"Antifašistička politika" i "Blajburška književnost"

[The 51st State]

Upravo.
Srpski politicari se inace satrase od slanja protestnih nota povodom mise, a mediji im inace ne prestaju o tome pisati
Osim , naravno, onog mini cetnika V. Bacanovica koji je po ko zna koji put, u svom.maniru, za ustastvo optuzio Bosnjake. Dok komi - antifisti s Jugo zastavama glumataju moral e vertikale, ziva komedija.

Gdje to?

Daj da i njega ubilježimo u tefter.

Meanwhile, Ivanković dodatno obrazložio svoje protivljenje:

https://www.autograf.hr/antifasizam-kozarackog-kola/

Dosta šuplje.

Svak cast, lijepa sljaga boljsevicima iz kola i njiohovim ideoloskim hajcarosima.

[Novak20]

Nakupilo se materijala.

https://www.dnevnik.ba/teme/jergovicu-i ... ub-fasista

Jergoviću i drugovi, dobro došli u klub “fašista”


Kad god bi se neka javna osoba iz kategorije “poštenih Hrvata” usudila iskočiti iz dominantnog narativa bošnjačkog Sarajeva, automatski je brisana iz “raje” i prekvalificirana u mrsku kategoriju “fašista".

Piše: Nino Raspudić za Večernji.hr.

Fašista” (s karakterističnim mekim “š”), “papak”, “seljak”, “bobanovac”, “ustaša” i “neprijatelj Bosne” u dominantnom dijelu sarajevske javnosti postao sam davno, 2006., u vrijeme kad su Bošnjaci prvi put izabrali Željka Komšića za “hrvatskog” člana Predsjedništva BiH. Fatalno ispadanje iz temeljne sarajevske antropološke kategorije “raje” skrivio sam javnim nastupima u kojima sam govorio o lažnoj građanskoj politici u BiH koja služi kao krinka za nacionalizam brojnijeg naroda. Od cool tipa iz Mostara koji je podigao prvi spomenik Bruceu Leeju na svijetu, preko noći sam im postao gori od tamničara s Heliodroma.

Drugu prevaru s izborom Komšića 2010. nazvao sam zadnjim čavlom u lijes BiH i, s deset godina odmaka, vidim da sam bio potpuno u pravu. Tada se otišlo i korak dalje, nametanjem tzv. platformaške vlasti, u kojoj su hrvatske predstavnike trebali glumiti minorni HSP i notorni Lijanovići, tadašnji halal Hrvati bez izbornog legitimiteta. Komšić je tada na zidu u uredu jednog do drugog držao portret HOS-ovog zapovjednika Blaža Kraljevića i Josipa Broza Tita. Paradoksalno, u to vrijeme su za sarajevske medije svi Hrvati bili ustaše osim pravaša i svi lopovi osim Lijanovića.

Grad se svih tih godina praznio od Hrvata, ljudi koji su cijeli rat proveli u opsadi, a koji su tiho odlazili nakon njega. Sve je očitija postajala laž o “europskom Jeruzalemu”, jer je Jeruzalem multietnički grad, a Sarajevo je danas višenacionalno uglavnom utoliko što u njemu žive muslimani različitih nacija, od Bošnjaka do Arapa. Ostali prijeratni Sarajlije sveli su se uglavnom na staračko stanovništvo, one koji nisu imali gdje i nešto manekena multikulturalizma koji su godinama, neki svjesno, neki nesvjesno, bili korisne budale tuđeg nacionalizma. U međuvremenu se društvo “fašista” i “papaka” povećavalo.

Kad god bi se neka javna osoba iz kategorije “poštenih Hrvata” usudila makar minimalno iskočiti iz dominantnog narativa bošnjačkog Sarajeva, automatski je brisana iz “raje” i prekvalificirana u mrsku kategoriju “fašista”. Mržnja prema novootkrivenim “fašistima” je uvijek veća od one prema starima, jer ispada da su oni bili podmukliji, duže prikrivani hrvatski šovinisti. Njihovo višedesetljetno puhanje u jedra velikobošnjačke politike pod građanskom fasadom pri tome im nije olakotna već otegotna okolnost. Činilo se da su prava raja, a ispali su teški fašisti. Kad danas čitaš sarajevske komentare o Jergoviću ispada da je veći hrvatski nacionalist od generala Glasnovića.

Nas, stare fašiste i paleopapke čini mi se da više i ne mrze. S nama odavno znaju na čemu su. Količina mržnje koja se u Sarajevu danas iskazuje prema kardinalu Puljiću, koji je cijelo vrijeme rata bio u gradu, a dijelom ga i hranio, veća je nego prema Mladiću i ekipi koji su razvaljivali Sarajevo s istim znakovljem s kojim danas “raja” prosvjeduje protiv kardinala i mise za žrtve komunističkog pokolja 1945.

Kulminaciju pomračene totalitarne svijesti, s obzirom na društvenu relevantnost, ne predstavlja tip koji sa sjekirom u ruci javno prijeti kardinalu, već javno obraćanje sarajevskog P.E.N. Centra koje zavrjeđuje biti prenijeto u cijelosti:

“Mi, dolje potpisani članovi i članice P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini, povodom evropskog Dana pobjede nad fašizmom, potvrđujemo svoju odanost antifašističkim vrijednostima slobode, jednakosti i tolerancije među ljudima, koje su istovremeno i vrijednosti koje zagovara Povelja Međunarodnog P.E.N.-a. Zbog toga smatramo da je ideja da se u Sarajevu organizira komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere koji su nastradali u povlačenju fašističkih i nacističkih snaga prema Bleiburgu sramotna za ovaj grad i za ovu zemlju. Antifašistička pozicija koju zastupamo je bolja i humanija strana povijesti, i u to ime, iz poštovanja prema brojnim nevinim žrtvama ustaških zločina, zahtijevamo da se planirana misa otkaže.”

Činjenica da oni 2020. “potvrđuju odanost antifašističkim vrijednostima slobode”, dok antikomunističke ne spominju, posebno je bizarna kad se taj staljinistički pojam (Berlinski zid se u DDR-u službeno zvao “Antifašistički zaštitni zid”) vezuje uz toleranciju. Misa za vojnike i civile pobijene bez suđenja za njih je “komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere”. Oni zahtijevaju da se misa otkaže, kao da je slet ili koncert.

Nakon ove objave iz članstva P.E.N.-a istupili su Ivica Đikić, Miljenko Jergović, Željko Ivanković i Ivan Lovrenović. Posljednja trojica su bila među osnivačima centra P.E.N.-a u opkoljenom Sarajevu 1992. Objavili su i razloge istupanja što je izazvalo lavinu mrzilačkih komentara i njihovu prekvalifikaciju, s kardinalom, u klub fašista u kojem smo se mi sretniji našli odavno.

