Desavanja u Crnoj Gori

[Duka Dizel II]

Niko to nije ni pisao, koliko upratih. Nego, ti podržavaš ovaj način izražavanja nezadovoljstva, sve puno četničke ikonografije, ratnih pokliča i sl.?

Gde ti tu vidiš četničku ikonografiju?

[Maraschino]

Dakle, prekrsen je zakon.
Zukorlic me ne interesuje.
Kada je registrovao svoju IZ ciju imovinu je koristio?

E pa zaista ne znam čiju imovinu su koristili i gde su održavali verske obrede.

U svakom slučaju, tu islamsku zajednicu nije osnovala država Srbija.
Kao što vidimo, to je u stvari mešihat u sastavu rijaseta u Sarajevu.
Priznajem, da pojma nemam kako to funkcioniše u organizaciji islamskih zajednica.

Sasvim je moguće da ako je i bilo nekih zakonskih nepravilnosti, onda je u pitanju uobičajena popustljivost i osetljivost prema Bošnjacima u Sandžaku.

Mi bi hteli svoju IZ sa sedištem u Sarajevu, a ne u Beogradu. Evo vam.
Mi bi hteli bosanski jezik. Evo vam.
Mi bi hteli da Rasim Ljajić bude doživotni ministar u Vladi Srbije. Može Rasim.
Mi bi hteli da i muftija Zukorlić bude ministar nauke. Može i muftija.
Ali da i Sulejman Ugljanin ponekad bude ministar. Može i Suljo ponekad.
I spomen obeležje Aćifu efendiji. Ajd neka i Aćifa.
Mi bi hteli da FK Novi Pazar bude u Superligi. Može preko reda deset puta.
Mi bi hteli sultana i turskog zemana. Evo Erdogana u Novom Pazaru sa turskim investicijama.
Mi bi hteli veze sa Sarajevom i Istanbulom i braćom u CG. Evo biće auto-put i levo i desno i gore i dole. Biće Sjenica centar regiona.
Mi bi hteli doktore i lekare iz Bosne da nas leče od korone. Evo i doktora.

Bas vam fala na velikodusnosti.



Zasto ste vi nezahvalni Milu kada vam nudi nesto slicno?

[Banksy]

Evo, i Bećković se slaže s SDA.

MATIJA BEĆKOVIĆ ZA KURIR:

VREME JE DA SE MENJA VLAST U CG!

]https://www.kurir.rs/vesti/politika/351 ... vlast-u-cg

[Duka Dizel II]

Zasto ste vi nezahvalni Milu kada vam nudi nesto slicno?

Ništa to slično nije.
Blage veze paralela nema.

[radostan dan]

sad će to beba popović da podsjeti vučka i mila, da vučko pripomogne u subotu dan pred izbore jednim mitingom podrške ispred cg ambasade u beogradu sa severnom tribinom na čelu kolone, i u nedelju milo proglašava u 20.00 (ni minut kasnije) ubjedljivu pobjedu osiguranu blokiranom podgoricom i zabranom kretanja jedno par dana po cg.

[sandzokan]

Ne znam. Ne bi trebalo.
Može li?

Naravno da moze. Ministar Naumov u Kostunicinoj vladi registrova jos jednu IZ u Srbiji. Sto li?

Nije ministar Naumov registrovao IZ, nego valjda muftija Zukorlić.

Nije ministar Naumov registrovao IZ, nego valjda muftija Zukorlić.

Dodje Muhamed iz Nisa i kaze ''ja hocu bre IZ da registrujem'' i u ministarstvu mu ispune zelju.
Ne funkcionisu stvari tako.

Naravno da je ministar Naumov svojevremeno prekršio zakon o crkvama i verskim zajednicama.

To je problem koji je napravila tadašnja vlada Vojislava Koštunice. Ali, kao što ne smemo danas ponoviti tadašnju grešku i dozvoliti da se politika meša u verska pitanja, isto tako ne treba dozvoliti ni mešanje verskih velikodostojnika u politiku

Ne mogu postojati dve islamske zajednice u Srbiji, kao što ne mogu postojati ni dve pravoslavne, niti dve katoličke crkve. To je problem koji je napravila tadašnja vlada Vojislava Koštunice.

Valjda se vi sada borite protiv toga u C.Gori?

