Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

[karanana]

Sjećanje na juni 92: U mrtvačnici na Koševu izbrojali smo 157 leševa poginulih pripadnika Armije

Bio je 8. juni 1992., dan kad je počela akcija za deblokadu Sarajeva. Danima prije toga, iza Higijenskog zavoda u centru Sarajeva gledao sam kako se postrojavaju borci neke nove brigade koju su zvali Istočnobosanskom. Bilo je to negdje oko 100 do 150 mladića koji su bili uredno vojnički obučeni. Bila je navodno tajna akcija, ali, rekli su mi odmah da se ta mladost sprema na deblokadu Sarajeva sa sjeverne strane preko Poljina.

Pridružit će im se još neke jedinice. Nije bilo tajne. Sve je tu nažalost, bilo javno. Znali su mnogi ljudi koje sam sretao više od mene. Iako sam bio novinar, neke osobe, obični ljudi pričali su mi o detaljima te operacije nazvane "Oluja 92".

U rano jutro počela je operacija "Oluja 92". U gradu se pričalo o masovnim žrtvama među borcima i potpunom krahu akcije. Nakon samo sat-dva vremena eksplozija i pucnjave grad je ostao u užasnoj tišini. Čulo se o brojnim poginulim borcima Armije i ubrzo zamuknulo.

Sedam do deset dana poslije te operacije pozvao me je moj kolega novinar M. Sreli smo se i on mi je predložio. "Hajde sa mnom i nemoj ništa pričati". Bio je sunčan dan. Peli smo se nekim uskim sokacima, pa glavnim ulicama prema Koševu i konačno stigli pred Klinički centar. Kolega M. mi je rekao da šutim i pustim njega da priča. Poslušno sam išao za njim ne znajući o čemu se radi. Došli smo pred ulaz u mrtvačnicu. Na vratima je stajao krupan čovjek, obučen u zelenu bolničku uniformu.

"Ne možete ovamo", rekao nam je oštro. Bio je to vjerovatno mrtvozornik. Moj kolega je promucao: "Čuli smo da su razmijenjena tijela naših poginulih. Došli smo na prepoznavanje našeg rođaka".

Mrtvozornik je odmah promijenio izraz lica i pustio nas. Ušli smo u dugu prostoriju popločanu bijelim pravouganim pločicama. Zapuhnuo nas je težak zadah raspadanja ljudskih tijela. I onda se ispred nas ukazao strašan prizor. Sa strana na nosilima podignutim dvadesetak centimetara iznad tla ležali su ljudski leševi. U toj prvoj prostoriji bilo je oko šezdeset mrtvih. Po trideset sa strane. Sjećam se da se moj prijatelj okrenuo od tih meita i pogledao me pozorno u oči. "Aaaaaaa", pustio je nekakav gorak uzdah.

Lice mu se nezdravo zarumenilo i gotovo poplavilo. Pojavio se onaj mrtvozornik u zelenom i mi smo počeli zagledati lica ubijenih. Bili su mlađi ljudi, između dvadeset pet i trideset pet godina. Primjetio sam da su tijela gotovo čitava, a da su lica tih ljudi upala, da im je dio oko nosa propao u lobanje. Kasnije ću od mrtvozornika saznati da je neko od četnika
tupim predmetom, možda čekićem, uništavao njihova lica. Vjerovatno da se teže prepoznaju.

Prošli smo tu prostoriju i u sljedećoj našli otprilike još oko 60 ljudi. U trećoj prostoriji smo vidjeli još tridesetak ljudi na istim nosilima. I iza jedne najlonske zavjese se čuo mlaz vode. vjerovatno je neko prao meite.

Moj kolega me je pogledao i upitao: "Šta je ovo"? Pogledao je izgubljeno ispod sebe i naparavio podužu pauzu. Naglo se okrenuo prema meni i opet upitao: "Šta je ovo"?

"Koliko ovdje ima mrtvih"? pitao me je. "Ne znam, nisam brojao", rekao sam mu i sam izgubljen. Sve vrijeme čuo sam zujanje u ušima i bio kao izvan ovoga svijeta. Odjednom me prenuo prijateljev glas: "Idemo na početak da prebrojimo ove ljude".

Krenuo sam opet poslušno za njim, potpuno izgubljen. Na vratima se iznenada pojavilo dvoje starih ljudi. Sitan starac poput paučka, francuzica na glavi, lice koščato, ispijeno. Obučen je u stari ishabani zelenkasti sako i nekakve tamne zgužvane pantalone. I pored njega sitna starica obučena u dimije i od istog platna u jednaku bluzicu.

Ruke je prebacila preko trbuha i povremeno nekom krpicom briše oči. Idu ispred nas, dok M. govori, ti broj desno, a ja ću brojati ove lijevo. Brojimo i govorimo cifre. Prijatelj sabira i tako prolazimo tri prostorije sarajevske mrtvačnice.

Ispada 155 mrtvih. M. je očajan. Govori mi: "Idemo opet brojati". Stao sam ispred njega, uzeo ga ispod ruke i rekao: "Hajdemo odavde prijatelju, molim te". Na izlazu smo opet sreli onog krupnog čovjeka u zelenoj uniformi. "Jeste li našli svog čovjeka?" pitao nas je. M. je rekao da nismo i upitao tiho mrtvozornika: "Koliko je ovdje mrtvih"? "Sto pedeset
sedam", rekao je jednako tiho i brzo se okrenuo od nas.