Čini se kako će uskoro Željko Komšić ostati posljednji, barem nominalno, nebošnjački član raje. Kardinal Puljić je, nakon hajke u kojoj je Komšić imao istaknutu ulogu, izjavio da ga više neće pozivati na prijeme. Pravo pitanje je zašto ga je pozivao do sada i davao mu time legitimitet. Ali ne treba tražiti dlaku u jajetu sada kad smo u istom klubu.

S novopridošlima možemo podijeliti iskustva, prije svega da se ništa ne gubi kad se ispadne iz kruga “prave raje” i apelirati da sada konačno promisle - je li čitava jedna nova generacija, od Orašja do Mostara, stvarno bila u krivu, jesu li svi ti šušnjari, pepići, milovići i knezovići zadrti hrvatski šovinisti, pače “fašisti”, ili su odrastajući pod stalnom “antifašističkom” medijskom batinom samo ranije progledali, prenosi Večernji.hr

[black]

U pitanju je jako kompleksna priča. Najteže su situacije kada se više društvenih dimenzija lomi na jednom događaju, a ovo je baš ta situacija.

U istom momentu se govori o historiji, ideološkom silovanju te iste historije, ličnom stavu, pravu na lični stav, aktuelnim politikama i politikama kojima je mjesto u muzeju, pravu na vjeru i vjerske obrede, pravu na protest protiv bilo čega, ljudskim pravima uopćeno...

Sve gore navedeno pripada svakodnevnici jednog pluralnog i modernog društva, a silno žuljanje koje osjetimo dok se to sve dešava, samo govori koliko još uvijek nismo blizu tog modernog, normalnog, zapadnog modela liberalne demokratije u kojoj ima mjesta za sve.

Da ne bih pisao nadugo i naširoko evo par teza za razmišljanje:

Jergović može i ima pravo misliti šta hoće, kao što svako može imati stav o njemu. Ja ga odavno ne mirišem, jer imam osjećaj da ni on ne zna kakav mu je stav. Ono što zna je da ima problem sa Sarajevom, pa koristi svaku situaciju da se obračuna. Ne mislim da je neki simpatizer ustaške ideologije, a još manje borac za njegovanje svetih sakramenata. Ono što sam siguran jeste da je u suštini jedan ljigavi pragmatik koji je u svojoj karijeri preko noći počeo pisati hrvatskim novogovorom, na teme koje nemaju veze sa radovima koji su od njega načinili dobrog pisca: onima u kojima dominira Sarajevo. Kao i mnogi koji se nisu uspjeli presaditi u novu sredinu i zadržati taj kul faktor (Nele, Kusturica...) i on indirektno krivi Sarajevo za plato koji je dosegao u svom pisanju. Kao što Kusturica nije snimio ništa vrijedno spomena poslije Doma za vešanje, o Neletu da ne govorimo, tako i Jergović vjerovatno svakodnevno pizdi jer ga prepoznaju po Čitankama i Marlborou, a ne po uvlakačkim Dverima od oraha. U suštini, politizacija ličnog kompleksa i sukoba sa mjestom iz kojeg dolaziš, koje te kreativno progoni i od tebe pravi idiota. Kada pogledamo njegove fotografije iz te dvije faze, nije ni čudo što je bijesan. Od sarajevskog kulera do hibridnog looka Draže-Superhik-nadrkanog hipstera u godinama.

Međutim, puno je bitnije to kako ove situacije izbace na površinu gomilu dokaza koje govore o bolestima našeg društva. Fascinantno mi je za šta i protiv čega se kod nas protetuje i silna količina ludila i licemjerstva u svemu tome. Pokradoše nam milione, ubijaju mlade ljude bez kazne za počinioce, korupcija na svakom koraku, nepotizam, odgađaju izbore... katastrofa na katastrofu i onda 5 hiljada ljudi upo korone izađe na ulicu i svjesno rizikuje zdravlje sebe i ostalih, radi neke ideološke poruke!
Ubijte me, ali ovo je društvo sa apsolutno poremećenim sistemima vrijednosti.

Daleko od toga da nije trebalo protestovati, ali žar za ideološkim borbama, naspram beskonačno bitnijih stvari, govori zašto smo tu gdje jesmo.
Jednostavno, misleća masa obrazovanih živi previše dobro, da bi se bavila temama stvarnog života. Ona sebi može priuštiti politiku kao životni assesoar, aktivnost koja ih oplemenjuje, ali ne i društvo oko njih. Ja samo tako mogu objasniti ovako poremećen sistem u kojem se protestuje protiv nečega što je objektivno trećerazredno. Da te iste ljude vidim na protestima za Dženana Memića, milionskih krađa njihovog novca (kiosk od 250 hiljada, Budnjo i voda, respiratori, krađa izbora, odgađanje izbora, nesposobna Vlada na svakom nivou...), rekao bih, OK, i ovo je pravi protest. Ovako pored svega toga, tebe pali sukob od prije 70 godina toliko da izmiliš iz svoje zone komfora sa crvenom istorijskom zastavom i protestuješ!!! Da stvar bude paradoksalnija, svake godine ti se okupi par hiljada živih četnika u Višegradu i ti to iskuliraš, ne digneš se na ulicu? Šta, to su neki drugi četnici za razliku od onih što ih je Sava Kovačević progonio na Neretvi? Ne kontam, majke mi?!?! Dižeš glas da se ne povampiri fašizam, a svake godine ti se hiljade četnika od krvi i mesa, ne nekih zombija ili duhova okupi i oni ti nisu zvono na uzbunu?

Čovječe, vi živite fenomenalno ako su to vaši prioriteti i ovo društvo će ostati rupa, ako od vas zavisimo.

Isto tako, hajmo malo prestati kidnapovati, ideološki silovati i vremenski ograničavati antifašizam. Antifašizam jeste naziv za jednu globalnu borbu protiv diaboličnog zla, ali je daleko od unificirane ideologije. Antifašisti su bili i francuski nacionalisti u pokretu otpora, američki patrioti na pacifiku, sovjetski komunisti i britanski, holandski rojalisti. Da, nepobitna istina je kod nas su borbu na plećima iznijeli partizani i tu nema nikakve sumnje. Što ne znači da su bili anđeli i da nisu zajebali štošta na kreditima te iste borbe.