Ne. To nema veze s tim.
Pravoslavnih crkvi možeš da osnuješ i registruješ koliko hoćeš. Država ne može to da zabrani.
Druga je stvar hoće li te druge pravoslavne crkve priznati, ali to je već pitanje kanona u pravoslavlju.

Ali ne može država, odnosno partija na vlasti da osniva svoju pravoslavnu crkvu i pretenduje na imovinu tradicionalne postojeće pravoslavne crkve.

U Srbiji je postojala jedna Islamska zajednica sa sedištem u Beogradu.
A onda su muslimani u Novom Pazaru osnovali još jednu, čije je sedište u Novom Pazaru a pripada rijasetu u Sarajevu.

Šta može država, nego samo da konstatuje da je osnovana još jedna IZ i dozvoli njenu registraciju?

Ne znam kako to može da se zabrani.

@Duka Dizel

Ne prosipaj se.

Jedini period kada je sjedište reisa bilo u BG je bilo 1930-tih.

Tokom čitavog perioda SFRJ sjedište reisa je bilo u Sarajevu.

1993. godine osnovan je Mešihat u NP.

2006. je osnovana tzv. Islamska zajednica Srbije.

Država Srbija je Islamskoj zajednici u Srbiji (mešihatu, Zukorliću...kako hoćeš) priznala kontinuitet sa pravnim subjektivitetom još iz vakta Kraljevine Jugoslavije.

[Duka Dizel II]

Ajme panike u diktaturi.
Zabranili i Vladu da udje u svoju zemlju.
https://www.vijesti.me/vijesti/politika ... zbjednosti

[Duka Dizel II]

Naravno da moze. Ministar Naumov u Kostunicinoj vladi registrova jos jednu IZ u Srbiji. Sto li?

Nije ministar Naumov registrovao IZ, nego valjda muftija Zukorlić.

Dodje Muhamed iz Nisa i kaze ''ja hocu bre IZ da registrujem'' i u ministarstvu mu ispune zelju.
Ne funkcionisu stvari tako.



Valjda se vi sada borite protiv toga u C.Gori?

Ne. To nema veze s tim.
Pravoslavnih crkvi možeš da osnuješ i registruješ koliko hoćeš. Država ne može to da zabrani.
Druga je stvar hoće li te druge pravoslavne crkve priznati, ali to je već pitanje kanona u pravoslavlju.

Ali ne može država, odnosno partija na vlasti da osniva svoju pravoslavnu crkvu i pretenduje na imovinu tradicionalne postojeće pravoslavne crkve.

U Srbiji je postojala jedna Islamska zajednica sa sedištem u Beogradu.
A onda su muslimani u Novom Pazaru osnovali još jednu, čije je sedište u Novom Pazaru a pripada rijasetu u Sarajevu.

Šta može država, nego samo da konstatuje da je osnovana još jedna IZ i dozvoli njenu registraciju?

Ne znam kako to može da se zabrani.

@Duka Dizel

Ne prosipaj se.

Jedini period kada je sjedište reisa bilo u BG je bilo 1930-tih.

Tokom čitavog perioda SFRJ sjedište reisa je bilo u Sarajevu.

1993. godine osnovan je Mešihat u NP.

2006. je osnovana tzv. Islamska zajednica Srbije.

Država Srbija je Islamskoj zajednici u Srbiji (mešihatu, Zukorliću...kako hoćeš) priznala kontinuitet sa pravnim subjektivitetom još iz vakta Kraljevine Jugoslavije.

I u čemu je tačno problem?
Kom mešihatu ili rijasetu pripadaju Albanci iz Preševa?

[mishic]

Ali ne možeš pretendovati na imovinu i tradiciju već postojeće tradicionalne pravoslavne crkve.
A pogotovo to ne može država da radi, kao u CG.

Pa upravo to i jeste problem. SPC je iskoristila historijsku šansu, zaposjela objekte i imovinu CPC, nametnula se, zadominirala i skoro ugušila CPC.
Sada kada Milo hoće da vrati oteto, da svakome pripadne ono što je njegovo, SPC vrišti...