Spustili smo se u grad bez izgovorene riječi. Izgledalo je kao da smo zauvijek zanijemili. Moj prijatelj i kolega M. me je pogledao, podigao ruku i otišao prema svom stanu na Marijin Dvoru.

Sa mnom više nikad nije progovorio o ovome događaju. Kad zašutimo, vjerovatno mislimo na tu divnu, hrabru, žrtvovanu mladost.

mislim da je jos jedna "akcija" prema poljinama nekad u julu odnijela jos 90-100 ljudi.

[PM72]

Tačno, ali tada uslova za odbranu na tom mjestu nije bilo.

Mišljenja sam da smo neke strateške kote i mjesta u i oko Sarajeva olako prepustili četnicima.Poput Grbavice,kule na Zlatištu ili opservatorije na Trebeviću.Zadnje dvoje su zauzeli sa vrlo malo snaga i držali do kraja rata.To im je trebalo radi putne komunikacije preko Trebevića za koju smatram da se mogla presjeći u svako doba (na pola sata dok se ne snađu) ,minirati i zarušiti im kompletnu cestu što se moglo napraviti kod Osmica ili iznad Bostarića.Time bi presjekli komunikaciju a ne bi postojali uslovi da je ponovo stave u promet .
To je bar moje mišljenje ali lako je naprđivati sad nakon pola nečijeg života...

[pirpa]

mislim da je jos jedna "akcija" prema poljinama nekad u julu odnijela jos 90-100 ljudi.

31.07. Poljine

03.08. Kromolj ...

[Emiremir33]

mislim da je jos jedna "akcija" prema poljinama nekad u julu odnijela jos 90-100 ljudi.

31.07. Poljine

03.08. Kromolj ...

Da i pogibija Vinka Samralica na danasnji dan,na Hrasnom Brdu

[Emiremir33]

mislim da je jos jedna "akcija" prema poljinama nekad u julu odnijela jos 90-100 ljudi.

31.07. Poljine

03.08. Kromolj ...

157 boraca Bog te ,nama su prvu vijest rekli 30 do 40 poginulo,sa rahmetli Askom Prazinom

[Edin H.]

Nekako s proljeca da li si upoznat s pokusajem bijega naseg stanovnistva s grbavice preko Miljacke ili kanalizacijom?pa ako znas nesto o tome mozes li napisati ? negdje sam to citao il igledao.. i jos nesto jel nassnajper dejstvovao s bristola i izvrsnog vjeca po grbavici?

Da,ali ne želim da pišem o tome dajući prostora onoj sorti ljudi koju i danas prezirem, i tako obezvrjeđujem doprinos boraca.Jedino ti mogu reći da su sve te aktivnosti (profiteri sa obje strane) išle u prilog etničkog čišćenja. A cijenu su plaćali građani , u strahu za vlastiti život. Bilo novcem a nerijetko i životom. Dakle u ime tih žrtava -njihove trgovine,

Onaj diler Dragiša je izrešetan od strane Batkove ekipe...sudski proces traje i ...laganini.

O snajperskim aktivnostima, dao sam link na temu. Na njoj su se javljali relevantni ljudi...

Bio sam kod jarana u stanu sa direktnim pogledom na stadion, grozno je izgledalo.
Poslije mu ubacili tenkovsku granatu u stan, jedva ziv ostao, sav izranjavan.
Kako oni nabacise onu zastavu na reflektor, a da niko nije skinuo penjaca?

[Nekako s proljeća]

Četnici su 17. Juna zauzeli policijski objekat i pripadajuću kulu koja je ometala promet cestom ka Jahorini. Tu noć poslije napada sam proveo u šumi na Vranjačama sa svojim saborcima rezervnim policajcima iz Centra i Koševskog brda. Cijelu noć je kiša pljuštala, četnici rokali. Dva dana kasnije je pokušan naš kontraudar, ali bez uspjeha. Iskreno ne znam koje su naše jedinice učestvovale u tome.

Inače, taj napad 17. je bio prvi ozbiljniji napad od početka rata sa 2 tenka. Zlatište je imalo loš položaj. Nepreglednost ka daljoj okolini. Tek si mogao pogledom kontrolisati bliže okruženje. U trenutku napada branioci su imali 1 zolju. Položaji su bili slabo ukopani i utvrđeni.

Lokalne jedinice sa Soukbunara slabo naoružane sjećam se mi sa kalašima i 5 okvira mijenjamo njih sa papovkama i 10-20 metaka. I danas kontam kako su uspjeli predeverati taj dan u šumi bez zaklona, ležeći na zemlji sa četnicima iznad glave. Jbg ušutiš se i ležiš. Baš kao što smo i mi radili te noći.

Uglavnom čete su došle sa 2 tenka ujutro 17. Tenk iz pravca Vraca je opalio u kulu prvi, pa drugi tenk. Počelo je granatiranje i odmah su branioci imali gubitke. Zahvaljujući gustoj šumi i nepreglednošću tereni čete su prišle braniocima jako blizu što je uz dejstvo tenka dovelo branioce u bezizlazan položaj na tom strateški bitnom, ali teško odbranjivom položaju o branioci su se povukli nešto niže u šumu gdje smo ih zamijenili to veče.