I zašto, najglasniji samoproglašeni antifašisti u nas, po pravilu ignorišu posljednju antifašističku borbu u Evropi, borbu Bosne i Hercegovine za multikulturalno demokratsko društvo 90ih protiv tih istih četnika i ustaša? Partizani su OK i pravi antifašisti kada se bore protiv četnika i ustaša, ali nedo Bog da se na protest ponese zastava sa ljiljanima, tobejarabi. Oni su se borili protiv nekih drugih ustaša i četnika? Zato što je ta politička borba kompromitovana na razne načine (Bošnjakizacija, SDA, pristanak na tronožac...)? Pa i partizanska borba nam je donijela jednopartijsku diktaturu, goli otok, neravnopravnost naroda (Albanci i Bošnjaci nisu bili narodi), verbalni delikt, UDBU, OZNU, truhle kompromise sa nacionalistima (četnici u partizanima) pa je opet možemo progutati. Hajmo malo ne biti licemjeri, pa jednima mjeriti po jednim a drugima po dosta strožijim aršinima.

Na temu tolerancije i prihvatanja drugog i drugačijeg: Pa majkumu, ko god je pogledao bar jedan američki film u kojem se nad nekim zločincem izvršava smrtna kazna, zna da je svećenik neizbježan dio rituala! Vi tek sada skontali da katolici mole i za duše zločinaca? Da još više zakuham, hajmo sebi postaviti pitanje, koja je razlika između jedne mise, vjerskog obreda koji se i najvećim zločincima održava zadnjih 2000 godina, tačnije od samog nastanka te vjere i jedne gay parade. Zašto je pravo na seksualnu slobodu bitnije od prava na vjeroispovjest? Apsolutno je nebitno što vam je jedno draže od drugog, između to dvoje nema razlike, ma kako prezirali jedno ili drugo.

U oba slučaja imamo jednu skupinu, koja prezire drugu skupinu. Rituali, životni stil i sistemi vrijednosti se često suprotstavljaju pa i direktno sudaraju i isključuju kod ovih skupina. Obje skupine polažu pravo na apsolutnu ispravnost svojih svjetonazora i životnih stilova, samo ih crpe iz različitih izvora. Katolici se pozivaju na Božji autoritet a gay populacija na slobode modernog svijeta.

I jedan bolan zaključak, ako se borimo za liberalno društvo zapadnog tipa, obje skupine imaju pravo da egzistiraju, protestuju i imaju svoje rituale. Budimo sretni da nemamo Balajburg paradu. A morali bi je dopustiti da se skupe bez fašističkih obilježja, ma kako je prezirali!

Učimo se demokratiji i suživotu, na pravim osnovama. Liberalno društvo nije samo društvo liberala koji se međusobno tapšu po leđima i kuraže, nego inkluzivno društvo za sve, dok god ne ugrožavaju druge. Kako god vam to teško progutati, misa je ritual star 2000 godina i sve što možemo jeste neprisustvovati. Svakako se održava između četiri zida . Ovo govorim kao prakticirajući musliman koji ima bezbroj primjedbi na samu dogmu katoličke crkve, ali itekako znam da je sloboda bitnija od toga.

Sve gore navedeno, što razumnog čovjeka tjera da se ubandači od licemjerstva, gluposti, zaslijepljenosti, je samo i isključivo moguće zbog robovanja ideologiji, a ne zdravom razumu. Nema drugog objašnjenja, apsolutno. Samo ti ideološke naočale mogu dati ovakvu sliku svijeta oko tebe, da si u stanju vući ove poteze i biti ubijeđen u vlastitu moralnu superiornost i ispravnost. Zbog istih tih naočala nećeš vidjeti da od sebe praviš apsolutnog idiota i suštu suprotnost od onoga za šta misliš da se boriš.

post koji pase za dosta aktuelnih tema, svaka cast lafe

[salik79]

Nije se pridruzio, nego je zarobljen i mobilisan u partizane (nije imao izbora). Kada se otkrilo o kome je rijec osudjen na smrt vjesanjem.

Cetnicki zlocinci nisu zarobljavani, nego su se dobrovoljno prikljucivali partizanima, odmah dobivsi cin komandanta i nikada im nije sudjeno za zlocine.

Uoci razliku:

Vrhovni štab smjestio se je u hotelu ‘Gorstl’. Rekli su mi, da me je Tito već očekivao, da odem, on je u sobi. U predsoblju me je zaustavio pratilac, rekavši mi da ima netko kod Tita. Nakon nekog vremena izišao je Strajo Kocović, bradat, obučen je bio u oficirsku uniformu sa čizmama. Preko ramena visili su mu redenici. Na šubari je imao petokraku. Nije me pozdravio samo je čudno pogledao u moj M.P. i bombe na kajišu. Tito ga je ispratio na vrata.

– Šta ovaj radi kod Tebe? pitao sam Tita. – To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi. Šaljem ga danas sa Borom Tosovićem u Čelebiće da mobiliziraju još jedan odred.

Pravio sam zabilješke o razgovorima sa ljudima muslimanima i katolicima, koji su klani i Srbima četnicima koji su klali. Pogledao sam sva zgarišta i mjesta gdje su četnici vršili klanja i obišao četnički zatvor, u kome su zidovi bili poprskani krvlju i mozgom. Pogledao okolna srpska i muslimanska sela. Pošto sam imao jugoslavensku oficirsku uniformu, kožni kaput, pištolj, MP, jašio konja, to su prema meni Srbi seljaci bili povjerljivi u uvjerenju, da sam Srbin.

– Kakovi ste, brate, vi Srbi, – pitali su me Srbi seljaci, kad ne date da istrijebimo Turke?

– Nije srpstvo valjda u strijeljanju muslimana. – Pokušao sam da im objasnim, kako žive drugi narodi i da je sramota što se kod nas radi. – Samo da vi odete. Daćemo mi njima, – kazala mi je jedna žena.

Muslimani su bili prestrašeni. Nisu se nama tužili, niti se na nas nešto obraćali. Jedanput šetajući uz Drinu sreo sam jednu muslimanku, koja mi je prišla.

– Ja sam majka Ibra Muftića, on je sa tobom išao u školu i družio se s tobom.

– Da, da, sjećam se. Šta je s Ibrom?

– Zaklali su ga, i oca mu i sestru i mlađeg mi sina Abdurahmana. Mene su htjeli i jedan kaže: – Ostavite nju neka živi i neka priča kakva sudbina je zatekla Turke.

– A tko je to učinio?

– Popadić Ranko i Zecević. Danas sam ih srela obadvojicu – Popadić je vaš -, komandir.

Otrčao sam u komandu mjesta, Čolaković Rodoljub i Risto Tosović su bili tamo. Ispričao sam im uzbuđen sve to i tražio, da se ovi koljači uhapse.