Da je u pravu rješavala bi to sudovima ali kako zna šta je po srijedi i ne pomišlja na to nego poseže za oprobanim receptima. Njoj i inače politika i politikanstvo nisu strani kao ni agresivni nacional-šovinizam pa je s toga razumno da oni koji se furaju na to plate ceh. Ove tzv. litije nisu ni l od litija nego nacional-šovinističke manifestacije koje bude niske strasti u razjarenoj masi koje u svakom trenutku mogu prerasti u nekontrolirano krvoproliće.

[radostan dan]

to bi bilo to...

Zamka za suvereniste

Do 21. maja 2006. sanjali smo nezavisnu Crnu Goru, ubijeđeni da nam pripada pravo na dostojanstvo i da je naša dužnost da vratimo dug svima prije nas koji su se žrtvovali za pravo, čast i slobodu Crne Gore. Sanjali smo drugačiju, bolju Crnu Goru. San se pretvorio u košmar.

Četrnaest godina kasnije živimo u njihovoj despotiji kojom vladaju po zakonu sile i po pravilima širenja straha i beznađa, oholosti i neopisive gramzivosti. Raskubaju nam našu zemlju pred našim očima. Sve važne mehanizme kontrole su obesmislili tako što su šefove tužilaštva, pravosuđa, ASK-a, DRI itd. doveli na nivo članova mjesnih odbora partije. Državne institucije su spržene, a država postala sluškinja gospodara i dvora. Udvorice, kukavice i neznalice kolo vode. Vole Crnu Goru i mašu barjacima onoliko koliko od toga imaju koristi. Dešava se neizbježno - umjesto da se u kuću dolazi, iz nje se bježi.

Sistem je ogoljen. Moć gospodara i dvora sada najviše zavisi od suverenista koji odbijaju da budu dio sistema, znajući da on sistematski razara Crnu Goru. Oko 10 odsto je danas sljedbenika emancipatorske, državničke politike koju su utemeljili reformisti na početku 90-ih, na čelu s Liberalnim savezom. Pridobiti njih nije jednostavno kao dio njihovih lakomih bivših saboraca koji su u međuvremenu pristali da služe gospodaru, umirujući savjest da su komesari na frontu za odbranu crnogorske kulture, jezika i istorije.

Zato je pažljivo pripremana scena za novu monstruoznu manipulaciju. Dramatičnim porukama o odbrani Crne Gore cilj je pridobiti opozicione suvereniste i od njih napraviti posljednje galiote koji će još neko vrijeme, veslajući u potpalublju, održavati na površini očerupani brod. Manipulatori ubadaju u živac, gađaju direktno u srž emocije. Prvo kreće najava da će obnoviti Crnogorsku pravoslavnu crkvu, pa Zakon o vjerskim zajednicama kao direktan napad na Mitropoliju Crnogorsko-primorsku SPC jer ona planski radi na posrbljavanju Crnogoraca. Očekivani efekat je stav: “Znam da ovi ne valjaju ništa, ali vala Crnu Goru neće voditi Srpska crkva”.

Primamljivi mamac na udici je počeo da radi, počevši od onih koji su stvarno pomislili da gospodar stvarno želi CPC. Pa su se zamislili kada su čuli da je ponudio Amfilohiju da od svega odustane, da u crkve i manastire neće moći niko bez Mitropolija, da imovina crkve ipak neće biti državna. Kada je Amfilohije odbio jer mu je zauzvrat traženo da se registruje, rat se nastavio, a nekadašnji progonitelji suverenista pojačali bacanje udica svojim žrtvama. Svaka manipulacija se naslanja na fragmente istine. Istina je da jedan dio političkog spektra, uključujući i djelove crkve, žele samo srpsku Crnu Goru. Istina je da je riječ o istim avanturistima koji, kao trenutna vladajuća klika, Crnoj Gori nude mrak i vječite svađe, gledajući svoj politički i svaki drugi profit. Ali se zaboravlja da je istina da oni bez suverenista i građanskog korpusa, koji Crnu Goru doživljavaju jedinom državom, ne mogu imati većinu za odlučivanje o bilo čemu.

Najvažnija istina je da je dio nekadašnjih unionista prihvatio Crnu Goru kao svoju državu i prigrlio tekovine moderne liberalne demokratije na kojima počiva građansko društvo. Iz ugla svakog ko iskreno voli Crnu Goru bilo čiji nacionalni ili vjerski osjećaj nije važan, važno je da svi zajedno gradimo i snažimo našu jednu i jedinu Crnu Goru, počevši od istinske vladavine prava. Onaj ko misli da Srbe može pretvoriti u Crnogorce ili obratno i ko nudi takvu politiku, najveća je opasnost po budućnost Crne Gore.