Mislim da sam se baš tu oko tog datuma motao gore oko ovog objekta Doma policije na fotografiji iznad. Odradili kasarnu Maršal Tito i puni k'o brod, ponijeli sanduk 7,62 municije rezerve i sanduk jna ručnih bombi, uz Širokaču koliko se sjećam mahalom a onda nekim ''kozijim stazama''. Smjestili se u ovaj objekat MUP-a u prizemni ili podrumski dio nisam siguran. Pred zoru smo stigli u njega, sjetih se da smo gledali po gradu par primjera koji smo zvali signali pete kolone. . Ne znam šta je bio plan a koliko se sjećam mi smo trebali ići u pravcu sela valjda Petrovići ako sam dobro zapamtio, i hepok kocke smo imali. Desno je bila šuma i mislim da je i na fotografiji tako, u nju nas je uveo vodič kojeg su nam predstavili kao Luna, koji nas je doveo do valjda sredine šume i kratko objasnio gdje su prvi četnički položaji. Uz brzo kamufliranje sa nekim granama od bora valjda, smo se odatle privukli do ivice šume, mislim da je i neka metal ograda bila na kraju šume. Od ivice šume do četničkog rova je bilo oko 100-150 metara, neki veći objekt je bio u neposrednoj blizini njihovog rova, mi njih vidimo a oni nas ne. Tek sviće dan.
A onda je uslijedio revanš a onaj naš vodič Luna nas nije sačekao već se ispalio , čim je krenula artiljerija i vjerovatno PAM sa ''kule'' . Sada sam zbunjen, rokanje PAM-om po nama u šumi je dolazilo iz pravca ''kule'' ali je to koliko se sjećam znatno manji bijeli objekat , ne uklapa mi se ni u ugao a ni u veličinu ova kula na fotografiji, mislim na ovu iznad ovog objekta Doma policije .

I ja sam zapamtio lošu snadbjevenost municijom lokalnih branilaca oko objekta. Rahmetli Ademović Elmir je tada imao papovku i 30 metaka rezerve i smb jaknu. Pred povlačenje smo im ostavili ona dva sanduka mts-a što smo donijeli sa sobom.


Ako sam fulio datum nema veze , nema se tu šta više posebno reći, jednom sam bio na tom lokalitetu i to je to. Maloprije zavirih u monografiju o Starom Gradu...da vidim ima li zabilježeno šta u vezi Zlatišta sa datumom, i tanko skroz, pa mi je tvoj komentar bio dragocjen. Iz perioda o kojem pišeš ima navedeno da je četa Bostarići bila sastavljena od voda iz Bostarića i dva voda na Ablakovini, i bili su lijevo oslonjeni i spojeni sa Toka-Dzekom u rejonu Curinih njiva, a desno spoj sa četom koja je organizovala odbranu u rejonu Zlatišta. Ta četa je bila miješanog sastava, od ljudstva sa mjesnog područja i jedinice policije.Prostor objekta Doma policije na Zlatištu branila je jedinica policije, to je ovaj objekat desno na fotografiji.
Desno od Doma prema spoju sa jedinicom na prostoru Vranjače i Debelog brda odbranu su izvodile jedinice Teritorijalne odbrane s tog mjesnog područja.

[Tromblon]

Četnici su 17. Juna zauzeli policijski objekat i pripadajuću kulu koja je ometala promet cestom ka Jahorini. Tu noć poslije napada sam proveo u šumi na Vranjačama sa svojim saborcima rezervnim policajcima iz Centra i Koševskog brda. Cijelu noć je kiša pljuštala, četnici rokali. Dva dana kasnije je pokušan naš kontraudar, ali bez uspjeha. Iskreno ne znam koje su naše jedinice učestvovale u tome.

Inače, taj napad 17. je bio prvi ozbiljniji napad od početka rata sa 2 tenka. Zlatište je imalo loš položaj. Nepreglednost ka daljoj okolini. Tek si mogao pogledom kontrolisati bliže okruženje. U trenutku napada branioci su imali 1 zolju. Položaji su bili slabo ukopani i utvrđeni.

Lokalne jedinice sa Soukbunara slabo naoružane sjećam se mi sa kalašima i 5 okvira mijenjamo njih sa papovkama i 10-20 metaka. I danas kontam kako su uspjeli predeverati taj dan u šumi bez zaklona, ležeći na zemlji sa četnicima iznad glave. Jbg ušutiš se i ležiš. Baš kao što smo i mi radili te noći.

Uglavnom čete su došle sa 2 tenka ujutro 17. Tenk iz pravca Vraca je opalio u kulu prvi, pa drugi tenk. Počelo je granatiranje i odmah su branioci imali gubitke. Zahvaljujući gustoj šumi i nepreglednošću tereni čete su prišle braniocima jako blizu što je uz dejstvo tenka dovelo branioce u bezizlazan položaj na tom strateški bitnom, ali teško odbranjivom položaju o branioci su se povukli nešto niže u šumu gdje smo ih zamijenili to veče.