Čolaković i Tosović nisu nimalo bili začuđeni niti uzbuđeni ovom pričom. Čolaković mi je rekao:

– Kada bi mi hapsili koljaće među ovdašnjim Srbima, onda bi pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika.

– Pa to je strašno, drugovi, da mi ništa ne radimo, nego ih još primamo u naše redove.

– Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba, rekao mi je Tito kad sam tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.

– Ali to nije protusrpska politika. To je protukoljačka politika i ja sam uvjeren, da to nije na svim mjestima tako. – Ti izgledas slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš, rekao mi je Tito opraštajući se.

Tada sam shvatio, da sam nemoćan. Plivati uz bujicu meni samome bilo je nemoguće. To nisu bili dani mojih sumnja, to su bili momenti, kada sam bio na rubu definitivnoga prekida i tada mi je sinula u glavu misao da napustim redove partizana. Ali ja sam znao, ako tu namjeru pokažem, biti ću nemilosrdno srijeljan. Da pobjegnem? Tada se nije moglo birati. Oko mene bili su samo ustaše, četnici i Nijemci.

Možda sam trebao svoj stav zatajiti. Ne protiviti se stavu Vrhovnog štaba i tek sa čvrste pozicije jednog komandnog položaja nastojati učiniti, što se može. Ali ja sam tada smatrao za svoju dužnosti, da upozorim na pogreške pokreta i komande.

Strahinju Kocovica kojeg Adil spominje su na kraju takodjer ubili partizani.

Moguce, ne sporim, ali i dalje ostaje cinjenica ono na sta ukazujem, odnosno na sta su ukazivali rahmetli Adil, Pasaga i mnogi drugi.

[salik79]

Znam kakva je bila zvanicna politika, samo sam govorio o osjecaju pripadnosti. I "drug" Mosa Pijade je smatrao kako '"nismo narod", pa ga ne poslusasmo.

Ja govorim o izjasnjavanju. Nesto su morali biti.

Drug Pijade je bio i za podjelu Bosne i konacno "rjesenje bosanskog pitanja".

Ma kontam, samo to "hrvatstvo" medju bosanskohercegovackim muslimanima nije bilo opceprihvaceno od strane masa, vec ograniceno na dio politicke/intelektualne/vjerske elite. Pocetno odusevljenje uspostavom.NDH, kao protuteza srpskom ugnjetavanju, pljacki, sikaniranju u periodu izmedju dva rata, je vrlo brzo splasnulo.
A sto se Mose tice isti je bio eklatantan primjer srpskog komuniste tog vremena

Nije to bilo "hrvatstvo" iz ubjedjenja, nego primoranosti, da ne bi u vlastitoj zemlji bio "ostali", ili "neopredjeljen", jer Bosnjak, a ni Musliman, nisi mogao biti. Vec sam spominjao, oba djeda su mi bili Hrvati, a nane "podijeljene" - jedna Hrvatica, druga Srpkinja.

A, Mose je bio klasicni cionista, licemjer na kub.

[palermo]

Niko ne moze igrati ponovo utakmicu. Ovdje govorimo o mitovima koji se biraju za legendu o naciji. Taj temelj je bitan i jako je pateticno izabrati bas ove gubitnike.

Sportskim zargonom, ako si imao igrace i u reprezentaviji Brazila i Njemacke i mozes izabrati koga da isteknes, malo je cudno uzeti one sto su primili 7 golova.

Pa mitovi su u principu odraz subjektivnog doživljaja proživljenog iskustva nekog kolektiviteta. Koji se tokom vremena dograđuju u zavisnosti od konteksta vremena u kojem živimo
Ne mislim da bi trebali ići u valorizaciju mitova i procijenjivati da li je bolji kosovski mit, hrvatski mit o Blajburgu kao stratištu Hrvata, bošnjački mit o Blažu Kraljeviću i HOS-u kao borcima za jedinstvenu BiH ili jugonostalgičarski mit o Jugoslaviji kao rajskoj zemlji.

Ergo, da se vratim na misu, sve dok se taj mit zadržava unutar internog kolektiviteta ( a misa jeste), ne vidim otkud nekom pravo da se miješa u to. Da su na ulicu izvedeni crnokošuljaši, ili pokušale paradirati osobe sa ustaškim zanmenjem, onda bi država imala obavezu da intervenira , a ako ne bi država intervenirala, onda bi i protesti imali puni smisao. Ovako, bojim se da se ulazi u osjetljivo polje u kojem neki sebi daju za pravo da drugima određuju norme, vrijednosti po kojima će se ponašati unutar svoga kolektiviteta. I ne samo da je osjetljivo nego je to i uzaludan posao.

I samo da se vratim na sport i sportsku terminologiju. Ako imaš u velikim klubovima (bolja je paralela nego reprezentacije) igrače iz Bosne i Hercegovine, nećeš ti istaći ili navijati za onoga ko igra u boljem i uspješnijem klubu, nego onoga ko je bliži kolektivitetu i vrijednostima kolektiviteta koji vas veže. Očit primjer ti je Džeko kontra Salihamidžića.

[Milenkov buraz]

Vrijedi pročitati...

Ja mislim / Dr. Borislav Despot pisao Miljenku Jergoviću: Đavo je uvek u detaljima...

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... KRGFtf5DII

Ne slazem se najtacnije

Najantifasisticki grad po datim borcima i svemu je Sibenik ubjedljivo pa Split..sva im je mladost izginula

Preporucujem na str."znaci.net" knjigu od 3/4toma Sarajevo u NoBU..od 10 autora svih nacionalnosti iz 70'tih godina...masa masa masa detalja..
Dosta su i potomci"kuferaša" iznijeli antifasizam...Nazalost elita dobrano Bosnjaka je 1941 i 42 podrzava Ustase u globalu ,recimo za razliku od Mostara...
Volio bih naci ozbiljnu jaku literaturu o Mostaru tokom 2 sv.rata

Autor je mislio na trenutno stanje ne kako je bilo u prošlosti. Šibenik i Split su danas samo sjene onog doba. Izgleda odavno nisi bio dole?

[Škobo Habu]

Ne, razočarani su mnogim drugim stvarima, a ovo je zadnja kap u čaši trpljenja bh Hrvata kome je ovo domovina. A u domovini nema ili neće biti mjesta za njih ako misle svojom glavom. Mali problem je onaj „seljački“ što oni mogu otiči iz BiH ali neće BiH iz njih.

Ne radi se o nikakvoj "kapi koja je prelila čašu", već o nečemu što je izvjesno duže vrijeme.

