Stari Grad u periodu 1992.-1995.

[PM72]

U Sarajevu su ostali samo rijetki "viđeniji" i bogatiji Srbi.I takvima nije bilo teško srediti "varijantu noge" kako ono pjesma kaže.Znam za slučaj kad je dat nov golf i punomoć na XY osobu koja ih je provela na Grbavicu.Neki su dali cifru tipovima poput Juke ili Ćele a neki su vezama dolazili do recimo Bakira Alispahića koji im je obezbjeđivao i policijsku pratnju do punktova UN-a.Simović i Kecmanović su tako izašli a da nisu noge u Miljacki smočili.

Žena Gorana Bregovića Dženana izašla je preko Stupa u režiji Jukinih ljudi a imala je u ruci cedulju na kojoj je pisalo "pusti ovu - Kruško".

Nego Jeff ,nisi nam odgovorio iz kojeg si prigradskog mjesta,živo nas interesuje.

[tempuser]

U Sarajevu su ostali samo rijetki "viđeniji" i bogatiji Srbi.I takvima nije bilo teško srediti "varijantu noge" kako ono pjesma kaže.

Nikome ko je bio viđeniji i bogatiji nije bilo problem srediti varijantu noge, o ispaljivanju žena i djece da ne pričam...
Sjećam se ratnog vica na tu tematiku... Ispali se Srbin, *ebo mater pobjeg'o četnik, ispali se Hrvat *ebo mater pobjeg'o ustača, ispali se Muslima, ode pametan čovjek!

[Edin H.]

Bio je tu i prof.dr. Najdanović koji se 1992 otrovao gljivama.U stvari,nasli mu rupu od metka u glavi-valjda nije htio da jede gljive...

Ko je bio profesor Najdanovic?

[jefff]

cetalj

[PM72]

Bio je tu i prof.dr. Najdanović koji se 1992 otrovao gljivama.U stvari,nasli mu rupu od metka u glavi-valjda nije htio da jede gljive...

Ko je bio profesor Najdanovic?

Za ove "prigradske " bošnjake tipa M92 on je četalj a za ostale je to bio ugledni profesor medicinskog fakulteta,vrhunski hirurg čija je supruga (ako je to bitno) kćerka Isaka Samokovlije.Inače član SDS-a a odveden iz stana od strane nepoznatih lica,ubijen i nađen pored ograde groblja.Naivno je vjerovao da mu se neće ništa desiti jer je spasio masu ljudi a žena mu bila jevrejka...

[Forummeho]

Nepopularan, kontraverzan ali tacan stav:
Srbima je u ratu bilo gore nego ikom u Sarajevu, pogotovo u Starom Gradu. Osim sto su ginuli i bojali se granata i snajpera, jos su se bojali i pripadnika lokalnih snaga i komsija.

Svim nevinim Srbima koji su na takav nacin pogubljeni od strane vojske u Sarajevu u sred grada treba podignuti poseban spomenik.

[tempuser]

Nažalost tačna konstatacija.
Puno bi se veća počast tim nevino stradalim napravila od spomenika kad bi ti zločino dobili adekvatan sudski eiolog. DIzati spomenik, a ne osuditi onoga ko je kriv za taj spomenik je mrtvo licemjerje.
Nažalost, taj segment pokazuje da u nekim stvarima na sve 3 strane sjede isti mentalni sklopovi.

[Nekako s proljeća]