Mislim da sam se baš tu oko tog datuma motao gore oko ovog objekta Doma policije na fotografiji iznad. Odradili kasarnu Maršal Tito i puni k'o brod, ponijeli sanduk 7,62 municije rezerve i sanduk jna ručnih bombi, uz Širokaču koliko se sjećam mahalom a onda nekim ''kozijim stazama''. Smjestili se u ovaj objekat MUP-a u prizemni ili podrumski dio nisam siguran. Pred zoru smo stigli u njega, sjetih se da smo gledali po gradu par primjera koji smo zvali signali pete kolone. . Ne znam šta je bio plan a koliko se sjećam mi smo trebali ići u pravcu sela valjda Petrovići ako sam dobro zapamtio, i hepok kocke smo imali. Desno je bila šuma i mislim da je i na fotografiji tako, u nju nas je uveo vodič kojeg su nam predstavili kao Luna, koji nas je doveo do valjda sredine šume i kratko objasnio gdje su prvi četnički položaji. Uz brzo kamufliranje sa nekim granama od bora valjda, smo se odatle privukli do ivice šume, mislim da je i neka metal ograda bila na kraju šume. Od ivice šume do četničkog rova je bilo oko 100-150 metara, neki veći objekt je bio u neposrednoj blizini njihovog rova, mi njih vidimo a oni nas ne. Tek sviće dan.
A onda je uslijedio revanš a onaj naš vodič Luna nas nije sačekao već se ispalio , čim je krenula artiljerija i vjerovatno PAM sa ''kule'' . Sada sam zbunjen, rokanje PAM-om po nama u šumi je dolazilo iz pravca ''kule'' ali je to koliko se sjećam znatno manji bijeli objekat , ne uklapa mi se ni u ugao a ni u veličinu ova kula na fotografiji, mislim na ovu iznad ovog objekta Doma policije .

I ja sam zapamtio lošu snadbjevenost municijom lokalnih branilaca oko objekta. Rahmetli Ademović Elmir je tada imao papovku i 30 metaka rezerve i smb jaknu. Pred povlačenje smo im ostavili ona dva sanduka mts-a što smo donijeli sa sobom.


Ako sam fulio datum nema veze , nema se tu šta više posebno reći, jednom sam bio na tom lokalitetu i to je to. Maloprije zavirih u monografiju o Starom Gradu...da vidim ima li zabilježeno šta u vezi Zlatišta sa datumom, i tanko skroz, pa mi je tvoj komentar bio dragocjen. Iz perioda o kojem pišeš ima navedeno da je četa Bostarići bila sastavljena od voda iz Bostarića i dva voda na Ablakovini, i bili su lijevo oslonjeni i spojeni sa Toka-Dzekom u rejonu Curinih njiva, a desno spoj sa četom koja je organizovala odbranu u rejonu Zlatišta. Ta četa je bila miješanog sastava, od ljudstva sa mjesnog područja i jedinice policije.Prostor objekta Doma policije na Zlatištu branila je jedinica policije, to je ovaj objekat desno na fotografiji.
Desno od Doma prema spoju sa jedinicom na prostoru Vranjače i Debelog brda odbranu su izvodile jedinice Teritorijalne odbrane s tog mjesnog područja.

Moji su išli 3 puta gore držat liniju prije pada. Ja poslije pada. Pojma nismo imali. Drugovi su prepričavali o tankoj liniji bez nekih većih utvrđenja. Valjda se uzdalonu kulu. Linija nepregledna.

U podrumu policijskog objekta bilo nekih konzervi i smrdljivih cigara čini mi se jugoslavija bila. Jedna zolja se gore vukla. Bog zna da li je ispravna bila.

Mislim da je sreća bila pa su kod napada prvo tenkpm rokali jer su upozorili branioce pa je i pored žrtava bilo vremena za evakuaciju i pravljenje nove linije odbrane.

Teška linija ta držat. Samo kad se sjetim trka uzbrdo preko livade do Vranjača. Kiša padala klizavo. Raja koba su bila u tenama padala, kotrljala se nazad. Nismo pojma imali šta radimo i gdje idemo. Iskreno ne znam kako nas odnekud nisu vidjeli na toj livadi i zasuli.

Sa jezom se i danas sjećam generala Jovana Divjaka koji nas je dočekao u školi na Soukbunaru sa riječima "ko je rekao da smjena neće doći". Znao sam odmah da je veliko sranje. Al, predevera se nekako. Ležim u šumi. Kiša pljušti. Voda koja kvasi sve gurne te 2,3 metra nizbrdo dok ležiš a da toga nisi svjestan dok ne primjetiš da nema sklepanog grudobranabi drveta ispod kojeg si ležao. Ležiš sa 150 metaka a na vrhu šume transporter doveli režu šumu sa pkt i bacaju ručne bombe nizbrdo. Ti imaš striktnu naredbu da ne pucaš, a i ko bi pucao da oda položaj.

I to što kažeš svjetli grad ispod. Neki trokuti, kvadrati sr stalno pojavljivali. Mi kontali da li su signali.

Dođem kući ujutro a komšija penzioner mi kaže kako je gorilo cijelu noć na Vranjačama. Kasnije gledali durbinom sa krova zgrade jebote šuma bila juče danas gola stabla.

