U pravu si ALI nema nigdje sterilne sredine ili je ja ne poznajem.
Bilo je raznih ulica sa prefiksima vojvoda pa to nista nije znacilo zlotvorima da ga ruse i granatiraju. Ni to im nije bilo sveto.
nemoj to pitati, ovo su mise samo za ''njihove pacenike''kakavdanakneiskustvu wrote: ↑13/05/2020 22:08 je li se ikad odrzavala misa za stradale od strane ustaske vojke?
Pa onda neka i misa. Zbog ravnopravnosti.
Zar nije vjera opijum za narod?kakavdanakneiskustvu wrote: ↑13/05/2020 22:08 je li se ikad odrzavala misa za stradale od strane ustaske vojke?
Sta bi sa ventilatorima? Da li su ih uopse koristili?nosara wrote: ↑13/05/2020 22:09Ali se nisu uvozili protocni bojleri pod respiratore do sad, jebi ga.dječak sa šibicama wrote: ↑13/05/2020 22:05 Inace, misa za stradale na kriznim putevima i Blajburgu u Sarajevu se odrzava od 1995. godine. Uglavnom u katedrali a vise puta i u ostalim crkvama.
Te godine je i vijenac bacen u Miljacku povodom 50. godisnjice zlocina.
Ovaj forum nije mjerilo ni za šta.Škobo Habu wrote: ↑13/05/2020 22:07dječak sa šibicama wrote: ↑13/05/2020 22:05 Inace, misa za stradale na kriznim putevima i Blajburgu u Sarajevu se odrzava od 1995. godine. Uglavnom u katedrali a vise puta i u ostalim crkvama.
Te godine je i vijenac bacen u Miljacku povodom 50. godisnjice zlocina.![]()
Sve ove godine je to prolazilo neopaženo ispod radara?
A u Sarajevu najveća koncentracija antifašista po kvadratnom metru. Sudeći po ovome forumu.
Creme de la crème drustvaLudzak wrote: ↑13/05/2020 22:21Ovaj forum nije mjerilo ni za šta.Škobo Habu wrote: ↑13/05/2020 22:07
A u Sarajevu najveća koncentracija antifašista po kvadratnom metru. Sudeći po ovome forumu.
Kakvi antifasisti, kakvi bakraci...
User avatar
Edin H.
Posts: 38860
Za skoro sesnaest godina, a ti nabeso tri milje od novembra 2019
uvijek bilaEdin H. wrote: ↑13/05/2020 22:17Zar nije vjera opijum za narod?kakavdanakneiskustvu wrote: ↑13/05/2020 22:08 je li se ikad odrzavala misa za stradale od strane ustaske vojke?![]()
To bi najbolje bilo. Da prođe ko gej parada. Koliko se prije održavanja pumpala javnost da se ljudi nabriju na kakav incident a na kraju ništa, već sutra se nije pričalo o tome jer nije imalo o čemu.Jara wrote: ↑13/05/2020 21:47 A da pred katedralom ne bude protesta, nikakvog okupljanja, galame, parola i muzike? Dakle, totalna IGNORANCIJA kao da se ništa ne događa!![]()
Onaj tip od neki dan je provokator, njegov "performans" je skretanje pažnje radi namjernog izazivanja burnih reakcija.
A istovremeno se pridružiti protestima kod spomenika obješenim žrtvama na Marijin dvoru - DOSTOJANSTVENO i KULTURNO.![]()
Jeste jednom. "Odrzali" je partizani na Blajburgu 1945.god. i hvala im za to.kakavdanakneiskustvu wrote: ↑13/05/2020 22:08 je li se ikad odrzavala misa za stradale od strane ustaske vojke?
Ne daj Bože spadati u ono što je ovdje smatra 'crème de la crème(om)' društva.
Misliš, Britanci koji su mjesec i po ranije sravnili Drezden sa zemljom? Zapadnjacima, inače, nikad ne bi palo na um da nekoga pobiju bez sudjenja.Škobo Habu wrote: ↑13/05/2020 13:54 Ni sami Britanci nisu očekivali da će ih se likvidirati.
Sa aspekta ratnog prava - trebali su da se tretiraju upravo tako - kao ratni zarobljenici.
Sve dok ih smatraju zlocincima nije sporno. Nazalost, hrvatska KC ustaske zlocince iz II sv. rata, ali i UZP-ovce iz zadnjeg rata, ne smatra zlocincima.calendula wrote: ↑14/05/2020 07:25 Evo nekoliko činjenica na ovu temu.
U katoličkoj religiji se može održati misa i za najokorelije zločince, i sa te strane misa u Sarajevu nema ništa sporno. Sporan je organizator samog događaja, "Blajburški vod" koji otvoreno baštini ustašku tradiciju i ideologiju.
Činjenica je i to da su pobijeni ljudi bez suđenja, da ih je ogromna večina bilo ogrezlo u zločinu , ali je i činjenica da je među njima pobijeno dosta i žena i djece ( postoje dokazi u Hudoj jami u Sloveniji sa malenim dječijim kosturima) , nadalje činjenica jeste , kao što tvrdi Stipe Mesić da u samom Blajburgu nie bilo ubijanja, tek njih devet registrovanih, dakle u samom Blajburgu, pobijeni su poslije po okolnim mjestima .