Borba za pravo, čast i slobodu Crne Gore traje i danas. Trajaće sve do trenutka uspostavljanja mehanizama za kontrolu vlasti i do spoznaje da Vlada Crne Gore postoji da bi služila Crnoj Gori i svakom njenom građaninu. Borba traje tako što biramo da li ćemo živjeti kao ljudi. Ili nećemo. Prvi izbor prva je pretpostavka vječne Crne Gore. Ovaj drugi ima sve pretpostavke za svođenje vijeka Crne Gore na, manje-više, životni vijek “gospodara”.

[radostan dan]

i to bi bilo to II...

NEKO DRUGI: CRNA GORA PRED JOŠ JEDNIM IZBORIMA
Nikada više, ili još ovaj put

Na Đukanovića kidiše opozicija u tri kolone. Tu su još dvije socijaldemokratske stranke, ali gledano sa jedne, ili druge strane, mogle bi biti - peta. Od nikad mirnije kampanje u tri decenije, i odsustva trijumfalizma, podilazi jeza i strah da glavni događaj nije glasanje, nego sati i dani poslije njega

27.08.2020. 07:10h

Milo Đukanović, sedmostruki premijer, koji guli i drugi predsjednički mandat u zaokruženoj trećoj deceniji vladanja ljudima, i Crnom Gorom, nema ni mentalne snage, ni političkog komfora da misli ovako, kao jedan od otaca američke nacije Tomas Džeferson.

Za njega je čak i Lukašenko, sa 26 godina vlasti, poletarac. Dok bjeloruski autokrata, doduše, prijeti da će zatvoriti fabrike iz kojih radnici protestuju, pod Đukanovićem su one davno propale. Šefa crnogorske države, ipak, teško je zamisliti kao penzionera, koji uz dojč kafu analizira kvote za kladionicu. Uz minuli rad i afere koje ga zapljuskuju i posljednjih sedmica, upitno je koliko bi vremena imao za to, od propitivanja pred nekim drugim specijalnim tužiocem. Ili pred istim, jer prilike nekad mijenjaju ljude. Ambijent kriminala i korupcije koje je kreirao, čini ga i taocem velikog broja uhljeba u politici i van nje. Kao što su i oni, njegovi.

Zato, njemu vlast nema samo surovu logiku upravljanja, već i preživljavanja, modifikovanu definiciju sopstvene slobode, što je ulog veći nego kod političkih protivnika. Opozicija ako izgubi - bila i ostala.

Iako je Đukanovićeva politička zvijezda davno prešla zenit, zbog svega crnogorski predsjednik mora dalje, hrabreći pristalice kako je na njima da “…pobijede, nama suprotstavljenu političku ponudu, pa makar u svom sastavu imala crkvu”.

Sudeći prema anketama koje su doprle do javnosti, i atmosferi koja ne nalikuje dosadašnjim, ne samo zbog epidemije, uz svu već opjevanu tehnologiju izbornih mućki, prevara, kupovine glasova, naduvavanja biračkog spiska za pedesetak hiljada ljudi koji odavno ne žive u Crnoj Gori, trošenja novca iz budžetske reserve - neće mu biti lako.

“Odlučno, stabilno i danas i sjutra!”, ponavlja Đukanović sa bilborda, spotova i epidemiološkim mjerama razrijeđenih skupova. Kampanju nosi uglavnom sam, uz poneku asistenciju premijera Duška Markovića, čije oči lete lijevo-desno dok sriče sa promptera, svjedočeći o tome da mu, uprkos vođenja javnih poslova, više odgovara debela sjenka tajnih službi, koje je dugo kontrolisao.

Prema istraživanjima jedne svjetski poznate agencije na 200 izbora širom svijeta, vlast u kriznim vremenima ima dva puta više šansi za pobjedu, jer se ljudi teže odlučuju za promjene. Đukanović teško da može drugačije da govori i zbog toga što, osim ulaska u NATO, nije u prilici da, kako bi propagandisti rekli, “komunicira” rezultate prethodnih predizbornih obećanja.