[sparky]

Objekat MUP-a na Zlatištu zapaljen od strane agresora na samom početku rata ali kula pored bila je značajna za odbranu grada.Nju su odbranili pripadnici MUP-a Stari grad i njihovim delovanjem prekinuta je četnička komunikacija preko trebevićke ceste.
Čini mi se da je bio juni 1992...pripadnici MUP-a su kulu na Zlatištu predali jedinicama Armije BiH sa značajnom količinom oružja.Nije prošao ni dan a četnici su sa tenkom prišli do kule a vojska je pobjegla.MUP je pokušao kontra napada ali uzalud...
Ljudi su mi pričali da niko nije ni osmatrao trebevićku cestu.Nisu imali kad...od karti a kontali su da su sigurni iza zidina.

Ako ne znas bolje suti. Ovako ispadas glup. U trenutku dolaska tenka i transportera, među 7 ljudi bio je i jedan rezervni predratni policajac. Oruzje koje su imali je bilo smijesno. Niko nije pokusavao nikakvu kontru jer na tenk se ne ide pistoljima. Svakog od 7 ljudi znam imenom i prezimenom. Prijatno

[PM72]

Ako znas vise -dobrodosao i bez nepotrebnih etiketiranja i komentara.

[Nekako s proljeća]

@Tromblon , hvala ti, fakat si me svojim saznanjima ne samo vratio u ono vrijeme i mjesto, već iznio realno mišljenje o tadašnjem ''odnosu snaga'' na prvim BORBENIM linijama. Ja sam haustorče pa slabo vladam sa nekom topografskom pričom uopće sa područja Starog Grada, mislim iz ratnog iskustva, a sa naknadnom pameću i saznanjima iz kojekakvih novina iz tog vremena, kasnije i knjiga, autentičnih fotografija, onog bloga ''ZB'' ...pa evo i ovakvih iskustava kao tvoje , mislim da sam shvatio neke stvari nešto bolje.
Zaista sam i danas beskompromisno uz tvdnju da nije fer da branilac čuva i brani borbenu liniju na teškom kamenitom terenu a da nije ukopan i linija uvezana sistemom tranšeja , bar do pasa dubine. Ubi geler granate ali i fragmenti kamenja tj ''kameni geleri''. Tako da mi je onaj plakat TO-a ''kopajmo do pobjede'' bio eefektan i mudar savjet za sve one koji su se nadali i tješili da će sve ono brzo proći, i generalno se mi u početku nismo ukopavali već koristili postojeće urbane ili prirodne zaštite za zaklon. Lokalci gore u brdima jesu sigurno koliko toliko. Naročito u kasnijem vremenu koje pamtimo po odvođenju ljudi na kopanje rovova a onda i uključivanje civilne zaštite , pa kasnije preuzimanje te brige od strane brigadne inžinjerije. Al' čitajući tvoj komentar iz onog početnog perioda uz najmanje jednu noć u šumi ... to se pamti.

Jeste bilo davanja signala, od npr 7 uočenih najmanjene dva su bila kolor , u ono vrijeme sa onom jna baterijom 4,5 volti, što ima par različitih boja svjetlosti. Ono, znali smo za signalizaciju ali nismo razumjeli njen jezik, tipa šta znači dugo svjetlo , pa par kratkih ili neka njihova kombinacija...ono što smo učili u jna je meni izlapilo.

Išareti se na temi da je juče bio dan prvog pokušaja deblokade grada Sarajeva, tragičan za nekoliko stotina naših saboraca i još duplo toliko ranjenih ili izbačenih iz stroja. Možemo se lagano prebaciti na 8 juni 1992., a zadržati se na taj datum u prostornom okviru teme. Ja lično nisam učestvovao na pravcu deblokade koji ova tema pokriva, tako da sam taraba sa ličnim iskustvom na ovoj temi. @pirpa od Vidikovca-Zlatišta.Debelog brda-Borka -Jevrejskog groblja do mosta Suade i Olge tj Miljacke. Ako ima nešto arhivskog materijala za taj dio ratišta od 8 juna 1992. bujrum. A mi ostali možemo pokriti sve nizvodno uz Miljacku do Strojorada i Lorisa, Šanca, Deminog i Hrasno brda.

[sparky]

Ako znas vise -dobrodosao i bez nepotrebnih etiketiranja i komentara.