Jesen 1991. je ključna kada je riječ o razvoju pokreta otpora na području općine Stari Grad. Vlada SR BiH je, (kako bi podigla stepen naoružavanja rezervnog sastava MUP-a) za legalnu nabavku oružja i opreme za potrebe MUP-a istom doznačila više od 20 miliona njemačkih maraka (DM) na ime materijalnog opremanja, kao i znatna sredstva za isplatu rezervnog sastava. Vojna služba sigurnosti (KOS) je imala znatan upliv u MUP SR BiH preko stotinjak saveznih inspektora infiltriranih u MUP-u Bosne i Hercegovine, tako da je spriječena planirana nabavka i opremanje istog. To je dosta detaljno opisao Munir Alibabić u knjizi ''Bosna u kandzama KOS-a. I pored svih teškoća i opstrukcije, snage MUP-a su odigrale značajnu ulogu u naoružavanju, pripremi za odbranu legitimnih institucija državne i gradske vlasti tj odbrani suverenosti BiH.
Naoružanje Teritorijalne odbrane BIH je krajem 1990. vraćeno na čuvanje JNA, jedinice TO-a su bile bez njega. Dio naoružanja TO-a koji nije bio pod direktnom kontrolom JNA , se nalazio u ustanovama i radnim organizacijama na cijelom području BIH. Količinom takvog naoružanja je moglo da se naoruža oko 10.000 pripadnika. U gradu Sarajevu se takvim naoružanjem uspjelo naoružati oko 2.000 pripadnika TO-a. Na području BIH je bilo oko 9.500 pripadnika policije, a u gradu Sarajevu oko 2.500 naoružanih policajaca. Što se tiče naoružanih dobrovoljaca pokreta otpora, takvih je na području BIH bilo oko 7.000 a od toga oko 3.000 u gradu Sarajevu.
Obzirom da je, poučeni iskustvom iz R Hrvatske, uspostavljena (savezna) beogradska kontrola legalnog vojnog organizovanja na teritoriji SR BIH, naoružavanje se moralo vršiti preko legitimnih struktura vlasti nabavkom tajnim kanalima od mogućeg izvora nabavke. Tako naoružani dio patriotskog naroda je JNA proglasila paravojnim. Tako naoružan dio naroda će se, na osnovu odluke Predsjedništva RBIH od 8 aprila 1992., staviti pod direktnu komandu Štaba Teritorijalne odbrane (ŠTO) i sa tim datumom su svi naoružani sastavi postali potpuno legitimni.

Na području Starog Grada su se dobrovoljci organizovali preko formiranja prostornih jedinica u okviru strukture Civilne zaštite.

[tempuser]

Tako naoružani dio patriotskog naroda je JNA proglasila paravojnim. Tako naoružan dio naroda će se, na osnovu odluke Predsjedništva RBIH od 8 aprila 1992., staviti pod direktnu komandu Štaba Teritorijalne odbrane (ŠTO) i sa tim datumom su svi naoružani sastavi postali potpuno legitimni.

Na području Starog Grada su se dobrovoljci organizovali preko formiranja prostornih jedinica u okviru strukture Civilne zaštite.

Aaaa kakva pogrešna i tendenciozna konstatacija.
Nije njih JNA imala šta proglašavati paravojnim formacijama. Od trenukta njihovog osnivanja i naoružavanja u ljeto 1991, pa sve do 15.4.1992 te jedinice su po zakonima SFRJ, SRBiH , RBIH (koji je prezet iz SRBIH) i BiH koji su važili i dan dana važe na ovim prostorima, su bile nelegalne, odnosno paravojne, a njihovi osnivači i pripanici odgovori za činjenje KD. Identičan pravni status, samo druge namjere, su imale naoružane formacije SDS-a i HDZ-a. Civil koji je sa AP čuvao Aliju u D. Ozme u zimu 1992. ni po jednom zakonu nije mogao biti legalan.
Niko ne spori da je takav tip organizovanja bio nephodan i jedini moguć, ali ne treba biti subjektivan kod njihovog pravnog statusa do 15.4.1992 i da ih je JNA pogrešno pravno (dis)kvalifikovala kao paravojne.
Hrvatska je zamku ilegalnosti izbjegla tako što se organizivala i naoružavala kroz MUP, svi su dobrovoljci, izuzev HOS-a, kroz kurseve, obuke i polaganje zakletve formalno bili legalni aktiv. ili rez. sastav poicije. Pa i ni to im nije pomoglo, kad su ih zarobili u Vukovaru, svi su suđeni za terorizam.
Kad su se već dobrovoljci u SG organizovali preko CZ, šta su onda radile ZB i PL?

[Woody]

Nažalost tačna konstatacija.
Puno bi se veća počast tim nevino stradalim napravila od spomenika kad bi ti zločino dobili adekvatan sudski eiolog. DIzati spomenik, a ne osuditi onoga ko je kriv za taj spomenik je mrtvo licemjerje.
Nažalost, taj segment pokazuje da u nekim stvarima na sve 3 strane sjede isti mentalni sklopovi.

Pa dizan je spomenik tim nevino stradalim, ali jebiga, nije ni prenoćio jerbo ga je neko macolom razbio.

Lokacija: Kazani.

