Korać: Srbija je do guše umiješana u izbore u Crnoj Gori
Za dvije najjače stranke u opoziciji glasači su glasali da bi vratili Crnu Goru u okrilje Srbije, okrenuli Rusiji i prekinuli put Crne Gore u evropske integracije. Povjerovati da su one odjednom postale prozapadne stranke posvećene ljudskim pravima, da budem ciničan pomalo, podsjeća na priču o ljudožderu vegetarijancu, to ćete zaista teško naći na ovom svijetu, kaže u intervjuu Vikend novinama profesor Filozofskog fakuteta Beogradskog univerziteta, Žarko Korać.
To što sada te stranke, ocjenjuje Korać, tvrde da će se držati svih međunarodnih obaveza Crne Gore i unutrašnjih propisa je samo “sitno lukavstvo uma jer još uvijek nijesu formirale vladu.
“One ne postoje od juče i aktivne su na političkoj sceni Crne Gore već niz godina i nije nikakva tajna da one i dolaze na vlast da bi ispunile svoje političke ciljeve. To što ti ciljevi ne mogu odmah da se ostvare je potpuno sporedno, smatra Korać.
Sagovornik Vikend novina ističe da je Crna Gora bila izložena nevjerovatnoj medijskoj kampanji iz Srbije, kakvu nikada do sada nije vidio.
“Svi mediji skoro bez izuzetka vodili su jednu besprizornu kampanju protiv vlasti u Crnoj Gori, prije svega tabloidi koje Vučić apsolutno kontroliše. Srbija je do guše umiješana u izbornu kampanju u Crnoj Gori, nezavisno od toga što se Vučić držao relativno uzdržano. To je bilo otvoreno miješanje u izbornu kampanju u drugoj državi, poručuje Korać.
Gospodine Korać, kao iskusan političar koji dobro poznaje prilike u regionu, kako komentarišete rezultat parlamentarnih izbora u Crnoj Gori? Ko ima najviše “zasluga” za rast koalicije “Za budućnost Crne Gore”, okupljene oko Demokratskog fronta i Srpske pravoslavne crkve?
KORAĆ: Rezultat parlamentarnih izbora u Crnoj Gori je posljedica tri stvari. Prije svega, učešća Srpske pravoslavne crkve i njenih litija, koje su uspjele da jedan broj glasača ubijede da je u pitanju samo sukob oko zakona o vjeri, a ne mnogo krupnije teme stvarnog puta razvoja Crne Gore u budućnosti. Mnogi od tih glasača su kao omamljenii svirkom sirene na morskoj hridi zaboravili šta je sve mitropolit Amfilohije govorio o samoj Crnoj Gori kao državi ili crnogorskoj nacionalnosti, o muslimanima i islamu kao vjeri. Pored toga svjesne vrlo ograničene podrške u biračkom tijelu, stranke poput Demokratskog fronta su se sasvim svjesno sakrile u kampanji iza nestranačke ličnosti kao što je profesor Krivokapić, koji se i nije prije toga bavio politikom i koji je bio relativno novo lice za veliki dio birača.
Kakva je pozicija nosioca liste “Za budućnost Crne Gore” kao nestranačke ličnosti u konglomeratu velikog broja partija i interesa?
KORAĆ: Krivokapić je, poput lika iz Kurosavinog filma Kagemuša, bio zamjenik stvarnih lidera te koalicije. Sasvim je druga tema što on izgleda stvarno vjeruje da osoba bez svoje stranke, čak i van bilo koje stranke, može presudno da utiče na politička zbivanja. To što je on suštinski kandidat crkve ne mijenja njegov položaj zamjenika Kagemuše. Konačno, svaka stranka koja je duže na vlasti suočava se sa fenomenom “akumulacije nezadovoljstva, prirodno je da sve veći broj ljudi okrivljuje vlast za razne nepravde koje uočava u društvu, pa i one koje su se njima desile. Zapravo je gotovo nevjerovatno koliko su druge veće teme (status države, nacionalno pitanje, položaj u svijetu) uspijevale da ovo pitanje marginalizuju. Ali ako hoćete ukratko, ove izbore dobio je mitropolit Amfilohije Radović, koji je organizovao opoziciju i ponudio im spasonosnu izbornu parolu odbrane vjere od nevjernika. Dvije građanske stranke koje zapravo tokom izborne kampanje nijesu ništa o svojim izbornim ciljevima govorile, sem napada na korupciju, sakrile su se pored njih.
Vjerovatno su Vam poznata dešavanja nakon izbora, počev od dvodnevnog slavlja sa četničkom ikonografijom, zastavama druge države, pa do konstantnih provokacija i napada na pripadnike manjinskih zajednica, posebno Islamske zajednice u Crnoj Gori. Duh devedesetih pušten je iz boce, kako ga vratiti nazad?
