaves x/1