Ili što bi @jefff kaz'o: "Šta će ba Ćetaljima spomenik? Bucaj to!" Ni cvjeće na Kazanima ne može prenoćiti, a da ga neko ne pokupi "za kuće"

A ko? Pa neko iz mase:

[tempuser]

@Woody
Spomenik jest najbolja "đe je ba ono nestalo" varijanta... Prikucaš ploču, ako već nema lokalne samoorganizacije, onda patiš lokalnom klošaru da je odvali macolom i problem rješen. Jel spomenik je bio? Jest! Što ga nema? Takva "volja naroda"!
Najbolji dokaz o postojanju pravične, pravne, civilizovane i države uopšte i najmere da se nedužnim oda dužno poštovanje je kako se to sudski procesuiralo i epilog tog procesa.
Po civilnoj liniji Munja Alibabić i tadašnji CSB Sarajevo su Kazane rasvjetlili do zadnjeg detalja. Kad je došlo do države tj. pravosuđa, ajne grose qurko dokoljenko! Trc-mrc, nije ratni zločin, ubistvo iz koristoljublja, razdvoji, uhapsi, pusti, presudi, ukini presudu, odbnovi potupak, razmuti - razvodni i leže kuja pod 'ambar! Tu su nas idioti na vlasti od časne borbe i odbrane svukli u istu ravan sa ostale dvije strane...
Zato mi se džigerica okreće kad forumski istoričari počnu da peglaju i uljepšajavu stvari...

[PM72]

Većina ovih nedjela urađena je od strane pripadnika paravojnih "patriotskih" jedinica čak sam na onom spisku vidio glavnog izvođača radova...
Šta na ovo kaže onaj "prigradski" pokretač otpora? Ima li saznanja je li ijedan "ćetalj" završio u Kazanima ili su to sve naši sugrađani?

[tempuser]

Mora da pita svoje u krinom štabu šta je naredila državna vlast!

[Nekako s proljeća]

Realnost a ne prvoaprilska šala, na Sokocu je izvršena smotra MUP-a i paradržave sa srpskim prefiksom. Tako je izvijestilo ''Oslobođenje''.


Nakon prve faze koja se može pojednostavljeno nazvati politička razgradnja državotvornosti Bosne i Hercegovine političkim djelovanjem stranaka SDS-a i HDZ-a, otpočelo se sa drugom fazom tj teritorijalnom razgradnjom države Bosne i Hercegovine putem regionalizacija/saoizacija uz vojnu okupaciju prisvojenih teritorija. Obje su uglavnom završene do početka aprila 1992., kada se kreće sa trećom fazom tj etničkim inžinjeringom i formiranjem nacionalnih državica na etnički očišćenim teritorijama. Može se reći da je njen početak bio u Bijeljini i Zvorniku, što je dobrim dijelom uzrok izlaska patriotski opredijeljenih ljudi na ulice. Tom spontanom okupljanju građana su se pridružili i dijelovi patriotskih snaga sa ili bez oružja. Bio je muslimanski blagdan Bajram i sa nestrpljenjem se očekivalo predstojeće međunarodno priznanje Republike Bosne i Hercegovine.

Koliko se sjećam u Starom Gradu je bio odred TO ''6 april'', pamtim ga i po braći čileancima-Kabrera.

[jefff]

Nepopularan, kontraverzan ali tacan stav:
Srbima je u ratu bilo gore nego ikom u Sarajevu, pogotovo u Starom Gradu. Osim sto su ginuli i bojali se granata i snajpera, jos su se bojali i pripadnika lokalnih snaga i komsija.

Svim nevinim Srbima koji su na takav nacin pogubljeni od strane vojske u Sarajevu u sred grada treba podignuti poseban spomenik.

Ja sam da se ovima i vakima digne spomenik.

[PM72]

Ja sam da se ovima i vakima digne spomenik.

Prigradski patrioto,

Nemoj samo da ti i tebi slični da nekom dižu spomenik i pišu istoriju jer lažete...

I ne vjeruj što pišu ove monografije i spomen knjige jer lažu...

Kažu,o mrtvima sve najbolje ali ne mogu laži...