KORAĆ: Tačno je da često postoji vrsta postizborne euforije kod pobjednika izbora, ali je isto tako tačno da karakter te euforije jasno govori o njihovim političkim ciljevima. Ako se tri dana uzastupno pišu najgori šovinistički grafiti protiv muslimana u Pljevljima i napadaju na ulici, ako jedan od lidera opozicije Medojević traži da se zabrani Demokratska partija socijalista i njegovi lideri uhapse, oduzmu im se pasoši i imovina, ako se na svim proslavama pobjede skoro uopšte ne primjećuju državne zastave, već skoro isključivo zastave Srbije, ako opozicija incidente u Pljevljima tumači onako kako su zastrašujuće tumačeni devedesetih godina tokom rata u Bosni “da muslimani sami sebe ubijaju i pucaju na sebe, onda se vidi jedna ideološka matrica u tim proslavama koja se ne može sakriti.
Na koga mislite kad kažete da se ideološka matrica ne može sakriti?
KORAĆ: Dvije najmoćnije grupacije u opoziciji su izrazito antizapadne stranke koje traže trenutno okretanje Crne Gore Rusiji i Srbiji i faktičko poništavanje samostalnosti Crne Gore kao države. Teško je zamisliti da ljudi koji su postavljali spomenik četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću, koji je odgovoran za užasne pokolje muslimana u Crnoj Gori i Bosni, stvarno vide Crnu Goru kao sekularnu državu koja štiti prava svojih nacionalnih manjina.
Iz tih stranaka stižu obećanja da će poštovati sve međunarodne obaveze i da neće mijenjati strateški spoljnopolitički kurs države…
KORAĆ: To što sada te stranke tvrde da će se držati svih međunarodnih obaveza Crne Gore i unutrašnjih propisa je samo sitno lukavstvo uma jer još uvijek nijesu formirale vladu. One ne postoje od juče i aktivne su na političkoj sceni Crne Gore već niz godina i nije nikakva tajna da one i dolaze na vlast da bi ispunile svoje političke ciljeve. To što ti ciljevi ne mogu odmah da se ostvare je potpuno sporedno. Za dvije najjače stranke u opoziciji glasači su i glasali da bi vratili Crnu Goru u okrilje Srbije, okrenuli Rusiji i prekinuli put Crne Gore u evropske integracije. Povjerovati da su one odjednom postale prozapadne stranke posvećene ljudskim pravima, da budem ciničan pomalo, podsjeća na priču o ljudožderu vegetarijancu, to ćete zaista teško naći na ovom svijetu.
Uoči parlamentarnih izbora lideri država Zapadnog Balkana, izuzev Srbije, naravno, poslali su poruke podrške crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću, javno saopštavajući koliko je pobjeda proevropskih snaga potrebna ne samo zbog Crne Gore, već i zbog regiona. Kakve posljedice nosi sa sobom jačanje prosrpskih nacionalističkih snaga u Crnoj Gori?
KORAĆ: Lideri država Zapadnog Balkana jako dobro znaju šta je rezultat izbora u Crnoj Gori i šta su bile glavne teme tih izbora. Nažalost, sasvim je različita stvar sa zemljama Evrope. Imam utisak da su premalo zainteresovane bile za ove izbore, a i sada da ne shvataju šta su stvarne posljedice izbornih rezultata. Navešću jedan primjer, politička stranka URA je dobila uoči izbora pismo podrške velikog broja poslanika Zelenih u Evropskom parlamentu, međutim, kada je uoči izbora lider stranke Dritan Abazović rekao da ne isključije izbornu koaliciju sa srpskim nacionalističkim strankama u Crnoj Gori, nekoliko članova njegove stranke je javno istupilo iz stranke sa izjavom da je to nespojivo sa njihovim političkim uvjerenjem.
Pošto gospodin Abazović upravo sastavlja vladu sa tim strankama, interesuje me da li će sada poslanici Zelenih da mu ponovo napišu pismo jer, da napravim jednu analogiju, to bi bilo kao kada bi stranka Zelenih u Njemačkoj napravila postizbornu koaliciju sa Alternativnom za Njemačku (AfD), apsolutno sam siguran da njemački Zeleni to nikada ne bi uradili. Mnogo rađe bi išli na nove izbore po cijenu da izgube i ove glasove koje su dobili, nego da kompromituju svoju političku poziciju.
Šta je sa Evropom?
KORAĆ: Evropa je izgleda umorna od našeg regiona, obuzeta svojim problemima od imigranata do sopstvene ekonomske situacije i ona više nema dovoljno koncentracije. Inače, zanimljivo je da je i stranka gospodina Medojevića član koalicije evropskih stranka u kojoj su hrvatski HDZ, a u Srbiji Vučićev SNS. Međutim, takozvanim građanskim strankama u Crnoj Gori ne smeta koalicija ni sa njegovom strankom. O politici DPS-a najviše govori to što su kroz sve ove godine njeni koalicioni partneri bili stranke manjina. One su očigledno smatrale da ne samo da ih ona štiti, nego da je i politika DPSa takva da ona vodi izgradnji društva nacionalne jednakosti nasuprot onoga što se dešavalo u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.
