Kako je došlo do toga da neki djecu koja idu u školu vide kao vreće virusa?
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... a-15015954
Prije nekoliko dana šokirala me karikatura koju sam primijetio na društvenim mrežama: mala školarka s torbom na leđima veselo ide u školu gdje će, kako je “duhovito” poručio karikaturist, zaraziti i tako ubiti svog učitelja. Taj agresivni pogled “umjetnika” na djecu kao na bića puna opasnih virusa, koja će pobiti bake i djedove, roditelje pa učitelje, nešto je što toliko snažno ide protiv mojih roditeljskih instinkata da sam imao osjećaj kako bijes raste u meni i pokušava gurnuti moje tijelo u neku obrambenu akciju.
Kako se zbog jednog virusa dogodilo da veći broj preplašenih ljudi počne gledati na podučavanje djece kao na prevelik rizik? Ne znam odgovor na to pitanje. Meni je potpuno neshvatljivo gledati na obrazovanje kao na nešto što društvo može podrediti nečemu što bih nazvao distopijskim svijetom apsolutne epidemiološke ležernosti koja ne želi prihvatiti niti racionalne rizike.
.......
Četvrto, sve ono što znamo o zarazi Covid-19, kod djece i mladih ide u prilog tezi kako je otvaranje škola prihvatljiv rizik.
Onima koji su u nedoumici zbog straha da će otvaranje škola odnijeti stotine ljudskih života, svakako bih preporučio impresivni pregled pod nazivom “An evidence summary of pediatric Covid-19 literature”, koji su pripremili Alison Boast, Alasdair Munro i Henry Goldstein sa svojim suradnicima iz britanskog Royal College of Pediatrics i Child Healtha.
U tom sistematiziranom pregledu praktično svih relevantnih istraživanja o mlađoj populaciji i zarazi Covid-19 predstavljeno je po 10 radova iz tri ključna područja: 1) Pedijatrijski klinički slučajevi, 2) Epidemiologija i transmisija i 3) Novorođenčad.
Iako nema konačne i jednostavne “presude”, zbirni zaključci iz svih tih istraživanja idu prema tezama kako Covid-19 nije previše ozbiljna bolest za djecu i mlade, niti je vjerojatno da će škole postati izvorišta nekontroliranog širenja SARS-CoV-2 infekcija.
Sama djeca relativno su sigurna. I djeca se mogu inficirati kao i odrasli, ali niz istraživanja iz spomenutog pregleda ukazuje kako kod djece do zaraze dolazi puno rjeđe nego kod odraslih, dok je težina bolesti u pravilu osjetno blaža, uključujući višu frekvenciju asimptomatičnih ili subkliničkih infekcija. Postoje slučajevi teških oboljenja, ali vrlo su rijetki.
Primjerice, jedno talijansko istraživanje koje je pratilo 3836 pedijatrijskih slučajeva oboljenja Covid-19 utvrdilo je četiri smrti, i to kod djece s ranijim teškim bolestima: umro je 2-mjesečni dječačić s Williamsovim sindromom, koji nije mogao biti stavljen na ECMO, 6-mjesečna beba s malignim tumorom, te 6-mjesečna djevojčica koja je imala postoperativno zatajenje srca nakon mitralne anoplastike. Umrla je i 5-godišnja djevojčica s vrlo teškim kardiovaskularnim problemima. Te četiri smrti su užasavajuće, ali statistički ne mogu biti razlog za zatvaranje škola.
Podcrtao bih: Zemlje koje su provele istraživanja seroprevalencije prema reprezentativnom uzorku populacije, utvrdila su daleko manju okuženost djece, pogotovo mlađih od 10 godina. Uz to, smrti djece ekstremno su rijetke, a teški slučajevi vezani su uz novorođenčad i adolescente.
Nadalje, čini se da inficirana djeca nisu velika opasnost za odrasle. Testiranja (PCR i serološka) ukazuju kako u svijetu djeca čine 1-5 posto od broja ukupnih slučajeva. Iz same činjenice manjeg broja slučajeva zaraze među djecom, proizlazi i manji utjecaj djece na transmisiju bolesti.
Praćenje kontakta prema više istraživanja iz Azije, Sjedinjenih Država, Europe i Izraela utvrdilo je manju stopu napada virusa na djecu u odnosu na odrasle, uključujući testiranje asimptomatičnih kontakata u kućanstvima s PCR i serološkim testovima. Ipak, još se ne može precizno definirati koliko je točno bitna uloga djece u širenju zaraze. Studije obiteljskih klastera pokazuju kako djeca nisu presudni širitelji. Limitirani podaci koji su dosad prikupljeni po školama nisu utvrdili signifikantnu transmisiju, osim kod adolescenata.
Iskustva iz Švedske govore kako je odluka ostaviti škole otvorenima bila ispravna. Dvije trećine smrti prebrojali su u domovima za skrb. Mali Nijemci vratili su se u škole prije nekoliko tjedana. Ništa strašno nije se dogodilo. Pojedine proboje infekcije Nijemci su zasad uspješno kontrolirali epidemiološkim mjerama.
Peto, istina je da još nemamo sve odgovore, ali život je rizik sam za sebe. Na nama je odlučiti koji su nam rizici prihvatljivi, koji nisu. Ako zakonodavac na temelju iskustva kaže da je neprihvatljiv hazard voziti autocestom 250 kilometara na sat, ta odluka donesena je na osnovi znanstvene ili intuitivne procjene rizika. Isto trebamo napraviti kod epidemije. Kod zaraze Covid-19 još uvijek se, nažalost, moramo više osloniti na intuitivne procjene.
Primjerice, i kod djece, kao i kod odraslih, PCR testom može se detektirati virus u stolici tjednima nakon simptoma bolesti, ali znanost još nema odgovor što bi to moglo značiti za transmisiju zaraze. U čekanju odgovora na tu i niz drugih nepoznanica, meni instinkt govori kako djeci moramo osigurati što normalniju školsku godinu 2020./2021., umjesto da se preplašeno pitamo što to znači virus u kakici.
U Hrvatskoj svjedočimo povećanju broja zaraženih. Dosadašnje iskustvo i matematički modeli govore kako nije bilo i neće biti eksponencijalnog rasta broja inficiranih koji može preopteretiti bolnički sustav. Usprkos značajnom rastu ukupnog broja slučajeva, imamo vrlo mali broj teških slučajeva te, posljedično, mali broj smrti.
Pritom, podaci koji pristižu iz visoko okuženih sredina govore da je imunitet krda puno niži postotak nego što su nam govorili. Terapije oboljelih daleko su učinkovitije nego u prva dva mjeseca pandemije. Epidemiološke mjere puno su preciznije i pametnije.
Imamo li mi uopće kao društvo bilo kakav alibi koji će nas opravdati ako djeci odlučimo uskratiti normalno školovanje, osim potrebe širenja Velikog straha od povratka opasnijeg “zimskog Covida”?
I kakvi su izgledi da će se nove generacije, ako ih lošije obrazujemo, bolje nositi s pandemijama nego mi, koji smo upali u zamku panike?
,,,