Izvini, malo sam pretjerao, ali sam osjetljiv na taj dio. Kuća mi je cca 700 metara ispod. Znaš kad nekome kažeš kamena kula, ljudi zamišljaju utvrdu koja se lako brani. Tragovi gusjenica su bili vidljivi sve dok nisu zatvorili prilaz kuli do prije par godina. Svi koji su nekad uzivo vidjeli i culi tenk, znaju kako on djeluje na psihu potencijalne mete, pogotovo kad znas da ga nemas cime ni ogrebati. Oziljak od jedne granate se vidi jos uvijek. Sreca je pa ljudi nisu bili u kuli jer bi im to bio mezar. U domu policije su bile straze od strane polocije, klasicno cuvanje objekta, kao sad sto se obezbjeđuju neki objekti u gradu. Samoorganizovane grupe, koje sad zovemo armijom, a tad su bile sastavljene jos uvijek po principu "raja iz mahale" su drzale "liniju". Ekipa koja je tu noc bila oko kule(jer u kuli bi ih pohvatali žive ili bi ih poubijale detonacije, a nisu imali iz nje ni pregled terena) je od oruzja imala: 2 pistolja 7,65, jednu automatsku pušku 7,62, jedan lovački karabin, jednu lovačku dvocjevku i par noževa. Nešto ručno pravljenih koktela i par "bombi", netestiranih konzervi punjenih ekserima i sitnim dijelovima metala.
Nakon sto je kula i taj plato sa domom izgubljen, linija je formirana niže i nije se pomakla do kraja rata. To moze komsija sa Vranjača da izdetaljiše. Gledajuci sa kule desno, linija je pratila cestu sa malim oscilacijama, ali uglavnom to moze biti orijentir. Koga zanima, ostaci rovova, transeja i ostalih utrvrđenja se vide jos uvijek. Koliko je tu bilo lako boraviti, pogotovo na pocetku se i sad najbolje vidi kad se proseta od "Kudrine glavice/babine glave" do motela Osmice. Rastojanje je na nekim dijelovima bilo veće visinski neko dužinski. Rov "trojka" je bio ispod podzida od parkinga motela, a na podzidu je bio četnički bunker. To je samo jedan primjer.
Veci problem od neutvrđenosti linija na pocetku je bio nedostatak komunikacije između ekipa, nedostatak oruzja i slicno, ali to je svugdje bilo isto ili slicno. Na relativno malom potezu od bostarica, preko nadlipa do kule su bile tri grupe koje su to nekako odbranile, ali u samom pocetku nisu imali nikakav kontakt. Kasnije formiranjem vodova pa i brigade doslo je do normalizacije uslova ali prva dva mjeseca su bila vrlo teska.

[Nekako s proljeća]

Nekako s proljeca da li si upoznat s pokusajem bijega naseg stanovnistva s grbavice preko Miljacke ili kanalizacijom?pa ako znas nesto o tome mozes li napisati ? negdje sam to citao il igledao.. i jos nesto jel nassnajper dejstvovao s bristola i izvrsnog vjeca po grbavici?

Da,ali ne želim da pišem o tome dajući prostora onoj sorti ljudi koju i danas prezirem, i tako obezvrjeđujem doprinos boraca.Jedino ti mogu reći da su sve te aktivnosti (profiteri sa obje strane) išle u prilog etničkog čišćenja. A cijenu su plaćali građani , u strahu za vlastiti život. Bilo novcem a nerijetko i životom. Dakle u ime tih žrtava -njihove trgovine,

Onaj diler Dragiša je izrešetan od strane Batkove ekipe...sudski proces traje i ...laganini.

O snajperskim aktivnostima, dao sam link na temu. Na njoj su se javljali relevantni ljudi...

Bio sam kod jarana u stanu sa direktnim pogledom na stadion, grozno je izgledalo.
Poslije mu ubacili tenkovsku granatu u stan, jedva ziv ostao, sav izranjavan.
Kako oni nabacise onu zastavu na reflektor, a da niko nije skinuo penjaca?

Ne znam tačno stari kako i kada su neku drugu zastavu od one Željine izvjesili. Ali zaista jeste zanimljiv detalj sa jasnom porukom kakva su vremena i okolnosti došle, zapišavanje teritorije, ostaje kao historijska činjenica. Napisat' ću pretpostavku pa kako god. Sa Šanca smo taj reflektor mogli imati za metu tek 30-tak posto mete tj. tijela penjača uz stepenice. Od jedanaest plavih restorana ni toliko, sa Lorisa npr nulta mogućnost jer tijelo reflektora u cjelosti skriva stepenice uz reflektor, ne možeš vidjeti penjača uz njega, sa zastavom ili bez nje. Nemam saznanja da je reflektor korišten kao snajperska pozicija ikada. Tako da ... kiša,magla, pred svitanje ili akšam...mogao se popeti svako sa željom, nešto hrabrosti i malo inata. Kažu da su namjerno zapalili staru zapadnu tribinu stadiona, smetala im i paljenjem su stekli vrhunski pregled sa cca 300 metara brisanog prostora, čistine rekli bi. Zato ja nekada možda i griješi, ali sam mišljenja da je najmanje pola stadiona bilo ''ničija i svačija'' zemlja, tj komadić ratišta. Mada smo im sa Šanca mogli pitu sa glave jesti, a Šanac pun blata i podzemnih voda, ribarske umjesto vojničkih čizama komotno. Dzaba čistiš tranšeje, zapravo stalno se moraju čistiti. Mislim da su i pritvorenici dolazili da to rade po kazni. Sama stražarska mjesta su bila pristojna, uglavnom u kući, kući pod pločom , temeljima i sl. jer je tu u rubnom dijelu bilo dosta kuća započeto neplanskom gradnjom. Tamo prema Vracama je navodno nekada bilo ''smetljište''. Ali gdje god da se okreneš Trebević te gleda. Hrasno brdo je , po meni, na desnom boku borbenih linija bilo nekako baš najguravije. Nešto tog terena sam osjetio i zapamtio u vrijeme našeg zadnjeg pokušaja deblokade 1995. Zeznut teren i bruku ruševnih kuća i šljivika, na jednom dijelu čak i ogroman malinjak je bio prepreka, pa neke snage UN-a i njihov sigurnostni radujus... kopali smo ispod zemlje tunele, od 20 do 40 metara... k'o termiti. Mira im nije bilo.