Ideološki razdor između potpisani i "otpisani" je učljiv već dugi niz godina, tako da je misa samo kulminacija tog razlaza.

Naročito mi je žao Lovrenovića koji baš ćuti BiH. je dubinski skenirao domovinu, dobrim dijelom očima fratara Bosne srebrene s kojima se danas, nažalost, sprdaju mnogi. Tražio, razmišljao, pisao, ponudio Ivan L. historijske uzroke trvenja, posljedice i moguće građenje trajnog mira u BiH kroz odustajanje od dominacije jednih nad drugim u zajedničkoj domovini.
Malo je kada se uporedi što su pisali prije njega neki drugi sa političkim aspiracijama ?.

Lovrenovićev nesporazum sa "antifašističkom" sarajevskom intelektualnom kremom započinje već sredinom prošlog desetljeća.
Sav nesporazum počinje od njegovog teoretskog promišljanja unutarnjeg uređenja BiH po modelu konsocijacije. Tada je još uvijek pisao za "BH Dane".

Ušao je u polemiku sa određenim bošnjačkim intelektualcima, građanske provenijencije, koji su ga - sve zbog nerazumjevanja - optužili da je takav model, zapravo, podjela BiH po etničkim šavovima. Od tog momenta imamo postepeno povlačenje Lovrenovića iz javnih rasprava po medijima.

U isto to vrijeme, jedan Ivo Lučić, baš kao i mnogi raspudići u nastajanju, o Lovrenoviću nisu ništa drugo mislili doli da je samo jedan od onih Alijinih Hrvata u službi bošnjačkog centrizma. Takvi mu, eto, danas žele dobrodošlicu. I njemu i Jergoviću.

Ono što hoću da kažem - Lovrenović je ovakvim istupom došao u dosta nezgodnu poziciju. Dok ga sarajevski "antifašistički" sentiment doživljava kao fašistu, što je notorna glupost, na herceg-bosanskoj intelektualnoj sceni se njegov izlazak iz P.E.N-a doživljava kako konačna potvrda njegovog biranje strane.

Sada se, kao i petorica drugih članova Centra uvjerio da više nikome do njegovog/njihovog nije stalo. Nacija i vjera, laž i prevara, a ne istina, pomirennje i pravna država ravnopravnih naroda i ljudi vodilje su ovog P.E.N.-ovog i mnogih drugih ideoloških pamfleta.

Uglavnom, izlazak iz Centra je manja šteta bh Hrvatima, velika šteta za BiH, Bošnjake i multi-kulti komponentu bh društva. Koliko i kako god mnogi mislili da nije.

Realno gledajući, P.E.N nikada nije dobio na javnom značaju kao sada. Upravo zbog ovakve vrste skandala.

Njegov uticaj, njegovi stavovi, njegovi članovi su imali sasvim efemeran, da ne kažem - čisto pozerski uticaj na samo društvo.

Jedan Jergović je, recimo, odavno i tijelom i duhom napustio sarajevsku kotlinu, baš kao i sam P.E.N.
On se svakom novom knjigom poništi, pa tako i poništi sve ono što je bio do jučer, a kamo li šta je bio prije trideset godina.

Ivanković je odavno u toj nekoj vrsti "vitkimizacijskog" odnosa spram položaja Hrvata u BiH, prvenstveno što njihov položaj promatra kroz prizmu ratnih dešavanja u rodnom mu Varešu, pa se, eto, nikada nije sjetio objasniti fenomen kako to da u tom njegovom Varešu, kandidat za načelnika iz HDZ-a pobjedi bošnjačkim glasovima, i pored sve te opšte majorizacije, i zašto tako nešto nije moguće u Stocu, recimo?

Mlakić je opet neko koje svoje kolumne pisao u jednom posve HDZ mediju tipa Dnevnika.ba, pa je njegovo politička korektnost dosta upitna, jer pisati za mediji, koji je koristio pogrdne naziva za Bošnjake i širio netrpeljivost prema istim, dosta je kompromitirajuća pozicija.
EDIT: Pisao je za medij u kojem se ABIH nazivala "takozvanom", dok su VRS i HVO bile posve legitimne vojske - navodim samo jedan od primjera.
Uglavnom, šaroliko je društvo u pitanju.

[palermo]

Autor je mislio na trenutno stanje ne kako je bilo u prošlosti. Šibenik i Split su danas samo sjene onog doba. Izgleda odavno nisi bio dole?

Kojeg doba ? Kad su auta sa beogradskim registracijama završavala u moru ?

[Milenkov buraz]

Autor je mislio na trenutno stanje ne kako je bilo u prošlosti. Šibenik i Split su danas samo sjene onog doba. Izgleda odavno nisi bio dole?

Kojeg doba ? Kad su auta sa beogradskim registracijama završavala u moru ?

Tom o kojem ti govoriš. Uostalom nebitno

[palermo]

Tom o kojem ti govoriš. Uostalom nebitno

Ma u suštini jeste nebitno, jedino sam hotio reći da nema potrebe za idealiziranjem.....

[Milenkov buraz]

Ne, razočarani su mnogim drugim stvarima, a ovo je zadnja kap u čaši trpljenja bh Hrvata kome je ovo domovina. A u domovini nema ili neće biti mjesta za njih ako misle svojom glavom. Mali problem je onaj „seljački“ što oni mogu otiči iz BiH ali neće BiH iz njih.

Ne radi se o nikakvoj "kapi koja je prelila čašu", već o nečemu što je izvjesno duže vrijeme.

Ideološki razdor između potpisani i "otpisani" je učljiv već dugi niz godina, tako da je misa samo kulminacija tog razlaza.

Naročito mi je žao Lovrenovića koji baš ćuti BiH. je dubinski skenirao domovinu, dobrim dijelom očima fratara Bosne srebrene s kojima se danas, nažalost, sprdaju mnogi. Tražio, razmišljao, pisao, ponudio Ivan L. historijske uzroke trvenja, posljedice i moguće građenje trajnog mira u BiH kroz odustajanje od dominacije jednih nad drugim u zajedničkoj domovini.
Malo je kada se uporedi što su pisali prije njega neki drugi sa političkim aspiracijama ?.

Lovrenovićev nesporazum sa "antifašističkom" sarajevskom intelektualnom kremom započinje već sredinom prošlog desetljeća.
Sav nesporazum počinje od njegovog teoretskog promišljanja unutarnjeg uređenja BiH po modelu konsocijacije. Tada je još uvijek pisao za "BH Dane".

Ušao je u polemiku sa određenim bošnjačkim intelektualcima, građanske provenijencije, koji su ga - sve zbog nerazumjevanja - optužili da je takav model, zapravo, podjela BiH po etničkim šavovima. Od tog momenta imamo postepeno povlačenje Lovrenovića iz javnih rasprava po medijima.