Glavni reazultat ovih izbora je da će u Crnoj Gori snažno ojačati one snage koje negiraju crnogorsku nacionalnost, a u krajnjoj liniji i potrebu stvarno samostalne crnogorske države.
Brutalna kampanja kojoj je Crna Gora bila izložena od strane Srbije, njenih zvaničnika, medija, intelektualne elite je, prema riječima crnogorskog predsjednika, nezabilježena. Đukanović je u nedavnom intervjuu prvi put javno kazao da iza orkestriranog višemjesečnog napada na našu zemlju stoji direktno srpski predsjednik. Kakvo je Vaše mišljenje?
KORAĆ: Crna Gora je bila zaista izložena jednoj nevjerovatnoj medijskoj kampanji iz Srbije. Moram iskreno da priznam da to nikada nijesam vidio, svi mediji skoro bez izuzetka vodili su jednu besprizornu kampanju protiv vlasti u Crnoj Gori, prije svega tabloidi koje Vučić apsolutno kontroliše. Srbija je do guše umiješana u izbornu kampanju u Crnoj Gori, nezavisno od toga što se Aleksandar Vučić držao relativno uzdržano. To je bilo otvoreno miješanje u izbornu kampanju u drugoj državi, jer se veliki broj medija iz Srbije prati u Crnoj Gori i Evropa na to uopšte nije reagovala. Tako da po mom mišljenju mediji u Srbiji jesu odigrali određenu ulogu u odnosu na rezultate izborne kampanje, ono što je za mene bilo duboko iznenađujuće i razočaravajuće je da je jedan broj istaknutih intelektualaca u Srbiji zapravo uzeo učešće u ovoj kampanji u potpunosti zanemarujući šta je alternativa vlasti u Crnoj Gori i kakve su stranke u Crnoj Gori koje oni makar indirektno podržavaju.
Pomalo se stekao utisak da Srbija ne može Crnu Goru drugačije da vidi nego kao nekakvu srpsku republiku koja je sticajem istorijskih okolnosti ponovo postala nezavisna. Kao da se ništa u Crnoj Gori za posljednjih sto godina nije dogodilo. Znam da je jako grubo ovo što ću reći, ali nažalost tačno, oni koji su oduševljeni rezultatima izbora u Crnoj Gori ovo pomalo vide kao anšlus kojim je Austrija pripojena njemačkom Rajhu. “Pobjegli dio Srbije će se sada konačno vratiti postepeno gdje i treba, da bude kao mlađi brat koji i ne treba da bude suštinski samostalan.
CRNA GORA JE PRED VELIKIM ISKUŠENJEM
Vjerujete li da je moguće sastaviti ekspertsku vladu u Crnoj Gori od strane tri koalicije gdje je oko 20 raznih partija i interesa? Kako će se u novonastaloj situaciji ponašati DPS koja, pojedinačno, ima najveći broj osvojenih mandata?
KORAĆ: Nekako vladu će najvjerovatnije opozicija sastaviti, to ćemo vidjeti. Jedino mi to nije jasno kakva će to biti ekspertska vlada kada je sastavljaju stranke prilično različitih programa. Da navedem moje političko iskustvo sa sastavljanjem Vlade kada je DOS pobijedio na izborima, a bio je koalicija 18 stranaka, odmah smo međusobno došli u sukob oko smjenjivanja načelnika Generalštaba, generala Pavkovića, i načelnika Resorsa DB Radeta Markovića. Nas 17 je glasalo za tu hitnu smjenu, a Koštunica, koji je jedini imao legitimitet da to uradi kao predsjednik Jugoslavije nije htio to da uradi. Obojica su ostali na tim funkcijama, Rade Marković do konstituisanja Vlade Srbije 2001. godine, a general Pavković mnogo duže.
Danas je Rade Marković pravosnažno osuđen za zločine i više je od deset godina na robiji u Srbiji, a general Pavković je osuđen od strane Haškog suda i na robiji je u inostranstvu. Eto kako izgledaju odluke koalicionih vlada, čak i takozvanih ekspertskih, jako je naivno mišljenje da takva vlada ne donosi političke odluke, već se bavi na primjer oblikom saobraćajnih znakova u Crnoj Gori ili kvotama za ribarstvo. Posebno jer lideri nekih od opozicionih stranaka već najavljuju krupne političke odluke, kao što je izlazak iz NATO pakta ili zakon o lustraciji, koji je u svim bivšim komunističkim zemljama devedesetih bio usmjeren na nosioce vlasti u komunističkim režimima, a u nekima kao što je Bugarska nikada nije sproveden. To su izrazito političke odluke i još jedno podsjećanje, opozicija ima samo jednog više poslanika u parlamentu, ona mora biti svjesna da je crnogorsko društvo duboko podijeljeno i baš zbog toga jako paziti kakve političke odluke donosi. Neće nestati DPS niti njegovi koalicioni partneri. Bio bih veoma oprezan kada se daju takve bombastične političke izjave. Crna Gora je svakako pred velikim iskušenjima.