[tempuser]

Na Grbavicu sam "službeno" ušao prvog dana reintegracije i narednih par dana, ali je do unazad 10-ak godina, kad se bitno promjenila, nisam nikad bolje upoznao i ne mogu da skontam gdje je ovo uslikano. Sliku sam vodio bezbroj puta i nadrealna je ko da je iz Kusturicinog filma.

miss nepal 2012 shristi shrestha biography

[Tromblon]

Ako znas vise -dobrodosao i bez nepotrebnih etiketiranja i komentara.

Izvini, malo sam pretjerao, ali sam osjetljiv na taj dio. Kuća mi je cca 700 metara ispod. Znaš kad nekome kažeš kamena kula, ljudi zamišljaju utvrdu koja se lako brani. Tragovi gusjenica su bili vidljivi sve dok nisu zatvorili prilaz kuli do prije par godina. Svi koji su nekad uzivo vidjeli i culi tenk, znaju kako on djeluje na psihu potencijalne mete, pogotovo kad znas da ga nemas cime ni ogrebati. Oziljak od jedne granate se vidi jos uvijek. Sreca je pa ljudi nisu bili u kuli jer bi im to bio mezar. U domu policije su bile straze od strane polocije, klasicno cuvanje objekta, kao sad sto se obezbjeđuju neki objekti u gradu. Samoorganizovane grupe, koje sad zovemo armijom, a tad su bile sastavljene jos uvijek po principu "raja iz mahale" su drzale "liniju". Ekipa koja je tu noc bila oko kule(jer u kuli bi ih pohvatali žive ili bi ih poubijale detonacije, a nisu imali iz nje ni pregled terena) je od oruzja imala: 2 pistolja 7,65, jednu automatsku pušku 7,62, jedan lovački karabin, jednu lovačku dvocjevku i par noževa. Nešto ručno pravljenih koktela i par "bombi", netestiranih konzervi punjenih ekserima i sitnim dijelovima metala.
Nakon sto je kula i taj plato sa domom izgubljen, linija je formirana niže i nije se pomakla do kraja rata. To moze komsija sa Vranjača da izdetaljiše. Gledajuci sa kule desno, linija je pratila cestu sa malim oscilacijama, ali uglavnom to moze biti orijentir. Koga zanima, ostaci rovova, transeja i ostalih utrvrđenja se vide jos uvijek. Koliko je tu bilo lako boraviti, pogotovo na pocetku se i sad najbolje vidi kad se proseta od "Kudrine glavice/babine glave" do motela Osmice. Rastojanje je na nekim dijelovima bilo veće visinski neko dužinski. Rov "trojka" je bio ispod podzida od parkinga motela, a na podzidu je bio četnički bunker. To je samo jedan primjer.
Veci problem od neutvrđenosti linija na pocetku je bio nedostatak komunikacije između ekipa, nedostatak oruzja i slicno, ali to je svugdje bilo isto ili slicno. Na relativno malom potezu od bostarica, preko nadlipa do kule su bile tri grupe koje su to nekako odbranile, ali u samom pocetku nisu imali nikakav kontakt. Kasnije formiranjem vodova pa i brigade doslo je do normalizacije uslova ali prva dva mjeseca su bila vrlo teska.

Znači da je po odlasku rezervne policije sa Zlatišta neko odnio i tu zolju i šarca koji su bili u bunkeru pored kule sa pogledom na cestu. Iz moje jedinice je jedan pm ostavljen gore. Momci iz moje jedinice rezervne policije su išli gore u turnusima po 24 sata i nisu samo čuvali objekat nego su bili po tim improvizovanim bunkerima i sklepanoj liniji. Mene je zadesilo da odem gore nakon pada Zlatišta i provedem noć na Vranjačama.

Kad si spomenuo liniju podsjetio si me da kontakta sa našima ispod Osmica nismo imali sve do ujutro kada je smjena došla. Ja i još jedan naš smo bukvalno se sreli u šumi sa dvojicom koji su od Osmica krenuli sa vide gdje je naša linija. Nezgodno vrijeme. Nepoznanica mnogo. Iskreno pojma nismo imali šta radimo. I to hodanje po šumi i traženje neke naše jedinice mi izgleda tako nadrealno danas.

Jedan od tih što su gore bili mi je i rekao da je sreća u nesreći pa je tenk opalio prvo pa su imali vremena da se ufate noge. Da su im prišli i išli na iznenadjenje bilo bi mnogo gore po njih.

Ma Zlatište je bilo u takvom položaju da je bilo neodbranjivo. Pogotovo u tom momentu. Poluokruženje, nepregledan teren sa položaja, nemanje ničega.

[dječak sa šibicama]

ovdje gore na brdu ima druga kula, manja, Palez se to zove ja mislim, bar brdo a kulu su zvali i bijela kula.

i ona je kao i ova kula na Zlatistu prije rata sluzila kao vjezbovna meta JNA vojnicima. Cak mislim i vise.