Da imamo sreće koliko nemamo, u 2020. godini – 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, događaja kojeg se još samo rijetki stanovnici planete sjećaju, taj događaj ne bi nam bio goruća dnevnopolitička tema. Ako se već mora o njemu pričati, ako nije stavljena točka na taj dio ljudske povijesti, da je sreće, sarajevski nadbiskup i njegovi službeni i poluslužbeni glasnogovornici izašli bi pred narod sa rečenicama poput ovih:
„U Drugom svjetskom ratu dogodio se najveći moralni pad našeg naroda u njegovoj povijesti. Takozvana Nezavisna Država Hrvatska, koja nije bila ni nezavisna ni država nego ubilački stroj predvođen najgorim dijelom našeg naroda, počinila je strašne istrebljivačke zločine nad Srbima, Židovima i Romima. Ti zločini se s pravom mogu okarakterizirati kao genocid, s obzirom da su provedeni sustavno, organizirano i kao posljedica razrađenog plana donijetog u rukovodstvu tzv. NDH. Mnogi Hrvati i katolici su sudjelovali u tome. Oni su nanijeli strašne i brojne zločine nad muškarcima, ženama, starcima i djecom samo zato što su ti ljudi bili Srbi i Romi. Oni su najveći krivci što na našim prostorima gotovo više nema naše braće Židova. Nažalost, ubilačka mržnja nije bila mimoišla ni mnoge članove Crkve. Veliku podršku tom režimu od početka do kraja je davao tadašnji sarajevski nadbiskup Ivan Šarić. On je otvoreno podržavao poglavnika Antu Pavelića. Nažalost, nadbiskup Šarić nije bio izuzetak. Mnogo je i drugih crkvenih velikodostojnika koji se nisu odupirali zlu ili su ga podržavali. Mnogo je onih koji su u nacionalnom zanosu zaboravili na riječi Evanđelja i na općečovječanska načela. Žao nam je i veoma se sramimo zbog toga.“
Takve riječi bile bi ozdravljujuće. Nakon takvih riječi imao bi se i moralni kredibilitet da se izgovore riječi poput sljedećih:
„Ipak, trebamo uzeti u obzir da je po završetku Drugog svjetskog rata mnogo ljudi u osvetničkom gnjevu stradalo bez suđenja, među kojima je bilo i nevinih. U skladu s našom vjerom, dužni smo moliti za duše svih ljudi i zato u naše mise i molitve uključujemo i te ljude, bez ikakve namjere da time relativiziramo zlo režima koji je ovdje vladao od 1941. do 1945. i koji je donio samo bol i nesreću.“
Potpisujem!Novak20 wrote: ↑14/05/2020 09:08 Ponovo čitam ovaj članak gospodina Franje Šarčevića.
http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/fr ... rvatu-4402
Nisam religiozan ali svaka Franjina rečenica je jednostavno istina koja bi trebala biti dio naše pojedinačne i kolektivne svijesti i morala. Kardinalu Puljiću kao vjerniku ne bi ni malo škodilo da ponovi ovo što je gospodin Šarčević napisao. Od A - Ž jer se sa dobrim, ispravnim i pravednim postupkom ne može pogriješiti ni pred Bogom ni pred ljudima. Nažalost, jasno je mojoj malenkosti da se to neće dogoditi, samo je na Kardinalu Puljiću i njegovim glasnogovornicima da se zapitaju zašto. Vjera ih, ako vjeruju, u tome ne bi trebala kočiti.
Da imamo sreće koliko nemamo, u 2020. godini – 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, događaja kojeg se još samo rijetki stanovnici planete sjećaju, taj događaj ne bi nam bio goruća dnevnopolitička tema. Ako se već mora o njemu pričati, ako nije stavljena točka na taj dio ljudske povijesti, da je sreće, sarajevski nadbiskup i njegovi službeni i poluslužbeni glasnogovornici izašli bi pred narod sa rečenicama poput ovih:
„U Drugom svjetskom ratu dogodio se najveći moralni pad našeg naroda u njegovoj povijesti. Takozvana Nezavisna Država Hrvatska, koja nije bila ni nezavisna ni država nego ubilački stroj predvođen najgorim dijelom našeg naroda, počinila je strašne istrebljivačke zločine nad Srbima, Židovima i Romima. Ti zločini se s pravom mogu okarakterizirati kao genocid, s obzirom da su provedeni sustavno, organizirano i kao posljedica razrađenog plana donijetog u rukovodstvu tzv. NDH. Mnogi Hrvati i katolici su sudjelovali u tome. Oni su nanijeli strašne i brojne zločine nad muškarcima, ženama, starcima i djecom samo zato što su ti ljudi bili Srbi i Romi. Oni su najveći krivci što na našim prostorima gotovo više nema naše braće Židova. Nažalost, ubilačka mržnja nije bila mimoišla ni mnoge članove Crkve. Veliku podršku tom režimu od početka do kraja je davao tadašnji sarajevski nadbiskup Ivan Šarić. On je otvoreno podržavao poglavnika Antu Pavelića. Nažalost, nadbiskup Šarić nije bio izuzetak. Mnogo je i drugih crkvenih velikodostojnika koji se nisu odupirali zlu ili su ga podržavali. Mnogo je onih koji su u nacionalnom zanosu zaboravili na riječi Evanđelja i na općečovječanska načela. Žao nam je i veoma se sramimo zbog toga.“
Takve riječi bile bi ozdravljujuće. Nakon takvih riječi imao bi se i moralni kredibilitet da se izgovore riječi poput sljedećih:
„Ipak, trebamo uzeti u obzir da je po završetku Drugog svjetskog rata mnogo ljudi u osvetničkom gnjevu stradalo bez suđenja, među kojima je bilo i nevinih. U skladu s našom vjerom, dužni smo moliti za duše svih ljudi i zato u naše mise i molitve uključujemo i te ljude, bez ikakve namjere da time relativiziramo zlo režima koji je ovdje vladao od 1941. do 1945. i koji je donio samo bol i nesreću.“