Nema ih. Loši su. I još gori. U jesen 2016. obećavao je da će prva dionica autoputa biti završena za tri godine, i započeta druga. I prije pojave virusa korona bilo je izvjesno, da će ovo parče ceste kasniti bar godinu-godinu i po, a sada se tek stidljivo najavljuje da bi moglo biti završeno naredne godine. O drugoj fazi nema ni slova u strategiji održivog razvoja za naredne dvije godine, koju je aktuelna Vlada složila zbog virusa, a i za potrebe Međunarodnog monetarnog fonda, bez koga se ubuduće neće moći. Zaklinjao se Đukanović i u gradnju drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima koje, takođe, nema u planovima, a rekonstrukcija postojećeg tek treba da počne. Radiće je njegov sin sa kineskim partnerima.

Vlada je, prije četiri godine, obećala do kraja mandata i fiskalnu stabilizaciju i zatvaranje svih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom. Od tada, Crna Gora je prolazila kroz tihi bojkot EU, kao zarobljena država sa raširenom korupcijom i okovanim institucijama. Jedva je otvorila preostala dva poglavlja o ekologiji i konkurenciji, a osim ranije privremeno zatvorenih tri, sva ostala su na čekanju. Bilo je i prije pandemije izvjesno da od fiskalne konsolidacije nema ništa, jer Vlada ne samo što je povećala zarade u javnom sektoru, već je i povećala i broj zaposlenih, suprotno od dogovora, pa je javni dug dostigao 80 odsto društvenog proizvoda.

U takvoj situaciji, Đukanović je krajem prošle godine, zaigrao na svoju omiljenu kartu podjela. U kongresna dokumenta stranke, a potom i u javni diskurs, unio je plan da stvori crnogorsku pravoslavnu crkvu. To je zatim pretočeno u Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je usvojen na poslijeponoćnoj sjednici parlamenta, i uz hapšenje čitavog poslaničkog kluba Demokratskog fronta.

Dalji razvoj događaja pokazao je Đukanoviću na djelu, šta je mislio najpoznatiji jugoslovenski i crnogorski disident Milovan Đilas, kada je, objašnjavajući kompleksnost srpsko- crnogorskog identiteta u Crnoj Gori kazao, da kad god neko gurne to klatno na jednu stranu, ono se snažnije i u širem luku vrati na drugu.

Suština zakona sadržana je u prelaznim odredbama, da sva crkvena imovina nastala do 1918. godine za koju Srpska pravoslavna crkva nema dokaze o porijeklu, prelazi u državnu. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji je tu imovinu vrijednu oko milijardu eura, ranije uz pomoć Đukanovićeve vlasti uknjižio na SPC, uspješno je čitav slučaj preveo u odbranu svetinja i beskrajne litije mirnih protestanata na crnogorskim ulicama. Mimohodima se priključio i dio vjernika Crnogoraca, a potom i oni koji su željeli da manifestuju i ostale vrste nezadovoljstva.

Nije pomoglo ni upiranje prstom u Beograd, kao štabno mjesto za vječite velikosrpske aspiracije. Kada su stigli rezultati ankete koju je DPS sam naručio, gdje tri četvrtine građana ne misli da je Srbija neprijatelj, a više od 60 odsto smatra da je Amfilohije sasvim u redu, uz komešanje u opšinskim odborima DPS-a na sjeveru zemlje, pa i javno istupanje pojedinaca iz stranke, Vlada je pozvala vladike na pregovore. U početku je nudila kozmetiku, a kako su se izbori približavali, faktički je odustala i od partijskog programa i podržavljenja, predlažući da se brišu dva od tri sporna člana. Ovaj treći, koji predviđa registraciju crkve, što se do tada smatralo nebitnim, Amfilohije je prigrlio i prekinuo razgovore, pod pritiskom ne samo srpskih već i ostalih stranaka, kojima nije odgovaralo da Đukanović ima brigu manje.

Posljednji autogol Đukanović je dao, pokušavajući da politički naplati borbu protiv korone. Prvi talas epidemije, kada su Institut za javno zdravlje i Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) uglavnom slijedili preporuke struke, uz rijetko viđenu disciplinu građana, završen je sa devet žrtava, a zatim četrdesetak dana nije bilo novozaraženih. Onda je vlast, dok je pandemija bjesnila svijetom, trijumfalno, u Službenom listu objavila kraj epidemije, a Đukanović je zakazao izbore kad vrijeme nije, za 30. avgust. Institut i NKT su u tom naletu odjednom prerasli iz stručnih, u propagandna medicinska krila vladajuće partije, odlukama koje su objašnjavane najmanje medicinskim razlozima.