[Woody]

Na Grbavicu sam "službeno" ušao prvog dana reintegracije i narednih par dana, ali je do unazad 10-ak godina, kad se bitno promjenila, nisam nikad bolje upoznao i ne mogu da skontam gdje je ovo uslikano. Sliku sam vodio bezbroj puta i nadrealna je ko da je iz Kusturicinog filma.

miss nepal 2012 shristi shrestha biography

Ovo ti je snimljeno u današnjoj Behdžeta Mutevelića, a nekadašnjoj Rave Janković

[Nekako s proljeća]

ovdje gore na brdu ima druga kula, manja, Palez se to zove ja mislim, bar brdo a kulu su zvali i bijela kula.

i ona je kao i ova kula na Zlatistu prije rata sluzila kao vjezbovna meta JNA vojnicima. Cak mislim i vise.

Hvala ti, tim komentarom si mi otklonio dilemu odakle je PAM rokao po nama u šumi kada se zakuhalo. Ja imam u memoriji manji tvrđi objekat bijele boje, kojom je jasno isticao od svog okolnog zelenila. Dakle kula sa Paleža. Mislim da nije upitno je li u dometu protivavionskog mitraljeza ili nekog od tih kalibara.

@sparky , Bosna 27 je izgurala april maj 1992. Raji poznatija kao ekipa Faika Avdibegovića. To je valjda nesporno.

[tempuser]

Ovo ti je snimljeno u današnjoj Behdžeta Mutevelića, a nekadašnjoj Rave Janković

Vidim da je Grbavica 2 (živio sam u ex. Marjana Barona, današnja H. Brkića), ali nema teorije da skontam gdje tačno...

[sparky]

@sparky , Bosna 27 je izgurala april maj 1992. Raji poznatija kao ekipa Faika Avdibegovića. To je valjda nesporno.

Ma da ne sirimo bezveze, svakako je haman pogresna tema. Ta Faikova ekipa je odradila neke stvari ok, ali to je vecinom bila paraderska skupina. Pitaj nekoga sa Širokače kakvo misljenje ima. Vise su odradili posla ispod tranzita nego iznad hambine carine.

[pirpa]

mislim da je jos jedna "akcija" prema poljinama nekad u julu odnijela jos 90-100 ljudi.

31.07. Poljine

03.08. Kromolj ...

157 boraca Bog te ,nama su prvu vijest rekli 30 do 40 poginulo,sa rahmetli Askom Prazinom

Žali bože života i mladosti...vidiš drug da ni do danas ne žele istinu da kažu...

Što spomenu rahm, Aska, pogledaj po internetu da se ne mogu ni sami složiti kad je poginuo, jedni kažu 08.06 a drugi 31.07

[Emiremir33]

31.07. Poljine

03.08. Kromolj ...

157 boraca Bog te ,nama su prvu vijest rekli 30 do 40 poginulo,sa rahmetli Askom Prazinom

Žali bože života i mladosti...vidiš drug da ni do danas ne žele istinu da kažu...

Što spomenu rahm, Aska, pogledaj po internetu da se ne mogu ni sami složiti kad je poginuo, jedni kažu 08.06 a drugi 31.07

31.7 je poginuo .Znas i sam za neke akcije ili poput ovih pola grada je znalo,a bilo im je pod velom "tajni",a procuri informacija i normalno da ce propasti

[pirpa]

Znam i ja da je 31. poginuo, čak crno na bijelo imam...

nego sam ti spomenuo da ti ukažem kako se današnji pisci historije ne mogu uskladiti

Hoćeš li ti vjerovati da je 26.05 . Na tom dijelu potučen napadač kad je krenuo pješadijskim napadom na porođajnu kliniku i da je natjeran u bijeg 200m od prvobitnog položaja gdje im je bila barikada i priprema..
kažu ljudi..
Da smo imali tad ljudstva, mogli su zauzeti poljine...


A kažu mi isto ljudi za 08.06...kažu da su dvije naše grupa probile liniju do prvi kuća i da su prihvatili otvorenu borbu sa neprijateljem... Tako kažu

[pirpa]

@pirpa od Vidikovca-Zlatišta.Debelog brda-Borka -Jevrejskog groblja do mosta Suade i Olge tj Miljacke. Ako ima nešto arhivskog materijala za taj dio ratišta od 8 juna 1992. bujrum. A mi ostali možemo pokriti sve nizvodno uz Miljacku do Strojorada i Lorisa, Šanca, Deminog i Hrasno brda.

Čini mi se da je dosta te dokumentacije već objavljeno na temi-stari gradi...ako su linkovi čitavi

Meni je samo žao što nisam uspio da skinem onaj snimak što je bio na YouTubeu o razmjeni što ga vode Karkin i Krajišnik

[Emiremir33]

Znam i ja da je 31. poginuo, čak crno na bijelo imam...

nego sam ti spomenuo da ti ukažem kako se današnji pisci historije ne mogu uskladiti

Hoćeš li ti vjerovati da je 26.05 . Na tom dijelu potučen napadač kad je krenuo pješadijskim napadom na porođajnu kliniku i da je natjeran u bijeg 200m od prvobitnog položaja gdje im je bila barikada i priprema..
kažu ljudi..
Da smo imali tad ljudstva, mogli su zauzeti poljine...


A kažu mi isto ljudi za 08.06...kažu da su dvije naše grupa probile liniju do prvi kuća i da su prihvatili otvorenu borbu sa neprijateljem... Tako kažu

26.5 da nije to kad im je onaj Piksi nastradao ,imali su tad gubitaka upali u zasjedu na Betaniji