U isto to vrijeme, jedan Ivo Lučić, baš kao i mnogi raspudići u nastajanju, o Lovrenoviću nisu ništa drugo mislili doli da je samo jedan od onih Alijinih Hrvata u službi bošnjačkog centrizma. Takvi mu, eto, danas žele dobrodošlicu. I njemu i Jergoviću.

Ono što hoću da kažem - Lovrenović je ovakvim istupom došao u dosta nezgodnu poziciju. Dok ga sarajevski "antifašistički" sentiment doživljava kao fašistu, što je notorna glupost, na herceg-bosanskoj intelektualnoj sceni se njegov izlazak iz P.E.N-a doživljava kako konačna potvrda njegovog biranje strane.

Sada se, kao i petorica drugih članova Centra uvjerio da više nikome do njegovog/njihovog nije stalo. Nacija i vjera, laž i prevara, a ne istina, pomirennje i pravna država ravnopravnih naroda i ljudi vodilje su ovog P.E.N.-ovog i mnogih drugih ideoloških pamfleta.

Uglavnom, izlazak iz Centra je manja šteta bh Hrvatima, velika šteta za BiH, Bošnjake i multi-kulti komponentu bh društva. Koliko i kako god mnogi mislili da nije.

Realno gledajući, P.E.N nikada nije dobio na javnom značaju kao sada. Upravo zbog ovakve vrste skandala.

Njegov uticaj, njegovi stavovi, njegovi članovi su imali sasvim efemeran, da ne kažem - čisto pozerski uticaj na samo društvo.

Jedan Jergović je, recimo, odavno i tijelom i duhom napustio sarajevsku kotlinu, baš kao i sam P.E.N.
On se svakom novom knjigom poništi, pa tako i poništi sve ono što je bio do jučer, a kamo li šta je bio prije trideset godina.

Ivanković je odavno u toj nekoj vrsti "vitkimizacijskog" odnosa spram položaja Hrvata u BiH, prvenstveno što njihov položaj promatra kroz prizmu ratnih dešavanja u rodnom mu Varešu, pa se, eto, nikada nije sjetio objasniti fenomen kako to da u tom njegovom Varešu, kandidat za načelnika iz HDZ-a pobjedi bošnjačkim glasovima, i pored sve te opšte majorizacije, i zašto tako nešto nije moguće u Stocu, recimo?

Mlakić je opet neko koje svoje kolumne pisao u jednom posve HDZ mediju tipa Dnevnika.ba, pa je njegovo politička korektnost dosta upitna, jer pisati za mediji, koji je koristio pogrdne naziva za Bošnjake i širio netrpeljivost prema istim, dosta je kompromitirajuća pozicija.
EDIT: Pisao je za medij u kojem se ABIH nazivala "takozvanom", dok su VRS i HVO bile posve legitimne vojske - navodim samo jedan od primjera.
Uglavnom, šaroliko je društvo u pitanju.

Upratio sam tvoje pisanje na ovoj temi i onoj o Jergoviću i tvoje pisanje se izdvaja od ostalih što iznosiš stvari koje su malo poznate javnosti, barem običnom narodu. Samo da pohvalim, vidi se da si na izvoru informacija ili pratiš taj segment. Bravo!

[Milenkov buraz]

Tom o kojem ti govoriš. Uostalom nebitno

Ma u suštini jeste nebitno, jedino sam hotio reći da nema potrebe za idealiziranjem.....

Auto teksta na koji si se referisao i nije idealizirao, pročitaj ponovo.

[madner]

Niko ne moze igrati ponovo utakmicu. Ovdje govorimo o mitovima koji se biraju za legendu o naciji. Taj temelj je bitan i jako je pateticno izabrati bas ove gubitnike.

Sportskim zargonom, ako si imao igrace i u reprezentaviji Brazila i Njemacke i mozes izabrati koga da isteknes, malo je cudno uzeti one sto su primili 7 golova.

Pa mitovi su u principu odraz subjektivnog doživljaja proživljenog iskustva nekog kolektiviteta. Koji se tokom vremena dograđuju u zavisnosti od konteksta vremena u kojem živimo
Ne mislim da bi trebali ići u valorizaciju mitova i procijenjivati da li je bolji kosovski mit, hrvatski mit o Blajburgu kao stratištu Hrvata, bošnjački mit o Blažu Kraljeviću i HOS-u kao borcima za jedinstvenu BiH ili jugonostalgičarski mit o Jugoslaviji kao rajskoj zemlji.

Ergo, da se vratim na misu, sve dok se taj mit zadržava unutar internog kolektiviteta ( a misa jeste), ne vidim otkud nekom pravo da se miješa u to. Da su na ulicu izvedeni crnokošuljaši, ili pokušale paradirati osobe sa ustaškim zanmenjem, onda bi država imala obavezu da intervenira , a ako ne bi država intervenirala, onda bi i protesti imali puni smisao. Ovako, bojim se da se ulazi u osjetljivo polje u kojem neki sebi daju za pravo da drugima određuju norme, vrijednosti po kojima će se ponašati unutar svoga kolektiviteta. I ne samo da je osjetljivo nego je to i uzaludan posao.

I samo da se vratim na sport i sportsku terminologiju. Ako imaš u velikim klubovima (bolja je paralela nego reprezentacije) igrače iz Bosne i Hercegovine, nećeš ti istaći ili navijati za onoga ko igra u boljem i uspješnijem klubu, nego onoga ko je bliži kolektivitetu i vrijednostima kolektiviteta koji vas veže. Očit primjer ti je Džeko kontra Salihamidžića.

Mitovi su ono iz proslosti na osnovu cega zelimo graditi buducnost. Tako je mit o americkom snu i ljudima koji su postali milioneri zelja da Amerika bude zemlja mogucnosti.
Naravno da trebamo, to nam kaze gdje se susjedi krecu u buducnosti. Kosovski i Bleiburski mitovi su pogubni za te nacije, jer su centralni stubovi. HOS nije, ne gradimo suzivot na osnovu te formacije.

Ljudi imaju problem da shvate da je demokratsko pravo saucesnika NDH da odrze misu i da nemamo pravo da im to zabranimo. Niti smo zabranili, niti smo im uskratili to pravo. Takodje je demokratsko pravo gradjana da odrze proteste protiv te mise i velicana tog rezima. Odredjivanje normi se zove drustvo, to je skup normi koji se vremenom mogu promjeniti i razni pokreti to i jesu uradili. Naravno da nije uzaludno, a jesu mnogi osjetljivi. Ne razumiju pravo na protest protiv njihovog misljenja.