Vjerovatno više politički motivi, a manje medicinski, bili su i da se građanima iz regiona, kao i iz Rusije, usred turističke sezone zabrani ulazak u Crnu Goru, čak i kada je ona u odnosu na 100 hiljada stanovnika postala zemlja sa većim stepenom zaraze od drugih. Vlastima na dušu zato ide i to, što će turizam pretrpjeti štetu od 90 odsto, znatno više od Hrvatske i drugih mediteranskih zemalja, ili u novcu milijardu eura. Ukupna recesija mogla bi da dostigne stopu od 24 odsto, kako je izračunala konsalting kompanija Fideliti. To znači i javni dug veći od BDP, pa nije jasno koliko uopšte vrijedi biti pobjednik na ovim izborima. Osim, što sloboda nema cijenu.

Povezano sa izborima mogu se posmatrati i dvije nove mjere NKT. Jedna, da od 15. avgusta ipak pripusti turiste iz regiona, što se može tumačiti i kao dio strategije dovođenja “svojih birača” upisanih u Crnoj Gori, kao i u inostranstvu gdje žive. Druga je, odlaganje školske godine za 1. oktobar, što bi trebalo da skrene misli birača sa prebiranja po džepovima tražeći novac za udžbenike i pribor.

U ovakvim okolnostima na Đukanovića kidiše opozicija u tri kolone, koja ne vidi prostora za bilo kakav savez sa njim. Tu su još dvije socijaldemokratske stranke, ali gledano sa jedne, ili druge strane, one mogu biti - peta kolona.

Ostalih pet lista čine po dvije albanske i hrvatske, i jedna bošnjačka. Njima je principom afirmativne akcije garantovano pet mandata, tradicionalno su uz DPS, pa Đukanoviću do 41 (većina od 81) treba još 36. Izgleda da su svjesni da ih sami nemaju, jer se sve češće čuje iz njihovih redova da će biti “okosnica i nove vlade”.

Koalicija “Za budućnost Crne Gore”, pored Demokratskog fronta uključila je i hard core srpsku i prorusku Pravu Crnu Goru, Socijalističku narodnu partiju i niz manjih stranaka. Strateška novina, koja daje rezultrate, je to što su se iz javnosti povukli svi dosadašnji lideri, neki i nepravosnažno osuđeni za navodno učešće u aferi “državni udar”, koja je eskalirala na dan prošlih izbora. Prednost su dali novom licu sa litija, profesoru mašinstva Zdravku Krivokapiću. Najveća korist od toga je što se o njemu malo zna, pa režimski mediji nijesu stigli da se obavijeste za personalno rastrzanje. Novca za kampanju ponovo imaju u izobilju, pa su u javnosti prisutni kao, ako ne i snažnije od DPS-a.

Lider Demokrata Aleksa Bečić, napravio je svoj savez sa Demosom Miodraga Lekića, bivšeg predsjedničkog kandidata i nekoliko sitnijih aktera. Treća kolona je koalicija Crno na Bijelo, koju predvodi Građanski pokret URA sa liderom Dritanom Abazovićem, a pridružio im se i građanski savez CIVIS sastavljen od oko 200 intelektualaca svih provenijencija i nacija, Stranka pravde i pomirenja Hazbije Kalača i Bokeški forum iz Tivta.

Novost u odnosu na raniju praksu je što opozicione stranke nijesu potpisale ugovor o nenapadanju. To je izgleda dobro rješenje, jer se i ne napadaju.

Nekadašnja Socijaldemokratska partija Crne Gore, pocijepana na Socijaledmokrate, doskorašnje koalicione partnere DPS-a, i SDP koju je dugogodišnji lider Ranko Krivokapić prepustio Draginji Vuksanović Stanković, međusobno ratuju za iste birače. Socijaldemokrate, ogrezle u klijentelizmu, primamljive biračima poput SPS-a u Srbiji, jer se preko njih lakše dođe do izbornih darova, ljulja i vlast. Marković je poručio biračima u Tivtu, da aerodromima više neće upravljati niko osim DPS. Ta firma je socijaldemokratama bila značajan resurs glasova, pa se stranka opirala davanju koncesije na aerodrome.