Predraga Stijačića sam poznavao-pokoj mu duši.Momak bio ,što kaže narod - " o sebi i pri sebi",dobar ,fin,čestit.Laž je da je bio član Zelenih beretki i to debela.Laž je da je poginuo spašavajući druga jer je moj drug poginuo spašavajući njega.I NSP to zna- ako htjedne da prizna.Pokojni Predrag je prolazio kriz C fazu i pala je granata 82 mm ispaljena iz Nedžarića.Moj dobar drug ,pokojni Veka,pritrčao je da mu pomogne...pala je druga i obojcu ih raskomadala.Bio sam 100 metara dalje ...to je bilo 15 maja 1992 a 16 ili 17 .maja 1992 bila im je sahrana na groblju Lav.

Obojca su naknadno upisani kao članovi TOBiH- da im roditelji imaju cigare i konzerve...kasnije su im roditelji zdušili iz grada ,pričali da smo ih mi ubili ali su redovno dolazili po penzije...

Znači,pomenuti su bili članovi ZB koliko i moj rahmetli dedo što je umro 1965...čuj "Bosnae 12"...ma niđe veze.

[Nekako s proljeća]

Sarajevo, 16.5.1992.

[PM72]

Sarajevo, 16.5.1992.

NSP,

Lažem li ja ili pričam istinu? Priznaj.

[Nekako s proljeća]

Oslobođenje, 18.maj 1992.

[jefff]

[PM72]

Oslobođenje, 18.maj 1992.

Je li ovo sve što imaš da kažeš u vezi pomenutog slučaja?

[Emiremir33]

Oslobođenje, 18.maj 1992.

Je li ovo sve što imaš da kažeš u vezi pomenutog slučaja?

Jesuli oni poginuli na Trgu Rade Končara do slastičarne Zdravljak ili kako ovi pišu kod bivše Metkove mesare ?!

[jefff]

[PM72]

Jesuli oni poginuli na Trgu Rade Končara do slastičarne Zdravljak ili kako ovi pišu kod bivše Metkove mesare ?!

Na platou između NIT-a (tamo gdje je bila džamija u ratu) i buregdžinice Zdravljak.Otprilike na sredini.Mesara Metko je više prema Borovu.Šta da ti kažem...ja sam Vekinog oca Bogdana odvojio od rastrgnutog tijela njegovog sina i pokojnog Predraga.Pokojni Veka i njegov otac Bogdan bili su čestiti i dobri ljudi.Zato mi ide na živce kad vidim laži koje pišu.

Zna to i NSP ali mudro šuti...ko ...da ne kažem ko.

[Nekako s proljeća]

Ima monografija Zelenih Beretki vec odavno. Moze se sve provjeriti.

Nisam htio da otvaram priču o monografiji ''Zelenih beretki'' kada si me uputio na nju, a ne sumnjaj da sam je obradio davno. U suštini ja respektujem uloženi trud da ostane zabilježeno i tako sačuvano od zaborava, događaji i ljudi jednog vremena. Uz sve manjkavosti ili objavljene netačne informacije, monografija ima svoju vrijednost i odlična je osnova da se eventualne greške otklone u nekom dopunjenom izdanju. Jalov je posao klati vola zarad kile mesa, a kritička mišljenja koja ukazuju na određene manjkavosti treba doživjeti pozitivno i uvažiti ih ukoliko su one argumentovane.

Po mojim saznanjima pokojni Velibor Antonić Veka je bio raja i omiljen čovjek, ne sumnjam da je poznavajući dosta mlađih ljudi bio u prilici da stekne realan osjećaj da su nas napali neki papci. Ostao je u svom naselju i sa rajom, i smijem se zakleti da se je preko velikog broja poznanika, komšija i prijatelja , ali i gradskih mangupa tog doba, osjećao tako da ne pripada strani koja nas ubija. Nemam ga u memoriji da je bio aktivan u redovima lokal-patriota do kraja aprila 1992. Provjerio sam mu status u registru boraca i vidio da je bio angažovan po sjećanju 38 dana, kao i pokojni Stijačić Predrag, lijep k'o lutka. Za Predraga također do kraja aprila nemam saznanja, s tim da ostavljam prostora da je moguće bio uključen u strukture odbrane (štab KB) preko rahmetli Mustafe Selmanovića kojem je bio bliži komšija. Rahmetli Selmanović Mustafa je bio bliski rod Nedzadu Selmanoviću Abi (Centar Bosna-e B13).

Eto, obojica su poginuli 16 maja 1992. od granata , u danu kada se odvijala bitka za Pofaliće.