Dzeko kontra Salihamidzica nije neka dilema, jer su oba izuzetno pozitivni primjeri. Praviti neku laznu dilemu oko njih nema smisla.

[Škobo Habu]

Upratio sam tvoje pisanje na ovoj temi i onoj o Jergoviću i tvoje pisanje se izdvaja od ostalih što iznosiš stvari koje su malo poznate javnosti, barem običnom narodu. Samo da pohvalim, vidi se da si na izvoru informacija ili pratiš taj segment. Bravo!

To je zato što sam godinama pratio i čitao dosta domaće i regionalne štampe.

Aktivno se učestovalo i na susjednim forumima po nekim pitanjima, pa ti sve to, u ovom momentu, dođe dragocjeno u razumjevanju cijele situacije.

Ovo što se dešava na domaćoj intelektualnoj sceni nije ništa novo. Ništa iznenađujuće. Ništa skandalozno.
Ovo društvo se raspada na proste faktore već godinama i nikako da se raspe.

Onome čemu svjedočimo konkretno - jeste raspad jednog naivnog i uzaludnog sna o tome da će nam ljudi poput Željka Komšića donjeti prosparitet.
Politika Željka Komšića nam je donjela samo dalje podjele. Problem je što je to većina kasno shvatila.

[Novak20]

.......
Ljudi imaju problem da shvate da je demokratsko pravo saucesnika NDH da odrze misu i da nemamo pravo da im to zabranimo. Niti smo zabranili, niti smo im uskratili to pravo. Takodje je demokratsko pravo gradjana da odrze proteste protiv te mise i velicana tog rezima. Odredjivanje normi se zove drustvo, to je skup normi koji se vremenom mogu promjeniti i razni pokreti to i jesu uradili. Naravno da nije uzaludno, a jesu mnogi osjetljivi. Ne razumiju pravo na protest protiv njihovog misljenja.

Dzeko kontra Salihamidzica nije neka dilema, jer su oba izuzetno pozitivni primjeri. Praviti neku laznu dilemu oko njih nema smisla.

Oni koji su održali misu nisu nikakvi "saučesnici NDH". Ne znam ni da su bili rođeni prije 1945., a ako jesu, čudi me za Franju Topića koji je misi prisustvovao da je "saučesnik NDH".

Meni su veći suučesnici NDH oni koji žive i rade u stanovima i poslovnim prostorima žrtava holokausta i ustaškog režima bez ikakve naknade nasljednicima ili jevrejskoj zajednici.

[palermo]

Mitovi su ono iz proslosti na osnovu cega zelimo graditi buducnost. Tako je mit o americkom snu i ljudima koji su postali milioneri zelja da Amerika bude zemlja mogucnosti.
Naravno da trebamo, to nam kaze gdje se susjedi krecu u buducnosti. Kosovski i Bleiburski mitovi su pogubni za te nacije, jer su centralni stubovi. HOS nije, ne gradimo suzivot na osnovu te formacije.

Ljudi imaju problem da shvate da je demokratsko pravo saucesnika NDH da odrze misu i da nemamo pravo da im to zabranimo. Niti smo zabranili, niti smo im uskratili to pravo. Takodje je demokratsko pravo gradjana da odrze proteste protiv te mise i velicana tog rezima. Odredjivanje normi se zove drustvo, to je skup normi koji se vremenom mogu promjeniti i razni pokreti to i jesu uradili. Naravno da nije uzaludno, a jesu mnogi osjetljivi. Ne razumiju pravo na protest protiv njihovog misljenja.

Dzeko kontra Salihamidzica nije neka dilema, jer su oba izuzetno pozitivni primjeri. Praviti neku laznu dilemu oko njih nema smisla.

Ma HOS sam uzeo oportunistički kao primjer ( u svakom od nas čuči mali oportunista) jer nisam htio da sad izazivam još nekih tenzija na temi. Naravno da to nije centralni stub, mada jeste u funkciji mantre o suživotu. Mogu se ja uslovno složiti sa tobom da su kosovski i bleajburški mit pogubni za te nacije, ali zaista mislim da nije na meni da mijenjam tuđe mitove.

Oko ovog boldiranog ću se složiti. Ali to sa sobom povlači i posljedice. Između ostalog da neki ljudi, koji ne bi trebali, se počinju osjećati neugodno u ovoj sredini (mislim konkretno na Sarajevo). I zbog toga je odgovornost onih političkih partija koje barem nominalno sebe deklariraju kao multietničke ( a koje su pozivale na proteste) zapravo najveća. Mogao je SUBNOR organizovati sto puta te proteste, niko se ne bi na njih obazreo da nije bilo upravo tih stranaka i njihovog medijskog upliva. Al opet ako oni misle da je to ispravan način, onda dobro. Ja ne mislim.

Nije pitanje jesu li Džeko i Salihamidžić pozitivni primjeri, nego pitanje sa kim se identificira kolektivitet iz kojeg su potekli. Sa Džekom, naravno...iako je Salihamidžić i osvajač lige šampiona, i igrao za Bajern i Juventus.....džaba.

[The 51st State]

.......
Ljudi imaju problem da shvate da je demokratsko pravo saucesnika NDH da odrze misu i da nemamo pravo da im to zabranimo. Niti smo zabranili, niti smo im uskratili to pravo. Takodje je demokratsko pravo gradjana da odrze proteste protiv te mise i velicana tog rezima. Odredjivanje normi se zove drustvo, to je skup normi koji se vremenom mogu promjeniti i razni pokreti to i jesu uradili. Naravno da nije uzaludno, a jesu mnogi osjetljivi. Ne razumiju pravo na protest protiv njihovog misljenja.

Dzeko kontra Salihamidzica nije neka dilema, jer su oba izuzetno pozitivni primjeri. Praviti neku laznu dilemu oko njih nema smisla.

Oni koji su održali misu nisu nikakvi "saučesnici NDH". Ne znam ni da su bili rođeni prije 1945., a ako jesu, čudi me za Franju Topića koji je misi prisustvovao da je "saučesnik NDH".

Meni su veći suučesnici NDH oni koji žive i rade u stanovima i poslovnim prostorima žrtava holokausta i ustaškog režima bez ikakve naknade nasljednicima ili jevrejskoj zajednici.

Ova postkomunisticka vlast ih obestecuje gdje ima zivih potomaka, pravo je pitanje zasto komunisti nisu nista uradili na obestecivanju nastradalih jevreja i vratili ljudima imovinu?

[Novak20]

Ne radi se o nikakvoj "kapi koja je prelila čašu", već o nečemu što je izvjesno duže vrijeme.
...................