SDP se, sa druge strane, formulacijom da će ići u koaliciju sa svima koji prihvataju njihov program, i uočljivo ne napadajući Đukanovića lično, preko novog rukovodstva preporučuje i DPS-u. Trenutni raspored glasova u anketama ukazuje, da bi upravo oni sa dva do tri mandata, mogli da budu jezičak na vagi, da opstane vlast, ili da počne njena demontaža. Dosadašnje debate pokazuju blažu naklonost savezu sa Đukanovićem, uz isticanje nepomirljivih ideoloških razlika sa Demokratskim frontom u odnosu na NATO, jer članstvo Crne Gore u Alijansi, SDP pripisuje sebi u zasluge.

Prvi put bi se moglo desiti i da Dontov sistem ne bi koristio DPS-u, jer se obje socijaldemokratske stranke nalaze u zoni cenzusa od tri odsto, pa bi dio prosutih glasova bio pripisan i opoziciji. Ankete pokazuju i da bi u problemu mogla biti URA, uprkos naočigled mirnoj zoni između pet i sedam odsto, jer su njeni simpatizeri pretežno mladi i uglavnom nesigurni glasači.

Narativ o snaženju ruskog uticaja, i to preko Beograda, dio je i posljednjih nastupa Đukanovića. U tom kontekstu, napade crnogorskoj javnosti nebitnog portala, svrstao je u dio scenarija koji navodno orkestrira izvjesni zamjenik šefa BIA Mirko Parezanović, "koji je nominalno dio bezbjednog sistema Srbije, a suštinski najeksponiraniji ruski agent u Srbiji”. Ta priča, očigledno, nije namijenjena ni Beogradu, odakle se niko nije oglasio, niti domaćoj javnosti. Više se može povezati sa željom da Zapad blagonaklono gleda na njegovo ostajanje na vlasti, iako za to ne bude birao sredstva. U Crnoj Gori poslije duže pauze, kako svjedoče pojedini političari, pojavili su se predstavnici dva američka instituta, NDI i IRI, koji su ranije doživljavani kao prethodnica pojačanog diplomatskog interesovanja SAD za ovo područje.

Iako sve strane najavljuju odlučne udarce i afere, u ovoj posljednjoj sedmici pred izbore, što bi se i moglo dešavati dok ovaj tekst bude prolazio kroz valjke rotacije, teško da to može značajno poremetiti već opredijeljene birače. Među njima je čak i 82-godišnji mitropolit, koji će glasati prvi put, pridodajući svetinjama i “izbornu pravdu”. Taj potez ukazuje i na strategiju visoke izlaznosti, koja nije uspjela opoziciji u regionu.

Ono što nenavikle na ovu dosadašnju atmosferu brine je, ipak, čudna tišina. Poneka auto-litija, novi marketinški proizvod crkve, kao i pomalo nervozna policija. Od nikad mirnije kampanje u tri decenije, i odsustva trijumfalizma, podilazi jeza i strah da glavni događaj nije glasanje, nego sati i dani poslije njega.

Na to upućuje i Markovićeva izjava na “spontano” pitanje režimskog portala:”Praktično više nije ni tajna da je tzv. prosrpska opozicija pripremila scenario … i njihovi lideri već govore o 'odbrani izborne pobjede’”, rekao je premijer uz poruku da su “državne institucije apsolutno spremne da zaštite javni red i mir, u to neka niko ne sumnja”.

Ulazak u takav novi krug, sa nesagledivim posljedicama, mogao bi svom gorčinom da potvrdi staru anarhističku tezu Eme Guldman: “Kada bi glasanje nešto moglo da promijeni, učinili bi ga nelegalnim”.

[The 51st State]

Cetalji u crnoj gori se nece smiriti dok ne dobiju po labrnji, to je jedini nacin argumentacije koji uvazavaju.

[Duka Dizel II]

Ali ne možeš pretendovati na imovinu i tradiciju već postojeće tradicionalne pravoslavne crkve.
A pogotovo to ne može država da radi, kao u CG.