Ovdje nisu toliko bitni P.E.N. i šestorica dobrovoljnih prognanika iz njega pojedinačno. Kako su zajedno otišli, tako ih u ovoj temi treba tretirati. Kao i one koji su ostali u P.E.N. Centru.

I jedni i drugi su nešto malo jače figure od običnih pijuna u političkoj partiji. U rangu lovca i skakača u igri na tri table (S/H/B).

Skakač se malo povukao da izolira lovca bošnjačke politike u "multi-kulti" glavnom gradu i ojača pozadinu hrvatske politike.

Ništa više.

[Novak20]

Ova postkomunisticka vlast ih obestecuje gdje ima zivih potomaka, pravo je pitanje zasto komunisti nisu nista uradili na obestecivanju nastradalih jevreja i vratili ljudima imovinu?

Koliko ja znam, u BiH imovina Jevreja i jevrejske zajednice nikada nije vraćena ni pojedinačno ni kolektivno, niti je plaćena nekakva naknada nasljednicima žrtava NDH. Ali pošto je ovo za druge teme onda ....

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/im ... je-vracena

[piupiu]

Lovrenovićev nesporazum sa "antifašističkom" sarajevskom intelektualnom kremom započinje već sredinom prošlog desetljeća.
Sav nesporazum počinje od njegovog teoretskog promišljanja unutarnjeg uređenja BiH po modelu konsocijacije. Tada je još uvijek pisao za "BH Dane".

Ušao je u polemiku sa određenim bošnjačkim intelektualcima, građanske provenijencije, koji su ga - sve zbog nerazumjevanja - optužili da je takav model, zapravo, podjela BiH po etničkim šavovima. Od tog momenta imamo postepeno povlačenje Lovrenovića iz javnih rasprava po medijima.

Zar on to zagovara? Znam da je Vlaisavljević prešao put od gradjanske države do trećeg entiteta, ali nisam imala taj dojam kod Lovrenovića ili sam zaboravila, moram opet uzeti '21 Tezu' da pogledam. Kako god, to je političko pitanje; ali ne postoji čovjek koji se toliko predano bavi kulturnom istorijom BiH, i, bar se meni čini, sa toliko ljubavi.

U isto to vrijeme, jedan Ivo Lučić

Ovaj lik je oličinje provincijalne mržnje prema svemu 'turskom'. Otprilike. I ne libi se o tome javno pisati.

Realno gledajući, P.E.N nikada nije dobio na javnom značaju kao sada. Upravo zbog ovakve vrste skandala.

Oni me podsjećaju na onih 50-ak dežurnih intelektualca što su svakom loncu poklopac, i o svemu imaju saopštenje, i ti mu znaš sadržaj prije nego što si pročitao prvu rečenicu. I na AMUS. Sve te umjetničke asocijacije ne bi trebale javno djelovati, jer je umjetnost lijepa, i ta njihova prizemna prepucavanja mi nekako srozavaju vrijednost njihovih djela u očima. Umjetnicima bi trebalo zabraniti da komentarišu dnevne dogadjaje, da tu ostane ono malo misterije zbog koje ih čitaš/slušaš kad ti treba utjeha od stvarnosti.

Jedan Jergović je, recimo, odavno i tijelom i duhom napustio sarajevsku kotlinu, baš kao i sam P.E.N.

Da, i to je šteta, ali svaki čovjek ima svoju putanju i dozvoljeno mu je, poželjno čak, da upije više identiteta.

Mlakić je opet neko koje svoje kolumne pisao u jednom posve HDZ mediju tipa Dnevnika.ba, pa je njegovo politička korektnost dosta upitna, jer pisati za mediji, koji je koristio pogrdne naziva za Bošnjake i širio netrpeljivost prema istrtim, dosta je kompromitirajuća pozicija.

Kao i Lučić.

[piupiu]

Samo da pohvalim (da se zahvalim, kako god) sve učesnike teme, koja se, zapravo, razvila u zanimljivom pravcu, ima se šta i pročitati, mada sad treba i malo više vremena odvojiti.

[The 51st State]

Ova postkomunisticka vlast ih obestecuje gdje ima zivih potomaka, pravo je pitanje zasto komunisti nisu nista uradili na obestecivanju nastradalih jevreja i vratili ljudima imovinu?

Koliko ja znam, u BiH imovina Jevreja i jevrejske zajednice nikada nije vraćena ni pojedinačno ni kolektivno, niti je plaćena nekakva naknada nasljednicima žrtava NDH. Ali pošto je ovo za druge teme onda ....

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/im ... je-vracena

Zakon postoji, meni se cini da su potomci vlasnika hotela evropa na osnovu njega obesteceni. Jedino pravo pitanje je zasto im komunisti nisu vratili imovinu dok je jos bilo relativno lako doci do direktnih potomaka i srodnika.

[madner]

.......
Ljudi imaju problem da shvate da je demokratsko pravo saucesnika NDH da odrze misu i da nemamo pravo da im to zabranimo. Niti smo zabranili, niti smo im uskratili to pravo. Takodje je demokratsko pravo gradjana da odrze proteste protiv te mise i velicana tog rezima. Odredjivanje normi se zove drustvo, to je skup normi koji se vremenom mogu promjeniti i razni pokreti to i jesu uradili. Naravno da nije uzaludno, a jesu mnogi osjetljivi. Ne razumiju pravo na protest protiv njihovog misljenja.

Dzeko kontra Salihamidzica nije neka dilema, jer su oba izuzetno pozitivni primjeri. Praviti neku laznu dilemu oko njih nema smisla.

Oni koji su održali misu nisu nikakvi "saučesnici NDH". Ne znam ni da su bili rođeni prije 1945., a ako jesu, čudi me za Franju Topića koji je misi prisustvovao da je "saučesnik NDH".

Meni su veći suučesnici NDH oni koji žive i rade u stanovima i poslovnim prostorima žrtava holokausta i ustaškog režima bez ikakve naknade nasljednicima ili jevrejskoj zajednici.

Katolicka crkva kao organizacija sasvim sigurno jeste bila saucesnik te kvazi drzave. To je kao da tvrdis da komunisticka partija nema veze sa NOPom.

Kada oni budu organizovali skup da se zahvale Pavelicu na tim dostignucima imat ce isti tretman.

[Novak20]

Jaki su ti argumenti.

Onda bih i ja mirne duše mogao da kažem da je islamska zajednica kao organizacija podržavala više naciste i Hitlera, a malo manje NDH i Pavelića.

I bila suučesnik koji je i dan - danas priznat u glavnom gradu BiH.