Pa upravo to i jeste problem. SPC je iskoristila historijsku šansu, zaposjela objekte i imovinu CPC, nametnula se, zadominirala i skoro ugušila CPC.
Sada kada Milo hoće da vrati oteto, da svakome pripadne ono što je njegovo, SPC vrišti...

Da je u pravu rješavala bi to sudovima ali kako zna šta je po srijedi i ne pomišlja na to nego poseže za oprobanim receptima. Njoj i inače politika i politikanstvo nisu strani kao ni agresivni nacional-šovinizam pa je s toga razumno da oni koji se furaju na to plate ceh. Ove tzv. litije nisu ni l od litija nego nacional-šovinističke manifestacije koje bude niske strasti u razjarenoj masi koje u svakom trenutku mogu prerasti u nekontrolirano krvoproliće.

O kojoj CPC je reč i koja imovina CPC je pitanju?
CPC postoji od 1993 godine i slabo imovine je ikad imovina.

S druge strane, drzava izbegava sudove i zato su i doneli ovakav zakon. Sve sudove sa SPC su izgubili.

Tako da, ne prosipaj se što bi rekao ovaj gore kolega.

[Challenger_]

Umjesto da večera idem na pet dana dole, ostajem. Možda je tako i bolje, tipa, da se kroz barikade ne bih vraćao do graničnog prelaza.

[sandzokan]

I u čemu je tačno problem?
Kom mešihatu ili rijasetu pripadaju Albanci iz Preševa?

Pa ima nekoliko problema.

Prvi jeste što iznosiš neistine.

Drugi jeste samo formiranje miki maus IZ Srbije koje je plod političkih igara između vlasti u Beogradu i lokalnih poslušnika.

Ne znam ništa za Preševo, tamo nikada nisam bio i nije u dometu mog interesovanja.

[radostan dan]

Umjesto da večera idem na pet dana dole, ostajem. Možda je tako i bolje, tipa, da se kroz barikade ne bih vraćao do graničnog prelaza.

spavaj mirno, bleče steno...

[trocadero]

ometate stručnjaka za istočna i južna pitanja u otkrivanju četnika...samo u par nedelja pali su erdogan, bečić, putin i abazoviću dritane.
a đje je nedjelja 30.08, dugačko je pet dana, leći će još 2 - 3, da jebe oca...

Amadeus Rambo

[trocadero]

Idi Čeli, idi....željni smo tvojih izvještaja sa lica mjesta...ne propuštaj to nikako.

[Duka Dizel II]

I u čemu je tačno problem?
Kom mešihatu ili rijasetu pripadaju Albanci iz Preševa?

Pa ima nekoliko problema.

Prvi jeste što iznosiš neistine.

Drugi jeste samo formiranje miki maus IZ Srbije koje je plod političkih igara između vlasti u Beogradu i lokalnih poslušnika.

Ne znam ništa za Preševo, tamo nikada nisam bio i nije u dometu mog interesovanja.

Pa da te interesuje,znao bi da su i muslimani iz Preševa deo te miki maus IZ.

[Kikibombona]

Na zavrsnom mitingu ovi iz URA prijete da ce nakon izbora hapsiti DPS organizovanu mafiju, da ce oduzimati nelegalno stecenu imovinu, da ce pokrenuti proces lustracije, da ce demontirati DPS.

S druge strane, DPS porucuje da ce CG nakon izbora biti uska za mnoge ljude, da ce neprijatelji morati napustiti drzavu.

...

Zategnuto do maksimuma, biti ili ne biti.

[Challenger_]

Usuđuje li se ko da prognozira rezultate izbora? Vladajući DPS i koalicioni partneri vs tri opoziciona bloka?

[Blek Stena]

51 prema 49 u korist mafije.
Znaci pat pozicija. Ostaje Markovic caretaker premijer do sudnjeg dana.

[pici]

nikad vam NATO nece dat da imate more za ruske baze, nikad... zato Knozi...pssttttt

[trocadero]

51 prema 49 u korist mafije.
Znaci pat pozicija. Ostaje Markovic caretaker premijer do sudnjeg dana.

Otprilike tako...zavisi od izlaznosti.Bude li izlaznost izrazito veća blizu 70% onda bi moglo 49/51.

[Blek Stena]

nikad vam NATO nece dat da imate more za ruske baze, nikad... zato Knozi...pssttttt

Miran budi